Uloga žene u Crkvi i društvu - demistifikacija

Jedna čitateljica predložila mi je da stavim na blog predavanje dr. Alice von Hildebrand s temom koju sam stavio u naslov, uz dodatak - demistifikacija.

Hildebrandova je udovica poznatijeg teologa i filozofa Dietricha von Hildenbranda, a i sama se bavi istom djelatnošću.
Koliko mi je poznato pripada novus ordoe sekti, iako ima konzervativnije stavove od prosječnog novorednog katolika, a pogotovo modernističkih teologa.
Ona i njezin pokojni suprug zalagali su se za tradicionalnu latinsku misu, protiv novoredne, kao i protiv feminizma i abortusa.
Mogli bi ih okarakterizirati kao najkonzervativnije novoredne katolike ili kao one koji su najbliži napuštanju novoredne sekte, ali ipak ostaju u njoj.
Predavanje koje ste mogli odslušati bilo je usmjereno protiv feminizma i za veliku ulogu majčinstva kod žena.
Međutim ono nije bilo povratak tradicionalnom nauku Crkve o ženama, ono je bilo eklektičko traženje kompromisa između te dvije suprostavljene ideologije.
I neka mi nitko ne zamjeri zašto nauk Crkve zovem ideologijom, jer pojam ideologija sam po sebi nije ni pozitivan ni negativan, nego je ideologija splet vjerovanja odnosno splet odgovora na temeljna pitanja života i njegovog smisla. Odgovori mogu biti istiniti ili lažni, tako i ideologije.
Naravno, samo jedna ideologija može biti potpuno istinita i to jedino ako dolazi od Istine, odnosno od Boga. Vjerujemo i znamo da je to nauk Crkve.
Poluistina nas ne može osloboditi, nego samo potpuna istina kako nam je poručio naš Gospodin Isus Krist.
Zato moramo analizirati njezino predavanje i ukazati na teze koje nisu istinite i koje ne će žene osloboditi, nego još više zarobiti u pokretu iza kojeg jamačno stoji Sotona, kao što je isti bio na drvetu spoznaje dobra i zla.
U praskozorje čovječanstva je govorio Evi kako će biti kao Bog i da Bog ne želi da ona bude kao On, a ona to može postati.
Na zalasku čovječanstva Sotona govori ženama da će biti kao muškarci i iznad njih ako se pobune protiv patrijahalnog, nepravednog društva koje ih je zarobilo i učinilo slugama muškaraca.
Jedno je sigurno istina, muškarci i žene nikad ne će biti jednaki kad to nisu ni tjelesno, niti duševno, niti racionalno. Ili će muškarci voditi žene i ljubiti ih, a žene im biti poslušnima kako je objavio Bog da treba biti, ili će žene voditi muškarce koje ne će ljubiti, jer žene ne mogu ljubiti inferiorne, papučaste 'beta' muškarce. Trećega nema. Znamo kako živimo u društvu u kojem malo gdje vlada prva naravna situacija, i da je to uvelike razlog općoj dekadenciji društva.

