Katekizam novoredne 'Crkve' - što je to svećeničko ređenje

Nastavljamo s katekizmom novoredne 'Crkve'.
U uvodu bi trebalo istaknuti kako učinci svetih sakramenata djeluju samo unutar Crkve, Duh Sveti posvećuje samo kršćane, milost posvetna koja je jedini cilj ljudskog zemaljskog života dobiva se samo u Crkvi.
Duh Sveti dakako da djeluje izvan Crkve, Bog daje milosti i nekršćanima, pogotovo milost da se preobrate i postanu kršćani, ali posvećujuća milost po kojoj ljudi mogu stati u vječnosti pred Boga ne nalazi se izvan svete i nezabludive Kristove zaručnice. Otud dogma Crkve kako izvan Nje nema spasenja, zbog toga je sv.Ciprijan govorio - tko nema za majku Crkvu, taj nema za oca Boga.
Milost sakramenata se ne dobiva izvan Crkve.
Inače bi sama Crkva bila besmislena.
Kad bi Bog bez posrednika, bez Crkve spašavao ljude, opraštao njihove grijehe, posvećivao neke za svećenike, a neke za brak, davao darove Duha Svetoga i posljednju pomast, kad bi anđeli s Neba donosili svetu Pričest ljudima mimo Crkve, ili kad bi milosti svetih sakramenata dobivali ljudi preko heretika i shizmatika, onda bi Crkva imala istu ulogu kao mjesni klub ljubitelja ptica pjevica.
Po ovom pitanju sam i sam bio u zabludi.
Jer nauk Crkve je kako čak i nekršetnik u nuždi može katekumena krstiti ako pri krštenju radi ono isto što radi Crkva, polijeva po glavi katekumena ili ga uranja u vodu i izgovara riječi - ime katekumena, ja te krstim u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga.
Zar to znači kako se spašavaju oni koji odmah umru nakon krštenja kod heretika? Mislio sam nekad krivo da se oni sigurno i bezuvjetno spašavaju.
Međutim, da bi se netko spasio mora umrijeti unutar Crkve, ne u nekoj heretičkoj sekti, oproštenje grijeha događa se samo u Crkvi. 
Preciznije rečeno, ako je neki katekumen u smrtnoj opasnosti i zatraži da ga krsti prije smrti heretik, jer u blizini nema kršćanina, a osobno želi pripadati Crkvi, a ne heretičkoj sekti, onda takvo krštenje je valjano i spasonosno. U suprotnom nije, jer kako rekoh grijesi se brišu samo unutar Crkve.
Nedavno čitajući knjigu R.J.M.Ibranya: "Non-Catholics Cannot Hold Offices in the Catholic Church" naišao sam na citate:

First Council of Arles, 314: “Canon 8. Concerning the Africans, because they use their own law so as to rebaptize, it has been decided that, if anyone from a heretical sect come to the Church, he should be asked his creed, and if it is perceived that he has been baptized in the Father and the Son and the Holy Spirit, only the hand should be imposed upon him, in order that he may receive the Holy Spirit. But if upon being questioned he does not answer this Trinity, let him be baptized.”

Isto se ponovilo na Nicejskom koncilu Crkve:

Pope St. Sylvester, First Council of Nicea, 325: “Canon 8. Concerning those who have given themselves the name of Cathars, and who from time to time come over publicly to the Catholic and Apostolic Church, this holy and great synod decrees that they may remain among the clergy after receiving an imposition of hands...”

I nakon toga na Carigradskom koncilu:

First Council of Constantinople, 382 AD: “Canon 7. Those who embrace orthodoxy and join the number of those who are being saved from the heretics, we receive in the following regular and customary manner: Arians, Macedonians, Sabbatians, Novatians, those who call themselves Cathars and Aristae, Quartodeciman or
Tetradites, Apollinarians—these we receive when they hand in statements and anathematise every heresy which is not of the same mind as the holy, Catholic, and
apostolic Church of God. They are first sealed or anointed with holy chrism on the forehead, eyes, nostrils, mouth, and ears. As we seal them we say: ‘Seal of the gift of the Holy Spirit.’”

