Hrvatska desnica od marseljeze do jerušalajim šel zahav

Hrvatska nije nikad imala pravu desnicu.
Desnica znači organizirana politička snaga koja se bori za povratak starog kršćanskog poretka.
Samo u teatru apsurda desnica podržava francusku revoluciju.
Izgleda da takav teatar je naša domovina posljednjih stoljeća.
A.Starčević kao 'otac domovine' i kao većina ondašnjih hrvatskih političara bili su pobornici te krvave revolucije zato što su judeo-masoni koji su stajali iza iste potakli nacionalizme, u prvom redu talijanski, a zatim nacionalizme u Austro-Ugarskoj, kako bi se srušila ondašnja papinska država i ovdje Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Krvi.
Ako se pogledaju posteri za vrijeme francuske revolucije vidi se kako ta revolucija nije nipošto imala za cilj dobro francuskog naroda. U jednom se pokazuju sretni građani francuske republike, ali među njima su prikazani crnci kojih onda gotovo da i nije bilo.
Zato što je judeo-masonerija od početka planirala ovo današnje žalosno europsko stanje, a naivci, poput našeg Starčevića, mislili su kako je njima za cilj sloboda malih naroda unutar multinacionalnih kršćanskih država.
Koliko vidim u RH oni koji se nazivaju desnicom još nisu shvatili što je desnica, vjerojatno nikad ni ne će.
Jer biti desničarem prvenstveno treba biti kršćaninom i onda u skladu s tim boriti se za Krista Kralja.

Ovih dana Srbijanci su u organu judeo-masonerije zvanom UN u New Yorku organizirali izložbu o njihovom mitu o Jasenovcu kako bi još jednom međunarodna masonska zajednica zaključila kako je pogriješila s priznanjem RH te kako bi se velesrpski ciljevi lakše ostvarili.
Više nego mlaka reakcija RH pokazatelj je pravog stanja naše države.
Umjesto da toj državi bude prvenstveni cilj razotkriti mit o Jasenovcu, organizirati međunarodne timove koji će nastaviti s iskapanjima koja su 'čudno' stala 60-tih prošlog stoljeća jer kosti nisu odgovarale mitu, te dati punu podršku našim povjesničarima koji to istražuju, a nadasve hrvatskom Srbinu Igoru Vukiću čiji su preci bili u Jasenovcu, hrvatska predsjednica koja se diči svojim djedom partizanom, pozvala je srpskog predsjednika A.Vučića u posjete.
Ako to nije nedostatak barem blijedog traga nacionalnog ponosa i želje za obranom svog naroda od velikosrpskih posezanja, ne znam što bi to moglo biti.
Ah da, moglo bi biti kombinacija s nalozima babilonske Bludnice koja želi Srbiju odvojiti od ruskog utjecaja, pa zašto ne na račun temeljnih interesa opstojnosti hrvatske države i naroda.

Dakle, kod mnogih hrvatskih 'desničara' osjeća se patološka želja da budu saveznici ili izvršitelji naloga Bludnice.
Očito to ima veze s prošlostoljetnim iskustvom dva velerata u kojima je hrvatska strana gubila, a s druge strane bila je Bludnica.
Računaju, e treći put ne ćemo izgubiti, biti ćemo s njom.
Dok ista širi nemoral i perverzije u našem narodu, kao uostalom svuda po svijetu.
Gdje je tim 'desničarima' pamet?
Kad narod bude postao narod sodomaca (to znači i oni koji odobravaju sodomizam), o nikakvoj nacionalnoj državi se više ne može sanjati, a kamoli ozbiljno govoriti. 

I evo nas do A.Đapića, tobožnjeg hrvatskog desničara koji je u ovoj emisiji govorio o ovim problemima.

Primjetiti ćete kako su autori priloga o 'čudnoj' odluci predsjednice napravili video prilog u kojem je apostrofiran odnosno prikazan M.Granić kao njezin savjetnik aludirajući kako je on siva eminencija predsjednice.
Međutim, isti Anto je angažirao istog Matu pred desetak godina da se od HSP napravi 'moderna hrvatska desnica'.
Praktično je to značilo da je Anto otišao u Jeruzalem, priznao holokaust i time se stavio na raspolaganje talmudizmu-cionizmu.

