Fatima I

U nekoliko članaka napisati ću svoje razmišljanje o navodnom ukazanju Bogorodice u Fatimi 1917.g.

Ime 

Fatima je najmlađa kćerka Muhameda i njegove prve žene, prijašnje udovice, Kadije.
Muhamedovo potomstvo, usprkos tome što je imao nakon smrti Kadije devet žena i tko zna koliko seksualnih robinja, nastavilo se je samo u liniji Fatime koju muhamedanci, i suniti i šijiti drže uzor ženom isto kao što drže Mariju.
Šesnaest stoljeća poslije života Fatime, uspostavila se je veza između nje i Marije, točnije 1917.g. ukazanjem u Fatimi, malom portugalskom gradiću kojem su portugalski rekonkvistadori stavili ime najdraže Muhamedove kćerke. 
Znam za priču kako je neka saracenska princeza imenom Fatima živjela u tom mjestu i bila je oteta od kršćanskog plemića u kojeg se je zaljubila i kasnije udala, a prije toga se krstila i uzela novo kršćansko ime. Čudno je zašto bi se mjestu dalo ime bivše muhamedanke, a ne njezino kršćansko ime.
Jel ukaza* u Fatimi pred sto godina bila Bogorodica?
Ili se radi o sličnom ukazanju koje je Muhamed imao u pećini?
U normalnim vremenima katolici bi se trebali povinuti sudu Crkve.
Crkva je imala nekad inkviziciju kako bi se borila protiv krivojerja, kako bi ga sasjekla čim ranije, i kako ne bi lažni mistici zaluđivali katolike s lažnim proroštvima i ukazanjima. Znamo kako nema više niti inkvizicije niti hijerarhije Crkve, te zbog toga moramo sami sprovoditi istrage kako ne bismo postali žrtve krivojerja i lažnih ukazanja. Ludost je povjerovati nekom kao autoritetu po pitanju vjere, ako nam vlastite oči i uši svjedoče kako je taj samo po imenu kršćanin, dok riječima, djelima i propustima radi suprotno.
Vratimo se na fatimsko ukazanje.
Ako je hijerarhija Crkve funkcionirala 1930.g. onda je ukazanje autentično .
Te je godine biskup Dom Jose Alves Correla da Silva koji je bio na čelu biskupije Leirie-Fatime deklarirao kako se je Bogorodica prikazivala djeci-pastirima od 13. svibnja do 13. listopada 1917.g. te da se dozvoljava štovanje Naše Gospe od Fatime.
Iako je u onom linkanom tekstu navedeno kako je biskup poslušao mišljenja časnih savjetnika, nisam ta mišljenja uspio naći.
Kako nam je poznata apostazija onih koji se nazivaju suvremenim katolicima, svećenicima, biskupima i papama, to ne možemo vjerovati na riječ biskupa iz 1930.g., makar je on u izjavi pozivao u pomoć Duha Svetoga i Bogorodicu.
Zato nam ne preostaje drugo nego poslušati savjet (kojeg bi i inače trebali) našeg Gospodina koji nam je rekao kako ćemo po plodovima spoznati radi li se o pravom ukazanju Bogorodice ili o ljudskoj mašti povezanoj s demonskim utjecajem.

Plod Fatime - dodatak u krunici

Prvi plod je novi kult Fatimske Gospe kojeg je službeno odobrila ondašnja Crkva.
To nije samo po sebi niti dobar niti loš plod. Moramo otvoriti ljusku i vidjeti kakvu je pobožnost potaknuo novi kult. Iako se može generalno reć kako svaki novi kult Bogorodice dovodi po svojoj naravi do inflacije postojećih. Zamislite da svaka biskupija ima službeno potvrđeno Marijansko svetište. Postojeća svetišta, a pogotovo ona u kojoj se je dogodilo autentično ukazanje, gube ne vrijednosti kao što vam novac iz novčanika manje vrijedi čim se tiska više papirnatog novca.
Ako molite krunicu onda znate, pretpostavljam, kako se je nakon Fatimskog ukazanja izmijenila molitva krunice, odnosno dodao na kraju svake desetice ovaj tekst:

