U početku bijaše Riječ

Početak proslovlja Ivanovog evanđelja koje se čita na kraju svake tradicionalne Mise:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 

Većina kršćana smatra da se Riječ, koja je druga božanska osoba, Isus Krist, odnosi na mudrost, na um, na ono što podrazumijevamo s riječju logika.
Međutim grčka riječ Logos, koja je prevedena na naš jezik kao Riječ, ne označava samo um, ratio, smisao nego i govor - riječ. 

Početak Biblije:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

Što je Bog na samom početku stvorio? 
Nebo i Zemlju, ali to prvostvoreno Nebo i Zemlja ne bijahu onakvima kakvim ih sad vidimo. Zemlja bijaše pusta i prazna. Ali ne prazna u smislu da nije bilo ničeg, jer ne postoji prostor u kojem nema ničeg (to je temeljna zabluda moderne fizike).
Bio je bezdan i bila je voda. Usudio bih se napisati kako je bezdan bio ono što su kasnije Grci i znanstvenici nazvali eterom, sveprostirajućom materijom najsitnije strukture (danas to znanstvenici nazivaju kvantnom veličinom od koje ništa manje ne postoji) koja prijenosi svjetlost. Ali svjetlost još nije bila stvorena, postojao je bezdan i voda i obje te prvotno stvorene tvari prenose svjetlost.
Bog ih je najprije stvorio kako bi se mogla stvoriti svjetlost.
Bezdan i voda ispunjavali su prostore koje je Bog nazvao Nebo i Zemlja.
I tada Bog reče - neka bude svjetlost, i bi svjetlost.
Ovdje moramo zastati i primjetiti kako je Bog po prvi puta rekao nešto.
Što znači reći? Reći znači proizvesti zvuk, a zvuk je titranje čestica određenih frekvencija koje se širi prostorom u kojem se te čestice nalaze.
Koje su to čestice titrale? Čestice bezdana i voda. 
Što je nastalo uslijed tog titranja? Svjetlost, i kao što kaže sv.Augustin u komentaru na knjigu Postanka, ta stvorenja svjetlosti su anđeli.
Netko će, tko je rob materijalizma i moderne znanosti, reć kako je to budalaština, jer svjetlost dolazi od Sunca i zvijezda, a oni nisu živa bića, oni nisu anđeli.
Kako to znaju? Pa učili su ih u školi da su ta nebeska tijela, red veličine veća od Zemlje, tvarna tijela (u plazma stanju). Pa onda oni znaju kako znanstvenici već stoljećima teleskopima gledaju zvijezde i primjetili bi da su to živa bića kad bi to bila istina. 
Jer znanstvenici su za njih nadasve dobronamjerni ljudi kojima je stalno na pameti dobro čovjeka.
Takvima preporučam da pogledaju snimak kojeg ću na kraju teksta dati i na kojima su originalne snimke zvijezda i planeta snimljene kroz teleskop i na kojima se vidi da su ta svjetlosna tijela stvarno pulsirajuća, da mjenjaju oblik, koji nije skoro nikad potpuno sferičan, odnosno izgledaju kao da su živa bića.
U prošlom i ovom stoljeću snimljeno je na tisuće pojava kad neka nebeska svjetlosna tijela lete našim prvim nebom (u kojem lete ptice, zrakoplovi, rakete) i koje su mnogi htjeli detektirati kao tehnološki napredne letjelice nama nepoznatih stanovnika izmišljenog univerzuma. Međutim, uvijek se radi o svjetlosnim, a ne tvarnim tijelima, što se najbolje ogleda u činjenici da za ta tijela ne važi zakon inercije, oni mogu iznenada naglo skrenuti ili ubrzati, a što ne mogu tvarna tijela.
Radi se, pogodili ste, o stvorenjima koje je Bog stvorio kad je rekao - neka bude svjetlost, i ta anđeoska bića su bačena zbog kazne pobune na Zemlju i u prvo Nebo po kojem lete i koji puta žele da ih ljudi primjete kako bi ljudi fantazirali o tvarnim izvanzemaljcima.
Zašto pišem ovaj tekst?
Zato da vam ukažem kako je stvarno naš fizikalni svijet isprepleten nevidljivim svijetom kojeg želi negirati znanost i bez kojeg ništa ne bi ne samo nastalo, nego ne bi niti opstalo.
Znamo da je Isus Krist rekao za Sebe kako je Put, Istina i Život.
Ali nije Gospodin samo naš, uzdajmo se u Njegovo milosrđe, budući vječni život.
On je Riječ koja sve održava, svemu daje život. Da, i demoni ne bi postojali kad ih ne bi na životu održavala Riječ, bez Riječi koja je u početku izgovorena i koja nikad ne prestaje s titranjem, ne bi bilo više života ni anđelima, ni ljudima, ni životinjama ni biljkama. Opet bi se sve u isti tren vratilo u bezdan i vode.
