Učini srce moje po Srcu Svome

Evo jedan test vaše pravovjernosti.
Pogledajte slijedeći video i bez čitanja daljnjeg teksta zaključite koje krivovjerje izriče dotični novoredni svećenik Zlatko Sudac:

Ne, teatralnost nije krivovjerje ako je to vaš odgovor.
Niti to nije ženskasti sentimentalizam, iako je to vrlo vjerojatno put prema krivovjerju.
Naslov teksta može vas uputiti o čemu se radi.
Ovdje se radi o negaciji dogme o istočnom grijehu.
Što je srce o kojem panegirike izriče ovaj n.o. svećenik koji je poznat i s druge strane Atlantika?
Srce nije kako implicira Sudac, organ ljubavi ili organ za osjećaje.
Srce je ljudska slobodna volja i ona je nakon Adamovog pada nepovratno postala zarobljena od Sotone. 
Niti jedan čovjek nakon Adama, a izuzetak su Isus i Marija za koje vjerujem da su im ljudske duše stvorene prije Adamove (pogledajte moj tekst o traducianizmu ), ne može više sam po sebi niti željeti dobro, a kamoli ga činiti. 
Kako kaže sv.Pavao, Bog nam ne daje samo milost činiti dobro, nego prije toga htjeti činiti dobro. 
I nema nam spasa ako se nanovo ne rodimo, ako nas Bog ne preporodi u kupelji krštenja tako da budemo novo stvorenje, novo dijete Božje.
Stoga kad se Sudac poziva na ljudsko srce, pa čak i na osjećaje kao one koje moramo slijediti, on nas zove da slijedimo onog koji nas je zarobio i koji nas vodi preko naših sebičnih osjećaja, naših strasti i požuda, u Pakao.
Naša molitva mora biti da nam Bog stvori novo srce prema ljudskom srcu Isusa Krista, da nam vodilja bude ispunjavanja Božje volje i Božjih zapovijedi kao što je sveto Srce vodilo Isusa tijekom Njegovog zemaljskog života.
Naslov je iz molitve Zlatne krunice, i bjelodana je negacija tog što poručuje Z.Sudac.
Molitva kaže drugim riječima - učini Isuse da me ne vode moji osjećaji, moje srce, nego neka moje srce postane i bude poput Tvojeg koje je imalo jedino za cilj vršiti volju Boga Oca.
Još su i pogani zaključili kako čovjeka mora voditi razum, a ne osjećaji.
To je i glavni razlog zašto su gotovo sva društva do modernog doba bila patrijahalna, jer je u ljudskoj prirodi, odnosno Bog je tako stvorio, da su žene više sklone osjećajima, a muškarci racionalizmu te muškarci moraju biti glave obitelji i glave svoje žene (kao što je Krist glava Crkvi) i glave u društvu, to jest suci, kraljevi, vojskovođe, svećenici - oni koji vode narod.
Dok žene imaju presudnu ulogu kao majke, zato su i više sklone osjećajima.
Zar netko očekuje da će biti zadovoljena pravda ako je parnica na sudu kod suca koji je jako emocionalan, pa dobra predstava odvjetnika i igranje na osjećaje presuđuje kod tog suca?
Usput, jeste li primjetili kako ima sve više sutkinja, a manje sudaca?
I sve više ministarica, predsjednica vlade, te da se većina ljudi time ravna pa više slijede osjećaje, a manje zdrav razum, odnosno Boga?
Zar je kralj Solomon trebao biti ženskasti plačimačak dok je presuđivao spor između onih dviju prostitutki koje su istovremeno rodile, pa je jedna nehotimično ubila svoje dijete i htjela prisvojiti dijete ove druge?
Zar konačno ne trebaju biti svećenici pravi muškarci, odnosno ponajbolji kao što je to Bog tražio u sv.Pismu, a ne oni koji izgledaju kao rame za plakanje?

