Ovako se ne moli krunica

Jučer je jedan portal objavio ovo .
To možete pogledati ovdje:
(upozorenje - u videu ima mnoštvo nepristojnih scena u kojima feministice idu golih grudiju, a vjerojatno i mnoštvo vulgarizama i psovki na španjolskom jeziku)

A to je dobar primjer kako se ne smije moliti krunica.
Inače, zbog sveg ovog što se događa u Argentini gdje su ljevičari-sotonisti preuzeli vlast i u državi, i u novorednoj sekti i na ulicama - što možete vidjeti na videu, nameće se zaključak kako je izumrla stara garda koja se je nekad uspješno borila protiv njih, a njihovi potomci su postali letargični ili su obmanuti sa svojim sudržavljaninom Franom Kaosom Neredom koji otvoreno laže kako Bog ljubi sodomite, kako ih katolici moraju ljubiti (u guzicu) i tolerirati njihovo ne samo divljanje i nasilje na ulicama, nego priznati im vlast nad njima.

Bio sam pred nekoliko godina u Lanišću, mjestu na Ćićariji u Istri, u kojem je mučenički ubijen od jugokomunista 1947.g. mladi svećenik Miro Bulešić.
U mjestu i okolini nije tijekom ratnih godina bila krizma, a komunisti su odlučili da je ne će biti niti ubuduće. 
Krizma je trebala biti obavljena u (polu)tajnosti, jer se je znalo da će je jugokomunisti nasilno spriječiti kao prije u Buzetu.
Zato je Misa započeta ranije nego što je javno najavljeno, a s time su bili upoznati mještani i krizmanici kojih je bilo stotinjak.
Kad su neprijatelji Kristovi vidjeli kako je Misa već započela, brzo su se organizirali i iz Kastva (mjesto u okolici Rijeke koje je brzo izgubilo nakon rata svoju dušu i postalo jugokomunističko) dopeljali kamionima omladinu - skojevce - batinaše.
Tako dok je trajala Misa i krizma, izvan crkve trajala je bitka između katolika muškaraca i crvenih sotonista. 
Muškarci su dakle izašli iz crkve van i tukli se s čime su stigli s komunistima koji su htjeli ući u crkvu i prekinuti Misu.
Dakako da je pala i krv, a jedan starac je bio ranjen i s vatrenim oružjem.
Kad su vidjeli da ne mogu prekinuti obred, poslali su po 'narodnu miliciju' koja je razdvojila sukobljene. Misa je završila i izgledalo je kao da je nevoljama tog dana došao kraj, te su se katolici razišli kućama.
Međutim, crvena banda je tada ušla u župni stan, skoro nasmrt isprebijala monsinjora koji je dijelio krizmu, a Miroslava Bulešića su zaklali.
Ova istinita priča ispričana je ovdje da bi se uočila razlika kako se katolici bore kad neprijatelji Božji žele ući u crkvu, i kako se novoredni katolici, najvjerojatnije po instrukcijama novorednih svećenika, bore.
Nitko normalan, dok mu primjerice dijete želi ubiti neki nasilnik, ne će uzeti krunicu u ruke i moliti da se to ne dogodi, nego će eventualno zazvati Ime Isusovo i Marijino, te svom svojom snagom i umješnošću pokušati to spriječiti svojim rukama, nogama ili nekim oružjem.
To će učiniti svatko zdravog razuma, ali i onaj tko ima pravu vjeru.
Jer moliti protiv nasilnika ili bogohulnika ne znači moliti Boga da pošalje anđela koji će istog svladati, nego moliti Boga da nam dade snage da to mi učinimo.
Tako su se križari borili, svakog jutra na Misu, a poslije toga u borbu za Krista Kralja dok se ne oslobodi od pogana muhamedanaca Kristov grob.
Ista stvar je bila i u poznatoj bitci kod Lepanta, ali i kod nas kad su se naši preci borili protiv Turaka.
Dakako da više vrijedi molitva onog koji moli Boga da mu dadne milosti i snage kako bi izdržao bitku protiv Kristovih neprijatelja, nego molitva onih koji u toj bitci ne će sudjelovati i riskirati svoj život.
Mučno je doista gledati kako sodomiti i feministice rade budale od ovih koji mole krunicu. 
Vidimo kako neki molitelji krunice imaju na obrazima tragove 'poljubca' sodomita. 
Ako je to bio nečiji otac ili muž, kako će mu žena ili dijete reagirati - bravo tata, dozvolio si da te žvali sodomit i sad odi na pregled nisi li kakvu boleštinu od njega pokupio.
Zar će žena i djeca biti ponosni na njega ili će ga se sramiti i misliti da ih on nikada ne će moći zaštiti od nasilnika što bi trebao kao muž i otac?
Zašto im se i nakon toga ne upali lampica kako je nešto stvarno krivo s moljenjem krunice pred Kristovim i Marijinim neprijateljima kad je jedini normalan odgovor na te blasfemije nasilje protiv Božjih neprijatelja?
Netko će reć kako je sv.Stjepan molio za ove koji su ga kamenovali.
Ali to je sasvim drugo. Stjepan je bio uhićen, dakle zarobljen, odveden na sud, osuđen i kamenovan. 
On je bio osobno napadnut od strane farizeja i nije se mogao braniti. 
U Argentini je napadnut Krist, a ne ovi koji mole krunicu umjesto da brane na bilo koji način pristup sotonistima crkvi.
U kolovozu je blagdan sv.Ljudevita o čemu sam pisao .
On je praktično za jedno vrijeme iskorjenio u Francuskoj psovanje Boga i javne blasfemije.
Smrtnom kaznom.
Kao što je kineski diktator Mao iskorjenio problem milijuna opijumskih ovisnika.
Kad netko kaže - ne mogu govoriti ako ne opsujem Boga, znajte da laže.
Prebacite ga vremeplovom u Francusku svetog kralja Ljudevita IX, i to 'ne mogu' brzo će nestati, kao što je tobož neizlječiva ovisnost o opijumu u Kini začas nestala (nisu ih poubijali, nego su narkomani naglo izgubili volju za drogom, kao što su u Francuskoj izgubili psovači volju za psovanjem Boga). 
Sveti Ljudevit je rekao - jedina ispravna reakcija kad netko pred vama bogohuli ili psuje Boga je mač zabijen do kraja u njegovoj utrobi.
Zar je trebao reć - kad čujete bogohuljenje onda krunicu u ruke?
Nadam se da je i iz ovog jasno kako vatikanska sekta koja propagira prihvaćanje sodomizma, muhamedanstva i svih lažnih religija i perverzija, nema veze s Kristovom Crkvom čiji dio na Zemlji se naziva vojujućom Crkvom.
Tko ne pripada toj vojujućoj, taj ne će niti pripadati nebeskoj slavnoj.
Toga budimo uvijek svijesni,pogotovo kad dođe trenutak svjedočenja naše vjere u kojoj ćemo morati proliti svoju krv.
Amen.