Oni koji ne mogu ili ne žele prihvatiti Boga kao Boga, koji maštaju kako mogu živjeti bez Boga koji im dodijava sa zapovijedima koje oni ne žele vršiti jer su robovi grijeha, neka o ovom dobro razmisle. Mi ne možemo postojati bez Riječi, jer u Riječi, kako piše prekrasno sv.Ivan, je život, i život bijaše ljudima svjetlo, i svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze. Mi smo tama bez tog božanskog svjetla.
Ne znamo kako će izgledati druga smrt o kojoj nas upozorava Isus, mogu samo pretpostaviti kako će Riječ koja svemu daje život, postati prokletima smrt u kojoj žive bez kraja. 
Iako sam o tome pisao, ponoviti ću. Moderna kozmologija negira Božju Objavu. Nema gotovo niti jedne rečenice iz Knjige Postanka koja bi se mogla aplicirati na tu đavolsku kozmologiju koja nastoji ostaviti čovjeka bez Boga.
Ali moderni čovjek, koji je povjerovao čovjekoubojici od početka i ocu laži, nije time postao slobodan od Boga, jer Bog je život. Nego je čovječanstvo ušlo u otvorenu pobunu protiv Riječi, pobunu koja je besmisao i osuđena oduvijek na propast.
Ako se želimo spasiti, onda moramo odbaciti od sebe sve laži koje su se nagomilale u našem privatnom životu, ali i u životu društva posljednjih stoljeća.
Ako se želimo svidjeti ovom ludom svijetu, onda moramo biti ludi s njim i ići protiv Riječi, protiv života, protiv smisla.
Ako smo od svjetlosti, onda znajmo da će nas ovaj ludi svijet nazivati luđacima čim vjerujemo u Božju objavu, ako vjerujemo da Riječ sve drži na životu.
Kršćani koji još uvijek žele biti ludi s ovim ludim svijetom, moraju sebi stvarno odgovoriti na pitanje - gdje se u njihovoj kozmologiji nalazi Božja Objava, gdje se u njihovom svemiru bez kraja nalazi nebeski svod koji dijeli vode od voda, gdje se nalazi Bog i treće Nebo, gdje se nalazi Pakao, kako će se Isus Krist drugi puta pojaviti na Lopti tako da će ga svi Lopatari vidjeti.
Dosad su modernisti tumačili kako su Nebo i Pakao duhovni pojmovi koji se nalaze izvan tvarnog svijeta. S time su tobož odgovorili na ta teška pitanja.
Ali su dobili time jedinicu iz logike, i iz lošeg vladanja jer su na jeftin i nedopustiv način izbjegli odgovor. 
Sva konačna, stvorena bića moraju postojati u konačnom prostoru, sav stvoreni vidljivi i nevidljivi svijet mora biti u omeđenom prostoru.
Samo Bog koji je jedino beskonačan može biti izvan prostora.
Stoga Raj i Pakao su prostori s granicama, a ne izmišljena duhovna stanja.
Nebeski svod koji dijeli vode od voda mora postojati, jer Bog ne može lagati.
A oni koji nemaju odgovor na ta pitanja, nego i dalje vjeruju u znanstvenologiju, time neizravno Boga optužuju da je lažac. Zalud im je makar u Njegovo Ime izgonili zloduhe.
Na koncu par riječi objašnjenja prije video snimka.
Kimatika je grana znanosti koja proučava utjecaj valova na formiranje materije.
Dakle, eksperimentalno je utvrđeno kako razne frekvencije zvučnih valova formiraju različite oblike tvari. Riječi su, kako se kaže, moćne. Riječi blagoslova ili proklinjanja imaju puno veću težinu nego što to prosječni moderni čovjek može pojmiti.
Gospodin nam je rekao da ćemo odgovarati i za najmanju uzaludno izgovorenu riječ. Kako ćemo tek odgovarati ako smo blagoslivljali zlo, a proklinjali dobro? Taj grijeh je na granici neoprostivog grijeha prema Duhu Svetome.
Po istom uzroku utjecaja zvučnih valova na živu i neživu tvar i po kojem su izgovorene riječi dalekosežne i s ozbiljnim posljedicama (dobrim i lošim), glazba je najmoćnija umjetnost i medij, kako je još ustvrdio Platon, a mi kao kršćani bismo trebali izbjegavati u čim većoj mjeri pop glazbu koja je uglavnom afričkog-vodoo-sotonskog podrijetla (ako nam dolazi iz SAD-e koje su majka mnogih duhovnih boleština modernog doba) i koja je opasna ne toliko zbog besramnih tekstova, nego zbog takve glazbe, odnosno primitivnog ritma koji pobuđuje niske porive i vuče na zlo.Voodoo bez eskatičnog i primitivnog ritma ne može postojati, ali isto tako i suvremena pop glazba, bila ona heavy rock ili 'balkanska žaruljaška' koja je nažalost tako popularna i među Hrvatima, kao da nismo došli ni s Karpata ni iz Irana niti da smo starosjedioci na ovoj zemlji, nego da smo došli iz turske anatolije. Očito nam je to ostavština bivše jugo države i dugotrajne turske okupacije koja se je kulturno proširila i na područja na kojima turska osvajačka noga nije kročila.
