subota, 10. veljače 2018.

Papinstvo

Pred dvije godine sam pisao o tome kako je zabluda da se rimskog papu ne smije suditi.
To se je događalo u povijesti i događati će se i u budućnosti.
Podatke sam tada često crpio od RJMI koji je napravio slijedeći video koji otvara oči kako nešto s papinstvom nije u redu:


Kako može Kristov vikar na Zemlji postaviti na baziliku sv.Petra, najsvetiju katoličku crkvu, ulazna vrata i druge umjetnine s poganskim likovima?
Kako može čovjek kojeg držimo nezabludivim postavljati 'umjetnička djela' koja potiču spolnu požudu?
Kako može netko tko ima ovlasti definirati što je istina, a što laž, vjerovati u astrologiju te zbog horoskopa odgađati svoje krunjenje, štovati poganske bogove i poganske pisce?
Kako mogu  biti nakon toga nezabludivi pape koji to sve vide i znaju, ali nisu ništa poduzeli da se poganski likovi maknu iz crkvi?
RJMI je stoga zaključio kako od 12.st. Crkva živi bez pape, jer u stolici sv.Petra su apostate.
Međutim, može li Crkva koju vodi 'nezabludivi' trajati tolika stoljeća bez 'nezabludivog' tako da ju vode zabludivi koji se samo nazivaju nezabludivi?
Ili može li trajati RJMI Crkva jedno tisućljeće bez svoje glave?
Što može od tog nastati nego da će ta 'Crkva' sve više i više padati u zablude kad katolici slijepo slušaju i slijede zabludivog kao da je nezabludivi?
RJMI navodi povjesnu istinu, ali izvodi krivi ili nepotpuni zaključak.
 
Aleksandrijski patrijahat jedan je od pet povijesnih uz Rim, Antiohiju, Jeruzalem i Carigrad.
Međutim, nakon slavnog patrijarha sv.Atanazija koji je najzaslužniji za slamanje arijanske hereze, uskoro patrijarsi iz Aleksandrije u krivoj revnosti da jednom zasvagda iskorijene krivovjerje kako Isus Krist nije Bog, upadaju u drugo krivovjerje koje niječe da je Isus Krist i pravi čovjek.
Do dan danas taj patrijahat je u krivovjerju monofizitstva.
Pripadnike tog patrijahata kolokvijalno nazivamo Koptima koja je ustvari druga riječ za Egipćane.

Ovo navodim zato što patrijarh Aleksandrije ima titulu pape od davnina, prije velike shizme od 1054.
Dakle papa nije jedinstveni naziv samo za rimskog patrijarha.
Riječ papa dolazi od latinskog jezika i označava oca, papinstvo znači očinstvo, svaki biskup kao nasljednik apostola može imati taj naziv.

Kad sam proučavao opće sabore Crkve, bio sam iznenađen što je prvi najpoznatiji Sabor u Niceji sazvao rimski car Konstantin, a sve ostale drugi rimski carevi koji su, nakon njega, umjesto u Rimu stolovali u Konstantinopolu, gradu kojeg je napravio kao sjedište Rimskog carstva i kojeg slavenski narodi zovu Carigradom, gradom u kojem borave rimski carevi.

Iznenadila me je ta činjenica zato što sam čvrsto vjerovao kako samo Kristov vikar na Zemlji ima pravo sazvati i zaključiti koncil Crkve kao što se je događalo na svim koncilima nakon velike istočne shizme.
Ovo će vjerojatno šokirati većinu mojih čitatelja:
- je li rimski biskup i patrijarh onda stvarno Isusov opunomoćenik odnosno zamjenik na Zemlji ako tu titulu nije nitko ni nikad davao im od kršćana prvog tisućljeća? 

Povijesna je činjenica kako su krivovjerja zahvaćala ostale patrijarhate, a kako je Rim ostao u kontinuitetu pravovjeran sve do pape Honorija kojeg je Treći carigradski sabor Crkve 680. anatemizirao zajedno s carigradskim patrijarhom Sergijem.
Ondašnji rimski papa prihvatio je odluke Sabora te je i sam anatemizirao Honorija, a budući pape su pri krunjenju ponavljali anatemu prema Honoriju.

Znamo da su neki kasnije branili Honorija kako on nije bio heretik, nego je samo bio popustljiv prema hereticima monoteletistima (u Kristu je samo božanska volja, a ne i čovječja), i kad bi to sve i bilo točno, ostaje povijesna činjenica kako su kršćani to jest Sabor Crkve raspravljao i zaključio kako je rimski papa heretik, a drugi pape su jedan za drugim ponavljali osudu Honorija.
Znači nema govora kako su u to vrijeme kršćani vjerovali u nezabludivost rimskih papa, štoviše u to nisu vjerovali ni sami pape.

Poznavao sam jednog sedevakantističkog biskupa s kojim sam polemizirao baš oko pape Honorija.
Silno se je trudio dokazati mi kako Honorije nije bio heretik, zato što se inače ruši ideja kako je rimski biskup nezabludivi Kristov vikar na Zemlji koji ne može postati heretikom jer onda cijela Crkva pada s njim.
Međutim i sam je vjerovao kako je papa Ivan XXIII postao heretikom pa je zbog toga apostolska stolica sv.Petra prazna.
Kakve ima veze dal se heretik zove Honorije ili Ivan?
Ima, zato što mi je htio dokazati kako postoji kontinuitet Kristovih vikara na Zemlji od sv.Petra do Pia XII, a reći kako je taj kontinuitet puknuo u sedmom stoljeću dovodi u pitanje cjelokupnu ideju kontinuiteta.

Dragi čitatelji.
Kao katolici se vrtimo i vrtimo u krugu da bi sebi objasnili situaciju u kojoj se nalazimo gdje imamo klaune i otvorene heretike kao Kristove vikare na Zemlji i koje bi kršćanski rimski car strpao u zatvor ili prognao u rudnike soli zbog širenja krivovjerja.
Kako smo došli do tog gordijskog čvora kojeg ne možemo rasplesti?
Pa kažemo kako nitko na svijetu od ljudi ne može suditi papu, a vidimo iz povijesnih činjenica kako su kršćani bez ustručavanja sudili rimskog papu i nisu ga držali kao nekog kom Duh Sveti ne da da zabludi.
Ili kao što sam ja zaključio, ako je papa nezabludiv i ujedno Kristov vikar na Zemlji kojem moraju biti podložni svi kršćani svijeta inače gube spasenje ("dogma" navedena u buli pape Bonifacija VIII) i k tome nitko ne može biti biskupom ako ga ne potvrdi papa na biskupskoj stolici, a vidimo svojim vlastitim očima kako je onaj kog nazivaju rimskim papom heretik, onda Crkva živi bez hijerarhije, odnosno bez sakramenata.
Zaključio sam, onda više nema pravovaljanih biskupa na niti jednoj biskupskoj stolici, ta znam za slučaj kad se sedevakantistički biskupi i svećenici prepiru tko je na kojem području pravi biskup i svećenik jer nema pape koji bi to razriješio. 
Ako nema biskupa, onda nema ni svećenika, onda nema ni hijerarhije ni svetih sakramenata osim krštenja i ženidbe.
Da bi ostala ideja o nezabludivosti rimskih papa koji su apsoluti prema svim ljudima na Zemljima jer njih može suditi samo Bog, spreman sam bio zaključiti kako je Crkva defektna.

Olako kao katolici prelazili smo preko povijesne istine da su u Rimu, kako bi izdigli rimskog papu do sadašnje pozicije Kristovog vikara na Zemlji i onog kojeg moraju slušati svi kršćanski carevi i kraljevi, napravili povijesnu krivotvorinu nazvanu Konstantinova darovnica po kojoj je navodno car Konstantin darovao papi Silvestru, to jest svim budućim papama, vlast nad zapadnom polovicom Rimskog carstva (što su kasnije 'Kristovi vikari' proširili na cijeli svijet).
U 15.st. je otkriveno da je to krivotvorina nastala u 8 vijeku.
Ta sam sam i na ovom blogu opravdavao poziciju rimskog pape kao jedinog pravog suverena u Crkvi i na krugu Zemaljskom koji ima pravo i dužnost davati i oduzimati krune kraljevima i carevima jer se tako osigurava da kršćanska država radi na dobro spasenja svojih državljana.