“O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”

Crkva je odobrila molitvu krunice koju je Bogorodica objavila sv.Dominiku u 12.st.
Nalazim čudnim kako osam stoljeća kasnije Bogorodica radi izmjenu i dopunu molitve. Marija je rekla sv.Dominiku neka se moli 150 puta Zdravo Marijo i 15 puta Očenaš. Vjerovanje na početku, kao i molitva Zdravo Kraljice nije ubacivanje nove molitve u krunicu, nego dodavanje dvije molitve prije i poslije krunice.
Kao što se mogu proizvoljno dodati na kraju još Lauretanske litanije ili bilo koja druga molitva, jer to nije mjenjanje Krunice.
Međutim fatimski dodatak je mjenjanje Krunice.
I što je dodano?
Dodana je molitva koja sve do prve riječi 'i' izgleda pravovjerno i pobožno.
Iako mi se ne dopada imperativni stil. Molitva Bogu ne može biti izrečena u imperativu. Pogledajte molitve koje izgovora svećenik na sv.Misi, one uvijek započinju kao molba, kao apel - "Bože udostoji se ...", "Bože molimo te ...".
Netko će reć da prve riječi - 'o, moj Isuse" imaju istu molitveno značenje, ali to jednostavno nije istina. Kad nam netko kaže 'o moj prijatelju' i onda kaže 'učini to i to', onda to nije molitva nego zahtjev koji ima samo prije toga riječi pozdrava ili oslovljavanja.
Također nije jasno na čije se grijehe misli kad se kaže 'oprosti nam naše grijehe'.
Grijehe onih koji mole zajedno krunicu? Grijehe nekih drugih ljudi?
Ako su drugi ljudi u pitanju, moramo znati da im Bog ne će i ne može oprostiti ako se ne pokaju, odnosno hoće ako nisu znali što čine, pa su se poslije, kad su saznali, pokajali. Isus je molio Oca da oprosti ljudima koji ne znaju što čine dok griješe protiv Njega. Isto tako je molio i sv.Stjepan jer mu je Bog otkrio kako među onima koji ga kamenjuju ima onih koji ne znaju što čine, odnosno ubijaju Božjeg sveca.
Znamo da je jedan koji je sigurno bio među njima bio Savao, koji će se preobratiti i postati sv.Pavao.
Ili, zar neko sumnja da je Isus lagao Oca dok je molio za ljude koji griješe protiv Njega (a to znači svi mi grješnici), jer je ustvari molio i za one koji znaju što čine?
Dakle riječi 'naše grijehe' su upitne, jer su pravovaljane ako se odnose na ljude koji mole Boga da im oprosti, a mogu biti nepravovjerne ako se s time misli na druge ljudi koji se ne kaju niti će se u budućnosti kajati.
Molitva ne bi smjela biti dvosmislena pa da jedan smisao bude pravovjeren, a drugi ne.
Kako napisah, nakon 'i' dolazi nešto što nije dvosmisleno, i nije pravovjerno.
Jer fatimski dodatak nalaže Isusu da dovede sve duše u Raj.
Kad kažemo sve duše, onda to znači duše od Adama do posljednjeg čovjeka.
Posve je jasno da to podrazumijeva i duše u Paklu, to jest ova imperativ-molitva je Origenova apokastaza - krivovjerje kako će na koncu vremena Pakao biti prazan.
Netko će reć - ali ja kad to izgovaram mislim i molim za duše u Čistilištu.
Fatimska molitva to ne kaže.
Kad bi se reklo - 'sve duše' podrazumijava sve živuće duše, dakle ne i one koje su u Paklu, opet se radi o krivovjerju. Jer niti Isus Krist nije molio za svijet, to jest za sve ljude, nego za one koje Mu je Otac dao i koji će povjerovati u Njega.
Jedino pravovjerno je moliti za ljude koje poznajemo i koje su nam neki drugi ljudi preporučili za molitvu i/ili za neke ljude koje možemo nekako razlikovati od ostatka čovječanstva, recimo za naše sugrađane, za pripadnike naše župe (kojih više nema, jer Crkva više nema hijerarhije), za one koji čitaju ovaj blog i slično,  i/ili za sve duše u Čistilištu.
Sve ostalo smjera na Origenovo krivovjerje.
U nastavku se kaže još nešto što je problematično.
"Osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe."
Kome je to najpotrebnije? Pada mi na pamet Juda Iškariotski.
Ili ako se radi o živućim ljudima, onda oni koji su tu molitvu izgovarali u vrijeme i nakon ukazanja, su molili za Alistera Crowleya, čovjeka koji se sam sebe proglasio Zvijeri iz Otkrivenja, koji je bio korifej sotonizma i svih devijacija u 20.st. uključujući i pop-rock glazbu (poznate 'grupe' poput Beatlesa stavljali su ga na posebno mjesto i na omotima ploča, kao i u tekstovima kao inspiraciju).
Da me se krivo ne razumije, ne kažem kako je svaka molitva za sotoniste uzaludna, ali velika većina od njih su u grijehu protiv Duha Svetoga koji se ne prašta. I prilično je nerazumno moliti za nekog kog se uopće ne pozna, nekog kog niti naš neki poznanik nije preporučio za molitvu i koji možda ima grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno moliti za onoga koji će zasigurno završiti u Paklu.
Takve molitve su jalove, jer onaj tko moli nema nikakvu, pa niti emocionalnu vezu s onim za kojeg moli. Molitva mora biti žarka, a moliti se za nepoznatog, ali najvećeg sotonistu, je prazna molitva koja nikakvog ploda ne može donijeti.

