Grad Božji i grad Satanin

Sveti Augustin napisao je znamenitu knjigu "De civitate Dei" koja se nekad prijevodi kao "O državi Božjoj", a nekad "O gradu Božjem" koji je više u skladu s izvornikom.

Cjelokupno čovječanstvo i povijest čovječanstva podijeljena je na dva suprostavljena grada.

Jedan grad u kojem ljudi najviše ljube Boga tako da 'mrze sebe', to jest odriču se sami sebe gubeći egoizam te postaju djeca Božja po blagodati Božjoj (ne i naravi nego dioništvom u Božjoj nestvorenoj energiji), i drugi grad u kojem ljudi najviše ljube sebe tako da mrze Boga i postanu nalik na Satanu, sljedno tome mrze i ne poštuju Božje zapovijedi.

U zemaljskom životu ta dva grada su izmiješana, nekad više nekad manje, ali u pravilu građani Božjeg grada su proganjani čak i u slučaju kad se neka zemaljska država proglasi Božjom - kršćanskom.

Imamo mnoštvo svetaca i mučenika koje je proganjala kršćanska država jer su carevi tih država prihvatili neku herezu i proganjali pravoslavne kršćane.

Naravno, u vječnosti dva grada se potpuno razdjeljuju, jedan grad se zove nebeski Jeruzalem, a drugi je Had ili Podzemlje.

Međutim podjela je jasna i u zemaljskom životu iako stanovnici oba grada žive izmiješani, ali u suštini se ne trpe jer služe dva različita gospodara.

Naravno da su stanovnici nebeskog Jeruzalema bliži međusobno, štoviše žive u organskoj zajednici koja se naziva Crkvom i koja je Hristovo mistično tijelo.

Crkva ima misiju da buduće stanovnike nebeskog Jeruzalema izvuče od ropstva Satani, zato su gradovi izmiješani na vremenitoj i propadljivoj Zemlji.

U Otkrivenju Bog nam je otkrio po sv.Ivanu Bogoslovu da će u posljednja vremena Bog sakriti Ženu-Crkvu u pustinju od progona Zmaja.

Još nismo u pustinji, ali jesmo li daleko od tog vremena?

Mislim da nismo.

Stanovnici protubožjeg grada ne samo da vrbuju djecu kršćana kad nema roditelja oko njih, nego otvoreno kažu kršćanskim roditeljima da će njihovu djecu odvući u protubožji grad pod vidom obveznog 'besplatnog' državnog školstva.

To je moderna verzija danka u krvi, sad umjesto Osmanlija imamo globaliste-ljevičare koji si uzimaju za pravo da odgajaju tuđu djecu te da ih okrenu protiv svojih roditelja i vjere roditelja, da djeca postanu moderni janjičari.

Na Zapadu taj danak u krvi traje, i kod nas je krenuo.

Kako će kršćanski roditelji onda spasiti svoju djecu ako ne pobjegnu u 'pustinju' zajedno s njima?

A sad dva informatička primjera kako stanovnici Sataninog grada izbacuju na margine one koji se ne slažu s njihovom agendom.

Eich Brandan je znameniti programer koji je kreirao danas najrašireniji programski jezik Javascript koji pokreće internet, koji je radio na prvom web-pregledniku Netscapu, koji je kasnije utemeljio Mozilla projekt u kojem je kreiran Firefox preglednik.

2014.g. leftardi (stanovnici protubožjeg grada) izbacuju ga iz Mozille koju je on utemeljio, zato što se je otkrilo da je svoj privatni novac donirao udrugama za borbu protiv istospolnog braka.

David Heinemeier Hansson je također znameniti programer, osnivač Ruby on Rails (i mnogo čega drugoga što možete pročitati na poveznici) najpoznatijeg web-framework-a zbog kojeg je Ruby jezik dobio na popularnosti,

Ovih tjedana stanovnici Satangrada koji su ušli u Ruby zajednicu zatražili su da se David H.H. izbaci iz onog što je on osnovao.

Razlog?

Na svom blogu napisao je razočaranje što London više nije grad Engleza.

To se ne uklopa u antifa-liberalno-globalnu agendu koju možemo nazvati planom Coudenhove-Kalergi koji predviđa mješanje svih rasa kako bi se stvorila jedna svjetska antihristovska država-grad.

Posve je jasno da se nalazimo u vremenima u kojima se svako odstupanje od globalne agende smatra zlom kojeg treba odstraniti iz javnosti.

Ako radite u nekoj međunarodnoj tvrtki ili hrvatskoj tvrtki koja ima veze s ovim međunarodnim, onda ili ste ili ćete uskoro morati pohađati tečaj DEI (Diversity-različitost, Equality-jednakost, Inclusivity-uključivost). Vjerujem da će se to uskoro morati pohađati u svim tvrtkama.

Različitost za globaliste znači da svi mogu biti različiti ako su globalisti*.

Jednaki su svi, osim onih koji nisu jednaki, a to su - pogađate, neglobalisti kojima se čak negira da su ljudi jer ih se naziva nacistima** koje se može i treba uvijek zatući.

Uključeni su svi osim onih kojih se isključilo kao Eicha Brandana i Davida H.H. i milijune drugih.

Dakle debela laž i licemjerstvo u ime slatkorječivih parola.

Sve više ima znakova kako će tražiti globalisti-leftardi-antife-liberali poslušnost od svih ljudi njihovom planu (kao što se je od sve djece nekad tražilo da daju pionirsku zakletvu Titi i komunizmu, a to bi trebala biti posebna tema kako su to gotovo svi kršćanski roditelji napravili kompromis ili trgovinu s Vragom).

U najgoroj poziciji su pravi kršćanski roditelji koji će morati bježati s djecom uskoro u 'pustinju'.

Mi ostali morat ćemo za njima ili pristati na ostracizam, eventulno logore i mučenje.

Ne budimo u zabludi i lažnoj nadi kako će se većina ljudi suprostaviti globalizmu.

Možda i bi kad ih to ništa ne bi koštalo.

Industrijske*** revolucije su glavno oružje globalista, jer malo ljudi spremno je stvarno odreći se života u industrijskom društvu i otići u 'pustinju'.

Dat ću još dva primjera uvaženog P.Hellenda koji je ukazao da su kršćani prošlog stoljeća, a neki i ranije, radili nagodbu s Nečastivim suprostavljajući se Riječi Božjoj - Objavi i koja je nakraju dovela do sadašnjeg stanja u kojem stanovnici Satangrada imaju moć nad stanovnicima Božjeg grada.

Ne može se vjerovati u Božju Objavu i u teoriju evolucije.

Mnogi, premnogi koji su se nazivali kršćanima su tu sjedili na dvije stolice.

Odnosno mislili su da su i na strani Boga i na strani koja se bori protiv Boga.

Bog to ne dopušta, zato ih(nas) je prepustio vlasti druge protubožje strane.

Feminizam je nastao prvenstveno radi toga što se kršćani više nisu držali Riječi Božje da je muž glava ženi kao što je Hristos glava Crkve.

Ako Hristu kažemo Gospode kao pripadnici Njegovog tijela-Crkve, zašto je čudno da žena tako kaže svom mužu koji je njezina glava po Božjoj Objavi?

Ideja jednakosti sveg i svačeg, i koja se sad mora učiti u tvrtkama i školama, krenula je od tog iskrivljavanja i neposlušnosti Božjim zapovijedima.

A kad se to događa na razini društva, onda više nema Božjeg blagoslova i svijet nužno ide prema vrhuncu zla i svome kraju.

* Kao što je rekao H.Ford - možeš od nas naručiti model T (prvi serijski automobil) bilo koje boje ako je ta boja crna.

** Nažalost mnogi koji se suprostavljaju, najčešće samo verbalno, antifama i općenito globalistima, kažu kako su antife pravi fašisti, ili da su nacionalni socijalisti isto zlo kao i internacionalni socijalisti odnosno antife.