I onda kad čitate na koji su način i kako prljavo neki pape vladali da su u moralno raspuštenom Rimu znali ti raspuštenici biti sablažnjeni zbog razvratnosti rimskih papa, pokušavate sebe uvjeriti kako papa može biti i posljednja hulja, ali je on i dalje Kristov vikar na Zemlji kojeg nitko ne smije niti može suditi osim Krista, a on ima pravo svih suditi i od svih kršćana zahtijevati da mu budu podložni jer inače će završiti u Paklu.
Ne, nešto nije u redu s tom idejom i živimo u vremenima kad je očito s klaunom Bergoglijom da rimski papa nije Kristov vikar na Zemlji, apsolutni suveren zemaljski iznad kojeg je samo Bog.

Ponavljam, imao sam zabludu kako nitko ne može postati biskupom ako mu to ne odobri rimski papa.
I onda dolazimo do bezizlazne situacije u kojoj se nalaze sedevakantisti ili SSPX.
Nema nikog u stolici sv.Petra, ili ga priznajemo ali mu nismo podložni, te se onda primjenjuje načelo 'epikeje' koje u ovom slučaju glasi:
- da, nitko ne može postati biskupom ako ga ne potvrdi rimski papa, ali kako nema pape ili mu nismo podložni, onda to ne važi jer kako će Crkva postojati bez biskupa.
Epikeja kaže - koji put opravdano je biti protiv slova zakona da se sačuva duh zakona.
Što je sasvim zdravorazumski, ali se ne postavlja još 'zdravorazumskije' pitanje kako su se onda mogli u prvom tisućljeću birati biskupi bez potvrde ili suglasnosti Kristovog vikara na Zemlji?
Zato što ga (Kristovog zemaljskog vikara) nije bilo i ovaj problem koji muči sedevakantiste ili otpornike je nepostojeći, nego je samo posljedica zablude rimskog papinstva kao suverena u Crkvi.
Isus Krist je glava Crkve.
Da, ali On je dao ključeve Neba i Zemlje sv.Petru to jest njegovim nasljednicima i time ih je stavio na poziciju svojih opunomoćenih zamjenika na Zemlji.
Ako je to tako, ako rimski papa odlučuje nezabludivo što je dogma, a što je krivovjerje, zašto se je Crkva sastala na prvom Saboru u Jeruzalemu, i to ne pod presjedanjem sv.Petra, nego sv.Jakova koji je bio jeruzalemski biskup, umjesto da je jednostavno sv.Petar kao Kristov nezabludivi vikar na Zemlji samo konstatirao kako Mojsijev zakon više ne važi?
Štoviše, sv.Pavao je prekorio javno sv.Petra jer je dotad imao simpatije i sklonosti prema onim židovskim kršćanima koji su se htjeli i dalje držati Mojsijevog zakona, a sv.Petar je hvala Bogu prihvatio prekor.
Ili kad je izbilo arijansko krivovjerje, zašto nije papa Silvestar samo proglasio anatemu prema Ariju u ime cijele Crkve, proglasio Vjerovanje i rekao caru Konstantinu i svim biskupima Crkve - ne gubite vrijeme u Niceji, ja sam Kristov vikar na Zemlji, ja imam ključeve Neba i Zemlje, ja odlučujem što je istina, a što je laž.
Ali tako nije bilo nego su se redom sazivali Sabori Crkve po pitanju raznih krivovjerja i kako napisah nije ih sazivao rimski papa, nego rimski car i svi biskupi Crkve su se odazivali (koji su mogli).
Zar imati ključeve Neba i Zemlje znači da Bergoglio može donijeti odluku kako blud i preljub više nije grijeh?
Gle, pa on to i radi.
To nas dragi čitatelji mora dovesti do pitanja samog papinstva, jer ako tu krivo odgovorimo i dalje ćemo se vrtjeti u krug za svojim repom.
A da se u Kristovim riječima 'ključevi Neba i Zemlje' ne radi o nezabludivosti rimskog pape govore slijedeće Isusove riječi rečene apostolima, dakle i sv.Petru:


"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." (Mt 18)

Sasvim je jasno da se tu radi o moći koju je dao Isus Krist apostolima otpuštati grijehe, nikako da imaju moć mjenjati istinu u laž i obrnuto.

Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt 16) 

Daje li Isus Krist u Matejevom Evanđelju u 16-tom poglavlju neku posebnu povlasticu sv.Petru u odnosu na povlasticu koju je dao apostolima u 18-tom?
Zar je ta povlastica - svi drugi apostoli mogu pogriješiti, ali ti Petre ne možeš i u koju kao katolici vjerujemo?
Pa sv.Petar je pogriješio zajedno s drugim apostolima glede Mojsijevog zakona, ali je prihvatio prekor sv.Pavla koji i nije bio nazočan kad je Isus Krist dao apostolima moći otpuštati grijehe.
Nema sumnje kako je sv.Petar vođa ili prvak apostola, ali nema nigdje potvrde kako mu je Isus obećao da ne će nikad pogriješiti ili štoviše, da oni koji budu stolovali kao biskupi u gradu u kojem će sv.Petar mučenički umrijeti biti nezabludivi i Kristovi opunomoćeni zamjenici na Zemlji.
Sv.Petar je najprije stolovao u Antiohiji i kad je otišao iz Antiohije u Rim, nije Antiohiju ostavio bez glave, nego je tamo rukopoložio svojeg nasljednika.
Zašto bi Linus kao prvi rimski biskup nakon sv.Petra bio nezabludiv, ali to nije antiohijski biskup i njegovi nasljednici?
Znamo iz povijesti da niti jedni niti drugi nisu bili nezabludivi.

Mi kao katolici čitamo nešto između redaka sv.Pisma, što može biti istina jer mnoge stvari su skrivene u sv.Pismu i saznaju se samo po daru Duha Svetoga.
Međutim, ako povijesne činjenice pokazuju da je to čitanje između redaka krivo, onda moramo skupiti hrabrosti i poniznosti te priznati da smo u zabludi.
Situacija s Rimskom Crkvom bjelodano dokazuje kako je zabluda da je rimski papa Kristov vikar na Zemlji.

Štoviše, papa sv.Grgur Veliki osudio je pokušaj ondašnjeg carigradskog patrijarha da stekne poziciju općeg biskupa koji ima ovlast bilo gdje ne Zemlji riječima da je takav preteča Antikrista zato što se želi staviti iznad ostalih biskupa. 
Sv.Petar nije imao takvu poziciju nad apostolima, još manje je mogu imati oni koji se pozivanjem na naslijeđivanje sv.Petra drže jedinim pravim suverenima na krugu Zemaljskom i u zemaljskoj Crkvi.

P.S.
Prilažem video jednog povjesničara Crkve koji nije ni katolik ni pravoslavac.
To ne znači kako je zbog toga njegov stav o shizmi iz 1054.g. istinit (ali niti da je lažan).
Međutim, dobro ga je pogledati.
Filioque (i formalno su istočni biskupi u pravu zbog odbijanja filioque zato što to znači mjenjanje Vjerovanja kojeg je Crkva službeno prihvatila na svojim saborima) nije beznačajna teološka razlika zato što ima reperkusije na ostalu netrinitarnu teologiju (uvjeren sam kako je zabluda zapadnih teologa koja je proizašla iz prihvaćanja grčke poganske filozofije kako je Bog savršeno jednostavno biće koji nema potencijal, nego je sama aktivnost, a svaka aktivnost je božanska bit ili čak posebna božanska osoba pa su nas učili kako je Duh Sveti Ljubav, kao da Otac i Sin ne ljube, nego samo Duh Sveti).
Ipak, slažem se s autorom, glavni razlog shizme je zahtjev rimskog pape da ga drugi patrijarsi, svi biskupi, a onda i svi kršćani, prihvate Kristovim vikarom na Zemlji.
To je dakako bila novina bez temelja u nauku kršćanskih otaca i ekumenskih sabora Crkve.
Posljedice su bile i jesu stravične.



P.S.S.
Svjedočanstvo jednog protestanta koji je najprije postao grkokatolik, a nakon toga pravoslavni svećenik.


