Shizofrenične ovce i "vrata Paklena ne će je nadvladati"

Osim zlouporabe pojma "ljubavi" kako bi se opravdao grijeh, postoje još neke riječi koje se zlouporabljuju.

Jedna koja se često koristi kod svjetskih pravoslavaca je "ekonomija".

U zlouporabi isti joj je cilj kao i s krivim tumačenjem pojma ljubavi, ne osuditi grijeh i griješnika ne pokarati, nego pokazati mu krivo razumijevanje, i ne dati mu pravu epitimiju, jer "grješnika se ne smije izbaciti iz Crkve".

Naravno da ekonomija ima svoje mjesto u Crkvi oduvijek, isto kao i ljubav, ali kako napisah radi se o zlouporabi, krivoj uporabi koja umjesto cilja liječenja duše, stanje te duše još pogoršava.

Kao kad bi bolesnik došao kod liječnika, a ovaj ga uvjerio da je zdrav jer bi u suprotnom mu morao reći da je teško bolestan te da mora nad njime izvršiti tešku operaciju inače će umrijeti.

Zato što se boji da taj bolesnik više ne će dolaziti kod njega u ambulantu ili mu se ne da izvršiti operaciju.

I tako bolesnik još neko vrijeme ide kod liječnika, dok ne umre 'zdrav'.

A liječnik se pohvali kako ima mnogo pacijenata, jer je 'dobar' liječnik.

Evo primjera iz Rusije.

Moskovska patrijaršija dozvoljava kao i ostale treći brak, što je tradicija Crkve od početka.

Međutim, ona strana koja je kriva za razvod, koja je učinila preljub, ona se nije smjela ponovno vjenčati.

Ako se pak ovdje sprovede ekonomija u smislu dozvole da preljubnik/ica ima pravo na drugi brak, onda brak postane besmislen.

I tako nije bilo u RPC dok je nisu boljševici otjerali u katakombe i osnovali 1942. svoju, odnosno trenutnu Moskovsku patrijaršiju.

Sad se to dozvoljava i toj Ruskinji koja je bila u prvom braku popadija (žena popa), i kojoj se nije smjelo dozvoliti ponovno vjenčanje, MP je dozvolila još dva braka, a tom trećem mužu je to bio četvrti nedopušteni brak.

Na kraju je ta žena, savjetnica državnog tužitelja Rusije, izdala knjigu kojom promovira poganstvo, sotonizam i vještičarenje.

Umjesto da se liječi ta duša od grijeha preljuba, MP je u ime ekonomije blagoslovila joj nove i nedopuštene brakove te je na kraju ova završila u sotonizmu.

Tko normalan bi to nazvao liječenjem duše putem ekonomije?

I tko bi rekao toj lažnoj Crkvi da je prava i k tome bolnica ljudskih duša kako se često vole atribuirati izbjegavajući pravu definiciju Crkve kao tijela Hristovog izvan kojeg nema spasenja?

Treći pojam koji se uvelike zlouporablja je Hristova rečenica rečena Petru i ostalim apostolima prema Matejevom Evanđelju u 16-tom poglavlju "i vrata Paklena ne će je (Hristovu Crkvu) nadvladati".

Dok prve dvije zlouporabe ne liječe osobne grijehe griješnika već ih pogoršavaju, ova treća pogađa mnoge ljude zbog grijeha propusta, nečinjenja, ne izbacivanja heretičnog arhijereja iz Crkve.

Biti pod javnim heretičkim arhijerejem, znači biti heretikom.

Radi se o najtežem grijehu koji odsjeca čovjeka od Crkve, radi se o krivovjerju i o šutnji mnogih i mnogih koji se primire s tom bolesnom situacijom i onda i dalje misle da su u Hristovom stadu.

Evidentno je svima, i onima koji imaju oči otvorene, i onima koji ih širom zatvaraju da ne bi vidjeli ono što ne žele vidjeti, što znači da vide što se događa samo se prave da ne vide, kako su patrijarsi svih povijesnih patrijahata, i onih nastalih stoljećima kasnije, u krivovjerju ekumenizma.

I ne samo oni, nego svi pod njima kojih ih 'trpe', ljube ruke, traže blagoslove i u duhovnoj su zajednici s njima jer ih spominju na svetim Liturgijama.

I kako reagiraju 'kršćani' na eklatantne heretike i njihove arhijereje?

Tako da sebi ili onima oko sebe govore - "i vrata Paklena ne će je nadvladati".

Ali postavlja se pitanje - što oni podrazumijevaju kad to kažu?

Misle li doslovno da ne će Crkva izgoriti u nekom požaru, atomskom ratu i slično?

Da ne će otići u bankrot?

Da je država ne će izbrisati s državnog popisa vjerski priznatih organizacija?

Ili misle da njihova Crkva ne će otvoreno postati sotonistička?

Da ne će njezine sve hramove preuzeti sotonisti?

Da će u njoj ostati vjernici koji ne će križ-krst nositi naopako?

Sami sebe zavaravaju, i njima je jasno da vrata Paklena predstavljaju bilo koja krivovjerja.