Ta kriva pretpostavka dolazi od krive pretpostavke da se antifa nasilju ne smijemo nikako suprostaviti nasiljem (kao što su činili antikomunisti pred sto godina), nego ustupcima i popuštanjem, okretanjem glave na drugu stranu.

A država će, koja je sekularna i globalistička i dakako onda na strani antifa, nekako antife dovesti u red.

Zar je toliko teško zaključiti kako Plenković i ostali političari, dnovinari (nije dakako RH izuzetak, nego se radi o svim državama) podržavaju sve ono što podržavaju i antife, samo ovi prvi to rade u rukavicama, a antife na ulicama?

Često nam tu onda citiraju Hrista ako znaju da smo kršćani kako bi nas uvjerili da im ne pružamo otpor jer tobož Hrist možda nije bio antifa, ali je bio pacifist i globalist.

Dočim je Bogočovjek ciljano od jednog čovječanstva stvorio podjeljene narode i jezike budući ujedinjeno čovječanstvo znači ujedinjene graditelje babilonske kule, ujedinjene neprijatelje Božje koji svi hrle u vječnu propast.

Antihristi izbjegavaju navesti zgodu kad je Hristos izbičevao trgovce u Hramu, isprevrtao im stolove i izbacio ih napolje, jer podsvjesno znaju da su oni ti trgovci koji narušavaju svetost Hrama odnosno građana Božjeg grada na Zemlji. 

Ili kad je rekao da bi bilo bolje onome koji sablažnjuje malene, a to kao da je opisao antife, da mu ljudi stave mlinski kamen oko vrata i bace u morsku dubinu.

Kako se ljudi misle suprostaviti ovima koji od njihove djece žele učiniti bespolce i sodomite i moderne janjičare osim ako se ne sukobe s njima, osim ako ne idu u bitku protiv njih?

Zar ti naivci misle da će država, koja ustvari tajno ili javno podržava antife nekako stati na njihovu stranu te njihova djeca ne će biti izložena indoktrinaciji lijevih degenerika?

Istina je da se nitko nije suprostavio dekadenciji i destrukciji globalista i antikršćana u 20.st. do upravo ovih od kojih se žele ovi ograditi. Bez sumnje antife su smatrali i ruske monarhiste fašistima, odnosno antife smatraju fašistima sve one koji im se suprostavljaju.

Liberali im se nisu suprostavili kao što im se ni danas ne suprostavljaju, ali da im se suprostave na ulici i oni bi bili prozvani fašistima.

Indikativan je tu primjer Horst Wessela kojeg su antife-komunisti ubili 1930.g. 

Čitao sam komentare nekih ideologa antifa da je ubojstvo C.Kirka slično ubojstvu H.Wessela te da će sad uslijediti progoni antifa.

Nije baš isto, jer Horst je bio član SA, a Charlie (Karlo) je vjerovao da se debatiranjem može pridobiti antife, i što suvremene antife nisu bili toliko nasilni kao oni pred sto godina.

Također Horsta su ubili antife-komunisti, dok su velike indicije da Charlia nisu ubili antife nego jedna moćna bliskoistočna država čiji narod je uvelike podržavao i organizirao antife i pred sto godina i sada.

K tome ubojstvo Horsta značilo je da više nikakvih pregovora ni milosti nema prema antifama, a antife diljem SAD i svijeta javno se vesele ubojstvu Charlia znajući da nema pravog pokreta koji se može obračunati s njima (dakle oni antife koji se boje reakcije su u zabludi).

Horst je bio član SA jer nitko se uličnim nasilnicima antifama (što je drugo ime za komunističke bandite revolucionare koji su krenuli nasiljem rušiti postojeći poredak koji im se nije znao suprostaviti) nije suprostavljao do njih. Nitko nije maknuo dekadentne marksističke profesore, porno-degenerike i slične s javne kulturne scene i s ulice, spalio dekadentne knjige i slike, osim pripadnika tog pokreta.

Ljuta trava na ljutu ranu.

Drugačije ne ide.

Odnosno, ne suprostavi li se neki pokret antifama na ulici jezikom kojeg samo oni priznaju, a to je nasilje, antife će u ovom ratu pobijediti jer vlade država i njihove 'duboke države' su na njihovoj, globalističkoj strani.

Mnogi kažu, sve je dobro samo da rata ne bude.

Ako ne bude nastavlja se ovo zlo i sve su manji izgledi da im se netko organizirano može suprostaviti.

Vrijeme u posljednje vrijeme radi za državljane Satangrada.

*** U organskom društvu leftardi ne mogu opstati jer su protivnici patrijarhalizma, i svaki patrijarh bi ih kao pokvarene jabuke izbacio iz familije, roda i naroda.

Ali zato vrlo dobro uspijevaju trule jabuke u industrijskom društvu u kojem više nije presudan tjelesni rad i organska zajednica, nego kapital, protiv kojeg se navodno bore, i takav kapital postaje odlučujući u neorganskom društvu umjesto patrijarha u organskom društvu.

Patrijarh uvijek ima iznad sebe drugog patrijarha, a na vrhu kojem je Bog Otac, kao otac svim očinstvima kako napisa sv.Pavao.

U industrijskom društvu kapital ima kapital iznad sebe, a to je na kraju neka masonska loža čiji je skriveni upravitelj Satana.

P.S.

Izgleda da cijela FOSS zajednica (Free Open Source Software) ima sindrom 'izbacivanja nacista':

Najprije se leftardi priključe nekom postojećem FOSS projektu, a onda na kraju traže izbacivanje osnivača projekta koji se ne slaže s njihovim globalističko-leftardskim stavovima.

To je taktika trockista (ne zaboravimo da je Staljin bio manje zlo nego Lenjin i Trocki).

Premda ih se može lako raskrinkati ako žele iskrenu debatu.

Jer njihove inkvizicijske metode pretpostavljaju postojanje dobra i zla.

Slijedi im pitanje što je dobro, a što je zlo, i kako se određuje?

Ako kažu da je dobro apsolutno, odnosno ako kažu da je moral aposlutan, onda moraju se pozivati na Boga s obzirom da ljudi nemaju svi iste postavke dobra i zla.  

Moral postoji jedino ako postoji Bog.

Onda slijedi pitanje u kojeg Boga vjeruju i kako im je taj Bog otkrio što je dobro, a što je zlo?

S obzirom da su gotovo svi leftardi ateisti ili agnostici, onda slijedi zaključak da su licemjeri koji se pozivaju na dobro i zlo prikrivajući svoje osobne stavove kao dobre, a suprotne zlima koje treba poništiti kao i ljude koji suprotno misle od njih.

Drugim riječima prave se borcima za pravdu i dobro u ime boga koji je njihova osoba, a to je ono što je sv.Augustin opisao - grad onih koji ljube iznad svega sebe da su sebe zamislili bogovima zamrzivši pravoga Boga i sve one koji ih ne drže bogovima.

Ako pak kažu da vjeruju u Boga, onda ih treba pitati koji je to Bog a da nije Marks, Engels, Lenjin, Trocki, Tita, Mao, Rockefeller, Rotschilds, Soroš ...) i gdje se nalazi objava tog Boga po pitanju morala.

Naravno da na to pitanje nemaju odgovora osim ako ne odgovore da je njihov bog Satana.

P.S.S.

Ako se ne možete riješiti idola pop glazbe, najbolje je pogledati ovakva videa, ima ih na pretek:

I ako mislite da je ovo što se događa u SAD s BLM i antifama nešto jedinstveno, ovaj je video da vas razuvjeri:

Glede ubojstva C.Kirka postoje u suštini dva pogleda na mogućeg krivca, jedni kažu da se radi o uroti antife koja stoji iza uhićenog mladića koji ne izgleda kao pravi ubojica, drugi kažu da se radi o uroti Izraela jer je utjecajni pokojnik počeo javno pokazivati neslaganje s cionističkom politikom.

Mislim da se radi o jednom te istom naručitelju ubojstva koji upravlja i s antifom i sa cionistima i njihovim tajnim službama (kao što je to bilo i pred sto godina).

U međuvremenu u Njemačkoj se događaju politička ubojstva s praktično istim potpisom. Sjetimo se da su nedavno 'slučajno stradala' u kratkom roku šestorica ili sedmorica članova propatriotske njemačke stranke AfD i koji su bili kandidati na lokalnim izborima.

Dakle teror globalista se više ne može zanijekati.

Kako napisah, ne postoji s druge strane pokret koji bi im se suprostavio, jer političke demokratske stranke im se ne mogu suprostaviti tim više što im vladajući ne će dati da dobiju izbore, a vjerojatno će ih i zabraniti ako bude procjena da će dobiti izbore.

U Moldaviji i Rumunjskoj jednostavno vladajući globalisti su zabranili patriotima da sudjeluju na izborima sa svojim kandidatima.

Globalisti sve čine, uključujući atentate, da bi spriječili učinkovito okupljanje i organiziranje patriotskih pokreta koji su im jedina prava prijetnja.

Moja je procjena kako su patrioti i antiglobalisti puno slabiji i manje odlučni i sposobni nego oni u prvoj polovini prošlog stoljeća, a k tome ne postoje vođe oko kojih bi se okupili.

Na kraju vraćam se na početak, na sv.Augustina.

Koji je bio nepravedno optužen od nekih dubioznih pravoslavnih teologa 20.st. da je bio nepravoslavan, pogotovo u nauku o istočnom grijehu.

Naravno da Augustin nije izmislio doktrinu o istočnom grijehu, ona je navedena, usudio bih se reći, jasno navedena u svetom Pismu i u pisanju kršćanskih otaca prije Augustina.

M.Witcoff je napisao knjigu u obrani pravovjerja nauka o istočnom grijehu.

O tome sam već pisao na blogu.

Vrlo rijetko se M.Witcoff pojavljuje u posljenje vrijeme u javnosti, u čemu ne bi bilo loše slijediti ga.

Ovdje je vodio razgovor o knjizi:

 

Rimokatolici su izgubili pojam pravde, milosti i praštanja

Odmah da nadopunim izjavu, nisu svi.

Mislim da se radi o većini koja slijedi postdrugovatikanske pape u heretičkom nauku kako smrtna kazna nije u skladu s kršćanstvom odnosno Evanđeljem.

Nadam se kako vam je poznato nešto što se na engleskom zove 'virtue signaling':

To je javno pokazivanje ili signaliziranje drugima kako smo puni vrlina.

Izvrstan primjer toga što inače zovemo licemjerstvom i farizejštinom je bio pokojni rimski papa Frane koji je svugdje gdje su bile kamere signalizirao kako je on najskromniji čovjek na svijetu.

Onaj tko je uistinu skroman nikad to ne signalizira drugima, pogotovo ako se radi o kršćanskoj skromnosti ili smirenju i pogotovo ne pred kamerama.

Takav upravo čini obrnuto, kad bi ga netko pohvalio da je skroman, on bi tvrdio da nije.

Jer mu nije stalo do pohvale ljudi i slave od ljudi znajući da ta slava 'udara u glavu' i vodi u oholost i onda u druge grijehe.

Demonstrirat ću to u komentarima ovog teksta u kojem udovica ubijenog C.Kirka javno na sprovodu svojeg muža govori kako je oprostila njegovom ubojici.        

Prvo, opraštanje nije čin između onog koji oprašta i medija, nego između onog koji oprašta i onog kojem se oprašta.

Dakle to je bio show virtual signaling udovice koja je već i prije imala eskapade pred mikrofonom i kamerama nakon ubojstva.

Onaj tko stvarno žaluje taj se povlači u samoću i tišinu, a ne saziva izravno ili neizravno TV kamere i novinare kako bi prikazao svoju žalost.

Ili svoje velikodušno opraštanje.

Drugo, opraštanje nije jednostrani čin u kojem ne sudjeluje osoba koja je učinila neku štetu drugoj osobi.

Na niti jednom sudu, a pogotovo ne na onom posljednjem Strašnom, ne oprašta se bez pokajanja koje predmnijeva iskrenu molbu zločinca da mu se oprosti.

To je conditio sine qua non opraštanja.

Nema oprosta zločincu-grješniku koji se ne kaje zbog svog zločina.

U onim komentarima nadobudni rimokatolici, pogotovo lik-ica imenom Jadranka kaže da su kršćani dužni opraštati kao što je Hrist molio Oca na križu za one koji Ga raspeše.

Ali zaboravlja da je dodao Hristos - jer ne znaju što čine.

Za one koji su znali da ubijaju Sina Božjeg i Mesiju, nema oprosta.

Ti su nepopravljivo zli, oni griješe protiv Duha Svetoga, takvi su potpuno demonoliki i dijele sudbinu demona.

Što znači ljubiti svojeg neprijatelja što imamo kao pretešku, ali nužnu, zapovijed od Gospoda?

To znači da svojem osobnom neprijatelju moramo željeti dobro.

Kako može željeti dobro svojem mučitelju psihički bolesnik od stokholmskog sindroma koji se ulaguje zločincu jer ga se toliko pretjerano boji da je sebe natjerao da povjeruje kako je zločinac svetac i anđeo?

Jel netko ljubi svojeg neprijatelja tako da mu pred kamerama kaže da mu oprašta, a ovaj  nije ni tražio oprost, nego to kaže samo da više nema posla s njim?

Ima jedan odličan srpski film o temi opraštanja:

Čovjek koji je izgubio u ratu svoju familiju u zločinu i postao nakon toga monah ne može naći smirenje dok nije stvarno od srca oprostio onima koji su mu ubili najmilije.

Da, on im je rekao izvanjski da im oprašta, ali samo radi toga da ih se riješi i da mu više ne dolaze na pamet i pred oči.

Međutim zločinac koji mu je ubio obitelj ima sina dječaka koji je dobio leukemiju i familija vjeruje da je to kazna radi zločina oca koji je isto izgubio život u ratu. Djed dolazi sa smrtno bolesnim unukom kod monaha moleći ga da im oprosti, ali monah grubo odgovara da im je već oprostio i neka nestanu ispred njegovih očiju.

Monah tada shvati kako ne će imati mira dok im stvarno od srca ne oprosti, i na koncu zavoli tog dječaka i ode kod njega u bolnicu kao da odlazi kod svog ubijenog sina.

Dakle lako je reći ustima opraštam ti, još je lakše poručiti to pred kamerama i napisati to u komentaru.

Ali je teško, a jedino kršćanski, zavoliti neprijatelja.

To znači moliti se Bogu za njegovo preobraćenje, da mu Bog prosvijetli um da bi uvidio svoj zločin, zatražio najprije od Boga oproštenje, a onda i od onih kojima je učinio nažao.

Može to trajati godinama, često se godinama treba moliti Bogu za svoje neprijatelje kako bi postali prijatelji i braća po Hristu.

Događa se nerijetko da neprijatelj za kojeg se moli jednostavno odbija sve znakove Božjeg milosrđa i nikad se ne obrati.

Mi moramo, ako smo kršćani, i dalje moliti (ali od srca) za neprijatelje, jer ta molitva prvenstveno izgrađuje onog koji moli za druge.

To je prava kršćanska ljubav uz velike žrtve, jer ljubavi nema bez žrtve.

Ljubav nije duševna bolest stockholmskog sindroma ili virtue signaling pred kamerama ili pisanje komentara s 'dubokim kršćanskim porukama'.

Ljubiti neprijatelja znači željeti mu pokajanje odnosno vječni život u Hristu i s Hristom.

Kako će ovaj steći pokajanje ako smo brže bolje rekli mu da mu opraštamo samo da ga se riješimo, a ovaj tada dobije krila da još više čini zločina jer ga se pravedno ne kažnjava?

Raskajanom ubojici se može oprostiti, ali smrtna kazna treba biti izvršena da ne bi društvo postalo bezakonje, da ne bi oni skloni gnjevu, mržnji i nasilju pomislili da mogu ubiti, a da će odležati par godina u zatvoru i onda će lijepo na slobodu deklarirajući ustima da se kaju zbog zločina, a ubijenog kojeg su mrzili više nema.

Ne postupaju kršćanski niti razumno oni koji oslobađaju ubojicu od smrtne kazne ili ga još oslobode zatvora, i tako dozvoljavaju ubojici da još ubija.

Zar ne vide ti slijepci kako je najveći problem Zapada bezakonje koje dovodi do opće nesigurnosti?

Što će vam obilje materijalnih dobara u gradovima u kojima ne možete slobodno šetati od kriminalaca koji nisu u zatvorima jer ih suci (u pravilu sutkinje) 'kršćanski' oslobađaju kazne?

Što će vam materijalna dobra kad stalno živite u strahu da će vam netko provaliti u kuću i uzeti ih, a usput možda i vaš život?

To je ludost golema pseudokršćana koji boluju od farizejštine koju kako napisah zovemo na engleskom virtue signaling.

Ne, ne ljube ti lažni kršćani zločince, oni su ih otpisali već, oni vjeruju da su oni nepopravljivi te da je gubljenje vremena moliti se za njihovo obraćenje, a i zamorno je.

Lakše je to riješiti jednim nastupom pred kamerama ili s pisanjem na socijalnim mrežama kako bi signalizirali svoje lažne vrline.

I često su upravo žene koje boluju od virtue signaling.

To je uočio još Orwell i napisao u "1984", a zasigurno je to iskustvo imao pripadanjem komunističkoj partiji kad su drugarice pripadnost kompartiji vidjeli kao signal ostalima kako su napredne i vrle i vrele.

To su također demonstrirale prošlo desetljeće mnoge žene na Zapadu slaveći i tražeći rušenje granica za ilegalne imigrante signalizirajući kako one imaju veliko srce za sve jadne ljude svijeta.

Taština nad taštinama, sve je taština kod modernih ljudi koji su prilagodili kršćanski nauk svojim dimnim signalima.

Oni ne mogu pojmiti ono što je izjavio sveti Filaret Moskovski i što je nauk svih kršćanskih otaca - neprijatelja svojeg ljubi, neprijatelja otečestva (domovine, ali i familije) uništi*, a neprijatelja Hristova se gnušaj.

Pustiti dokazane i hladnokrvne ubojice, k tomu neraskajane, na životu uz virtue signaling opraštanja, znači biti sudionikom i pomagačem budućih zločina i ubojstava.

To moderni farizeji koji su zovu kršćanima ne mogu shvatiti jer su zauzeti sa svojim PR - public relations.

Eto trudio sam koristiti se anglicizmima kako bi me ovi moderni shvatili, ali nemam prevelike nade.

* Patriotizam odnosno zaštita svoje familije je kršćanska vrlina. Izdajice i oni koji ne brane svoje najmilije ne mogu ući u carstvo Nebesko.

Međutim, treba biti svjestan da patriotizam, ali i zaštita svoje familije, ima vrlo tanku granicu kad se od obrane prijelazi u napad i zločin.

Znači nema opravdanja patriotizam i obrana familije kad ovi ugrožavaju druge narode i druge familije.

P.S.

Evo jednog rimokatolika koji nije pobrkao praštanje-milosrđe i pravdu.

Matt Walsh:

Prvo oko videa, ovo opraštanje ubojici svog muža pred kamerama i mikrofonom uz specijalne svjetlosne i ine efekte, je nedostojno i lakrdija.

Ali o tome sam već gore pisao.

Dodat ću kako i neki istaknuti svjetski pravoslavci, između ostalih i jedan mitropolit Moskovskog patrijarhata, drže pokojnika mučenikom premda je ovaj bio protestant i nije mogao nikako biti svjedokom vjere.

To je samo potvrda da se rimokatolici, protestanti i svjetski pravoslavci odlično slažu očekujući Antihrista.

Grijeh je kršenje Božje zapovijedi i zaslužuje vječnu kaznu.

Zašto vječnu pitaju se mnogi?

Zato što je Bog vječan i zato što je ljudska duša vječna.

Bog ne može dopustiti da zlo vječno traje nekažnjeno i da se više igdje manifestira u vječnosti.

Ali Bog rado prašta, Bog voli više grješnika nego grješnik sam sebe.

Uvjet praštanja odnosno izliječenja grješne ljudske duše je pokajanje.

Savršeno pokajanje je onda kad se grješnik kaje zbog grijeha (a ne zbog straha od Pakla i Božje kazne) zato što je grijehom uvrijedio Boga koji ga ljubi neopisivo, i zato onda zamrzi grijeh i više ne griješi jer mu tada Bog daje blagodat da nadvlada strasti koje ga vuku u grijeh.

Savršeno pokajanje predmnijeva ljubav čovjeka prema Bogu, savršeno pokajanje predmnijeva staviti Boga na prvo mjesto u svom srcu, duši i umu.

Savršeni pokajnik je svetac.

On nimalo ne bježi od kazne, jer zna da ga kazna čisti i liječi te da ista dolazi po Božjem dopuštenju radi njegovog dobra.

Zato rado uzima križ svoj kojeg je zaslužio svojim grijesima nositi.

Dostojevski je u svom romanu "Zločin i kazna" lijepo opisao kako zločinac nema mira dok ne objavi svijetu da je zločinac, da zaslužuje kaznu i primi kaznu.

Takav zločinac ako ima pravo pokajanje je spašen kao i desni razbojnik na križu.

Ponovit ću ono što sam prije pisao, i što je iznio Matt Walsh.

Ludost i bezumlje modernog feminiziranog društva i vremena je imati krivi pojam pravde, milosrđa i praštanja koji de facto znači u konačnici da demoni i demonoliki ljudi budu slobodni raditi pakao i bezakonje na krugu Zemaljskom.

I to onda zovu kršćanskim praštanjem, a radi se o jedva skivenom licemjerju i kukavičluku.

Onda se takvi mole Bogu da pošalje anđele da se spriječi zlo koje ih muči, jer živimo u društvu bezakonja.

Ta kriva molitva znači - Bože, pošalji anđele da maknu zlo od nas (što znači da potamane ili odstrane zločince, ali to molitelji farizeji ne će reći jer oni su 'uzvišeni' da bi takvo nešto tražili), a mi ćemo istim zločincima opraštati bez njihovog pokajanja jer smo super kršćani, jer opraštamo i više od Hrista koji je molio Oca da oprosti onima koji ne znaju što čine, a mi opraštamo svima.

Jer nemamo hrabrosti suočiti se i boriti se sa zlom.

Pa neka to rade Božji anđeli.

Još jedna važna napomena.

Kad je Hristos molio Oca da oprosti ovima koji Ga raspeše jer ne znaju što čine, onda to znači da je Gospod molio ne samo za Rimljane koji Ga raspeše, ili židove koji su vikali da se razapne, a nisu bili svjesni da je to Mesija-Hristos i Sin Božji, nego za sve ljude od Adama pa do posljednjeg čovjeka koji su grješili zbog slabosti tijela i duše, ali nisu ostali na tome nego su se pokajali kad su vidjeli da su grješili protiv Hrista koji je život dao da ih spase.

Molio je dakle Gospod za sve nas raskajane grješnike, i Otac Ga je uslišao.

Raskajani grješnici opraštaju dužnicima svojim jer je to uvjet da i Otac oprosti njihove grijehe-dugove prema Njemu.

Nema smisla trubiti na zvona ili pred kamerama da ne mrzimo one koji su nam učinili zlo te da smo im oprostili.

Bog to zna.

Ako pak trubimo onda to činimo radi ljudi i naše slave pred ljudima, a ne radi Boga.

I od toga nema ništa, nego novi grijeh oholosti ili prelesti, grijeh na grijeh.

Naše oproštenje ništa eshatološko nije važno za zločinca i ne znači vječno ništa neraskajanom grješniku koji nas je oštetio.

Bog otpušta grijehe (preko ljudi-svećenika kojima je dao tu vlast) i ne će pitati nas da li smo oprostili nekom zločincu koji je postao iskreni pokajnik kako bi mu oprostio, nego će mu oprostiti bez obzira na nas.

Nama ne će oprostiti ako mi nismo otpuštali dužnicima našim koji su nas molili da im otpustimo dug.

Zločinac je dužan moliti oproštaj od onog kojem je učinio zlo, i nadoknaditi štetu ako je moguće. Jer mu inače Bog ne će oprostiti.

Stoga je štetno što je udovica učinila pred kamerama, ne samo radi sebe i svoje prelesti, nego i radi ubojice svojeg muža.

I krivog primjera kojeg je dala milijunskom gledateljstvu.

Da je došla inkognito u zatvor i govorila ubojici kako nema mržnju prema njemu te da mu oprašta i da se moli za njega, ali da mu Bog ne će oprostiti ako se ne pokaje, onda bi učinila pravu stvar.

I to trebaju kršćani znati prepoznati, a ne od nje raditi sveticu odnosno uzora.

Neki kažu da njezin znak rukom na 'sprovodu' znači na američkom jeziku ruku - 'volim te', a da to nije znak Satane.

Znamo da je taj znak davao na fotografijama i pokojni papa Frane.

Tko god je definirao taj znak, morao je znati da je taj znak vrlo sličan znaku Satane i vjerujem da to nije slučajno ubačeno u jezik glugih.

Ipak ne vjerujem da je udovica htjela dati đavolski znak.

Htjela je, što je potpuno neprikladno, poručiti nama iza ekrana da nas voli (slično kako nas je i papa Frane 'volio', a ustvari kupovao je jeftinim trikovima naklonost naivnih i neupućenih).

Jer ne vjerujem da je taj znak slala pokojnom mužu budući pokojnici ne prate medije.

Sve u svemu, to je bila mega-predstava, mega-show, mega-lakrdija nad lakrdijama.

I nadam se da nije imala okultno obredno značenje.

 

U očekivanju sedmog dana

Tko kaže laže da se nacija (narod) u RH ne smije spominjati? 

Danas je naime "Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama".

Iz gornje wikipedija poveznice:

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji se 22. rujna svake godine obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac*Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.^[1] Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004.^[1] 

Mato Oraškić sigurno ne bi ubio sudca, odvjetnika i (ranio) zapisničara, a možda ni ženu, da su ovo troje pravosudnih bili muškarci.

Mrzio je žene, zato ih je poubijao.

Takav se zaključak nameće, jer da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara, onda Hrvatski sabor ne bi odlukom od 15. listopada 2004. proglasio da je danas taj veliki dan o kojem trubi radio cijeli dan.

Samo budite sigurni da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara da Hrvatski sabor ne bi proglasio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad muškarcima.

Jerbo ženski život više vrijedi od muškog.

Zato za žene ne postoji vojni rok, nema poziva na mobilizaciju, nema ih među rudarima ili na bilo kojem teškom i opasnom poslu gdje se može lako poginuti.

Ono u čemu su pak muškarci i žene jednaki jest čedoumorstvo.

Žena ima jednako pravo ubiti sina ili kćer u svojoj utrobi.

Zasad.

Mislim da bi Hrvatski sabor trebao donijeti neki zakon ili preporuku ženama da izbjegavaju ubijati kćerke u svojoj utrobi, jer je naravno ženski život vrijedniji od muškog.

Bez feministica ljudsko društvo ne može postojati.

To što je postojalo sve do 20.st. ne može se niti zvati ljudskim društvom.

Povijest ne započinje s prvim danom stvaranja, nego s Danom žena.

Drugi vrlo važan dan je onaj u kojem su dobili pravo glasa.

Treći dan po važnosti je kad su dobili pravo da mogu ubijati svoju nerođenu djecu.

Četvrti dan je dan kad su odlučile da više ne budu robovi muža i djece, te da svoju karijeru sekretarice i tipkačice stave ispred svoje familije.

Peti dan po važnosti je dan kad se je dogodilo najvažnije znanstveno otkriće svih vremena - antibebi pilula, jer je žene oslobodila straha da se pare neoprezno i ne s kim god stignu.

Šesti dan, ne manje važan, je kad su raširili svoje majčinsko srce (a neke od njih i noge), premda u pravilu su bezdjetetne jer se ubijena djeca u utrobi ne računaju, prema ilegalnim inorasnim imigrantima jer su im dojadili domaći beta mužjaci koji su im sve ono gore navedeno omogućili i još im se klanjaju kao svojim malim i velikim boginjama što je dokazao i pokazao Hrvatski sabor onom odlukom.

Sedmi dan tek treba doći, ali znamo da je to kraj feminizma.  

* Da je Mato Oraškić bio vojnik, ili branitelj, također bi se to spomenulo. Ovo je dakako poruka globalista domaćem audotorijumu, onima u vladi i saboru, da se mora izbaciti iz tih najvažnijih državnih službi sve one koji se ne klanjaju malim ili velikim boginjama.

P.S.

Nešto o prijevari zvanoj let na Mjesec:

Povratak na temu.

Poznanik je proučavao ovih dana tematiku čedoumorstva i evo njegove spoznaje.

Preko 2 milijarde djece je pobačeno u zadnjih 35 godina.

Od toga 1% su silovane žene (a to je bio glavni argument u ono vrijeme da se legalizira čedoumorstvo).

Od toga 2% maloljetnice (i tu se je napravila lažna slika kako većinom maloljetnice čine pobačaje).

Oko 45% žene koje su pobacile više od jednom.

Njegova, kao i moja procijena je, da taj broj nadmašuje žrtve svih ratova od početka, a vjerojatno i broj svih ljudi koji su ikad ubijeni od pravednog Abela nadalje.

Mislim da je nemoguće pojmiti kakvo je to zlo enormnih proporcija.

Prvi razlog je taj što ga čini majka koja bi trebala sebe žrtvovati radi djeteta, a ne da dijete žrtvuje radi svoje karijere ili bilo koje materijalne koristi.

S pravom se moderna industrijska čedomorstva u 'čistim i higijenskim' bolnicama uspoređuje sa žrtvovanjem djece demonu Molohu-Baalu iz biblijskih vremena.

Ne zaboravimo da je Bog zbog toga kaznio Izraelce ropstvom Babilonu.

I ne zaboravimo da je ta kazna bila pedagoška, da bi se iz izabranog naroda u kojem će se utjeloviti Slovo Božje iskorijenio taj grozni zločin i slični koji proizlaze od idolopoklonstva.

Prilično sam uvjeren da suvremeni naraštaji čine puno više zla nego Izraelci te da kazna više ne će biti pedagoška, nego konačna bez nade na popravak cjelog naroda (zato vjerojatno i vlada demografska smrt - nestajanje cjelih naroda), nego samo pojedinaca.

Također možemo primijetiti da su javni sotonisti, pogotovo u SAD, vrlo zauzeti s time da se ne zabrani čedoumorstvo.

Sotonisti uglavnom nastupaju ovako:

Da, vaši mladenački idoli ili i sadašnji idoli, su bili sotonisti.

Jeste li i vi, zapitajte se?

Ne morate imati člansku iskaznicu kluba sotonista da biste bili sotonist, dovoljno je da podržavate čedoumorstvo. 

I možete li i nakon ovoga pjevušiti s njima obla-di-obla-da?

Svi smo grješni, ja se moram smatrati najvećim grješnikom.

Mogu li onda napisati - jao vama koji odobravate čodoumorstva, koji svjesno glasate za političare, poput nove riječke gradonačelnice koja je bila na ulici u kontraprosvjedu "Hoda za život", a za isto ono za što se zalažu sotonisti?

Eto napisah, ne zato da bih se smatrao manje grješnikom od ovih, nego da bih ih pozvao na adekvatno pokajanje prije nego li bude prekasno.

Ako i ne čitaju blog, što je vrlo vjerojatno, onda vi koji čitate ih upozorite.

Bit će sve više i više znakova (možda nema veze, ali već dva tjedna nas obaviještavaju da riječka voda, ponajbolja u RH i šire, nije za piće) da smo i kao grad, i kao država, i kao kontinent, i kao cijeli svijet pod Božjom kaznom.

Samom činjenicom da kazne dolaze i traju, i ostaju, znak je da smo upozoreni i da se od nas očekuje pokajanje.

Bogočovjek to očekuje.

Radi Njegove predragocjene i preobilne otkupljujuće Žrtve na Golgoti po kojoj se mogu spasiti i najokorjeli sotonisti ako se pokaju.

Pokajanje je moguće sve do trenutka naše smrti, ili smrti cjelokupnog svijeta kojeg iščekuju pravednici i oni koji su veliko zlo trpjeli od svijeta kako bi ih Bog, koji je objavio - osveta je moja, osvetio.

Nemojte biti sentimentalni poluidioti koji misle da konačna pravda isključuje osvetu, da Bog ne kažnjava, da nije strašni Sudac nego da ljudi sami sebe sude. 

Pravdu i osvetu očekuje i onih dvije milijarde koje su majke ubili, a političari, mediji i puk amenovali.

Jučer je bila svetkovina Male Gospe, rođenje Presvete Bogorodice:

Homilija o.Stevena Allena.

Pišem sad u utorak, 16 tjedan po Duhovima, odnosno dan nakon što sam napisao gornji tekst.

Danas slavimo svete mučenice Minodoru, Mitrodoru, Nimfodoru, tri sestrice mučenice.

Slavimo i svetu caricu Pulheriju.

Slavimo i tri svete žene za koje ne bismo znali da nije jedan čovjek primjetio kako gavrani dolaze u voćnjak, lome grane i odlaze s voćem nekamo. A to mjesto je bila spilja u kojoj su živjele svetice koje je Bog hranio preko gavrana. Pročitajte o tome na onoj poveznici. 

Moja je pak poveznica na prethodni tekst u kojem sam razobličavao feminizam odnosno feministice.

Ove svete žene, kao i sve ostale svete žene, znane i ne znane, su njihova suprotnost i veliki uzori i kršćanskim ženama i kršćanskim muškarcima.

Kad jabuka padne daleko od stabla

Nešto o čemu sam nedavno svjedočio.

Tradicionalna rimokatolička obitelj s mnogo djece.

Idu samo na latinsku misu, ali nisu sedevakantisti.

Djecu su se trudili odgajati tradicionalno rimokatolički.

U posjetu sam im i dolazi najstarija kćerka pozdraviti me i vidim na njoj 'piercing' na licu, na korijenu nosa (ne na vrhu nosa nego između očiju).

Nosi majicu na kojoj su pankerske parole i simboli i očito pokušava izgledati kao mladi izgubljeni nihilisti koncem 70-tih prošlog stoljeća koji su se prozvali pankerima. Punk je inače pogrdna engleska riječ i označava niškoristi-probisvijeta, a nekad je označavala i prostitutku .

U suštini hipici i punkeri samo su se izvanjski i generacijski razlikovali, i jedni i drugi žudjeli su za uništavanjem tradicije u očekivanju blagodati multirasne i multikulturne globalne distopije. I oba pokreta su projektirana od državnih tajnih službi koje nisu bili lojalni državi koji su trebali braniti, dok su je sustavno uništavali radi judeomasonske globalističke ideje.

Antifa-ljevičarski gradonačelnik Zagreba dolazi iz familije koja je davala redovito svećenike, čini mi se da mu je stric ili ujak neka glava na Glavi-Kaptolu zagrebačkom.

Otac mu je bio hrvatski dragovoljac u posljednjem ratu.

"Oko njega su dečaci", ostarjeli pankeri i pankerice druge ili treće generacije koji su sad uvaženi članovi društva prostitutki, mislim na suvremeno zapadno društvo u kojem je prestižno izgledati i razmišljati pankerski.

Treći primjer - sin poznatog antikomunističkog hrvatskog disidenta koji je robijao u ono vrijeme i koji je bio među utemeljiteljima HDZ, majka isto progonjena za vrijeme komunizma, je direktor ljevičarsko-globalističkog i od države, i ostalih globalističkih nakupina tuzemnih i inozemnih subverzivnih organizacija financiranog festivala koji se trudi 'zaostalim' seljacima Ravnih kotara prodavati muda za bubrege, ili barem ubaciti im ljevičarske kamence u bubrežne kanale, odnosno plasirati im globalističko-ljevičarsku ideologiju.

U isti slučaj spada i djevojka koja vodi isti festival i čiji otac i rodbina su hrvatski branitelji iz tog kraja (dobila zadatak iz tko zna koje globalističke centrale da ih prosvijetli, da ih učini ovosvjetskim ili da ih barem isprovocira što je oduvijek jedini smisao života pankera).

Četvrti primjer, mladić koji je osumnjičen za ubojstvo C.Kirka rođen je u tradicionalnoj mormonskoj familiji, postao je sodomit i živio s muškarcem koji je glumio ženu.

Roditelji i rodbina su primjetili da je potpuno promijenio svjetonazor nakon odlaska u srednju školu za ispiranje mozga, a takve su sve.

Peti slučaj o kojem sam jučer slušao.

Roditelji imaju devetero djece, žive u gradu, također rimokatolici.

Kćerka zatrudnila, ipak nije izvršila čedoumorstvo, što je davatelj sperme vjerojatno htio kako bi izbjegao eventualnu alimentaciju.

Naravno da ju nije oženio. Roditelji se sad brinu i o unučici.

Kćerka i dalje buntovna i neposlušna i u jednoj svađi s ocem on joj kaže da bi u muhamedanstvu bila kamenovana zbog svojeg ponašanja, ona zove policiju i otac u čijoj se kući nalazi završi u zatvoru. 

Mislim da bi se dalo nabrajati i nabrajati takve i slične slučajeve.

Što im je zajedničko?

Roditelji nisu uspjeli prenijeti svojoj djeci svoje svjetonazore.

Nego su se djeca okrenula na suprotnu stranu.

Sigurno ima roditelja koji su se pažljivo, brižno, s ljubavlju ali i čvrstinom i odgovorno brinuli oko odgoja svoje djece, ali djeca su ih odbili.

Roditelji nemaju krivnje jer je dijete svojom slobodnom voljom odbacilo roditeljski odgoj.

Kao što Bog nije bio kriv što Ga nisu Adam i Eva poslušali nego su se pobunili protiv Njega jer svaki grijeh je pobuna protiv Boga.

Međutim ima nažalost mnogo roditelja koji nisu dobro odgajali svoju djecu.

Najčešći je slučaj neuspjeha kod tradicionalnih familija ako se djeci pokazuje samo čvrstina ili prijeti batinom, a ljubav im se ne daje, barem ne u mjeri koju dijete može primjetiti (a dijete je tu teško prevariti).

Takva djeca iz protesta, iz svoje boli, postanu suprotno od onog što su roditelji željeli.

Time osjećaju da čine neku pravdu ili osvetu prema roditeljima koji ih nisu ljubili ili im nisu pokazivali ljubav.

Drugi razlog neuspjeha je licemjerje i/ili nesvjesnost roditelja kako je moderno društvo, računajući školu i (anti)kulturu okrenuto protiv kršćanstva.

Takvi roditelji nisu djeci koja su odlazili u školu rekli da će ih učitelji tamo krivo učiti neke prevažne stvari koje se tiču njihovog spasenja, ali da ih moraju poslati u školu inače bi im država oduzela djecu i davala ih nekim drugima koji su slični tim lažnim učiteljima ili bi ih poslali kao siročiće u neki dom.

Djeca ne smiju u učiteljima sekularnih i antikršćanskih škola vidjeti zamjenu za roditelje. 

A djeca će to vidjeti ako im roditelji ne objasne zašto su sekularne škole njihovi neprijatelji.

Djeca bi vjerojatno u tom trenutku pitala oca i majku, ali zašto nas onda ostavljate svako jutro i prepuštate nas pola dana neprijateljima na odgoj?

