Razotkrivanje investiture

 Udomaćio se je, jedno tisućljeće skoro, izraz 'kontraverza investiture' kao pojam za povjesni sukob njemačkog cara (ali kasnije i drugih poput francuskih kraljeva) s herezom papizma, krivovjerjem da je rimski papa iznad svih zemaljskih vlasti, pa niti jedan kršćanski vladar nema pravo tražiti svoj pristanak za rukopoloženje biskupa na području njegove carevine-kraljevine.

Posve je jasno da sve do nastanka papizma u 11 stoljeću kršćanski vladari su imali to pravo ili obavezu i nitko im to nije osporavao.

I posve je jasno da je Vatikan potpisao ugovore u 20.st. s mnogim sekularnim državama u kojem daje pravo vlastima da stave veto na imenovanje RKC biskupa.

Onima koji misle da je to samo izuzetak nakon drugog vatikanskog sabora RKC, podsjetit ću da je jugoslavenski kralj dao privolu za rukopoloženje nadbiskupa Stepinca inače ovaj ne bi bio postavljen.

To je jasan dokaz da je papizam zabluda, da nema apostolsku tradiciju, da su rimski pape u 11-tom stoljeću želeći apsolutnu vlast izazvali ne samo raskol u Crkvi, nego su izazvali mnoge ratove i nesreće jer njemački carevi, kasnije i drugi, nisu mogli prihvatiti da ono na što su dotad imali pravo više nemaju (a da im rimski papa postavlja biskupe koji će rovariti protiv njih izazivajući čak oružane pobune).

Papisti su htjeli kazniti cara Henrika IV tako da su izazvali pobunu Saksonaca protiv Henrika što je završilo mnogim ljudskim žrtvama.

Poznata je i ona scena kad se je isti car ponizio pred papom klečeći na snijegu, ali to nije spriječilo papu da i dalje rovari protiv njega.

Rimokatolici će vjerojatno pravdati Hildebranda - papu Grgura VII kojeg drže svecem, da je on štitio prava Crkve, da Crkva ima pravo mjenjati careve i kraljeve, ali da to carevi nemaju nad papama.

Što je dakako laž, višekratno su carevi uhićivali patrijarhe, znači i rimske pape, stavili ih u zatvore i onda izabrali druge.

Pa kako to, kako kršćanski carevi mogu tako nešto činiti?

Trebali bi naučiti da je Izrael bio Božji narod, da vrhovnu vlast u toj SZ Crkvi nije imao vrhovni svećenik, čija dužnost je ionako periodično dolazila na nekog drugog svećenika, nego je tu vlast imao Izraelski car.

Crkva nisu samo kler i pasivni laici, nego je tu i kršćanski car.

Štogod tradicionalni rimokatolici govorili protiv francuske revolucije, ultramontanistima-papistima nije odgovaralo jako francusko kraljevstvo koje je prirodno podržavalo galikanizam koji je branio autonomiju francuskih biskupa, odnosno pravovjerje koje se suprostavlja apsolutnoj vlasti rimskog pape.

Tako da Vatikan nije suze ronio za francuskim kraljem, a rimski papa ugostio je kasnije Napoleona koji se je u Rimu pred papom proglasio carem. Ali nije čekao da mu papa stavi na glavu krunu, nego ju je sam stavio stavljajući tako do znanja svima, a pogotovo papi, da je prošlo vrijeme papizma kad su pape postavljali i micali vladare.

Da, dok postoji kršćanska država kao što je nastala za vrijeme svetog rimskog cara Konstantina, car pripada Crkvi i nije samo figura ili laik, nego ima vlast sazivati ekumenske sabore Crkve, ima posebno mjesto u crkvi i Liturgiji, i svaki patrijarh ili episkop mora dobiti njegovo dopuštenje prije nego što se rukopoloži.

Kršćanski car ili kralj nije strano tijelo u Crkvi, nego je važni dio Crkve, ne postoji u kršćanskom carstvu razdvojenost države i Crkve, nego je to jedno ili simfonija.

Upravo to, razdvojenost Crkve i zemaljske države su papisti počeli naučavati u 11.st. u sklopu tzv. Grgurijanske reforme koja nije nipošto značila vraćanje na nešto staro, nego ulazak u herezu papizma u kojem se rimski papa utvara da ga je Bogočovjek postavio za svog nezabudivog zamjenika te da zbog toga ima vlast nad svim vladarima koji mu moraju poljubiti nogu u znak svoje podložnosti.

U sklopu iste perverzije uvedena je ne samo zabrana oženjenima da se zarede za svećenike, nego su se negdje žena i djeca svećenika prodavali kao roblje (u doljnjem videu se govori o tome).

Oženjene svećenike proganjali su lažno kao nikolajite, kao one koji su incestu sa svojim duhovnim kćerima.

Zašto?

Zato što su tobožnji reformatori stvarali vojničku organizaciju bespogovornih fanatika kojih bi njihova obitelj odvraćala od fanatizma.