Koliko imam informacije, među pravoslavnima postoji latinski biskup, dakle biskup za Latine koji pretpostavljam služi rimsku liturgiju prvog tisućljeća. 
Zamjerka pravoslavnih na suvremenu (u što je uključena i 'tradicionalna' latinska-tridentinska Misa) zapadnu liturgiju je skidanje iz kanona priziv Duha Svetoga prilikom pretvorbe i uporaba nekvasnog kruha bez pričešćivanja pod obje prilike, pa opet pretpostavljam kako je ta liturgija drevnija od 'tridentinske'.
Pravoslavnima treba odati priznanje kako ljubomorno čuvaju tradiciju, kako se kod njih nije mogao dogoditi Kristov vikar na Zemlji koji mjenja kanon Mise zato što je suveren činiti što god hoće jer nitko nema prava suditi mu osim Isusa Krista, pa dok se ne sazna sud Kristov, što god ovaj učini to je svezano ili razvezano na Nebesima (iako se to odnosi samo na otpuštanje grijeha, a ne mjenjanje Božjih zapovijedi i Objave).

Što je s grkokatolicima?
Oni su prihvatili sve zablude Rima.
I pentekostalizam kao što se vidi u Ukrajini:


Na koncu posljednji video izrađen od braće Dimond koji su poznati u sedevakantističkim krugovima kao čvrsti branitelji papinstva, i u kojem oni iznose tezu da sv.Pavao nije prekorio 'Kristovog vikara ne Zemlji', nego nekog drugog čovjeka koji se je isto zvao Petar ili Kefa.
Njihova teza je posve objašnjiva zato što pod svaku cijenu brane papinstvo, pa im nije strano da zamišljaju kako se je odjednom u sv.Pismu pojavio neki utjecajni kršćanin Kefa, koji nije apostol sv.Petar, i kojeg je sv.Pavao licem u lice prekorio zato što je vjerovao s nekim apostolima kako nežidovski kršćani moraju najprije postati židovi, a onda kršćani.
Zašto bi sv.Pavao napisao kako se je u Jeruzalemu u lice suprostavio Kefi - Petru, ako je to bio neki anonimni Kefa, a ne vođa apostola?
Sv.Pavao se je suprostavio mnogim 'apostolima' koji su nametali židovstvo novim kršćanima i nikad im niti nije spominjao osobna imena, a sad odjednom prema Dimondima spominje nekog Kefu koji nije apostol sv.Petar?
Teza je dostojna nekih maštovitih fiškala na sudovima koji su spremni svašta izmisliti da obrane svojeg klijenta.
Ovima je klijent papinstvo koje im je važnije od istine jer su uložili cijelokupno svoje javno djelovanje u obrani nečeg čega nema u povijesti kršćanstva.
Ipak, mora im se priznati kako su dosljedniji od ostalih rimokatolika u obrani papinstva.
Jer ako Kristov vikar na Zemlji ne može imati zablude glede vjere i morala, onda je zasigurno na prvom saboru Crkve bio neki Petar ili Kefa koji je bio zabludiv, a mi smo ga zamijenili za apostolskog prvaka. 
Čudi me što pape konca prvog tisućljeća nisu imali toliko mašte kao Dimondi te da tako uvjere istočne patrijarhe kako su oni Kristovi vikari na Zemlji.
Čekajmo na nova videa u kojima će objasniti kako se papa Sivestar nije sjetio kako je Kristov vikar na Zemlji, pa je zbog toga prepustio caru Konstantinu da sazove i presjeda saboru Crkve u Niceji.


Broj komentara: 45:

  1. Ako je papinstvo prevara, tad Papa Franjo čini dobre stvari... on nam poručuje: "Vidite kakav nered moze nastati u crkvi zato što vjerujete u papinstvo i moju nezabludivost! Sve ovo činim da vam ukazem na to da je nedopustivo svu vlast predati jednom čovjeku u ruke... jer ako je on zlotvor poput mene, u stanju je milijune povuci u propast."
    Gledajuci kako je papinstvo zabluda, tad niti jedan papa heretik ne cini zlo crkvi, buduci nije heretik u smislu pozicije, kad ta pozicija niti ne bi trebala postojati..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako bi se moglo reći kako je Juda Iškariotski napravio dobro djelo izdavši Isusa Krista jer je tako Gospodin završio na križu kao Spasitelj i Otkupitelj svijeta.
      Dakle, hvala Bogu što je dao Bergoglia klauna pa da se vidi čim više i dalje zabluda papinstva, ali jao si ga Bergogliju kao i Judi Iškariotskom i onim rimskim papama koji su se počeli pretvarati da su Kristovi ekskluzivni namjesnici na Zemlji koji mogu činiti što ih je volja, a nitko ih ne smije suditi.
      Jako, jako je dobro što je rimski papa sada Bergoglio da se vidi kako ne postoji nezabludivi Kristov vikar na Zemlji.
      Kao rimokatolik sedevakantist sam bio u tobož 'bezbrižnom' stanju jer me nije brinulo što radi Bergoglio kad on nije papa.
      Ali ideja kako cijela Crkva pada kad 'Kristov vikar' postane heretik je bila moja velika zabluda koju sam hranio s mišlju - dolazi kraj svijeta pa će Crkva dočekati Gospodina bez sakramenata i bez hijerarhije.
      Mislio sam, ovo ne će dugo trajati.
      Jer je suprotno od toga prilično na klimavim nogama, Crkva koja živi desetljećima, a za neke i stoljećima (RJMI), bez biskupa i bez sakramenata.
      Jednostavno treba istražiti povijest prvog tisućljeća i onda se lako utvrdi da nitko od kršćana, bilo istočnih ili zapadnih obreda, nije vjerovao kako je rimski biskup nezabludivi zamjenik Krista na Zemlji koji ima suverenu vlast nad kršćanima ma gdje se oni nalazili.
      Isto vjerovao sam kako su istočni kršćani bili zaraženi s grčko-poganskom filozofijom, međutim ako se ta tema istraži onda se dolazi do suprotnog zaključka, da je na zapadu među teolozima koji su proglašeni naučiteljima Crkve bio kult Platona i Aristotela koji je doveo do krive nebiblijske teologije.
      Dakako tu je problem i sa izmjenom sakramenata koji su se događali koncem prvog tisućljeća na zapadu.
      Imamo tako pismo ohridskog biskupa koji postavlja pitanje zašto se u Rimu uvodi beskvasni kruh, što znači kako je praksa dotada istoka i zapada bila ista, ali ju je rimski papa promijenio i odgovorio tom biskupu kako se uopće usuđuje kritizirati Kristovog vikara na Zemlji koji je suveren, nikome ne odgovara, niko ga ne može suditi i optužiti nego samo Isus Krist.
      A onda pročitamo kako su na petom i šestom Općem saboru Crkve osuđeni papa Virgilije i Honorije te su tu osudu prihvatili ondašnji rimski pape.
      Jednostavno koncem prvog tisućljeća stvorila se je opasna zabluda o rimskom papi Kristovom vikaru koji je suveren ne samo duhovno u kršćanstvu, nego ima pravo postavljati i skidati krune zemaljskih prinčeva (tako je recimo normanski bastard William Osvajač po papinom blagoslovu išao na osvajanje engleskog kršćanskog krajevstva te su tako Normani postali kraljevi i gospodari engleskog kraljevstva a da nisu ni znali engleski jezik niti su ga govorili još nekoliko stoljeća).
      U tekstu navodim kako je tome služila povijesna krivotvorina tzv. Konstantinove darovnice papi Silvestru i svim budućim papama.
      Neki anglikanski konvertit na rimokatolištvo je napisao kako je dovoljno čitati povijesne knjige kako bi se zaključilo da je protestantizam zabluda, jer Isus Krist nije ustanovio Crkvu u 16.st.
      Isto tako bi se moglo reći da nije Gospodin ustanovio Crkvu koncem prvog tisućljeća i onda na čelo stavio rimskog papu kao Njegovog vikara na Zemlji dok se ne vrati suditi Nebo i Zemlju.