U emisiji je rekao kako su židovi nepravedno progonjeni od pamtivijeka, od kad su Rimljani izvršili Božju kaznu zbog bogoubojstva.
Od tada su jedno stotinjak puta židovi protjerani iz raznih država.
Zašto? Zbog rasne mržnje?
Pa u mnogo slučajeva domoroci tih državi su bili bliži krvno tim židovima nego što su ti židovi bili bliskoistočnim semitima.
Dakle, temeljni problem židova je odbijanje i ubojstvo Isusa Krista zato što su htjeli zemaljsko židovsko kraljevstvo koje će vladati svijetom, a ne nebesko kraljevstvo.
Da bi to ostvarili moraju biti čvrsto povezani, zauzeti pozicije na vrhu države u financijama i kulturi i nikad se ne asmilirati u domorodački narod.
I kad su se te stvari otkrile, ako je u toj državi još bilo aristokracije, onda su židovi bili protjerani.
Papinska država je nekoliko puta protjerala židove.
Prvi put je bilo kad je jedan židovski konvertiti otkrio što piše u Talmudu o Isusu Kristu, Bogorodici, Crkvi, nežidovima.
Anto Đapić će reći kako je to bilo nepravedno.
Ili kad su Španjolci istjerali sefarde budući su isti najprije podržavali arijance protiv katolika, a onda noviju vrstu arijanaca, muhamedance, opet protiv katolika kojima su smrtni neprijatelji zato što je Crkva novi i vječni Izreal, Kristovo mistično tijelo.
Zar su opet židovi tu bili nepravedno prognani?

Nadalje, u kršćanskim kraljevstvima, a to su bila sva u Europi, podanici su bili kršćani u sustavu vazalstva.
Dakle i kralj je mogao biti vazal nekom drugom kralju, kao što su jedno vrijeme engleski-normanski kraljevi bili francuskim.
Vazal je morao dati prisegu vjernosti nadređenom.
Židovi nisu mogli biti vazali kad oni ne priznaju kršćanstvo, a poznato je kako u godišnjem obredu anuliraju sve prisege i obećanja koja su dali nežidovima.
Tek s francuskom revolucijom prvi puta židovi dobijaju državljanstvo, između ostalog zato su je i organizirali.
Moram ipak napomeniti da su svi židovi koji su prešli na kršćanstvo uživali iste povlastice i dužnosti kao i ostali domoroci.
Španjolska inkvizicija je nastala zato što su marranosi, lažni židovski konvertiti zauzeli preko svoje mreže najviša mjesta u španjolskoj Crkvi i što se je otkrilo da su planirali rušenje vlasti i ponovni dolazak muhamedanaca.

Ovo sam napisao da bismo razumili kontekst Zakona o državljanstvu u NDH kojeg Đapić osuđuje kao veliko zlo (zato što židovi nisu priznati kao državljani, nego stranci).
Isti zakon je definirao kako svi zatečeni na području države i koji u istoj borave naraštajima imaju pravo državljanstva.
Izuzeti su židovi i cigani (velika je laž da su Srbi proganjani u NDH samo zato što su Srbi bez da su ušli u ustanak protiv države).

Dakako, oni koji su bili židovskog podrijetla, ali su postali kršćani, poput Kvaternikovih, imali su državljanstvo.
Židovi talmudisti ga nisu dobili, i ponavljam, tako je bilo u europskoj povijesti sve do francuske revolucije.
Niti cigani ga nisu dobili zato što je opće poznato da oni ni ne žele živjeti kao ostali ljudi.

Dal je zlo brinuti se oko toga da narod ostane rasno definiran?
Pa Bog je stvorio narode i jezike zato što kad se čovječanstvo ujedinjuje i briše razlike uvijek to čine u pobuni protiv Boga.
Zašto bi bio grijeh ili zlo da Islanđani kažu kako se na otok mogu doseliti samo oni koji su im rasno i kulturno bliski?
Činjenica je da živimo u vremenu kad se to smatra zlom jer se stvara podloga za carstvo Antikrista koji će vladati nad amorfnom masom izmješanog čovječanstva koje ne će znati ni za svoju povijest ni za korijene ni za kršćanstvo.

Vratimo se na Đapića.
Volio bih da je samo neupućen te da ne zna što je talmudizam i cionizam, odnosno da ne zna kako u njihovoj projekciji ne će više biti niti Hrvata niti Srba niti bilo kojeg drugog naroda, nego gojimi nad kojima će oni vladati.
Bojim se da je posrijedi drugo.
Da su mu savjetnici poput Mata rekli kako su židovi najmoćniji na svijetu, što je istina, te da ako želi postati relevantan u politici onda mora doći njima se pokloniti. 

Zaključak.
U RH ali i šire nema relevantne i prave desnice.
Što nas ne smije iznenaditi ako živimo u vremenu prije pada Bludnice i uspostave vlasti Antikrista.