Krenimo dakle s analizom predavanja.
Preskočivši njezin povjesni osvrt na nacional-socijalizam s kojim se je sukobio njezin pokojni muž, nailazimo u njezinom predavanju na prvu problematičnu tezu: Adam i Eva su stvoreni simultano, istovremeno.
Posve je jasno što se želi tom lažnom tezom postići - jednakost Adama i Eve, odnosno jednakost muškaraca i žena.
U Bibliji postoje dva izvještaja o stvaranju, u jednom se evidentno spominje kronologija stvaranja po kojem je Adam prije stvoren, a tek kasnije je Bog od njegovog mesa stvorio Evu. I bjelodano je rečeno zašto. Da Adam ne bude sam. Eva je stvorena radi Adama, a ne obrnuto, i s ovom prvom knjigom Biblije posve otpada bilo kakvo opravdanje feminizma ili teza predavačice kako su Adam i Eva jednakopravni.
U drugom izvješću o stvaranju se biblijski pisac ne bavi kronologijom stvaranja nego samo kaže - 'muško i žensko, stvori ih'.
Zar je Biblija kontradiktorna, ili zar je Bog kontradiktoran?
Naravno da nije, zato treba dobro primijetiti kako se drugo izvješće ne bavi kronologijom. Graditi dalje feminističku kulu na pijesku znači razgrađivati tu lažnu tezu i na njoj graditi lažnu ideologiju.
Ali Hildebrandova ne samo da kaže kako su Adam i Eva jednakopravni, ona kaže kako je Eva superiorna, jer Adam je stvoren od blata, a Eva od mesa.
Nije važno što će ona dalje razvijati tu lažnu tezu kako bi ženama u auditorijumu poručila kako imaju veliki dignitet ako postanu majke, odnosno ako se ne natječu s muškarcima u društvu i na poslu. Jer put u Pakao popločen je dobrim namjerama. Ako žena postane majka brojne djece koju odgaja tako da ostaje u kući s njima, to nužno ne znači da će ih dobro odgajati te da će biti dobra žena svojem mužu, ako povjeruje Hildebrandovoj kako je superiorna svojem mužu.
Poluistina nas ne će osloboditi.
Hildebrandova se usudi napasti sv.Augustina zato što je on napisao kako je Sotona išao zavesti Evu, a ne Adama zato što žene pripadaju slabijem spolu.
Uzalud joj što kaže kako voli-obožava Augustina, ali ga tobož mora ispraviti po tom pitanju. Jer Augustina ne treba voljeti-obožavati, nego Boga koji nije Evu stvorio jednakom Adamu niti jednakopravnu njemu, i zapovijedio ženama kako moraju slušati muževe, a muževi voditi, ljubiti i braniti svoje žene. Kad žene ne bi bile slabiji spol, onda bi ta Božja zapovijed bila besmislena. Jer braniti nekog tko je jači je besmisleno, voditi nekog tko je sposobniji voditi je isto takva besmislenost.
S druge strane predavačica spominje i hvali kavalirstvo kao pravi odnos muškaraca prema ženama.
Ali kavalirstvo može egzistirati samo u naravnim društvima u kojima muškarci vode obitelji i društvo i u kojem postoji viteški duh među muškarcima da brane one koji su slabiji. Ako žene nisu slabiji spol, onda je kavalirstvo besmislenost.
Kavalir može biti samo onaj tko je jak, a ne onaj papučar koji je dopustio da ga žene vode. I moderne žene su toga u dubini svjesne, zato bacaju drvlje i kamenje na efeminizirane zapadne muškarce koji im se klanjaju kao božicama, kao nekima koji su superiorniji njima muškarcima, a muhamedance dočekuju kao prave muškarce kojima nije ni na kraj pameti zabluda kako žene nisu slabiji spol.
Druga poluistina, a mogli bi reć kako je to otvorena i opasna laž, je kako je žena posvećena u odnosu na muškarce zato što Bog dotiče ženinu utrobu kad u nju stavlja novostvorenu ljudsku dušu.
Na početku svog bloga pisao sam o traducianizmu i kreacionizmu .
Zabluda kreacionizma se dobro ogleda u toj lažnoj tezi Hildebrandove.
Zar Bog ulazi u ženinu utrobu nakon što je ona učinila blud i preljub, nakon nekog bludnika i preljubnika ili silovatelja? Blasfemično je i samo pomišljati o tome.
Međutim Hildebranodova govori kako je to sveti trenutak kad se ta bludnica posvećuje preko prsta Božjeg koji ljudsku dušu uvodi u ženinu utrobu.
Bog je svet i ništa s grijehom ne može stati pred Njega. Nauk Crkve nam kaže kako je naše tijelo hram Duha Svetoga dok smo u milosti Božjoj, dok smo bez smrtnog grijeha. Hildebrandova neizravno kaže kako Bog ulazi u tijelo bludnice kao što je Duh Sveti osjenio Mariju kad je začela našeg Gospodina Isusa Krista.
I nikome u audiotorijumu to nije zasmetalo, zato što nauk Crkve tako malo ljudi zna i zato što su gotovo svi ljudi (polu)otrovani lažima kako je spolni odnos svet sam po sebi što se jasno ogleda u skandaloznoj teologiji tijela heretika Woytile.
Niti žena, a kamoli preljubnica ili bludnica nije postala svetom zato što je začela i rodila, nego jedino može postati svetom na isti način kao i muškarci. Vršeći volju Božju i poštujući Božje zapovijedi.
Treća opasna zabluda koju iznosi Hildebrandova je kako su sve žene posvećene zbog toga što je Marija postala Bogorodica, što je Marija najuzvišeniji stvor koja je rodila Boga.
To je slično prethodnoj zabludi kako su žene posvećene samim time što su začele.
Postavlja se pitanje, ako se Hildebrandova želi obračunati s feminizmom, zašto nosi vodu na isti mlin feminizma?
Zar je Bogorodica sa svojim 'fiat' posvetila sve žene bez obzira rekle li one isto Bogu ili ne? Mogu li onda slično reći muškarci, budući je Isus Krist Bog i muškarac, kako su svi muškarci zbog toga svetiji od svih žena jer Isus je Bog koji je beskonačno svetiji od svih stvorenja uključujući i Mariju?
Doista, to su jadni argumenti koji dokazuju kako živimo u jadnim vremenima kad oni koji se zovu kršćanima mogu slušati i prihvatiti takve argumente uz objašnjenje kako je to zaštita žena od feminizma i povratak tradicionalnom nauku Crkve.
Sveti Pavao je izričito rekao da ne dopušta ženama naučavati u Crkvi.
Neki misle i vjeruju kako je on bio u zabludi, a istovremeno sebe smatraju kršćanima i čak protivnicima feminizma.

Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. (1 Tim 2)

P.S. Imam doma Bibliju u izdanju KS iz 1987. - glavni urednici J.Kaštelan i B.Duda u kojem su feministički preveli dio poslanice sv.Pavla Timoteju kojeg sam citirao.
Dakle umjesto "Hoću dakle da muškarci mole ..." stoji "Hoću, dakle, da ljudi mole ...".
Umjesto "Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću (jasno se misli na podložnost mužu)..." stoji "Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti...". Kakva skrovitost? Umjesto "A spasit će se rađanjem djece ..." stoji "Ali će se ona spasiti vršenjem majčinske dužnosti...".
Znali su dobro modernisti da nije politički korektno napisati da će se žena spasiti rađanjem, jer feminizam je ustao s parolom "žene nisu strojevi za rađanje". Bez sumnje modernizam i feminizam idu ruku pod ruku i ne ustručavaju se krivo prevoditi sv.Pismo ako im original nije dovoljno politički korektan.