Malo pojašnjenje. Još uvijek je običaj odnosno tradicija kod istočnih shizmatika da se odmah nakon krštenja primi sveta krizma. Tako je bilo i na zapadu sve do 20.st.
I doista, zašto dijete ne bi dobilo darove Duha Svetoga nego se to odlaže sve do 14-15 godine? Objašnjenje je kako u to doba mladi kršćani znaju nauk Crkve, pa je dobro da tek tada dobiju darove Duha Svetoga. 
To je stvarno besmisleno, zato što bi oni ionako bolje primili i znali nauk Crkve kad bi već imali darove Duha Svetoga, kad bi recimo imali dara mudrosti, a ovako su izloženi opasnostima i u godinama puberteta bez zaštite darova Duha Svetoga.
Tim više što danas većina istih krizmanika napusti novorednu sektu nakon što su tobož dobili darove Duha Svetoga. Kad bi to bili pravi darovi Duha Svetoga, onda bi napustili novorednu sektu i potražili Crkvu, ali kako već napisah, učin svetih sakramenata se događa samo unutar Crkve, a ne kod heretika ili shizmatika. 
Kao što se kaže u gore navedenim koncilskim dokumentima, heretički biskup je krstio katekumena, i ovaj je dobio neizbrisivi pečat krštenja (ako je zadovoljena forma i materija sakramenta krštenja), ali nije dobio darove Duha Svetoga odnosno učin sakramenta, iako su i heretički biskupi, kao i pravovjerni, odmah nakon krštenja dijelili svetu krizmu i polagali ruke na novokrštenike.
Naravno, ako je biskup bio tajni, okultni heretik, onda je katekumen dobio darove Duha Svetoga, jer je katekumen želio pripadati Crkvi, ali nije mogao znati kako je biskup heretik, jer je to ovaj bio tajno.
Dogma Crkve od početka, od silaska Duha Svetoga nad apostole, je da otpuštanja grijeha nema izvan Crkve. Stoga se i istočni grijeh ne može otpustiti, kao ni ostali grijesi, krštenjem koje ne bi bilo unutar Crkve.

A sad vratimo se na novoredni sakrament svećeničkog ređenja koji je samim time što se događa izvan Crkve neučinkovit.
Kad heretici potpuno ponove sakrament svećeničkog ređenja kojeg daje Crkva, onda taj novi 'svećenik' dobiva pečat svećenika, kao što pečat krštenja dobiva katekumen kad ga krste heretici, ali ne dobiva učin svetog sakramenta koji se dobija samo u Crkvi.
Međutim, novoredna sekta je izmjenila sakrament svećeničkog ređenja tako da nema niti tog svećeničkog pečata.
To nije nova konstatacija, biskupi i svećenici koji su ostali vjerni tradiciji Crkve, pisali su i govorili još 70-tih godina prošlog stoljeća kako je upitan ili nevaljao novoredni sakrament svećeničkog ređenja (ali i biskupskog posvećenja, samim time takvi 'biskupi' ne mogu zarediti svećenike).
Pokojni nadbiskup Lefebvre, koji je osnovao svećeničkog bratstvo SSPX to je javno tvrdio. Napisani su i razlozi zašto je to tako, a SSPX, kad je u svoje redove primao novoredne svećenike, onda ih je uvjetno ponovno zaredio. Uvjetno zato što SSPX stalno vodi takvu diplomatsku politiku po kojoj su u novorednoj sekti heretici, ali ipak je to Crkva. Što je dakako apsurd, jer heretici ne mogu pripadati Crkvi.
Međutim, nakon što je nadbiskup Lefebvre umro, novi vođa SSPX, biskup Felley odlučio je vratiti SSPX u okrilje novorednog Vatikana, i zato se više ne rade uvjetna ređenja novorednih svećenika.
Ipak, koncem prošlog mjeseca, za blagdan sv.Petra i Pavla, drugi SSPX biskup Tissier zaredio je nove svećenike bratstva te rekao i obrazložio na pridici kako novoredni sakrament svećeničkog ređenja nije valjan.
O tome možete pročitati ovdje .
Ukratko ću ponoviti.
Sakrament svećeničkog ređenja se sastoji od tri nužna dijela.
Prvi je posvećivanje ruku svećenika koje je izbacila novoredna sekta. Posvećivanje ruku znači kako se sada svećenik razlikuje od drugih ljudi, kako su njegove ruke posvećene tako da mogu primati Tijelo Kristovo u obliku kruha, i držati kalež s Krvlju Kristovom, odnosno kako te ruke mogu pričešćivati kršćane.
Posve je jasno zašto je taj dio novoredna sekta izbacila. Zato što oni vjeruju kako su svi kršćani dostojni u rukama držati sv.Hostiju, kako su svi kršćani kraljevsko svećenstvo, kako se po tome nimalo ne razlikuju svećenici i laici.
I ne razlikuju se u novorednoj sekti, jer ovi prvi nisu dobili posvećenje ruku na svećeničkom ređenju.
Drugi obred je obred posvećenja svećenika da prikazuje Misu, odnosno kalvarijsku Žrtvu koja se mistično događa na Misi, Bogu Ocu. Biskup Tissier navodi kako u novorednom svećeničkom ređenju nema spomena tog obreda.
I tu je jasno zašto. Novoredna sekta, isto kao i heretici protestanti, ne vjeruje kako je Misa prvenstveno Žrtva koja se daje Bogu radi grijeha živih i umrlih kršćana, kao žrtva zahvalnica i molbenica, kao žrtva klanjateljica i kao žrtva s kojom se slavi isti Bog.
Treći obred je obred posvećenja svećenika kako bi dobio moć otpuštanja grijeha u sakramentu svete ispovijedi.
I taj dio je izbačen iz novorednog sakramenta svećeničkog ređenja.
Kao što su se uskoro poizbacale mnoge ispovjedaonice iz crkvi koje je nelegitimno preuzela novoredna sekta ili se u novim uopće ne postavljaju.
Jer kao što kaže poglavar novoredne sekte Bergoglio, tko sam ja da sudim? A da bi netko otpuštao grijehe, taj mora najprije te grijehe prosuditi i osuditi, nema otpuštanja grijeha bez osude grijeha i kazne-pokore za griješnika (i što je prethodno nužno, vjere u Žrtvu Kalvarije po kojoj se otpuštaju grijesi).
A kako vidimo, novoredna sekta smatra da niti sodomija nije grijehom, prema tome nepotrebno je ispovjedanje i otpuštanje grijeha.
Dobro, a što onda trebaju raditi novoredni svećenici ako nemaju posvećene ruke, ako ne mogu prikazivati Misu - Žrtvu, ako ne mogu otpuštati grijehe?
Oni su tu da umiruju savijest grješnika, da im govore kako su ionako svi brakovi nevaljali, pa nije greda ako žive u preljubu, i tako dalje za ostale grijehe.
Ipak, ne smijemo zaboraviti važnu ulogu koji oni imaju kao 'social justice warriors', jer moraju posvjestiti one iste griješnike koji krše deset zapovijedi Božjih, kako su pravi grijesi oni prema majčici prirodi, prema ilegalnim imigrantima, prema siromašnima koje nisu nikad vidjeli ni čuli jer žive na nekom drugom kontinentu, prema onima druge boje kože koji dolaze da njih, starosjedioce učine manjinom, prema onima koji su druge vjere, prema ženama koje ne postavljaju dovoljno na visoka mjesta u društvu, prema nezaposlenima, prema sodomitima koje ne prihvaćaju kao svoju braću i ostale stvari koje govore klasični političari, ljevičari i antife.