I čak su govorili da žena i djeca svećenika samo troše imovinu Crkve, da su samo trošak bez koristi.

I još jedna bizarnost koju sam ovih dana saznao.

Monah Hildebrand, budući papa Grgur VIII, bio je organizacijski zli genije reforme, i podržavao je, dok je bio đakon u Milanu, patarene, polugnostike slične bogumilima tako da su im govorili da mogu slobodno uništiti ili uzeti imovinu oženjenih svećenika*.

Pozivali su ljude da otkažu poslušnost legalnom i legitimnom caru koji nije htio prihvatiti njihove reforme.

Dakle bili su revolucionari.

O tome ovdje je poveznica. 

Poveznica na knjigu o reformi Hildebranda. 

I razgovor o temi:

Tradicionalni rimokatolici obično smatraju Božjom providnošću što je krakovski nadbiskup stavio veto u ime austrijskog cara (ustvari nasljednika onih njemačkih careva kojima su pape zanijekale pravo veta pred tisuću godina) na izbor masona Rampolle za papu na početku 20.st.

Sazvana je druga konklava na kojoj je izabran Pio X kojeg je RKC proglasila svetim, a tradicionalni rimokatolici drže zaštitnikom tradicije.

Ubrzo je taj isti papa, kao tobožnji Hristov vikar, ukinuo pravo na veto.

Slično kao što je sabor RKC u Konstanzi razriješio trojicu papa, i izabrao četvrtog, da bi taj četvrti objavio kako papu ne može nitko razriješiti, pa ni sabor RKC.

Tradicija u RKC je da nema tradicije.

Nego samo neutaživa strast da se apsolutno vlada nad cijelim krugom Zemaljskim pripremajući put Antihristu.

P.S.

Navedeni Hildebrand dugo je bio na vlasti i oko vlasti u Rimu, a imao je utjecaj daleko dalje od Rima.

Sugovornici na videu, kojima vjerujem (a u prilog idu navedene knjige), tvrde da je baš on bio glavni pokretač i organizator raskola Crkve premda nije bio još papa kad se je formalno raskol dogodio.

Gregorijanska takozvana reforma, čitaj novina bez tradicije, koja je izrodila papizam, uzrok je otpada Zapada od Crkve.

* Vođu patarena, nekog 'viteza', koji je bio posebno okrutan i koji je u jednom sukobu stradao, RKC je proglasila mučenikom.

Zaboravih napomenuti, a što je rečeno u videu i u navedenim poveznicama, Hildebrand se je povezao u svojem paklenskom projektu s jednom, u ono vrijeme poznatom, židovskom bankarskom familijom.

Tako da ništa novo nije bilo tada u početku kao i sada na kraju papizma koji je dogmatski deklarirao pred više od pola stoljeća kako za židove i dalje vrijedi Mojsijev zakon, odnosno da ne moraju prihvatiti Bogočovjeka kao Mesiju da bi se spasili.

Za konac dajem poveznicu na video razgovor s ekskomuniciranim RKC nadbiskupom Viganom koji otvoreno optužuje sadašnji Vatikan da je u apostaziji i u uroti sa Svjetskim ekonomskim forumom, i s onima koji stoje iza tog foruma, protiv čovječanstva (što se je ogledalo u plandemiji).

Nažalost, kako on i dalje vjeruje u papizam, on nema riješenja za nastalu situaciju jer vjeruje u skladu s papizmom, da nitko nema pravo suditi, osuditi i ako treba nasilu maknuti apostatu u apostolskoj stolici sv.Petra i sv.Pavla.

Sve do vremena Hildebranda - Grgura VII, svatko je i u Rimskom patrijarhatu znao da sinoda Crkve ili sam rimski car imaju pravo i obavezu maknuti heretičkog rimskog patrijarha.

Kako više nema niti sinode niti rimskog cara koji bi to učinio, onda moraju rimokatolici sami prekinuti zajedništvo s apostatom i apostatima koji ga podržavaju te potražiti istinsku Crkvu koja se sad nalazi u (polu)katakombama i nema više u posjedu velike i povjesne hramove.

Ipak je čudno da je ovaj razgovor obavljen pred 3 godine, a sad je objavljen (koliko znam).

Pretpostavljam da je to zato što je Vigano ekskomuniciran pa su pale sve ograde i mogućnosti diplomatskog rješenja. 

Dobro je to, samo još nedostaje da se sruši ona posljednja ograda, Hildebrandov papizam nazvan kripto jezikom, kontraverza investiture.

I nakon ljetne pauze pri kojoj sam bio na hodošašću grobu sv.Ivana Bogoslova-Evanđeliste kraj Efesa (vjerujemo da on nije umro nego čeka na mučeničku smrt pred Antihristom) homilija mitropolita Dimitrija pod temom - gubitak pažnje uzrok je svim zlima, odnosno kako se protiv toga boriti: