U očekivanju sedmog dana

Tko kaže laže da se nacija (narod) u RH ne smije spominjati? 

Danas je naime "Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama".

Iz gornje wikipedija poveznice:

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji se 22. rujna svake godine obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac*Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.^[1] Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004.^[1] 

Mato Oraškić sigurno ne bi ubio sudca, odvjetnika i (ranio) zapisničara, a možda ni ženu, da su ovo troje pravosudnih bili muškarci.

Mrzio je žene, zato ih je poubijao.

Takav se zaključak nameće, jer da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara, onda Hrvatski sabor ne bi odlukom od 15. listopada 2004. proglasio da je danas taj veliki dan o kojem trubi radio cijeli dan.

Samo budite sigurni da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara da Hrvatski sabor ne bi proglasio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad muškarcima.

Jerbo ženski život više vrijedi od muškog.

Zato za žene ne postoji vojni rok, nema poziva na mobilizaciju, nema ih među rudarima ili na bilo kojem teškom i opasnom poslu gdje se može lako poginuti.

Ono u čemu su pak muškarci i žene jednaki jest čedoumorstvo.

Žena ima jednako pravo ubiti sina ili kćer u svojoj utrobi.

Zasad.

Mislim da bi Hrvatski sabor trebao donijeti neki zakon ili preporuku ženama da izbjegavaju ubijati kćerke u svojoj utrobi, jer je naravno ženski život vrijedniji od muškog.

Bez feministica ljudsko društvo ne može postojati.

To što je postojalo sve do 20.st. ne može se niti zvati ljudskim društvom.

Povijest ne započinje s prvim danom stvaranja, nego s Danom žena.

Drugi vrlo važan dan je onaj u kojem su dobili pravo glasa.

Treći dan po važnosti je kad su dobili pravo da mogu ubijati svoju nerođenu djecu.

Četvrti dan je dan kad su odlučile da više ne budu robovi muža i djece, te da svoju karijeru sekretarice i tipkačice stave ispred svoje familije.

Peti dan po važnosti je dan kad se je dogodilo najvažnije znanstveno otkriće svih vremena - antibebi pilula, jer je žene oslobodila straha da se pare neoprezno i ne s kim god stignu.

Šesti dan, ne manje važan, je kad su raširili svoje majčinsko srce (a neke od njih i noge), premda u pravilu su bezdjetetne jer se ubijena djeca u utrobi ne računaju, prema ilegalnim inorasnim imigrantima jer su im dojadili domaći beta mužjaci koji su im sve ono gore navedeno omogućili i još im se klanjaju kao svojim malim i velikim boginjama što je dokazao i pokazao Hrvatski sabor onom odlukom.

Sedmi dan tek treba doći, ali znamo da je to kraj feminizma.  

* Da je Mato Oraškić bio vojnik, ili branitelj, također bi se to spomenulo. Ovo je dakako poruka globalista domaćem audotorijumu, onima u vladi i saboru, da se mora izbaciti iz tih najvažnijih državnih službi sve one koji se ne klanjaju malim ili velikim boginjama.

P.S.

Nešto o prijevari zvanoj let na Mjesec:

Povratak na temu.

Poznanik je proučavao ovih dana tematiku čedoumorstva i evo njegove spoznaje.

Preko 2 milijarde djece je pobačeno u zadnjih 35 godina.

Od toga 1% su silovane žene (a to je bio glavni argument u ono vrijeme da se legalizira čedoumorstvo).

Od toga 2% maloljetnice (i tu se je napravila lažna slika kako većinom maloljetnice čine pobačaje).

Oko 45% žene koje su pobacile više od jednom.

Njegova, kao i moja procijena je, da taj broj nadmašuje žrtve svih ratova od početka, a vjerojatno i broj svih ljudi koji su ikad ubijeni od pravednog Abela nadalje.

Mislim da je nemoguće pojmiti kakvo je to zlo enormnih proporcija.

Prvi razlog je taj što ga čini majka koja bi trebala sebe žrtvovati radi djeteta, a ne da dijete žrtvuje radi svoje karijere ili bilo koje materijalne koristi.