Novoredna sekta je ustvari religija humanizma, zato se daje toliki naglasak na ljudskim osjećajima kao da su oni mjerilo koje treba slijediti kako kaže ovaj n.o. svećenik.
Humanizam odnosno veličanje čovjeka, uz poznato pozivanje na njegovo dostojanstvo (kakvo dostojanstvo može imati grješni Adamov potomak dok ne zaniječe sam sebe i ne postane stvarno dijete Božje?), kod nezrelih ljudi izazvati će ushit, možda i suze, a kod nekih i pentekostalno valjanje po podu, govor u 'jezicima' i slične sprdačine koje nažalost nazivaju darovima Duha Svetoga.
Humanizam je naizgled lijepa kula. Samo od karata ili s temeljima u pijesku.
Jer ne uzima u obzir posrnulu narav Adamovih potomaka.
Da, Isus Krist je bio sućutan i svi mi moramo imati sućuti jedni za druge.
Ali prava sućut znači uputiti bližnjeg ili čovjeka u nevolji k Bogu, ne tako da mu se lažno tepa kako je velika stvar što ima osjećaje i što je čovjek i tipično dodati kako ga Bog ljubi baš takvim kakav jest, nego mu reći istinu kako je grješnik koji može biti spašen ako napusti samog sebe, odnosno svoje osjećaje koji su sebični zbog Adamovog grijeha, te da tako nosi svoj križ vršeći, ne više svoju volju, nego Božju.
Kršćanin mora se svaki čas pitati - što Bog hoće od mene da sad učinim.
Nikako slijediti savjet ovog lažnog proroka humanizma te činiti ono što nam naši osjećaji govore.
Poznajem ga osobno i bio sam svojevremeno u Ćunskom na otoku Lošinju kod Sudca na 'duhovnoj obnovi'. 
Slučaj je htio da su pola 'obnovitelja' bili naši ljudi, a pola Amerikanci, Sudac nam je rekao da svatko nađe svog 'anđela' iz druge države. 
Moj 'anđeo' je bila žena koja je ustvari bila Argentinka, ali se preselila u SAD-e, oženila i imala tamo djecu. Ali nešto ju je mučilo, znala je plakati zbog toga. Mučilo ju je što živi u preljubu, jer je imala prije toga sakramentalni brak u Argentini. 
I u suzama je pitala Z.Sudca što joj je činiti. 
On ju je 'utješio', rekavši da se ne brine, sve će to ljubav razriješiti. 
Vjerujem da se je i taj put Sudac vodio osjećajem, kao što to preporuča i drugima u videu. On je iz lažne sućuti prema njoj, odnosno prema njezinim osjećajima, izrekao laž odnosno zatajio istinu kako mora prekinuti s preljubom i napustiti tog drugog čovjeka koji joj nije muž.
Kako smo svi tada (ja sam tada slabo poznavao nauk Crkve) vidjeli u njemu svetog čovjeka s Isusovim ranama i čudnim križom na čelu, izgledalo je kako je to izgovorio sam Bog koji je eto pun sućuti prema svojim ljudskim stvorenjima tako da se pravi kako ne postoji šesta i deveta Njegova zapovijed.
Možemo pogledati još jedan Sučev video u kojem kroz priču želi dokazati kako je 'ljubav' jača i od osme Božje zapovijedi:

Vjeruje li Sudac u prekogrobni život?
Ako vjeruje, zašto navodi tu priču (koja je možda i istinita) o obmanjivanju starca koji umire s čovjekom koji mu se pretvara da je sin, kad će starac čim umre saznati da je to bila laž, da to nije bio sin?
Što drugo pomisliti nego da Sudac, a zajedno s njim Bergoglio* i mnoštvo novorednih klerika, drži kako je jedino važno olakšati ljudima muke na Zemlji, ići im niz dlaku i na prstima kako im se ne bi povrijedilo osjećaje, kao tom starcu ili onoj Argentinki. A to je humanizam, nikako kršćanstvo.
I to olakšavanje muke je više nalik uzimanju narkotika, nego izliječenju.
Jer samo Istina će nas osloboditi kaže Gospodin. 
Laž, makar bila umotana u sućut, dolazi od oca laži i čovjekoubojice od početka, te nema u njoj pravog mira i blaženstva niti na Zemlji, a kamoli u vječnosti.
Istinu moramo najviše ljubiti, jer Bog je Istina. 
I nema prave ljubavi, ako nema i prave istine i pravde.
Vraćamo se na početak. 
Istina istočnog grijeha ruši kulu od karata zvanu humanizam. 
Neka nas ne vode naši osjećaji, nego vršenje Božje volje neka bude naš glavni pokretač.
Zato molimo našeg Gospodina Isusa Krista;
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu Svome.
Amen.

* Bergoglio je motiviran s istim (zlo)duhom kad iz lažne sućuti prima u Vatikanu dvije žene koje glume muža i ženu, kad ljubi noge za Veliki četvrtak muhamedancima i crnom transvestitu, kad odlazi na talijanski otok Lampedusu kako bi ohrabrio muhamedance da još u većem broju dolaze ilegalno u Europu, kad kaže - tko sam ja da sudim kako ne bi osudio i smijenio sodomite koji su u vrhu vatikanske sekte, kad kaže kako se oni u preljubu mogu pričešćivati ...