Kad jabuka padne daleko od stabla

Nešto o čemu sam nedavno svjedočio.

Tradicionalna rimokatolička obitelj s mnogo djece.

Idu samo na latinsku misu, ali nisu sedevakantisti.

Djecu su se trudili odgajati tradicionalno rimokatolički.

U posjetu sam im i dolazi najstarija kćerka pozdraviti me i vidim na njoj 'piercing' na licu, na korijenu nosa (ne na vrhu nosa nego između očiju).

Nosi majicu na kojoj su pankerske parole i simboli i očito pokušava izgledati kao mladi izgubljeni nihilisti koncem 70-tih prošlog stoljeća koji su se prozvali pankerima. Punk je inače pogrdna engleska riječ i označava niškoristi-probisvijeta, a nekad je označavala i prostitutku .

U suštini hipici i punkeri samo su se izvanjski i generacijski razlikovali, i jedni i drugi žudjeli su za uništavanjem tradicije u očekivanju blagodati multirasne i multikulturne globalne distopije. I oba pokreta su projektirana od državnih tajnih službi koje nisu bili lojalni državi koji su trebali braniti, dok su je sustavno uništavali radi judeomasonske globalističke ideje.

Antifa-ljevičarski gradonačelnik Zagreba dolazi iz familije koja je davala redovito svećenike, čini mi se da mu je stric ili ujak neka glava na Glavi-Kaptolu zagrebačkom.

Otac mu je bio hrvatski dragovoljac u posljednjem ratu.

"Oko njega su dečaci", ostarjeli pankeri i pankerice druge ili treće generacije koji su sad uvaženi članovi društva prostitutki, mislim na suvremeno zapadno društvo u kojem je prestižno izgledati i razmišljati pankerski.

Treći primjer - sin poznatog antikomunističkog hrvatskog disidenta koji je robijao u ono vrijeme i koji je bio među utemeljiteljima HDZ, majka isto progonjena za vrijeme komunizma, je direktor ljevičarsko-globalističkog i od države, i ostalih globalističkih nakupina tuzemnih i inozemnih subverzivnih organizacija financiranog festivala koji se trudi 'zaostalim' seljacima Ravnih kotara prodavati muda za bubrege, ili barem ubaciti im ljevičarske kamence u bubrežne kanale, odnosno plasirati im globalističko-ljevičarsku ideologiju.

U isti slučaj spada i djevojka koja vodi isti festival i čiji otac i rodbina su hrvatski branitelji iz tog kraja (dobila zadatak iz tko zna koje globalističke centrale da ih prosvijetli, da ih učini ovosvjetskim ili da ih barem isprovocira što je oduvijek jedini smisao života pankera).

Četvrti primjer, mladić koji je osumnjičen za ubojstvo C.Kirka rođen je u tradicionalnoj mormonskoj familiji, postao je sodomit i živio s muškarcem koji je glumio ženu.

Roditelji i rodbina su primjetili da je potpuno promijenio svjetonazor nakon odlaska u srednju školu za ispiranje mozga, a takve su sve.

Peti slučaj o kojem sam jučer slušao.

Roditelji imaju devetero djece, žive u gradu, također rimokatolici.

Kćerka zatrudnila, ipak nije izvršila čedoumorstvo, što je davatelj sperme vjerojatno htio kako bi izbjegao eventualnu alimentaciju.

Naravno da ju nije oženio. Roditelji se sad brinu i o unučici.

Kćerka i dalje buntovna i neposlušna i u jednoj svađi s ocem on joj kaže da bi u muhamedanstvu bila kamenovana zbog svojeg ponašanja, ona zove policiju i otac u čijoj se kući nalazi završi u zatvoru. 

Mislim da bi se dalo nabrajati i nabrajati takve i slične slučajeve.

Što im je zajedničko?

Roditelji nisu uspjeli prenijeti svojoj djeci svoje svjetonazore.

Nego su se djeca okrenula na suprotnu stranu.