Tu se ne može ništa odgovoriti doli onog što sam maloprije napisao, alternativa je oduzimanje djece, a djeca bi tu gorku istinu našeg antihristovskog vremena trebala razumijeti i brzo razumom odrasti kako je to bilo u davna vremena prve Crkve kod djece koji su zadivili odrasle svojom hrabrošću i radosnim svjedočenjem za Hrista svojom krvlju.

Druga strar u kojoj roditelji grdno griješe je benevolentno gledanje na TV, internet i slične medije, ali i na pop kulturu koja sustavno uništava tradiciju.

Kako i mogu drugačije kad su i sami konzumenti tih medija i pop kulture, filmova i glazbe?

Kako može otac biti autoritet svojoj djeci ako je konzument rock glazbe čiji temelj je pobuna protiv roditeljskog autoriteta?

Ne može se odgajati tradicionalno djecu i istovremeno s njima slušati pop glazbu, ili možda licemjerno im braniti pop glazbu i filmove, a sami 'uživati' u istom smeću.

U takvim slučajevima roditelji nisu odgajali kako treba i snose odgovornost.

Posljednjih desetljeća, odkad se je održala parada sodomita kako bismo ušli u EU, situacija se je dramatično promijenila na gore sa školom u kojoj sve više ima učitelja (golemom većinom to su učiteljice) koji su sodomiti ili koji sodomizam podržavaju, u školu dolaze sodomitske sorošoidne organizacije često financirane od lokalne samouprave i države kako bi od djece radili nakaze.

I takvi filmovi i glazba postali su normalizirani.

Mislim da se dolazi do toga da, ako se nekako ne spriječi to javno širenje zla, će morati odgovorni kršćanski roditelji sa djecom otići u katakombe ako bude zabranjen 'home schooling' (kod nas nije nikad ni bio legaliziran koliko mi je poznato).

Inače će im ovakvi sotonisti, koje podržava sekularna država, oduzeti djecu.

Ne moraju im fizički oduzeti djecu, jer janjičar će se možda nekad zaželjeti svojih roditelja, ali dijete koje se inicira u sodomizmu i sotonizmu, najčešće je zauvijek izgubljeno.

Vjerujem da sad dolazi čas obračuna, ne onog konačnog armagedonskog, nego onog u kojem će antihristi potpuno preuzeti državu, a to znači i školu, ili će biti jedno vrijeme poraženi.

Inače nema druge nego u katakombe i na mučilišta, ili u vječno jezero ognjeno.

Neki će reć, pa i nije neki izbor.

Gospod nije nikad rekao da se bez dragovoljnog nošenja križa može slijediti Ga i tako doći u carstvo nebesko.

Tako da pravi kršćani znaju da je prva solucija jedino pravo i vječno rješenje i blaženstvo.

P.S.

Sve više ljudi sumnjaju u službeno tumačenje tko je i zašto počinio atentat na C.Kirka:

Poveznica na odličnu homiliju o.Stevena naslova "Okrenimo se Bogu jednom i zauvijek".

Padanje u grijehe nas stalno muči, ispovijedimo se, imamo pokajanje, ali evidentno nedostatno, jer opet padamo u grijeh.

Zašto smo tako slabi, a znamo da može doći vrijeme kad više ne će biti vremena za pokajanje, kao što je rekao Bogočovjek židovima proričući im propast (o tome je bilo dnevno liturgijsko čitanje iz Evanđelja o kojem govori o.Steven) jer nisu povjerovali prorocima koje je Bog poslao radi njih, radi njihovog pokajanja, nego su ih ubili, nisu povjerovali Sinu pa su na kraju ubili i Njega baš kao što je rekao u prispodobi o Vinogradaru i zlim najmoprimcima vinograda koji su na kraju ubili i Vinograderovog Sina?

Problem je očito u tome što nismo svjesni ili nismo dovoljno svjesni Božjeg prisustva, zaboravljamo na Boga, a time možemo reći s Nietzcheom da smo Ga 'ubili', ili se ponašamo kao da je ubijen i da više ne postoji.

Bog koji je pritajen da bi nam dao vremena i milosti za naše obraćenje, izgleda nam kao da se nikad ne će manifestirati u svojoj neizmjernoj i strašnoj  božanskoj naravi.

Da, nemamo straha Božjeg, ili ga imamo jako malo.

Zato imamo mlaku vjeru, mlaka pokajanja i zato padamo opet u grijehe.

Svaki grijeh je svjesna ili nesvjesna želja da Boga nema i koji ako se ponavlja i ne iskorijeni prijeđe u stanje konstantne mržnje prema Bogu nakon čega više nema povratka od puta prema jezeru ognjenom.

Koje je vječna manifestacija Božjeg Ognja kojeg zlikovci ne mogu podnijeti zbog te mržnje prema Bogu, dok je isti Oganj anđelima i svetima neizmjerna blagodat i blaženstvo.

O Bogu nije dovoljno samo razmišljati ili kao ja ovdje pisati, Boga se treba osjetiti, a toga ne može biti bez usrdne, svakodnevne i česte molitve.

Tko ne osjeti u zemaljskom životu Božju blagodat radi okorjelosti svog srca, osjetit će je kao neugasivi oganj i vječni crv koji izjeda i nikad ne prestaje izjedati. 

Krenumo dakle tim putem žarke molitve, jer samo tako možemo upoznati pritajenog Boga i posvetiti se (odnosno tada nas Bog posvećuje-obožuje).

Kad dođe kraj vremena Bogočovjek će se pokazati u svojoj Slavi (koju nazivamo i nestvorenom Božjom energijom), više ne će biti pritajen i svi demoni i demonoliki ljudi htjeti će da ih zemlja proguta, ali od Boga, od Njegovog nestvorenog Ognja ne će moći nigdje se sakriti.

Pokajmo se i molitvom upoznajmo milosrdnog Samaritanca prije nego što postane strašni Sudac kad vrijeme Njegove milosti i pritajenosti prođe!

 

Zato ne sudite ništa prije vremena

Naslov je iz današnjeg čitanja iz prve poslanice sv. Pavla Korinćanima, četvrta glava, prvi do peti redak:

1 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4 Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Sinoć pogledah video obraćanje (naravno ne izravno jer je to na YT za autora onemogućeno) Nicka Fuentesa oko ubojstva Charlie Kirka.

Obično videa koja smatram koristnim razvrstavam po temi ili kategoriji, i ona najvrijednija kategorija se naravno zove "Vjera".

Ovo je čini mi se da sam prvi put svrstao video jednog rimokatolika i političara u tu 'povlaštenu' kategoriju.

Jer je to zaslužio.

Nick Fuentes i pokojni Charlie Kirk bili su politički protivnici i nisu se odnosili jedan drugom u rukavicama, to svi znaju, to u videu priznaje Fuentes.

Međutim imali su zajedničke temelje zbog kojih su ih mrzili leftardi i pervertiti, nisu se ustručavali reći da je čedoumorstvo stvarno i svirepo ubojstvo tim više što ga čini majka djeteta, podržavali su tradicionalni brak i obitelj, protivili su se feminizmu, transgenderizmu, sodomizmu i globalizmu, jednom rečenicom podržavali su tradicionalno kršćanstvo po pitaju morala i nisu se libili to u lice reći antikršćanima.

Ono što ih je dijelilo je Fuentesovo razočarenje s Trumpom, Fuentesovo otvoreno suprostavljanje cionizmu, ali i talmudizmu.

Kao što sam pisao u prethodnom tekstu, izgleda da je u posljednje vrijeme C.Kirk počeo sumnjati u cionizam i postavljati 'nezgodna' pitanja te da se u tome može s pravom sumnjati da je pravi razlog njegovog ubojstva. 

Ako ste pogledali video onda pitajte se - jeste li ikad slušali nekog političara koji se toliko poziva na Hrista, koji govori kako smo svi grješnici te da moramo praštati, moliti se za svoje neprijatelje, prihvatiti križ i ići za Gospodom, ne koristiti se nasiljem osim u obrani života (svojeg ili tuđeg)?