Prva fatimska tajna

Djeca-pastiri dobili su od ukaze tajne.
Tu odmah nastaje problem.
Ako vam netko u povjerenju povjeri tajnu, onda je ne smijete učiniti 'javnom'.
Kad vam Bog ili Bogorodica povjeri tajnu, onda tajna mora ostati tajnom, inače izravno vrijeđate ili bogohulite Boga ili Bogorodicu što je kudikamo gore nego kad vam prijatelj povjeri tajnu a vi ga izdate.
Nisam nikad čuo ili pročitao, osim u slučaju Fatime, koja je upitna i zato o njoj pišem, da je Bog nekom čovjeku povjerio tajnu koja nije ostala tajnom.
Zašto bi uostalom Bog ili Bogorodica povjerio nekom tajnu koja se tiče spasenja svih ljudi? To bi bila ludost, jer tajna mora ostati tajnom, a u ovom slučaju tiče se spasenja svih ljudi i ne bi smjela biti tajnom.
I kad pravi prijatelj daje svojem prijatelju tajnu, onda to čini zato što će njegov prijatelj od te tajne, koja dakako mora ostati tajnom, imati koristi.
Bog stoga ne može dati tajnu nekom koja se ne tiče samo njegovog spasenja, nego spasenja svih ljudi.
Zato postoji proroštvo. Kao što je Bog objavio proroštvo Joni o uništenju Ninive ako se Ninivljani ne odvrate od zla i ne daju pokoru.
Dakle, da se je stvarno radilo o Bogorodici, onda bi Ona objavila proroštvo, a ne tajnu.
I Bog nije nikada dao proroštvo nekom kog ljudi kojeg se to proroštvo tiče ne će smatrati prorokom.
Ima ona priča o klaunu i požaru. Za vrijeme cirkuske predstave u selu,  klaun je primjetio kako neka kuća gori, i uletio je u predstavu prestravljeno vičući o požaru. Seljani su se smijali, jer on je klaun koji je tu da ih zabavlja, a ne da javlja o požaru. I tako je selo izgorilo.
Bog nije u Ninivu poslao klauna, jer Bog je znao kako će se Ninivljani pokajati i izvršiti pokoru.
Nemoguće je zamisliti da bi Bog objavio proroštvo nekoj djeci u Ninivi, jer malo tko bi od Ninivljana takvo proroštvo uzeo zaozbiljno.
Djeca nisu mogla onda (ali ni sada) nigdje biti vjerodostojnim svjedocima na sudu, jer se nisu smatrala zrelim osobama koja jasno razlikuju istinu od laži, maštu od stvarnosti i imaju pojam časti i nepovratnog gubitka časti ako ih se uhvati u laži.
Znamo i sami, ako nas netko dijete prevari, da to ne ćemo niti približno uzeti zaozbiljno kao u slučaju kad nas odrasli čovjek prevari.
Ista stvar je i s onima koji su mentalno usporeni, te se nisu nikad smatrali na niti jednom sudu vjerodostojnim svjedocima, nego su pod starateljstvom neke druge osobe.
Zar će Bog preko takvih davati važna proroštva čovječanstvu?

