U počecima bloga napisao sam kritiku Pravoslavlja te je jedna zamjerka bila da pravoslavni (tada sam ih nazivao istočni shizmatici) s pojmom Božanske nestvorene energije ubacuju 'četvrtu' osobu u sv.Trojstvo.
Također povezao sam način monaškog moljenja Isusove molitve s yogom to jest s poganskim hinduizmom.
Danas je veliki blagdan Duha Svetoga u kojem se sjećamo osnutka Crkve kad je Duh Sveti po obećanju Gospodina Isusa Krista sašao nad apostole te je tako nastala Crkva.
Jesu li ognjeni jezici koji su se manifestirali nad apostolima bili dijelovi Duha Svetoga ili je to bilo nešto stvoreno kako tvrdi rimokatolička teologija na tragu nauka sv.Augustina o sv.Trojstvu?
Niti jedno niti drugo, to je bila manifestacija Duha Svetoga, Božanska nestvorena energija preko koje stvorenja, to jest anđeli i ljudi 'vide' Boga.
Zar nas je Gospodin prevario kad je rekao da Boga nitko nije nikad vidio?
Nije, jer Božju bit ne može vidjeti nitko doli samog Boga.
I to nije kontradiktorno s SZ u kojem je Mojsije vidio i razgovarao s Bogom na brdu Sinaj, kao što je to iskustvo u početku imao Adam koji je s Bogom hodao (što znači i da Ga je vidio).
Sveto Pismo nam dakle ne kaže kontradiktornost kako se Boga ne može vidjeti i kako se Boga ipak može vidjeti.
Postoji stoga razlikovanje Božje biti koja je stvorenjima nedostupna i postoji Božje djelovanje u stvorenom svijetu koje nazivamo nestvorenim Božanskim energijama koje mogu biti kod različitih ljudi različite razine, od one temeljne da stvorenje živi jer joj Bog daje život koji je manifestacija Božanske energije (zato je napisano u Postanku kako je Bog dao život Adamu tako da je udahnuo u njega), preko svetog iskustva Mojsija na Sinaju, ili ukazanja kojeg su imali trojica apostola na brdu Tabor, pa do vječnog blaženog života kojeg sv.Pavao opisuje kao gledanje licem u Lice.
Danas sam isto 'slučajno' naišao na dva nova youtube snimka koja govore o istom.
Prvo je znatno duže i sličnom mojem navedenom gledanju na Pravoslavlje kao na herezu, a autori su poznati sedevakantisti braća Dimond.
Drugo je od Jay Dayera koji objašnjava kako se nauk o razlikovanju Božje biti i energije nalazi u sv.Pismu, te kako je zbog odbijanja te istine Crkva u Rimu postupno i sve više tonula i došla u sadašnje stanje zajedno s kolapsom zapada.
emile, možeš li ti to malo sažet u svoj komentar, razumijem engleski dobro ali malo mi je ipak teško pohvatat konce. pravoslavni vjeruju u "božanske energije", katolici ne. koja je razlika između Duha Svetoga i "božanskih energija"? Na Duhove su su apostoli prema Svetome Pismu napunili Duhom Svetim. da li pravoslavni ovo tumače da su se napunili "božanskim energijama" ili ne? uopće ne shvaćam ovu debatu! pravoslavni mole brojanicu, Isusovu molitvu, katolici krunicu. obadvije su repetativne jednostavne molitve kojima pokušavamo doći u "Božje prisustvo" tojset želimo zadobiti Božju milost. da li tu milost pravoslavni nazivaju "božanskom energijom"? ako da, onda tu uopće nema razlike između pravoslavnog i katoličkog tumačenja nego je jednostavno riječ o terminologiji. molio bi te za pojašnjenje ako imaš vremena i volje...
OdgovoriIzbrišiUpravo sam nadopunio jednu rečenicu teksta dok si ti postavljao to pitanje, a ta rečenica je odgovor.
IzbrišiNaglašavam moj odgovor, jer dakako on može biti kriv.
Augustin je na tragu neoplatonizma definirao sv.Trojstvo kao nešto apsolutno jednostavno (te stoga ne postoje Božje energije), a Toma Akvinski je aristotelovski dodao kao je Bog čista aktivnost bez ikakvog potencijala.
U gnosticizmu Bog stvara demijurga koji potom stvara svijet, to je njihovo rješenje kako apsolutno jednostavni Bog može stvoriti svijet - treba mu posrednik.
Na toj antičkoj tradiciji Augustin gradi svoju teologiju Trojstva koju zatim Rim prihvaća i dogmatizira.