      Izbriši
  2. Došao sam do iznošenja nečijeg stajališta o apostazi na Petrovoj stolici koja traje od 12. stoljeća i za dalje nemam snage.
    Do sada je, bar za mene, Krug Zemaljski bio još jedini preostali katolički blog na kojemu se mogla voditi normalna, necenzurirana rasprava bez nepoćudnih tema. Međutim, zbog fanatične borbe protiv papinstva blog počinje podsjećati na protestantski ili pravoslavni agitprop.
    Uglavnom, na modernističkim stranicama nema ni govora o drugačijem mišljenju, na Tomiblizancu je teška cenzura i cijeli niz zabranjenih tema, Elvisov fejs se pretvorio u ridukulozno ekumensko okupljalište protestanata, pravoslavaca, muhamedanaca, židova, te raznoraznih vrsta pseudokatolika, a ovdje se pak, zbog rata protiv papinstva, gubi smisao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razumijem zašto tako reagiraš.
      Ipak, trebao si do kraja pročitati tekst i onda iznijeti povijesne činjenice, ako ih znaš, da Crkva od početka naučava kako ne može postojati bez nekog tko je nezabludiv i ima vlast nad svim kršćanima i iznad svake je druge zemaljske vlasti, i kojeg ne može nitko suditi osim Isusa Krista.

      Izbriši
  3. Ako je istina da je papinstvo nastalo protiv Bozje volje, tad lako mozemo pomisliti kako je zapravo pravoslavlje vjera najbliza prvoj kršcanskoj crkvi... ne razlikuje se od katolicanstva osim po pitanju papinstva. Tako da smo mozda mi zapravo "zapadni šizmatici" , idolopoklonici koji se klanjaju papi. Međutim, to implicira puno toga sablaznjivoga: primjerice srpsko(pravoslavno) svojatanje zapadnig prostora, kojeg je okupirao krivovjerni Vatikan... ili pak stajanje na stranu onih hrvatskih plemena po bosanskim planinama koja su se odupirala papinom utjecaju i lojalnim mu zemaljskim vladarima... Pa opravdanje ili razumijevanje Bogumila i ostalih protukatoličkih hereza koje u ovom novom svijetlu posve drukčije izgledaju...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Osim po pitanju papinstva pravoslavlje se razlikuje od rimokatolištva po pitanju sv.Trojstva to jest ono stoji na definiranom Vjerovanju na saborima Crkve kako Duh Sveti proizlazi od Oca, a ne od Oca i Sina (filioque).
      Međutim, rimski papa Ivan Pavao II je sa carigradskim patrijarhom javno molio na grčkom originalno Vjerovanje bez filiogue, pa se može pretpostaviti kako onda rimski pape odbacuju filioque, što bi značilo onda kako su rimski pape od 9.st. krivo molili i naučavali Vjerovanje.
      To dakle implicira kako rimski pape nisu nezabludivi.
      Međutim vidimo kako oni i dalje čvrsto vjeruju da imaju vlast nad svim kršćanima jer niječu kako biskup može biti posvećen i postavljen na biskupsku stolicu bez njihovog pristanka (kod svih onih koji imaju rimski obred, ali mislim i kod unijata).
      Inače, mnogi pravoslavci odbacuju carigradskog patrijarha upravo zbog ekumenizma, i na sramotnom okupljanju svih lažnih religija svijeta u Asiziju vidimo kako je tamo bilo i pravoslavnih biskupa, što znači da ima i među njima mnogo heretika koji smjeraju na stvaranje jedne svjetske masonske religije.
      Međutim pravoslavlje ne znači da ako zabludi carigradski ili neki drugi patrijarh da onda pada i cijela Crkva, zato što niti jedan biskup nije iznad drugog biskupa, makar ovaj imao čast patrijarha.
      Svakako da je veliki problem kod nas SPC koji svojata sve pravoslavne i koji evidentno širi gnjusne laži oko drugog svjetskog rata zato što su se dali u službu srpskog nacionalizma i države, a ne u službu Isusa Krista.
      Jako je nužno radi istinskog pomirenja istražiti događaje oko drugog velerata kod nas i kod njih, pogotovo istražiti Jasenovac bez ikakvih predrasuda, na temelju pravih dokumenata, svjedočenja i forenzike.
      Ako netko iz SPC ovo čita, onda neka razmisli o tome jer Gospodin je rekao da će nas istina, to jest On, osloboditi.
      Ima tu i još nekih drugih razlika po pitanju Čistilišta odnosno indulgencija, zatim po pitanju je li Bog čisti čin bez potencijala, ali kako sam napisao, mislim da je tu problem što je zapad prihvatio stajališta Platona i Aristotela.

      Izbriši
    2. Evo dokument novorednog Rima "Dominus Iesus" iz 2000.g. u kojem je Vjerovanje bez filoque:
      http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000806_dominus-iesus_lt.html
      To je dokaz kako rimski papa nije nezabludivi Kristov vikar ne Zemlji, jer ne može netko tko je nezabludiv moliti osam stoljeća Vjerovanje bez filoque, zatim 12 stoljeća s filioque, a onda opet bez.
      Kako netko zdravog razuma može vjerovati onda da je takva ljudska instutucija nezabludiva, to jest božanska?

      Izbriši
  4. Svakakva pitanja iskacu iz ovakvih stavova protiv papinstva, odnosno protiv cijelog ustroja Kat. Crkve u nazad tisucu god. Sve te sumnje zaista drmaju naše tradicionalne stavove i djeluju kao da sve povezuju, i da otkrivaju ono što je zapravo toliko jasno i vidljivo da to nismo primjecivali zbog neke vrste odgojne hipnoze... Medutim, postoji jedno pitanje koji pak moze ugroziti ovo novo znanje, a to je: odakle nam sve te informacije, sva ta pitanja koja nisu bila aktualna do prije nekoliko godina... u stara vremena kada su narodi bili kao "ovce" koje poslusno idu za svecenstvom... Odakle te informacije?
    Odgovor: sa interneta.. A to znaci da je upravo tehnologija omogucila enormno gomilanje i širenje tih i slicnih pitanja i sumnji. A kako smo uvjereni da je Đavao tvorac moderne tehnologije... tko je dakle tvorac novih ideja... ideja koje su upravo sve, koliko god otkrivale neke urote, na kraju uperene protiv Kat. Crkve kakvu znamo...
    I još nešto iz Svetog pisma.. pisano je, parafraziram: 'I kada se nebi skratili oni dani... bili bi zavedeni cak i izabrani...'
    Koji su to dani koji se moraju skratiti, jesu li to dani neznanja i poslušnosti Crkvi... dani kada narod nije imao knjige a kamoli internet? Ili su to ovi zadnji dani kada tehnologija ima vlast nad čovjekom, zajedno sa svim informacijama koje bude sumnju u spasonosnu moc postojece Crkve?
    To zvuci kao da se moraju skratiti dani kada ce svijetom pomocu tehnologije kruziti pitanja i sumnje koje ce unistiti stamenu vjeru koju cuva Crkva.. i da ce tada pasti cak i izabrani. Zbog tog detalja treba biti sumnjicav prema novim pitanjima koja imaju snagu zbog sveprisutnosti mreze, a mozda cak treba biti i glup.. siromašan duhom... ništa nova ne "saznavati"...
    Mislim da svi trenutno imamo samo pitanja, a niti jedan pravi, konstruktivni odgovor.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Siguran sam da ovo što sam 'otkrio' zahvaljujući internetu, da su znali mnogi naši svećenici koji su imali pristupa arhivama i povijesnim knjigama (koji nisu napisani na hrvatskom jeziku).
      Činjenica je kako je naš Strossmayer bio na prvom vatikanskom saboru protiv donošenja dogme o papinoj nezabludivosti, a onda je prihvatio stav većine.
      Možemo nagađati dal je bio protiv nezabludivosti papa radi toga što je znao povijesnu istinu, ili se to nije uklapalo u njegovu viziju jugoslavenske države.