Kao što zvuk-glazba može uništiti duše ljudi, tako može i uništiti duh i kulturu jednog naroda, čemu smo nažalost svjedoci.
Vratimo se od kulturne sfere problema na duhovno-religiozni.
Ljudska znanstvena spoznaja o kimatici ne znači da čovjek može, eksperimentirajući s različitim akustičnim frekvencijama ili dobijajući isto znanje od demona, postati Bog, kad je i on sam proizvod Božje riječi, kad je i on sam stvor. Možemo to povezati i s okultizmom kad okultist izgovara razne riječi proklinjanja koje mogu, po demonskom nadahnuću, i ako to Bog dozvoli, utjecati na druga živa bića, ali i materiju.
Stoga je lako moguće da oni koji odbace materijalističku kozmologiju i uvide da postoji nevidljivi sveprisutni moćni svijet u kojem su riječi djelotvorne, povjeruju demonima kako mogu steći znanje koje će ih pobožanstveniti.
Možda je u to povjerovao i Lucifer kad je započeo pobunu protiv Boga.
Možda je sam sebe uvjerio, budući ima superiorno znanje i moć da koristi i zloupotrijebi riječi-titranja, kako može nanijeti tako udarce Bogu i napraviti 'državni udar' uz pomoć ostalih pobunjenih anđela.
Ako je tako fantazirao, bio je u zabludi, jer Bog nije stvor koji bi bio sastavljen od vibrirajućih čestica tvari ili etera niti je Božja narav slična anđeoskoj koja je titranje i čija se amplituda i frekvencija može povećati ili smanjiti, ili izazvati rezonanciju ili eliminirati iz nekog područja.
Sklon sam povjerovati ili da anđeli, iako su nevidljivi, imaju svoje nebesko tijelo koje nije sastavljeno od ovozemaljskih čestica podložnih propadanju-entropiji nego od nekih nepropadajućih koja sačinjavaju Isusovo i Marijino uskrslo tijelo, ili da su oni samo lokalizirani skup frekvencija-titranja (ali nikako ne smijemo smetnuti s uma da su anđeli osobe koje imaju um i slobodnu volju, jer mnogi će krivo pomisliti da su anđeli neka pasivna stvorenja zato što su u naravi titranje) koji je nastao od prvotnog - neka bude svjetlost. Sve što postoji osim Boga je u naravi titranje, jer titranje od amorfne tvari čini formu-oblik što nam dokazuje kimatika, naše tijelo ima oblik kojeg ima zbog tog titranja kojeg još zovemo dušom. Kad umremo, duša napušta tijelo, tijelo gubi ono što mu je davalo oblik te se raspada.

Vratimo se na trenutak ponovno na Ivanovo proslovlje.
Po Riječi je sve postalo, a sveto Pismo nam isto kaže kako je Krist alfa i omega, prvi i zadnji stvor, ujedno i nestvoreni Bog. Kao što sam prethodno pisao pod traducijanizmom, Krist je stvoren prije svega, i prije Adama i prije anđela, a vjerojatno i prije stvaranja Neba i Zemlje, jer On je prvi po kojem je sve drugo stvoreno i koji je život svim stvorenjima.
Stoga mnijevam kako je Isus Krist prvotna frekvencija, prvotno titranje koje oblikuje sva druga i koja o Njemu egzistencijalno ovise.
Ali upravo to i kaže sv.Ivan.
U početku biješe Riječ.
Što je početak? To je početak stvaranja.
Kad bi Riječ postojala oduvijek, onda sv.Ivan ne bi pisao tako, nego bi napisao Riječ postoji oduvijek.
Riječ je prva stvorena i sjedinjena je s drugom Božanskom osobom. 
To piše u slijedećim riječima - Riječ je bila kod Boga i Riječ bijaše Bog.
Zvuči kontradiktorno ako se ne vjeruje kako je Isus Krist jedna osoba s vječnom božanskom i s vremenitom ljudskom naravi.
Ovo što pišem je moje promišljanje, i ako netko zna da se u tome protivim nezabludivom nauku Crkve, molim ga da me na to upozori.