Time je Bog definiran kao potpuno transcedentan i izvan stvorenog svijeta, to jest Mojsije po tome nije vidio i razgovarao s Bogom na Sinaju, nego je slikovito Mojsije vidio stvorenu sliku i stvoreni glas Božji (dakle ono što pravoslavci nazivaju nestvorenim Božanskim energijama, oni to nazivaju nekim stvorenjem preko kojeg se manifestira Bog ljudima).
Pravoslavlje tumači kako je sv.Oganj koji se pokazuje na Veliku Subotu u crkvi Gospodinovog groba nestvorena i beskonačna Božja energija, RKC tumači kako je isti oganj stvorenje (znači konačno) s kojim Bog uspostavlja kontakt s ljudima.
Pravoslavlje pak kaže kako kršćanin koji je napredovao u svetosti ima izravan kontakt s Bogom to jest sa nestvorenom Božanskim energijama.
Sv.Grgur Palamas je stoga proročki upozorio zapadne teologe to jest RKC, kako će zbog krive teologije dovesti društvo do ateizma, što se je i dogodilo.
Jer ako čovjek ne može komunicirati i osjetiti Boga budući je Bog aposlutno jednostavan i ne postoje nestvorene Božje energije, onda će vrlo vjerojatno zaključiti da Boga i nema.
Duh Sveti nije istoznačnica s nestvorenim Božjim energijama, jer Duh Sveti je pravi Bog to jest Božanska osoba.
Nestvorena Božja energija nije osoba to jest nije Bog, ali samo preko te energije stvorenja mogu vidjeti Boga.
Drugi način je u osobi Isusa Krista koji je Božanska osoba ujedno s ljudskom naravi te Ga stvorenja mogu vidjeti.
Međutim, kad Ga primamo u sv.Euharistiji onda se Njegovo prisustvo vidi preko Božanskih energija koje zadobiva pričesnik, jer je jasno da svojim očima ne vidimo Isusovo Tijelo i Krv.
Nisam na sve odgovorio.
IzbrišiMilost Božja nije milost suca koji oprašta optuženom krivicu, nego je milost Božja nestvorena Božanska energija koju prima čovjek od Boga (ali to je isto povezano s čistoćom od grijeha odnosno opraštanjem krivice grijeha).
Primjerice, mnogi sveci su imali dar vidjeti milost Božju u pojedinim drugim ljudima-svecima.
Duh Sveti se tako manifestira preko nestvorene Božanske energije tako da je taj čovjek dijete Božje što se može izvanjski vidjeti.
Zašto se đavoli boje relikvija svetaca?
Zato što iz istih izlazi nestvorena Božja energija.
Tako i iz živih svetaca zrači Bog.
Jedan dodatak.
IzbrišiNestvorene Božje energije imaju božansku bit i po tome znamo da smo u prisustvu Boga npr. kod sv.Ognja na Veliku Subotu u Jeruzalemu ili kad vidimo nekog čovjeka da zrači svetošću (da se je pobožanstvenio, deificirao što je cilj zemaljskog života).
Međutim Božanska energija nije božanska Osoba, samo sv.Trojstvo unutar Sebe spoznaje Sebe (otud rečenica u sv.Pismu - Boga nitko nije nikad vidio).
Umna stvorenja koja su stvorena na sliku Božju prepoznaju i znaju Boga preko nestvorenih energija koje imaju Božju bit, ali nisu Osoba.
Po tim energijama znamo, ako smo u milosti, da vidimo Boga kao Osobu.
Ne radi se dakle o posredništvu (stvorenoj milosti ili stvorenoj energiji), jer se radi o Božanskoj biti.
evo, došao sam do srži. pravoslavci tvrde da je Božja milost ("božanska energija") sam Bog dok katolici tvrde da ta milost ("energija") nije sam Bog već Božji stvoreni dar. katolici se pozivaju na sv. Pavla koji u poslanici Korinćanima kaže da su neki darovi savršeniji od drugih pa prema tome dar tj. milost tj. energija ne može biti Bog jer je Bog nepromjenjiv dok se pravoslavci pozivaju na tumačenje Gregorija Palame koji je očito imao neke spoznaje u svom molitvenom asketskom životu. mada je puno puno toga tu nejasno i nadilazi naše kapacitete i po meni je bolje uopće ne ulazit u to racionalno. jer Sveto Pismo kaže da su se apostoli "napunili Duhom Svetim"! što to znači? je li Duh Sveti "energija" ili Osoba. teologija kaže Osoba! a kako se možeš napunit Osobom? znači da imaš Boga u sebi, pa si prema tome i ti sam Bog što je već teška hereza...