Važno pitanje za kraj, iako se nazrijeva odgovor iz prethodnog teksta.
Ako je netko cijeli život bio u novorednoj sekti i držao pravim svećenicima one koji to nisu, išao na takve krive novoredne Mise i ispovijedi, a pri tome je stvarno vjerovao kako je to prava Crkva, prava Misa, prava ispovijed i ostali sakramenti,
zar je on stvarno izgubljen i nije dobio učine tih sakramenata?
Moje je mišljenje kako je dobio učine sakramenata zato što je bio doveden u zabludu od novoredne sekte koja se je njemu lažno predstavila pravom Crkvom.
Znači to je slično kao kad okultni heretični biskup daje svetu krizmu ili bilo koji drugi sakrament. Ako to ne zna onaj tko prima sakrament, onda isti dobiva učin sakramenta.
Ipak, podrazumijeva se kako je vjernik stvarno bio zaveden i kako nije zatvarao oči da ne vidi kako su u pitanju heretički svećenici i heretična sekta, bez obzira što ima milijardu članova.
To znači da u današnje vrijeme sveprisutnih medija koje pokazuju kako je novoredna sekta stvarno heretička, kad malo koga ima tko nije nikad vidio ili čuo što Bergoglio govori i radi, da je takvo opravdanje postalo praktično nemoguće za ljude koji imaju razum i oči. 

Prema mojoj spoznaji, Ratzinger je bio prvi poglavar novoredne sekte koji nije bio biskup, a Bergoglio prvi koji nije bio niti svećenik.
Ratzingera su posvetili prema novorednom obredu posvećenja biskupa, a Bergoglio je zaređen prema novorednom obredu ređenja svećenika i kasnije novorednom obredu posvećenja biskupa. Broj heretičkih biskupa i svećenika u sekti se brzo smanjuje zbog starosti, a 'svećenici' koji su se zaređivali po novom obredu od 70-tih nadalje nisu nikad ni bili uistinu zaređeni svećenicima ili zbog nevaljalosti novog obreda ili i zbog toga što su ih zaredili novi 'biskupi' koji su posvećeni u nevaljalom obredu biskupskog posvećenja.