S pravom se moderna industrijska čedomorstva u 'čistim i higijenskim' bolnicama uspoređuje sa žrtvovanjem djece demonu Molohu-Baalu iz biblijskih vremena.

Ne zaboravimo da je Bog zbog toga kaznio Izraelce ropstvom Babilonu.

I ne zaboravimo da je ta kazna bila pedagoška, da bi se iz izabranog naroda u kojem će se utjeloviti Slovo Božje iskorijenio taj grozni zločin i slični koji proizlaze od idolopoklonstva.

Prilično sam uvjeren da suvremeni naraštaji čine puno više zla nego Izraelci te da kazna više ne će biti pedagoška, nego konačna bez nade na popravak cjelog naroda (zato vjerojatno i vlada demografska smrt - nestajanje cjelih naroda), nego samo pojedinaca.

Također možemo primijetiti da su javni sotonisti, pogotovo u SAD, vrlo zauzeti s time da se ne zabrani čedoumorstvo.

Sotonisti uglavnom nastupaju ovako:

Da, vaši mladenački idoli ili i sadašnji idoli, su bili sotonisti.

Jeste li i vi, zapitajte se?

Ne morate imati člansku iskaznicu kluba sotonista da biste bili sotonist, dovoljno je da podržavate čedoumorstvo. 

I možete li i nakon ovoga pjevušiti s njima obla-di-obla-da?

Svi smo grješni, ja se moram smatrati najvećim grješnikom.

Mogu li onda napisati - jao vama koji odobravate čodoumorstva, koji svjesno glasate za političare, poput nove riječke gradonačelnice koja je bila na ulici u kontraprosvjedu "Hoda za život", a za isto ono za što se zalažu sotonisti?

Eto napisah, ne zato da bih se smatrao manje grješnikom od ovih, nego da bih ih pozvao na adekvatno pokajanje prije nego li bude prekasno.

Ako i ne čitaju blog, što je vrlo vjerojatno, onda vi koji čitate ih upozorite.

Bit će sve više i više znakova (možda nema veze, ali već dva tjedna nas obaviještavaju da riječka voda, ponajbolja u RH i šire, nije za piće) da smo i kao grad, i kao država, i kao kontinent, i kao cijeli svijet pod Božjom kaznom.

Samom činjenicom da kazne dolaze i traju, i ostaju, znak je da smo upozoreni i da se od nas očekuje pokajanje.

Bogočovjek to očekuje.

Radi Njegove predragocjene i preobilne otkupljujuće Žrtve na Golgoti po kojoj se mogu spasiti i najokorjeli sotonisti ako se pokaju.

Pokajanje je moguće sve do trenutka naše smrti, ili smrti cjelokupnog svijeta kojeg iščekuju pravednici i oni koji su veliko zlo trpjeli od svijeta kako bi ih Bog, koji je objavio - osveta je moja, osvetio.

Nemojte biti sentimentalni poluidioti koji misle da konačna pravda isključuje osvetu, da Bog ne kažnjava, da nije strašni Sudac nego da ljudi sami sebe sude. 

Pravdu i osvetu očekuje i onih dvije milijarde koje su majke ubili, a političari, mediji i puk amenovali.

Jučer je bila svetkovina Male Gospe, rođenje Presvete Bogorodice:

Homilija o.Stevena Allena.

Pišem sad u utorak, 16 tjedan po Duhovima, odnosno dan nakon što sam napisao gornji tekst.

Danas slavimo svete mučenice Minodoru, Mitrodoru, Nimfodoru, tri sestrice mučenice.

Slavimo i svetu caricu Pulheriju.

Slavimo i tri svete žene za koje ne bismo znali da nije jedan čovjek primjetio kako gavrani dolaze u voćnjak, lome grane i odlaze s voćem nekamo. A to mjesto je bila spilja u kojoj su živjele svetice koje je Bog hranio preko gavrana. Pročitajte o tome na onoj poveznici. 

Moja je pak poveznica na prethodni tekst u kojem sam razobličavao feminizam odnosno feministice.

Ove svete žene, kao i sve ostale svete žene, znane i ne znane, su njihova suprotnost i veliki uzori i kršćanskim ženama i kršćanskim muškarcima.