Evo prve tajne koju je ukaza otkrila Fatimskoj djeci prema ovom linku :

 Žrtvujte se za grešnike

Prvi dio njezine tajne odnosi se na viziju pakla koju je sestra Lucija de Jesus dos Santos, posljednja vidjelica iz Fatime, opisala ovako:

"Nakon što je izgovorila te riječi ("Žrtvujte se za grešnike..."), opet je raširila ruke kao dva puta prije. Svjetlost je probijala u zemlju i mi ugledasmo ognjeno more. U taj oganj vidjeli smo uronjene vragove i duše osuđenih. Izgledale su kao užareno ugljevlje, tamnoputi i crni, ali posve prozirni, u ljudskom obličju. Plivali su u vatrenom požaru. U zrak su ih izbacivale plamene erupcije, a sami su izgledali kao ognjena baklja, umotana u oblak dima. Čuli su se krikovi i bolni uzdasi, puni očaja, koji su tjerali strah u kosti, od kojega smo se tresli. Padali su na sve strane kao iskre u golemu požaru. (Mora da sam pri tom prizoru uskliknula: Jao! To su neki čuli, kako kažu.) Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim oblicima, slični gladnim, stravičnim i nepoznatim životinjama, ali uvijek prozirni i crni kao usijani ugljen."

Neka mi netko pomogne ovdje pronaći neku tajnu.
Opis muka u Paklu?
Prosto je nevjerojatno kako su katolici u 20.st. ovo mogli progutati kao tajnu.
Pa tu tajnu znaju i oni kojima je Fatima uzor žena, odnosno muhamedanci koji vjeruju u postojanje Pakla.
Ali i ovdje se nalazi ubačeno krivovjerje - "žrtvujte se za grešnike ...".
Ljudi se ne mogu žrtvovati niti za oproštenje svojih grijeha, jer uvreda beskonačnom Bogu je beskonačna te ju može namiriti samo beskonačna Žrtva, a ta Žrtva je žrtva Isusa Krista na križu koji je čovjek bez grijeha i ujedno Bog te su s tom Žrtvom podmireni svi grijesi onih koji u Njega povjeruju.
Kad su patrijarsi SZ prinosili žrtve radi svojih grijeha i grijeha onih čiji su bili očevi-patrijarsi, kao i kasnije žrtve u jeruzalemskom Hramu, onda su te žrtve (životinje) bile samo slika buduće savršene Isusove žrtve, Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta.
Ovdje ukaza kaže da se moramo žrtvovati za druge ljude-grešnike, a ne kaže ono što bi bilo pravovjerno - da podnosimo svoje križeve prinoseći tako križu našeg Gospodina Isusa Krista kako je pisao sv.Pavao ili jednostavnim riječima: molite za obraćenje grješnika. Molitve, djela milosrđa ili postovi radi obraćenja grješnika nisu podnošenje žrtvi za grješnike. Čim se upotrebljava riječ 'žrtva za grješnike', obezvređuje se prava i jedina Žrtva i zna se tko to želi učiniti.