      Izbriši
  5. Emile, prijatelju, razočara si me. Ode ti u heretike. Nazivaš se katolikom a papinsku nezabludivost zabacuješ. Hoćeš li i čistilište odbaciti i Bezgrješno začeće? Je li Stepinac pogriješio davši život za jedinstvo s Rimom? Jesi li ti trebao ratovati za RSK a ne za RH? Znao sam da se iz shizme može u dva smjera i nadao sam se da bi to mogao biti barem onaj prema 'otporašima", ali ne lezi vraže. I sve ti ovo ne bih pisao da nisi, unatoč svome sedevakantizmu, imao velik utjecaj na moj odmak od modernizma. I dalje mislim da si velik i plemenit čovik, ali ne mogu virovat. A opet, kad se ode u krajnost i ne može bolje završiti. Okani se čitanja kad ti šteti. Znanje nadima, ljubav izgrađuje. Vrati se u Crkvu sad kad si shvatio da svakakve spodobe mogu biti na njezinu vrhu, a da je nezabludivost ograničena na jedan vrlo uzak dio papinih proglasa. I dalje smo frendovi, ali brate mili, ode ti u Srbe. :-(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prijatelju, ne boj se ne idem protiv svog naroda niti za RSK.
      Nazivam se i dalje katolikom jer vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.
      Problem je u tome što ti papinstvo držiš Crkvom, a ja više ne.
      I sam Vatikan I je definirao kako ne smije biti nove dogme ili novine u Objavi nakon smrti posljednjeg apostola.
      Kako se je onda dogodio 'filioque' koji nije definiran niti na jednom ekumenskom koncilu Crkve, štoviše sve do devetog stoljeća nije izgovaran niti u Rimu?
      Kako to da nitko od kršćana nije tada vjerovao u papinsku nezabludivost ili dogmatsku bulu koju je kasnije objavio rimski papa Bonifacije VIII po kojem nema spasenja nikome tko se ne podvrgne autoritetu 'Kristovog vikara na Zemlji'?
      Ne moraš mi povjerovati ovo što pišem, idi sam istraži.
      A to mislim da biš trebao, jer onaj tko vjeruje u Isusa Krista taj se ne smije bojati istine niti istraživati istinu.
      Božji blagoslov!

      Izbriši
    2. I nisi valjda i ti Dizmo protiv Hrvatske pravoslavne Crkve?

      Izbriši
    3. Ne postoji nego jedna Crkva, Rimokatolička. Sve te 'crkve' su mi tako nebitne. Koja je razlika hoće li netko u pakao kao Srbin ili kao Hrvat.
      Ovako kako si ti krenuo naši novinari kreiraju stvarnost. Nitko nije vjerovao u papinsku nezabludivost. To je pravoslavni način da se kaže da nikad nisu svi vjerovali u nešto što je poslije proglašeno dogmom, a nakon toga su joj se dužni pokoriti. Spomenuo si Strossmayera koji se pokorio proglašenoj dogmi, ali na kraju života razumio i napisao tko su i što su Srbi. Kao i većina naših gusana u magli, koja se još nije razišla. Ti si krenuo od prečvrste vjere u obranu dogmi. Posebno one o papinskoj nezabludivosti. Da bi sad došao da se baš na njoj slomiš. Meni je to logično. Bolje je bilo da nisi istraživao vjerujući sebi, niti ja to mislim raditi. Ja samo pokušavao razumjeti što je Crkva oduvijek vjerovala (Rimokatolička i jedina). Sad, vraćajući film unatrag, vidi se da ti zapravo vjeru u dogmu o papinoj nezabludivosti nisi niti imao. Jelda. Obično ljudi drve najviše o onome gdje su najtanji.
      Ovo je pravi način pristup tvome "sam istraži":
      Šibenska sinoda iz 1602., slijedeći upute Tridentskog koncila, izričito zabranjuje "slobodu mišljenja" u pitanjima vjerskih istina. Zabranjuje dovođenje u sumnju istina katoličke vjere, i sve knjige koje bi tome mogle pogodovati:
      "Caveat unusquisque, ut ea quae fidei sunt, in dubitationem disceptationemque audeat revocare, librosque vetitos apud se tenere vel legere non praesumat, alioquin poenis a sacris canonibus impositis mulctabuntur."

      ("Neka se svatko pazi, da se ne usudi ono što se tiče vjere dovoditi u sumnju ili pretresanje, neka se ne usudi držati kod sebe ili čitati zabranjene knjige, u suprotnom bit će kažnjen kaznama određenim od svetih kanona.")

      Ovo je ključna stvar za očuvanje vjere! Prava vjera koja je nužna za vječno spasenje, mora biti zaštićena od rušitelja i smutljivaca. Tu nema mjesta "slobodi govora", niti "slobodi mišljenja".
      http://murusinexpugnabilis.blogspot.hr/2018/01/provedba-odluka-tridentskoga-koncila-na.html
      P.S. I pravoslavci mole da vjeruju u katoličansku Crkvu. Ne bi me čudilo da isto čine i starokatolici, arijanci i kopti.

      Izbriši
    4. Da, o tome se radi Dizmo.
      Kad se u Vjerovanju kaže 'vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu' onda to tebi znači RKC, a pravoslavnima to znači Pravoslavna Crkva.
      Ako se dogma o nezabludivosti rimskog biskupa povjesno istraži od sadašnjosti unatrag, onda se najprije zaključuje kako Bergoglio nije rimski biskup jer iznosi javno krivovjerje (nadam se da ne tražiš dokaze za njega).
      Ratzinger isto tako, u svojim knjigama iznosi nevjericu u Presveti oltarski sakrament, on je u tome čisti protestant. K tome bio je u sinagogi i džamiji.
      Woytila je ljubio kuran i primao blagoslove vračeva.
      Pavao VI je proglasio dogmatskim krivovjerja objavljena na drugom vatikanskom koncilu.
      Pio XII je javno rekao kako teorija evolucije može biti istinita.
      Pio XI, Benedikt XV, Pio X i Leon XIII naučavali su masonsko krivovjerje kako su svi ljudi djeca Božja.
      O tome sam pisao pod naslovom "Alta Vendita u Vatikanu".
      Nadalje, renesansni pape su legalizirali kamatarenje-bankarstvo, a da ne navodim da su neki od njih imali astrologe na svom dvoru te se nisu htjeli okruniti dok im horoskop ne bude povoljan.
      Prije toga u 12. i 13. st. poganski bogovi i junaci se postavljaju u kršćanskim crkvama što je više nego jasna desakralizacija crkvi što je doživjelo vrhunac kad su na bazilici sv.Petra za vrijeme rimskog biskupa Eugena IV postavljena velika ulazna brončana vrata koja se dakako i danas tamo nalaze i na kojima su prikazani poganski bogovi, čak je prikazan i prizor u kojem Zeus u obliku labuda zavodi i siluje dječaka Ganimeda.
      I tako dođemo do zaključka ili je Crkva bez svoje zemaljske nezabludive glave jedno stoljeće nakon istočne shizme, a to znači bez hijerarhije jer ako je stolica rimskog pape prazna onda su sve biskupske stolice prazne, ili je dogma o nezabludivosti rimskog pape i njegovoj ulozi Kristovog vikara na Zemlji laž.
      Ti s Dizmo odabrao najgore rješenje koje je odmah u početku laž - pravit ću se kako svega ovog što je naveo Emil nema, i tako će biti vuk Bergoglio sit, a i ovca Dizma na broju.
      Ključ nam je prijatelju u prvom tisućljeću kršćanstva u kojem niti jedan kršćanski otac niti koncilski otac nekog ekumenskog sabora Crkve nije vjerovao kako je rimski patrijarh nezabludiv te da se nitko ne može spasiti ako se ne podvrgne autoritetu istog.

      To što mi citiraš odluku šibenske sinode nakon tridentinskog koncila, to mi želiš reći kako se trebamo praviti kako je sve u redu s Bergogliojem i svim krivovjernim rimskim biskupima.
      Nešto slično je rekao Ignacije Lojolski - ako nam nešto izgleda crno, a hijerarhija Crkve kaže da je bijelo, onda moramo vjerovati kako nas oči varaju te da je to bijelo.
      To je idealan način da lakovjerni kršćani prihvate Antikrista umjesto Krista pod vidom poslušnosti 'Crkvi'.