Još jedno je moguće. Moguće je kako je Isus Krist stvoren kao ljudska duša u trenutku kad je Bog rekao - neka bude svjetlost. U tom slučaju Riječ je stvorena nakon amorfnog Neba i Zemlje, bezdana i vode, kako bi bila život svim slijedećim stvorenjima koja su se po Riječi formirali iz amorfnosti.
Jer sv.Ivan kaže kako je Riječ bila život svim slijedećim živim stvorenjima, odnosno  anđelima,  ljudima, životinjama i biljkama.
Međutim, sv.Ivan kaže kako ništa ne nastade bez Riječi, pa je prethodno mišljenje krivo, odnosno istina je kako je Riječ stvorena prije Neba i prije Zemlje i kako sam u početku tvrdio.
Riječ, život i svjetlo usko su povezani ili dovode nas do Isusa Krista. Sv.Ivan je to najprije povezao u svom evanđelskom proslovlju, a završio s posljednjom knjigom Biblije, Otkrivenjem.
Kad bude Gospodin stvorio na koncu vremena novo Nebo i novu Zemlju, nebeska svjetlila više ne će postojati. Isus Krist bit će svjetlost, zato Ga zovemo nakon Uskrsa mlado Sunce. Krist je Riječ po kojoj se sve stvorilo, Krist je Život koji daje stvorenjima život i održava im život, Krist je svjetlo, jer kako nam piše sv.Ivan, život bijaše ljudima svjetlo i svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze. Ovo posljednje znači kako sile mraka nikad ne će nadvladati Krista i kako su sve nade sotonista kao i njihova trenutna vladavina samo kule na pijesku.


Bog je međutim iznad stvorenog svijeta, ali također svugdje prisutan u stvorenom svijetu. Pobunjeni anđeli vjerojatno su pomislili kako je On tek samo najsavršeniji duh koji može primati duhovne udarce kao i oni (rat između anđela i demona moramo gledati kao sukob raznih titranja koja jedna drugog mogu oštetiti ili maknuti iz neke lokacije, nikako zamišljati da je to bio rat sličan ljudskom materijalnom ratu), i ako bi Mu se suprostavili svi anđeli, Njegova vlast bi bila gotova.
Ako kažete kako je to bila ludost, onda se zapitajmo zašto činimo smrtne grijehe iako znamo da je Bog svemoguć i da će nas i zbog samo jednog smrtnog, neispovjeđenog grijeha, baciti u Pakao?
Dakle nekakava ludost, odnosno nedostatak straha Božjeg stalno visi i nad nama i molimo Boga da nam povrati spasonosni strah Božji s kojim bježimo od grijeha.
Neki dan sam čitao kakve su projekcije nekih sotonista o konačnom razrješenju sukoba dobra i zla. Dakle, takvi vjeruju kako je Lucifer nepravedno bačen s Neba na Zemlju i kako stoga on ima pravo biti gospodarem Zemlje, jer je izgubio svoje gospodstvo u nebeskom dvoru. Sotonisti računaju kako će uskoro Isus biti poražen i kako će na kraju priznati da je Sotona kralj Zemlje, a Isus će samo biti kraljem Neba. Koliko god to zvučalo ludo, izgleda mi manje ludo od tvrdnje novorednih biskupa, papa i teologa kako se katolici i muhamedanci mole jednom Bogu.
Nu, da se vratim na glavnu misao. Anđeli su duhovna-svjetlosna bića koja su stvorena prije svih drugih bića (osim Krista, odnosno Njegove ljudske duše koja je prva stvorena i po kojoj je sve drugo stvoreno, nikad ne smetnimo s uma da je Krist jedna osoba, odnosno da je i vječni i beskonačni Bog i konačni stvor). Naravno anđeli su superiorni svim ljudima poradi svojeg intuitivnog znanja kojeg im je dao Bog i koji nadmašuje sve ljudsko stečeno znanje. Zbog tog svog znanja mogu iskoristiti naravne i svoje sile kojima se ljudi ne mogu suprostaviti. Bog je isto tako duhovno biće, ali On je za razliku od anđela beskonačan, svemoćan i sveznajući i samim time nije ograničeno prostorno biće kao anđeli. Vjerojatno to nisu znali demoni kad su se pobunili protiv Boga, jer nitko ne radi 'državni udar' ako vjeruje da ne može osvojiti vlast. Bog im to znanje nije dao u trenutku stvaranja kako bi ih mogao iskušati.
Naš jedini cilj mora biti očistiti se od ludosti kako možemo u svom osobnom životu 'izvesti državni udar' protiv Boga i živjeti kao da Njega, koji je izvor sveg života i onaj koji održava život, nema.
Bez milosrđa Božjeg u tome ne možemo uspjeti.
Molimo stoga Blaženu Djevicu Mariju da isprosi od Boga za nas oproštenje grijeha, strah Božji i sve ostale darove Duha Svetoga!