Druga fatimska tajna

Rusija će se obratiti

Drugi dio tajne jest Gospina poruka: "Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnost prema mome Prečistom Srcu. Ako ljudi prihvate ono što ću reći, mnoge će se duše spasiti i bit će mir. Rat je pri svršetku. Ali, ako ne prestanu vrijeđati Boga, za pontifikata Pija XI. počet će drugi, gori. Kad budete vidjeli noć obasjanu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to velik znak što vam ga Bog šalje, znak da će kazniti svijet zbog njegovih zlodjela, i to ratom, glađu i progonstvom Crkve i Svetog Oca. Da to spriječim, doći ću tražiti posvetu Rusije mome Prečistom Srcu i, kao zadovoljštinu, svetu pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako ljudi prihvate moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne, ona će proširiti zablude u svijetu, koje će izazivati ratove, progonstvo Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će trpjeti, različiti narodi bit će uništeni. Napokon će moje Srce trijumfirati. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, koja će se obratiti, pa će svijetu biti darovano jedno razdoblje mira..." 

Neki pišu kako je ove tajne objavila Lucija-vidjelica post festum, to jest u samostanu u kojem je boravila. Ali idemo povjerovati kako ih nije 'prilagođavala' nego ih je prenijela od riječi do riječi prije nego što su se događaji dogodili.

Jel se to Rusija preobratila? Ako slušamo 'papa' Franu, ona se i ne treba obratiti, jer misionarenje prema istočnim shizmaticima je veliki grijeh.

Novoredni pape su nekoliko puta već posvećivali Rusiju, ali ništa od toga.

U čemu je u ovoj tajni zli plod?

U lažnoj nadi i u zatvaranju očiju pred činjenicom kako Crkva više nema hijerarhiju. 

Mnogi tradicionalni katolici se i dalje usrdno mole kako bi papa po tko zna koji put ponovio posvećivanje Rusije te da bi se tako ista obratila, Bogorodica trijumfirala i nastupilo vrijeme mira. 
I tako dok nam se sve više bliži grozota pustoši koju spominje Gospodin i prorok Danijel, kad će prestati svakodnevna žrtva, a to jedino može biti prava Misa, i kad će Antikrist predstaviti se Bogom, pobornici Fatime vjeruju kako će do tada proći još 'mnogaja ljeta', jer najprije će Rusija postati katolička, onda će Marija trijumfirati za neko neizvjesno razdoblje mira, i tek nakon toga stupa na scenu Antikrist. 
I kako to može Bogorodica trijumfirati kad nakon Njezinog trijumfa dolazi vladavina Antikrista? 
To izgleda kao u onoj metafori - operacija uspjela, pacijent umro. 
Kome odgovara takva konfuzija katolika koji se mole Mariji tako da izgube pojam posljednjih vremena Antikrista? Mariji sigurno ne.
Katolici koji vjeruju u fatimsku ukazu moraju prihvatiti i Antikrista za papu.
Jer po tajni koju cijeli svijet zna, a ipak se to zove tajnom, papa mora posvetiti Rusiju Bogorodici. 
Prva prilika je propuštena i tako je buknuo drugi svjetski rat. Kako se Rusija nije obratila i kako ne vlada mir, onda još nije papa kako treba posvetio Rusiju, ali on to mora jer - Bogorodica mora trijumfirati, prije ili kasnije. Antikrist neka se strpi dok Marija ne trijumfira.
I tako sljedbenici Fatime ne mogu nikako prihvatiti činjenicu kako su oni koji se zovu papama ordinarni heretici i apostate i kako je nestala hijerarhija Crkve odnosno kako smo vrlo blizu vremena u kojem će nestati svakodnevna Žrtva-Misa i u kojem će samo šačica vjernika dočekati Isusa Krista.
'Pape' mogu ljubiti kuran, ići na hadž u Meku, javno se obrezati i pozvati na stvaranje jedne svjetske religije, ali oni i dalje za takve zabludjele katolike ostaju papama. Jer netko mora posvetiti Rusiju ukazi iz Fatime.
Naravno, rečeno je kako će 'Sveti Otac' mnogo patiti, pa kad je Woytila ljubio kuran ili kad se je molio sa svim predstavnicima lažnih religija u Asiziju, ili kad je Frane prao i cjelivao noge muhamedancima i transvestitu za Veliki četvrtak, oni koji vjeruju u Fatimu, zamišljaju kako je 'papa' jako patio zbog toga.
Kako da ne, to su pravi mučenici vjere kao i pape u prvim stoljećima Crkve!