      Izbriši
    5. Emilijano,
      Nisam ja ništa odabrao. Moje nije da biram, kako ti (protestantski) činiš od početka. Ti misliš da je tebi dopušteno slijedeći svoj razum nešto određivati. A nije, ako doista "vjeruješ u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu". Bergoglio je papa Frane. Osobno heretik, ali nezabludivi papa. Kao papa opasno se igra s naukom o nerazrješivosti braka putem jedne fusnote. Za istu ga je grupa kardinala prozvala da ju povuče. Ne znam koliko to pratiš. Ali, oni koje ti sad simpatiziraš ionako su nauk o nerazrješivosti braka ionako bajpasirali sakramentalom i daju ljudima "drugu šansu". Doduše, ne nazivaju to brakom, ali dovoljno je da čovjek može utažiti požudu. :-) O čemu mi onda pričamo.
      Što se papine nezabludivosti tiče, da ne citiram i ne mudrujem, i pravim se da znam više nego cijeli sabor 1. Vatikanski, nađi u Denzingeru: 4. sjednica, 18. srpnja 1870.: prva dogmatska konstitucija »Pastor aeternus« o Kristovoj Crkvi (Uspostava apostolskog prvenstva /Nastavakprvenstva u rimskim biskupima /Značenje i bit prvenstva rimskog biskupa / Neprevaraljivo učiteljstvo rimskog biskupa)

      Izbriši
    6. Ne možeš se izmotavati kako nisi odabrao, jer slijediš 'nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji' koji se je prozvao papa Frane. Što je to nego odabir?
      I ne radi se da je on samo heretik po pitanju šeste i devete Božje zapovijedi, on krši i prvu čim vjeruje u drugi vatikanski koncil u skladu s kojim dozvoljava da ga poganski vračevi blagoslivljaju, da to čine pentekostalci, da se liječi kod majstora reikija, da odlazi u sinagoge i džamije.
      Znam da su mnogi pravoslavni biskupi heretici, pogotovo u herezi ekumenizma i općeg spasenja, ali to ne znači kako su onda u krivu glede nevjerovanja u nezabludivog rimskog biskupa.
      Vjerojatno su i u krivu glede nerazriješivosti braka, ali ponavljam, to ne znači kako je Bergoglio nezabludiv jer baš on promovira ideju kako preljub nije grijeh te da je preljub drugi brak.
      Shvati da kod pravoslavklja nema nezabludivog patrijarha i biskupa, svi oni mogu zabludjeti i postati heretici, kao što se je to u povijesti događalo, kao što su i barem dva rimska biskupa u prvom tisućljeću postali heretici i time praktično dokazali kako nema nezabludivog čovjeka na svijetu.
      Ali ako primjerice carigradski patrijarh zabludi poput Nestorija, onda se pravoslavni katolici odmah pobune i zaniječu njegovo pravo na biskupsku stolicu, dok kod papista cijela Crkva pada jer glava te Crkve je tobož nezabludiv i stvarni suveren u svijetu jer ne priznaje niti jednu vlast iznad sebe i traži da mu se podvrgnu svi carevi, kraljevi i obični ljudi inače gube vječno spasenje.

      Izbriši
    7. Života ti, Emile, ovo je dobro. Sad si pravoslavni katolik. :-) To ti je zgodno jer si nezabludivost x izbacio iz jednadžbe. Još moraš šutnuti čistilište y i Bezgrješno začeće z. A onda put pod noge pa u Moskvu, treći Rim, na poklon caru Vladimiru!

      Izbriši
  6. Ima li spasenja izvan Crkve? ...Katolicke?
    Ako moze mišljenje.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nekad sam čvrsto vjerovao da nema, bez obzira dal Crkva bila RKC ili pravoslavna Crkva.
      Danas više ne mogu biti kategoričan po tom pitanju.
      Npr. filioque ili papinstvo. Ako Duh Sveti proizlazi i iz Sina, onda se narušava načelo kako božanske osobe proizlaze iz Boga Oca što na kraju dovodi do drugih teoloških zabluda, ali ne vjerujem kako vjerovati odnosno izgovarati filioque izaziva vječno proklestvo.
      Isto tako i vjerovanje u nezabludivost 'Kristovih vikara na Zemlji'. To je zabluda i da bi se to znalo potrebno je istražiti povijest, što mnogi ne čine i ako to ne rade hotimično izbjegavajući istinu, onda po meni nemaju grijeha nevjerovanja.
      Stoga sam mišljenja da su mnogi spašeni koji su umrli bez neispovijeđenih grijeha, ali su vjerovali u neke zablude koje ne mogu biti lako otkrivene iz Biblije te ako im nije nitko za vrijeme života jasno objasnio o čemu se radi.

      Izbriši
  7. Odgovori
    1. Ajde da su se i ovdje stvari rasčistile i Emil priznao kako nije katolik.
      Doduše, znam i protestanta koji se predstavlja kao katolik. A ima i polupanaca tzv. fundamentalnih katolika koji su popušili njegove vradžbine pa više ne priznaju dogme KC, ali se i dalje nazivaju katolicima. Tako da još svakakva čuda i kombinacije možemo čuti.
      Ali to je uostalom i najavljeno.
      "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima" (2. Timoteju 4,3)

      Izbriši
    2. Mislim da me namjerno krivo interpretiraš.
      Ja jesam katolik jer vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.
      Ali nisam papist, to jest ne vjerujem kako je rimski biskup nezabludiv i Kristov vikar na Zemlji.

      Izbriši
  8. Istina je jedna jedina i time isključiva, tako da se po njoj ne može pabirčiti kako kome paše. Mislim, sve se može, ali to onda završava u laži.
    Ja te ne interpretiram, već zaključujem na temelju onog što sam iznosiš. Ne priznaješ papu, RKC i pravoslavnu stavljaš u istu ravan, a sada više ni nisi siguran ima li spasenja samo u KC.
    Kako se uz takva uvjerenja može biti katolik?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne priznajem 'papu' jer ga nisu priznavali kršćani prvog tisućljeća kao nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji.
      Što je istina? Ti znaš?
      Ne možeš znati nego možeš samo vjerovati, ali možeš vjerovati da je laž istina i obrnuto.
      Apropos spasenja, ja nisam rekao kako vjerujem da ima spasenja izvan Crkve, nego da Crkvi pripadaju i oni koji vjeruju u filioque i u papinstvo ako su ne zbog svoje krivice, ne zbog svoje lijenosti i neimanja želje da dođu do istine, vjerovali u tu zabludu.
      Tu mislim prvenstveno na naše predke kojima nisu bile dostupne informacije koje su nama sada dostupne.
      Usput, ti ideš na Mise SSPX.
      Istraži što je mons.Lefebvre govorio o spasenju izvan Crkve. On je čak rekao da se nekršćani mogu spasiti.
      Zašto poslije Mise ne razgovaraš sa SSPX svećenikom o nauku Lefebvrea po pitanju spasenja izvan Crkve?

      Izbriši
    2. "Ne priznajem 'papu' jer ga nisu priznavali kršćani prvog tisućljeća kao nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji.
      Što je istina? Ti znaš?"
      Ovo samo potvrđuje ono što sam napisao, a to je da solo doumljavanja neizbježno završavaju u herezi i otpadništvu. To što si napisao je doslovce, ali doslovce, isto ono čega sam se naslušao od "fundamentalnih" katolika koji su, što potaknuti protestantskim vukovima, što vlastitom ohološću, odlučili sami tražiti "pravu istinu", a onda i presuditi što istina jest. Ne trebaju njima ni svećenici, sveci, Tradicija, ništa. Oni su sami svoji apostoli.
      Kad čujem te "tražitelje istine" da počnu po svome bulazniti o prvim stoljećima, odmah mi pred oči iskoči srpski "tražitelj istine" Miroljub Petrović. Taj mufljuz je iz istog protestantskog legla kao i ovi naši mučenici, samo inačica za srpsko tržište. S obzirom da je i u bezbožničkoj Srbiji sve sumnjiviji kao protestantski sektaš, tako mu sve češće postavljaju izravno pitanje je li on uopće pravoslavac. A Miroljub, lukav kao i svaki zavodnik, odgovara kako je on pravoslavan kao što su bili i kršćani prvih stoljeća.
      Uglavnom, priča je uvijek ista, te jasno pokazuje zašto je broj Lutherovih derivata narastao na preko 40 000 i stalno raste sa novim solo "tražiteljima istine".

      Izbriši
    3. Ovo o mons. Lefebvreu i spašavanju izvan Crkve je toliko bizarno da je nepotrebno i opovrgavati. Kao da kažeš kako je Lefebvre rekao da ne vjeruje u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji ili nešto slično.

      Izbriši
    4. "Apropos spasenja, ja nisam rekao kako vjerujem da ima spasenja izvan Crkve, nego da Crkvi pripadaju i oni koji vjeruju u filioque i u papinstvo ako su ne zbog svoje krivice, ne zbog svoje lijenosti i neimanja želje da dođu do istine, vjerovali u tu zabludu.
      Tu mislim prvenstveno na naše predke kojima nisu bile dostupne informacije koje su nama sada dostupne."