OdgovoriIzbrišiAnte, ako je milost stvorena, onda je konačna, promjenjiva te može nestati kao i svaki stvor.
IzbrišiKako se kršćanin može deificirati (postati svetim) ako zadobija nešto što je konačno i promjenjivo?
Naravno, čovjek može odbiti milost (nestvorenu Božju energiju), ali to ne znači da je milost stvor koji nestaje jer je stvor.
S druge strane većina vjernika RKC nikad nije ni razmišljala o ovoj problematici i pretpostavljam da oni koji su gorljiviji u vjeri stvarno vjeruju da je milost nestvorena te da ima Božju bit, de facto vjeruju u teologiju Pravoslavlja.
Zato je gotovo pravilo u RKC da veću vjeru imaju oni koji nisu nikad išli na Bogosloviju jer tamo se, kako kaže sv.Grgur Palamas, uči teologija koja vodi do ateizma.
ako je milost stvorena što naučava katolička teologija za razliku od pravoslavne, onda može nestat? pa može nestat ako tako Bog odredi. ako vjernik postane nedostojan te milosti onda mu je Bog može uzet a što Bog s njom radi, da li je negdi sprema u neki nebeski kontejner, frižider ili frizer ili je jednostavno uništi ili je dade nekome drugome, to ne znam ja niti ti niti itko živući. to samo Bog zna i možda sveci na nebu. ali da katolička teologija sv. Tome akvinskog dovodi do ateizma je teška laž pravoslavlja...
IzbrišiAnte:
Izbriši"jer Sveto Pismo kaže da su se apostoli "napunili Duhom Svetim"! što to znači? je li Duh Sveti "energija" ili Osoba. teologija kaže Osoba! a kako se možeš napunit Osobom? znači da imaš Boga u sebi, pa si prema tome i ti sam Bog što je već teška hereza..."
Duh Sveti nije energija, nego Osoba, ali i nestvorena Božanska energija i Duh Sveti imaju Božju bit.
Samim time što je nešto nestvoreno ima Božju bit.
Bog je duh, nema tijela, stoga nema nikakvih poteškoća da se Duh Sveti nastani u svim tijelima ljudi.
Međutim, ljudi u kojima je Duh Sveti zrače nestvorenom Božjom energijom.
I nemaju tu istu energiju svi ljudi u istoj mjeri ili s istim djelovanjem (darovima).
Duha Svetoga se ne može vidjeti nigdje, ali vidimo Njegovo djelovanje preko Božanskih energija.
Ante:
Izbriši"pa može nestat ako tako Bog odredi. ako vjernik postane nedostojan te milosti onda mu je Bog može uzet"
O tome sam pisao.
Po teologiji RKC milost je stvorenje, samim time je konačno i ne može biti vječno.
Kako se onda mogu ljudi deificirati-posvetiti ako dobijaju nešto što je konačno i vremenito?
Kako ćovjek može postati nalik Bogu - dijete Božje - svetac u Nebu, ako nema u sebi Božju bit to jest nesvorenu Božansku energiju?
Pa ne može netko biti dijete Božje ako ne zadobije nešto božansko.
I dakako, čovjek može svojom slobodnom voljom-grijehom izgubiti Božansku energiju, ali to ne znači da je nestvorena Božanska energija onda konačna i vremenita, to jest da je stvorenje.
emile ovo si napisao "Jer ako čovjek ne može komunicirati i osjetiti Boga budući je Bog aposlutno jednostavan i ne postoje nestvorene Božje energije, onda će vrlo vjerojatno zaključiti da Boga i nema." mislim da je ovo pretjerivanje s tvoje strane. ne mora katolik vjerovat u "energije" da bi komunicirao s Bogom. katolik može vjerovat da će po molitvi zadobit Božju milost - dar preko kojega će mu Bog dati neku novu spoznaju, utjehu, žar ili duhovnu snagu. a ove isihastičke tehnike, moraš priznat doista izgledaju heretičke, kao da Bog ovisi o našem disanju ili položaju tijela pa će nam dat svoje "energije" jer smo pravilno disali. mislim da su to gluposti. normalno, postoje tehnike koncentracije kako čovjek lakše uđe u molitvu ali ovo što su na istoku razradili mi stvarno djeluje kao neko farizejsko cjepidlačenje, neka mi Bog oprosti ako se varam...
OdgovoriIzbrišiBraća Dimond su se uhvatili kao Barlaam vanjštine to jest tehnike koju su primjenjivali monasi da se usredotoče na Isusovu molitvu, a nisu razumijeli bit.