Ja nisam.

Zato sam i ovaj video stavio u kategoriju "Vjera".

Ipak Fuentes je političar pa smatra svojom dužnosti predložiti kako se može sadašnja predratna situacija okrenuti od rata prema mogućem suživotu između kršćana i nekršćana.

Nekršćani se moraju odreći otvorene mržnje prema kršćanima koja se je sad najbolje očitovala u tisućama i tisućama poruka na socijalnim mrežama monstruma koji su proslavljali ubojstvo C.Kirka.

U potpunosti se slažem.

Ako se ljevica i globalisti ne odreknu tog sotonističkog naslađivanja nad smrću političkih neprijatelja koji nisu pozivali da ljevičare treba pobiti nego su s njima samo debatirali, onda ne može biti mira.

Prepustiti se u ime lažnog kršćanstva situaciji u kojoj ljevičari javno prijete i vesele se ubijanju kršćana, a da se kršćani od tih neprijatelja ne brane nije uopće kršćanstvo.

Moderni kršćani imaju najčešće krivo poimanje prve Crkve koja je imala mnoštvo mučenika - svjedoka vjere u prvim stoljećima.

U to vrijeme kršćani su bili manjina u Rimskom poganskom carstvu, neki kažu, koliko se sjećam, da ih je bilo možda jedna desetina.

To znači da kad god su bili progoni kršćana, da je većina progonila i ubijala manjinu kršćana.

Čak i kad je car Konstantin postao kršćanin, kršćani nisu bili većina u Rimskom carstvu.

Tako je u vrijeme vladavine njegovog nećaka, cara Julijana Odstupnika (jer je apostazirao od kršćanstva i postao poganin), broj pogana nadmašivao broj kršćana te su se zakratko ponovili progoni kršćana.

Ali nakon njega Rimsko carstvo je bez ikakve zadrške postalo kršćansko, poganstvo je stavljeno izvan zakona (da, i Olimpijske poganske igre su bile zabranjene i prestale su, tek u moderno novopogansko vrijeme su obnovljene). 

Ideja kako kršćani moraju podržavati sekularnu državu koja na istu razinu stavlja kršćanstvo, istinitu religiju, s lažnim religijama, je potpuno strana kršćanstvu.

Pa Rimsko pogansko carstvo je bilo ekumenističko i sekularno, da su kršćani priznali da su samo jedna od mnogih legaliziranih religija u carstvu, ne bi ih nitko progonio i mučio.

Međutim kršćani nisu htjeli ni po cijenu smrti staviti zrno tamjana u hramu svih bogova - Panteonu, gdje su pogani htjeli staviti i Hristov kip, jer su svjedočili svojom krvlju biblijsku istinu kako su bogovi pogana demoni.

Ideja kako se kršćani ne smiju braniti od onih koji ih žele poubijati, iako im se mogu suprostaviti, je potpuno strana kršćanstvu.

Kršćani su bili mučenici kad je bila nemoguća obrana od nasilja daleko brojnijih neprijatelja, ali ne braniti se kad je moguće obraniti se je kršenje šeste Božje zapovijedi - Ne ubij!

K tome kršćanski mučenici su hrabro prkosili svojim mučiteljima, nerijetko su im se rugali pokazujući tako da se ne boje smrti i njihovog mučenja, i to je obično dovodilo mučitelje do očajanja, često do ludila, ili i do obraćenja kad su i oni rekli da su kršćani i ne boje se mučenja i smrti te su uskoro i mučitelji završili kao mučenici.

Kršćanski mučenici su hrabriji od najhrabrijih ratnika, nipošto kao što neki zamišljaju da su moljakali za milost da ih se poštedi od muke i smrti.

Pisao sam kako su kršćanski mučenici-ratnici odgovorili muhamedancima koji su ih zarobili i na kraju ubili - kako se vi to pozivate na Božju zapovijed "Ne ubij", a nas ste htjeli ubiti u bitki?

Mi smo se borili na smrt protiv vas kako bi obranili svoje familije i društvo da ih vi ne ubijete i da ih ne ubijete duhovno prisiljavajući ih da prijeđu na muhamedanizam.

To je bio odgovor svetih mučenika ratnika koji su svjedočili svojom krvlju Božju zapovijed "Ne ubij!".

Ludost i to nadahnuta Satanom je tumačiti kako se ne smije ubiti, ispravno je reći usmrtiti, onog koji otvoreno i javno prijeti ubijanjem i onda krene to činiti i ne kazniti one koji se javno raduju ubijanju kršćana.

Nažalost subverzivni moderni teolozi, pogotovo među RKC i protestantima, uspjeli su uvjeriti mnoge u krivo tumačenje šeste Božje zapovijedi.

Moderna RKC tako tumači da je smrtna kazna nedopustiva i u tom smislu RKC se može smatrati krivom za ubojstvo svakog kog je ubio neki kriminalac koji je trebao biti osuđen na smrtnu kaznu.

I sad se otvara pitanje - ako smo pred novim sveobuhvatnim ratom, ako ne uspije plemenito i kršćansko nastojanje da se izbjegne rat te da se ovi koji se raduju smrti političkih protivnika stave izvan zakona, postoji li u tom potencijalnom ratu kršćanska strana?

Evidentno je kako je leftardsko-globalistička strana antikršćanska, a da li je druga strana dovoljno kršćanska da im se možemo priključiti a da se ne onečistimo nekršćanstvom?

Nemam odgovor zasad.

I zato je naslov - ne sudite ništa prije vremena.

Drugi dio rečenice kaže - dok ne dođe Gospod.

Mislim da smo u tim vremenima, da ima strana u ovom sukobu koja je otvoreno antikršćanska koju ne smijemo nikako podržavati.

Ali istovremeno nemamo jamstvo da je druga strana stvarno kršćanska.

Budni budimo, ali ne sudimo ništa prije vremena!

P.S.

Povijesna zanimljivost, manastiri Svete Gore tražili su i dobili, u drugom veleratu, da A.Hitler bude njihov zaštitnik.

Manastiri su imali njegov portret zajedno s ruskim carevima zaštitnicima i ktitorima manastira i nisu imali imalo dileme u biranju između boljševizma i nacional-socijalizma.

O tome govori dr Matthew Johnson.

O tome piše i ovaj portal, dakako u negativnom svjetlu, iako tema nije to nego osuda pokojnog Sofronija (koji je bio ekumenist, ali takvi su svi svjetski pravoslavci) kojem je u tom tekstu glavni 'krimen' suradnja s njemačkim okupacijskim vlastima.

Da li im je krimen suradnja s otvoreno antikršćanskim sovjetskim ili jugokomunističkim vlastima?

Ili zapadno liberalno masonskim koji nije toliko bio otvoreno antikršćanski u prošlosti, ali je to sve više otvoren i bez skrivanja u sadašnje vrijeme?

Sam Hyde ima problem u tom videu klauna koji vidi požar i upozorava publiku da će njihove kuće uskoro izgoriti, a oni mu se smiju misleći da se šali.

Puno stvari upućuje da je ubojstvo C.Kirka slično s ubojstvom J.F.Kennedya, da je uhićeni, koji je navodno sa suprotnog krova pucao i ridikulozno ostavio tragove koji upućuju na antifu i transgenderni pokret, bio novi Lee Oswald.

Antife i ljevičari se bez sumnje raduju ubojstvu i morali bi zbog toga snositi ozbiljne posljedice (morali bi se staviti izvan zakona), ali to je po svoj prilici podmetanje pravih i vrlo vještih organizatori ubojstva kako bi prikrili svoje tragove i koristi koje imaju od atentata.

U gornjem videu se dokazaju kako zrno koje je ubilo nije dolazilo sprijeda, nego je rana na vratu iz koje je potekla krv bila izlazna rana, te je zrno navjerojatnije došlo od lijeve (ili s Kirkove desne) bočno-stražnje strane.