      Ne uklapa se u ostatak teorije. Ako je netko Božji odabranik, Bog bi mu dao informaciju o tome u što treba vjerovati.

      Izbriši
    5. @Evina Kći:
      Ne vjerujem kako je filioque toliko važno pa da Bog osuđuje na Pakao kršćane koji ga ispovijedaju.
      Jel možeš reći kako je netko loš kršćanin zato što prilikom izgovaranja Vjerovanja kaže 'i Sina'?
      Ili ako vjeruje, jer su ga tako naučili, da ako poljubi prsten biskupa da će dobiti 10 dana skraćenja čistilišnih muka?

      Izbriši
    6. @Kvatrić:
      Bishop Marcel Lefebvre, Against the Heresies, Page 216: “Evidently, certain distinctions must be made. Souls can be saved in a religion other than the Catholic religion (Protestantism, Islam, Buddhism, etc.), but not by this religion. There may be souls who, not knowing Our Lord, have by the grace of the good Lord, good interior dispositions, who submit to God…But some of these persons make an act of love which implicitly is equivalent to baptism of desire. It is uniquely by this means that they are able to be saved.”

      Ostale citate mons.Lefebvrea o tome pročitati na:
      http://www.mostholyfamilymonastery.com/catholicchurch/bishop-lefebvre-believed-non-catholics-can-be-saved/#.Wo4BZUtG1hE

      Izbriši
    7. Tako je. Mons. Lefebvre lijepo kaže "but not by this religion". Dakle, ne može se spasiti preko protestantizma, islama, budizma ili nečeg petog, već isključivo preko katoličke vjere. A njoj može pripasti preko iznimnih djela u kojima bi bila iskazana njegova želja krštenjem.
      Npr. Arap usred Saudijske Arabije nema mogućnost formalnim putem ući u Katoličku crkvu, ali može djelima koja dokazuju njegovu želju za krštenjem. Tako da ne će biti spašen kao formalni pripadnik islama, već kao "neformalni" katolik. S druge strane, ako nema želje za krštenjem može raditi kakva god dobra djela, ali mu to ne će pomoći da bude spašen.
      Ljudi koji nisu u takvim ekstremnim uvjetima nemaju opravdanja za svoja mudrovanja i traženja istine u budizmu, hare krišni, vidovitom Milanu ili pak pabirčenju po 2000 godina katoličanstva u kojemu će odlučiti priznati prvih 3 i zadnjih pet stoljeća, a ostalo zanemariti kao što to rade novokomponirani mudrijaši.

      Izbriši
    8. @Kvatrić
      Dakle braniš svog idola argumentima nije šija nego vrat.
      Otprilike, Lefebvre nije rekao da nema spasenja izvan Crkve, samo je upravo to rekao.
      Jer ako se muhamedanaci, budisti, hindusi, ateisti mogu spasiti, onda se oni spašavaju izvan Crkve budući nisu kršteni i ne pripadaju Crkvi.
      Ah da, famozno krštenje željom.
      Čak i da takvo nešto postoji, onda oni nisu umrli kao muhamedanci, budisti, hindusi, pogani, ateisti, nego su umrli kao kršćani, pripadnici Crkve.
      Onda nema razloga što Lefebvre spominje kako se spašavaju nekršćani.
      Suštinske razlike između Lefebvrea i Bergoglia nema.
      To što je jedan volio latinsku misu, a drugi nije, nije razlog da ih smatramo temeljno različitima.
      Inače, sv.Ciprijan je prvi kršćanski otac koji je govorio kako nema spasenja izvan Crkve riječima 'tko nema za majku Crkvu nema ni Boga za oca'.
      Vi lažni tradicionalisti mislite kako je on ustvari govorio da se pogani mogu spasiti bez krštenja, a ovo da je rekao samo da ih ipak 'utjera' preko straha u Crkvu.
      Međutim, tajio je po vama poganima kako to baš nije istina, kako mogu umrijeti kao pogani i biti spašeni.
      Činite od kršćankih otaca licemjere kako biste sakrili vlastito licemjerstvo.

      Izbriši
    9. S obzirom da su za vas novokomponirane, i krunica, kipovi i nabožne sličice, idoli, nije čudo da i Lefebvrea proglašavaš katoličkim idolom.

      Ne, Lefebvre je rekao da i netko tko je formalno u drugoj religiji može postati katolik i tako se spasiti. Dakle, nema spasenja izvan Katoličke crkve. Znači nije šija nego vrat, već "but not by this religion". Vrlo jasno.
      Ono što je Lefebvre rekao, a čemu ti pokušavaš novokomponiranim vratolomijama izmjeniti značenje, može se objasniti na primjeru špijuna. Špijun uhvaćen u neprijateljskoj pozadini tretira se kao vojnik iako je formalno civil. Civil je jer u tim okolnostima ne može biti formalni vojnik, ali je to faktički. Ista je stvar sa formalnim nekršćanima, ali koji su kršćani faktički tj. djelima koja dokazuju krštenje željom. Tako da se ne spašavaju nekršćani i pogani (podsjećam: "but not by this religion") kako ti insinuiraš, već kršteni.

      To da ne postoji krštenje željom si ti odlučio?

      Da ne postoji suštinska razlika između Lefebvrea i Bergoglia, nikako nisi u pravu. Lefebvre kod protestanata izaziva nemjerljivo gore demonske reakcije od Bergoglia. Tako je prošli tjedan na predavanju patera Tilošanca, Lefebvreov nauk izazvao mahnitanje protestantskog provokatora. Arlauče tako protestić kako mu duh govori da to sve nije istina, a lik je, kako bi to rekao njegov srpski brat Miroljub, "demonizovana dijabola."
      Uglavnom, i tom mučeniku i njegovim novokomponiranim sljedbenicima su puna usta crkvenih otaca (naravno, dijelovi koji im pašu), ali iz njih na kraju izlazi nauk Reinharda Bonkea, Dereka Prince, Waltera Veitha i sličnih luterovskih umnika.

      Izbriši
    10. Da je Lefebvre htio reći da će se nekršćani spasiti tako da postanu kršćani, to ne bi imalo nikakvog smisla jer Crkva i Biblija od početka naučava 'tko se krsti i uzvjeruje spasit će se, a tko ne već je osuđen'.
      Ne, on je htio reći kako će se nekršćani spasiti i bez da postanu kršćani, jer ovo iz gornje rečenice je svima jasno i ne treba biti genijalac te ponoviti Isusove riječi.
      Dakle, Lefebvre je rekao ono što je rekao, nekršćani se spasavaju ne po svojoj lažnoj religiji, nego po kršćanstvu u kojeg nisu vjerovali dok su bili živi niti su se krstili niti imali želju za krštenjem.
      Isusove riječi kao i EENS su sasvim jasne, ali Lefebvre kao modernist koji voli latinsku misu i u skladu s vremenom 60-tih i 70-tih kad je ideologija jedinstvenog čovječanstva bila najjača, rekao je ono što bi rekao i svaki modernist koji ne voli latinsku misu, ali i svaki mason ili čovjek koji vjeruje u zabludu općeg spasenja.

      Izbriši
    11. Ne, Lefebvre nije rekao da će se nekatolici spasiti. Jasno je rekao "but not by this religion". Svatko kraj zdravih očiju vidi što piše, a pri zdravom razumu zna da "ne po toj religiji" znači to što piše, "ne po toj religiji".
      Ti naravno, možeš tvrditi što god hoćeš. Da ne piše to što piše, a i da je Lefebvre bio mason, a Hanžeković nadbiskup.

      Izbriši
    12. Smiješan si Kvatrić što braniš nebranjivo.
      Da je Lefebvre vjerovao u EENS onda bi rekao da se nekršćani ne će spasiti dok ne postanu kršćani.
      Makar to bilo na smrtnoj postelji preko krštenja željom.
      Ovako je rekao da se nekršćani spašavaju.
      Usput, vjeruje se kako je njega posvetio za biskupa jedan drugi biskup koji je bio mason.
      Provjeri.

      Izbriši
    13. Pa to je i rekao: "but not by this religion".

      Sad smo došli i na masona koji je zaredio Lefebvrea?! Što ćeš još smisliti? Ali da i je bio mason, pa što onda? Valjanost zaređenja ne ovisi o moralnosti ili pripadnosti tajnim društvima biskupa koji zaređuje, već o njegovim ovlastima. Kao što i valjanost sakramenata ovisi o tome ima li svećenik koji ih podjeljuje ovlasti za to i je li u zajedništvu sa Katoličkom crkvom.