IzbrišiPalamas je bio u pravu, jer uskoru se na zapadu dogodila renesansa-obnova poganstva i ateizam koje čak nije ni u poganstvu toliko bilo.
poslušao sam ovog Dyera, ima dobre argumente ali svejedno mislim da pretjeruje kad kaže da je doktrina o stvorenoj milosti - arijanizam i da je čak uzrokovala ateizam. očito je i fakat je da je racionalizam zavladao u katoličkoj teologiji nakon sv. Tome akvinskog ali to nije njegova krivnja, on je samo sistematizirao crkvene oce i rasvjetlio neke nejasnoće i dvojbe. racionalizam se pojavljuje sa čovjekovim napretkom i rastom znanja, onda demon oholosti tu ulazi. imaš brojne katoličke mistike, npr. svetu Brigitu Švedsku koja direktno komunicira sa Bogom kojoj on govori da vjernicima direktno ulijeva Duha Svetoga, imaš svetu Katarinu Sijensku kojoj Bog direktno govori o "oboženju" čovjeka. katolička teologija je uvijek poučavala o važnosti pokore, askeze i molitve kao sredstva za zadobivanje Duha Svetoga. svi katolički sveci su živjeli duhovan život kao istočni monasi ishaisti jedino što nisu govorili o tim tehnikama disanja i položajima...te se katolička teologija nije koristila pravoslavnom terminologijom o "božanskim energijama" jer bi to uzrokovalo zbunjenost u vezi Svetog Trojstva. mislim da je dosta nategnuta ta dihotomija između zapada i istoka i da se vrlo nepravedno pripisuje skolastici pojava racionalizma...
Izbrišievo ovo je dobar, pošten odgovor: The Easterns conceptually divide God into an Essence which we can never see or participate in and uncreated divine Energies which we can see and participate in, but this has the disadvantage of seeming to divide God into parts or even to verge towards a kind of ditheism, though this is not at all what they mean.
IzbrišiWe Westerns tend to better maintain the idea of the unity of God and focus on the human being’s finite ability to experience this God, thus preserving the idea of God from artificial division and reminding ourselves that the difference lies in our own perception not in God, but that doesn’t answer the question of what exactly we experience in the Beatific Vision or earlier in our spiritual lives if it is God but not the entirety of the simple, indivisible God.
It’s highly mysterious and probably impossible for us to figure out in this life. The thing to keep in mind is that we as Christians are called to a very intimate communion with God, one in which we participate in but are not absorbed into God or made equal to God.
From the RCCC art 1129 The Church affirms that for believers the sacraments of the New Covenant are necessary for salvation.51 “Sacramental grace” is the grace of the Holy Spirit, given by Christ and proper to each sacrament. the Spirit heals and transforms those who receive him by conforming them to the Son of God. the fruit of the sacramental life is that the Spirit of adoption makes the faithful partakers in the divine nature52 by uniting them in a living union with the only Son, the Savior.
evo što kaže sv. Ivan od križa, katolički mistik i asketa: In order that both these things may be the better understood, let us make a comparison. A ray of sunlight is striking a window. If the window is in any way stained or misty, the sun’s ray will be unable to illumine it and transform it into its own light, totally, as it would if it were clean of all these things, and pure; but it will illumine it to a lesser degree, in proportion as it is less free from those mists and stains; and will do so to a greater degree, in proportion as it is cleaner from them, and this will not be because of the sun’s ray, but because of itself; so much so that, if it be wholly pure and clean, the ray of sunlight will transform it and illumine it in such wise that it will itself seem to be a ray and will give the same light as the ray. Although in reality the window has a nature distinct from that of the ray itself, however much it may resemble it, yet we may say that that window is a ray of the sun or is light by participation. And the soul is like this window, whereupon is ever beating (or, to express it better, wherein is ever dwelling) this Divine light of the Being of God according to nature, which we have described.
https://forums.catholic.com/t/theosis/263249/15
"The Easterns conceptually divide God into an Essence which we can never see or participate in and uncreated divine Energies which we can see and participate in, but this has the disadvantage of seeming to divide God into parts or even to verge towards a kind of ditheism, though this is not at all what they mean."
IzbrišiK tome zapadna teologija ima isto bez Božanskih energija, pa umno stvorenje ne može nikako izravno komunicirati s Bogom. Zato je Augustin tvrdio da je 'gorući grm' iz SZ bio stvorenje, a za Pravoslavlje to je bila nestvorena Božanska energija, dakle nešto što ima Božju narav, ali nije božanska Osoba.
Po Augustinu trojica apostola na Taboru nisu vidjeli nešto božansko, nestvoreno, nego su vidjeli stvoreno svjetlo koje je bilo slika Božja.
Velika je to razlika Ante.