Sigurno ima roditelja koji su se pažljivo, brižno, s ljubavlju ali i čvrstinom i odgovorno brinuli oko odgoja svoje djece, ali djeca su ih odbili.

Roditelji nemaju krivnje jer je dijete svojom slobodnom voljom odbacilo roditeljski odgoj.

Kao što Bog nije bio kriv što Ga nisu Adam i Eva poslušali nego su se pobunili protiv Njega jer svaki grijeh je pobuna protiv Boga.

Međutim ima nažalost mnogo roditelja koji nisu dobro odgajali svoju djecu.

Najčešći je slučaj neuspjeha kod tradicionalnih familija ako se djeci pokazuje samo čvrstina ili prijeti batinom, a ljubav im se ne daje, barem ne u mjeri koju dijete može primjetiti (a dijete je tu teško prevariti).

Takva djeca iz protesta, iz svoje boli, postanu suprotno od onog što su roditelji željeli.

Time osjećaju da čine neku pravdu ili osvetu prema roditeljima koji ih nisu ljubili ili im nisu pokazivali ljubav.

Drugi razlog neuspjeha je licemjerje i/ili nesvjesnost roditelja kako je moderno društvo, računajući školu i (anti)kulturu okrenuto protiv kršćanstva.

Takvi roditelji nisu djeci koja su odlazili u školu rekli da će ih učitelji tamo krivo učiti neke prevažne stvari koje se tiču njihovog spasenja, ali da ih moraju poslati u školu inače bi im država oduzela djecu i davala ih nekim drugima koji su slični tim lažnim učiteljima ili bi ih poslali kao siročiće u neki dom.

Djeca ne smiju u učiteljima sekularnih i antikršćanskih škola vidjeti zamjenu za roditelje. 

A djeca će to vidjeti ako im roditelji ne objasne zašto su sekularne škole njihovi neprijatelji.

Djeca bi vjerojatno u tom trenutku pitala oca i majku, ali zašto nas onda ostavljate svako jutro i prepuštate nas pola dana neprijateljima na odgoj?

Tu se ne može ništa odgovoriti doli onog što sam maloprije napisao, alternativa je oduzimanje djece, a djeca bi tu gorku istinu našeg antihristovskog vremena trebala razumijeti i brzo razumom odrasti kako je to bilo u davna vremena prve Crkve kod djece koji su zadivili odrasle svojom hrabrošću i radosnim svjedočenjem za Hrista svojom krvlju.

Druga strar u kojoj roditelji grdno griješe je benevolentno gledanje na TV, internet i slične medije, ali i na pop kulturu koja sustavno uništava tradiciju.

Kako i mogu drugačije kad su i sami konzumenti tih medija i pop kulture, filmova i glazbe?

Kako može otac biti autoritet svojoj djeci ako je konzument rock glazbe čiji temelj je pobuna protiv roditeljskog autoriteta?

Ne može se odgajati tradicionalno djecu i istovremeno s njima slušati pop glazbu, ili možda licemjerno im braniti pop glazbu i filmove, a sami 'uživati' u istom smeću.

U takvim slučajevima roditelji nisu odgajali kako treba i snose odgovornost.

Posljednjih desetljeća, odkad se je održala parada sodomita kako bismo ušli u EU, situacija se je dramatično promijenila na gore sa školom u kojoj sve više ima učitelja (golemom većinom to su učiteljice) koji su sodomiti ili koji sodomizam podržavaju, u školu dolaze sodomitske sorošoidne organizacije često financirane od lokalne samouprave i države kako bi od djece radili nakaze.

I takvi filmovi i glazba postali su normalizirani.

Mislim da se dolazi do toga da, ako se nekako ne spriječi to javno širenje zla, će morati odgovorni kršćanski roditelji sa djecom otići u katakombe ako bude zabranjen 'home schooling' (kod nas nije nikad ni bio legaliziran koliko mi je poznato).

Inače će im ovakvi sotonisti, koje podržava sekularna država, oduzeti djecu.