      Izbriši
    14. Posljednji put odgovaram na ovo oko Lefebvrea.
      Da je htio potvrdi dogmu EENS onda ne bi rekao da se nekršćani mogu spasiti, ali ne po svojoj vjeri, nego bi rekao da se nekršćani ne mogu spasiti dok ne postanu kršćani.
      Lefebvre u tom citatu (ali i drugima) kaže:
      "There may be souls who, not knowing Our Lord, have by the grace of the good Lord, good interior dispositions, who submit to God…But some of these persons make an act of love which implicitly is equivalent to baptism of desire. It is uniquely by this means that they are able to be saved."
      Dakle, ne radi se niti o krštenju željom, jer za krštenje željom, ako takvo nešto uopće postoji, treba vjerovati u Isusa Krista i Vjerovanje, ali dotični se nije uspio krstiti prije smrti, pa mu se eto računa kao da se je krstio.
      Lefebvre izričito kaže da se tu radi o nekršćanima koji se niti ne žele krstiti jer ni ne vjeruju u Isusa Krista.
      U čemu je onda razlika između Lefebvrea i Bergoglia koji kaže kako se dobri ateisti spasavaju?
      Nema je, zato sam i napisao da su obojica modernisti, a razlikuju se samo izvanjski po pitanju obreda.

      Izbriši
    15. Pa ni nema se što odgovarati kad je sve jasno. "But some of these persons make an act of love which implicitly is equivalent to baptism of desire."
      Može se samo tvrditi kako to što piše ne znači to što piše.

      Izbriši
  9. Evo zornog primjera kako je neodrživa pozicija rimskog biskupa kao Kristovog vikara na Zemlji:
    http://callmejorgebergoglio.blogspot.hr/2018/02/francis-merciful.html
    Ratzinger i Bergoglio su instalirali u Nigeriji nekog novorednog biskupa koji je tamo toliko ozloglošan da su se svećenici i laici otvoreno pobunili.
    Kako je pobuna bila odlučna, na kraju je najskromniji i najmilosrdniji čovjek na svijetu nevoljko priznao poraz.
    A gdje je lampica katolici?
    Zašto bi rimski biskup imao pravo postaviti ili skinuti bilo kojeg drugog biskupa i to protiv volje vjernika u tim biskupijama?
    Zato što je on Kristov vikar na Zemlji, i to nezabludivi.
    To više nije ni smiješno.

    OdgovoriIzbriši
  10. Emil:
    "Ne vjerujem kako je filioque toliko važno pa da Bog osuđuje na Pakao kršćane koji ga ispovijedaju.
    Jel možeš reći kako je netko loš kršćanin zato što prilikom izgovaranja Vjerovanja kaže 'i Sina'?"

    Ja ne mislim da je netko zbog toga loš kršćanin. Jer ionako mislim da većina kršćana to ili ne razumije ili slabo razumije. Samo, gdje je prava Crkva? Svaka crkva tvrdi da je prava i ostali idu u pakao. A pripadnici tih crkava ionako ne razumiju što ih razlikuje od drugih crkava i često nemaju informacije o tome da su u krivu. I ovdje očito neznanje, nedostatak informacija i prilika nije opravdanje.

    Zašto Isus nije jasno rekao: "Tko uzvjeruje, pokrsti se, prouči sve Crkvene sabore, detaljno prouči 2000 godina povijesti Crkve, bude dovoljno bistar da to pravilno interpretira pa eventualno sazna gdje je prava Crkva - spasit će se. Tko ne uzvjeruje, ne bude imao neograničeni internet, vremena, pameti i inteligencije, osudit će se."?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je pravo pitanje na koje tražim odgovor.
      Gdje je prava Crkva koja se drži nauka kršćanskih otaca?
      Vidimo da to nije sigurno novoredna sekta, niti tzv. tradicionalni katolici koji su prihvatili sve zablude modernizma osim što im je draži latinski jezik od hrvatskog ili narodnog pa tako misle da je molitva na latinskom ili takva misa Bogu draža, ili sedevakantisti koji su u pat poziciji jer vjeruju u papinstvo, a pape nema pa nema niti po njima hijerarhije Crkve, ili pravoslavni koji su isto bili modernisti svojeg vremena pa su dozvolili poništenje sakramenta braka, to jest legalizirali su preljub.

      Izbriši
    2. Odgovor je najvjerojatnije kako se Crkva nalazi među nekim pravoslavnima koji nisu napustili nauk kršćanskih otaca i ekumenskih koncila.
      Zabluda papinstva otklanja mogućnost da je na zapadu prava Crkva.
      Starokatolici imaju isto zabludu filioque, k tome su prihvatili modernizam gotovo u istoj mjeri kao i novoredna sekta.

      Izbriši
  11. "We define that the Holy Apostolic See and the Roman Pontiff have primacy over the entire universe; that the same Roman Pontiff is the successor of Blessed Peter, Prince of the Apostles; he is the authentic Vicar of Christ, Head of the entire Church, Father and Doctor of all Christians; that Our Lord Jesus Christ has transmitted to him, in the person of Blessed Peter, full power to nourish, sustain and govern the Universal Church, as is attested also in the Acts of the Ecumenical Councils’ and in the Sacred Canons"

    Dogmatic definition, signed by the Greek Fathers, in conclusion of The Pontifical Bull (Council of Florence 1439. in which the Emperor of the East, John VIII Palaiologos and the Patriarch of Constantinople Joseph II participated)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam za to.
      Istočno Rimsko carstvo tada je bilo pred padom te je car očajnički tražio pomoć zapada te je nagovorio carigradskog patrijarha i ostale da idu na sabor rimokatoličke Crkve u Firencu gdje su papisti pripremili dokument o 'unijaćenju'. Citat je iz njega.
      Efeški biskup Marko jedini nije htio potpisati taj dokument.
      Kad su se vratili u Carigrad bio je šok i svi su smatrali ove koji su dokument potpisali da su izdajnici te da će radije 'pod turski turban nego pod papinu trijaru' što se je i dogodilo za 14 godina.
      Marko Efeški umro je deset godina prije pada Carigrada tako da nije došao niti pod turski turban niti pod papinsku trijaru.
      Inače papinska trijara - trostruka kruna, simbolizira vlast rimskog biskupa u duhovnom i svjetovnom svijetu, vlast nad Crkvom ali i nad zemaljskim kraljevima-državama.
      Možemo reć kako je sličan slučaj s povlačenjem potpisa bio s mons.Lefebvreom koji je potpisao dokumente V2, a onda je poslije govorio kako su ti dokumenti heretički.
      K tome je nekoliko godina služio novorednu misu.

      Uglavnom Dizmo, da su tada pravoslavci pristali na papinu trijaru, onda bismo imali na istoku grkokatolike koji imaju obred sv.Ivana Zlatoustog, ali imaju k tome isto učenje kao novoredna sekta i drže Bergoglia svojim vrhunskim duhovnim pastirom koji određuje i postavlja njihove biskupe, koji im govori da ne sude sodomite i slično.
      Ovako barem imamo dio pravoslavaca, pogotovo njihovih monaha, koji odbijaju herezu ekumenizma i jedne svjetske religije i koji ne žele ništa mjenjati od nauka kršćanskih otaca i ekumenskih koncila Crkve prvog tisućljeća.
      Isto se postavlja pitanje što su pravoslavni episkopi tražili, osim vojne pomoći, na Firentinskom saboru.
      Vjerujem isto što i danas, da se ujedine kršćani na temelju nauke kršćanskih otaca i odluka ekumenskih sabora.
      Marko Efeški nije sigurno išao u Firencu s nakanom da ubaci filioque u Vjerovanje te da je rimski biskup nezabludiv Kristov vikar na Zemlji s potpunom vlašću nad Crkvom.
      Vjerojatno i ostali biskupi, ali su pred strahom od Turaka i u očekivanju vojne pomoći dokument potpisali.

      Mislim da ćeš se složiti bez obzira što si papist, da se vjera ne prodaje za večeru, ali niti za vojnu pomoć.

      Izbriši
    2. Kako se ne bih složio kad znam da je jedan prodao prvorodstvo za zdjelu leće.

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.