Treća fatimska tajna

Rat protiv duša koje idu Bogu i križu

Vatikan je 26. lipnja 2000. objavio i treću fatimsku tajnu

»S lijeve strane naše Gospe vidjeli smo anđela s vatrenim mačem u njegovoj lijevoj ruci. Iz vrha mača su izbijali plameni jezici i izgledalo je da će zapaliti svijet. Međutim, vatru je gasilo blještavilo koje je, kao štit, usmjeravala naša Gospa svojom desnom rukom u pravcu anđela. Anđeo je pokazujući desnom rukom na zemlju, jakim glasom uzviknuo: »Kazna, kazna, kazna!« Tim je jednostavnim riječima doživljaj viđenja Majke Božje opisala sestra Lucia, koja je naučila pisati tek nakon toga ukazanja.

» Pod snažnom svjetlošću zatim smo vidjeli...svećenika obučenog u bijelo. Činilo se da je to Sveti Otac. Prije dolaska na vrh strme planine, Sveti Otac je prolazio polurazrušenim gradom, skrhan bolom i moleći za spas duša bezbrojnih leševa koje je susretao na svom putu. Kad je na vrhu planine kleknuo pred velikim križem, ubila ga je skupina vojnika pogodivši ga vatrenim oružjem i strelicama. U istom trenutku umiru i svećenici, žene i muškarci raznih klasa i staleža, koji su prije Svetog Oca stigli na vrh planine. Ispod križa su ostala dva anđela koja su skupljala krv mučenika u kristalne posude i njome ispirali duše koje su se približavale Bogu.« 

Vatikanska sekta u liku 'pape' IP2-Woytile tumačila je kako je Marija spriječila ubojstvo 'pape' od strane turskog atentatora Ali Agce i da se je tu radilo upravo o toj slici ubijanja pape. Kako je evidentno da Woytila nije ubijen u atentatu, i da nisu na njega pucali vojnici, nego jedan atentator i kako nema niti drugih kršćana koji su tada ubijeni, moralo se je izmisliti priča kako je fatimska ukaza skrenula smrtonosni metak te kako je skrenula i svoju treću tajnu. 'Bogorodica' je tako odlučila da je dovoljno da 'papa' bude ranjen i time je ispunjena treća tajna.Woytila je metak stavio na krunu fatimske ukaze.
Čini mi se da je tako i Lucija pisala te tajne, post festum. 
Čini mi se kako bih i ja mogao objaviti sad nekoliko tajni. Nakon toga ću objaviti reviziju tajne tako da ću reći kako tajna nije obistinjena zato što se je netko molio Bogu pa su događaji išli drugim tijekom.
Podcrtao sam nešto što je opet problematično što se tiče pravovjerja, a to je tekst kako anđeo skuplja krv mučenika s kojom se ispiru duše koje se približavaju Bogu.
U Otkrivenju čitamo:

I rekoh mu: "Gospodine moj, ti znaš." I reče mi: "Ovo su, koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj.(Otk.7:14)

To je povezano s porukom u prvoj tajni koja govori o žrtvama, a ne o Kristovoj Žrtvi.
Naši grijesi se ne brišu u našoj krvi niti u krvi drugih ljudi, nego u krvi Jaganjčevoj. Tko to ima interesa da omalovaži Krv Jaganjčevu kao jedinu koja skida krivnju grijeha? Sigurno ne Bogorodica. I taj anđeo koji skuplja krv može biti samo pobunjeni anđeo.

* Kad pišem 'ukaza', onda nipošto ne želim omalovažiti Bogorodicu, ne dao Bog takvo nešto ikad od mene. Riječ koristim zato što nema dokaza da se u Fatimi ukazala Bogorodica.