Ne moraju im fizički oduzeti djecu, jer janjičar će se možda nekad zaželjeti svojih roditelja, ali dijete koje se inicira u sodomizmu i sotonizmu, najčešće je zauvijek izgubljeno.

Vjerujem da sad dolazi čas obračuna, ne onog konačnog armagedonskog, nego onog u kojem će antihristi potpuno preuzeti državu, a to znači i školu, ili će biti jedno vrijeme poraženi.

Inače nema druge nego u katakombe i na mučilišta, ili u vječno jezero ognjeno.

Neki će reć, pa i nije neki izbor.

Gospod nije nikad rekao da se bez dragovoljnog nošenja križa može slijediti Ga i tako doći u carstvo nebesko.

Tako da pravi kršćani znaju da je prva solucija jedino pravo i vječno rješenje i blaženstvo.

P.S.

Sve više ljudi sumnjaju u službeno tumačenje tko je i zašto počinio atentat na C.Kirka:

Poveznica na odličnu homiliju o.Stevena naslova "Okrenimo se Bogu jednom i zauvijek".

Padanje u grijehe nas stalno muči, ispovijedimo se, imamo pokajanje, ali evidentno nedostatno, jer opet padamo u grijeh.

Zašto smo tako slabi, a znamo da može doći vrijeme kad više ne će biti vremena za pokajanje, kao što je rekao Bogočovjek židovima proričući im propast (o tome je bilo dnevno liturgijsko čitanje iz Evanđelja o kojem govori o.Steven) jer nisu povjerovali prorocima koje je Bog poslao radi njih, radi njihovog pokajanja, nego su ih ubili, nisu povjerovali Sinu pa su na kraju ubili i Njega baš kao što je rekao u prispodobi o Vinogradaru i zlim najmoprimcima vinograda koji su na kraju ubili i Vinograderovog Sina?

Problem je očito u tome što nismo svjesni ili nismo dovoljno svjesni Božjeg prisustva, zaboravljamo na Boga, a time možemo reći s Nietzcheom da smo Ga 'ubili', ili se ponašamo kao da je ubijen i da više ne postoji.

Bog koji je pritajen da bi nam dao vremena i milosti za naše obraćenje, izgleda nam kao da se nikad ne će manifestirati u svojoj neizmjernoj i strašnoj  božanskoj naravi.

Da, nemamo straha Božjeg, ili ga imamo jako malo.

Zato imamo mlaku vjeru, mlaka pokajanja i zato padamo opet u grijehe.

Svaki grijeh je svjesna ili nesvjesna želja da Boga nema i koji ako se ponavlja i ne iskorijeni prijeđe u stanje konstantne mržnje prema Bogu nakon čega više nema povratka od puta prema jezeru ognjenom.

Koje je vječna manifestacija Božjeg Ognja kojeg zlikovci ne mogu podnijeti zbog te mržnje prema Bogu, dok je isti Oganj anđelima i svetima neizmjerna blagodat i blaženstvo.

O Bogu nije dovoljno samo razmišljati ili kao ja ovdje pisati, Boga se treba osjetiti, a toga ne može biti bez usrdne, svakodnevne i česte molitve.

Tko ne osjeti u zemaljskom životu Božju blagodat radi okorjelosti svog srca, osjetit će je kao neugasivi oganj i vječni crv koji izjeda i nikad ne prestaje izjedati. 

Krenumo dakle tim putem žarke molitve, jer samo tako možemo upoznati pritajenog Boga i posvetiti se (odnosno tada nas Bog posvećuje-obožuje).

Kad dođe kraj vremena Bogočovjek će se pokazati u svojoj Slavi (koju nazivamo i nestvorenom Božjom energijom), više ne će biti pritajen i svi demoni i demonoliki ljudi htjeti će da ih zemlja proguta, ali od Boga, od Njegovog nestvorenog Ognja ne će moći nigdje se sakriti.

Pokajmo se i molitvom upoznajmo milosrdnog Samaritanca prije nego što postane strašni Sudac kad vrijeme Njegove milosti i pritajenosti prođe!