Hristos je obećao da Njegova zemaljska Crkva nikad ne će naučavati laži, da ne će umjesto spasenja nuditi prokletstvo, da ne će umjesto Kruha koji je s Neba sišao dijeliti ljudima duhovne otrove, krivovjerja.

I onda koji sebe zavaravaju, videći da njihovi arhijereji javno naučavaju hereze, kako govore da se ljudi mogu spasiti izvan Crkve što je besmislica jer biti spašen znači biti jedno s Hristom, biti ud Njegovog tijela Crkve, kažu sebi i drugima, 

nije važno što naučava onaj kojeg držim svojim pastirom, važno je ono u što ja vjerujem, a ja ne vjerujem u ekumenizam, modernizam, sekularizam i ostale suvremene zablude koje naučavaju moji pastiri.

To je shizofrenična ovca, ovca je u stadu pod pastirom heretikom i onda umišlja da se nalazi u nekom drugom stadu ili da je izvan bilo kojeg stada, ovca 'pravednica' koja kaže da je samo Hrist njezin pastir i da je ona Hristova ovca.

Pa što onda radiš luda ovco u stadu kojeg čuva lažni pastir, vuk koji glumi pastira, koji ne može biti Hristov jer je heretik?

Ideš za lažnim pastirom ravno u Pakao, dok ponavljaš kao mantru "i vrata Paklena ne će je nadvladati".

Ovdje na videu je 'slavni' internetski borac protiv muhamedanizma koji spočitava Muhamedu i muhamedancima kako je njihov nauk laž, kako je njihova vjera lažna jer se protivi Božjoj Objavi.

Međutim, budući je rimokatolik, nalazi se u shizofreničnoj situaciji s obzirom da trenutni, i nekoliko prethodnih rimskih papa u koje vjeruje da su nezabludivi zamjenici Hristovi,  naučavaju ne samo da muhamedanizam vodi k jednom te istom Bogu, nego to i ostale religije čine.

Njegova shizofrenična obrana neobranjivog sastoji se od pozivanja na učenje kršćanskih otaca kako kršćani moraju biti poslušni svojim duhovnim pastirima, episkopima, idiotski smatrajući da su javni heretici i dalje duhovni pastiri Hristovih ovaca dok se ne objavi drugačije*.

Čak se poziva i na sedevakantiste s objašnjenjem, eto i oni ne samo da kritiziraju Bergoglia i ostale apostate pape, nego smatraju da ovi nisu rimski pape, ali ipak i dalje ostaju rimokatolici.

I nastavlja, ostat ću i ja iako bjelodano vidim kako Bergoglio naučava krivovjerje, ostanite i vi, jer "vrata Paklena je ne će nadvladati".

Što to onda znači biti rimokatolikom?

Deklarirati se rimokatolikom na popisu stanovništva?

Vjerovati da je rimski episkop zamjenik Hristov osim onda kad to nije?

Vjerovati da Duh Sveti spriječava rimskog episkopa da naučava krivovjerja premda vidimo da rimski pape naučavaju krivovjerja?

Vjerovati da je rimski papa nezabludiv osim kad to nije?

Vjerovati da je rimski papa nezabludiv kad govori ex cathedra (iz stolice), pa može reć - ovo sad ne govorim iz stolice Petrove, jer vidite da sam u invalidskim kolicima, pa mogu slobodno reć sve što hoću i kažem - sve religije vode k Bogu?

Taj video pokazuje visoki stupanj kognitivne disonance i šizofrenije u kojoj se nalaze rimokatolici zbog jasne kontradiktornosti naučavanja suvremenih papa s onima iz prošlosti i s željom da se dokaže kako su i jedni i drugi bili pravovjerni.

Drugim riječima da ostane i dalje "i vrata Paklena ne će je nadvladati".

Svjetski pravoslavci pak kažu rimokatolicima, u velikoj ste zabludi jer svi ljudi mogu biti u zabludi, i arhijereji to mogu biti, ali mi ih možemo smijeniti zbog krivovjerja, a vi papisti ne možete jer vjerujete da rimskog papu nitko ne može optužiti, osuditi, kazniti i maknuti s episkopske rimske stolice budući lažno vjerujete da ih je postavio sam Hristos kao svoje nezabludive zamjenike u tu stolicu.

Sve istina, ali zašto onda vi ne smijenite vaše arhijereje heretike, zašto vi ne smijenite vaše krivovjerne patrijarhe?

I vi ste onda de facto papisti, kad je i jedan patrijarh Svjetskog Pravoslavlja bio suđen, osuđen i izbačen iz patrijaršijske stolice jer je bio heretik ekumenist?

Kažete da čekate vaseljenski sabor Crkve koji će to učiniti, ili čekate ruskog cara koji će to isto učiniti.

Kad su ikad kršćani u povijesti Crkve tako postupali?

Nikad, nego ako je netko od kršćana vidio ili čuo da neki arhijerej javno naučava krivovjerje, poput carigradskog patrijarha Nestorija, onda je on prekinuo općenje s njim, smatrao ga ja otpadnikom, anatemom od Crkve.

I pozivao druge da učine isto, i nemalo puta je zbog toga bio proganjan, u tamnici, mučen i ubijen.

Nije Crkva tamo gdje je mnogo ljudi koji sebe smatraju kršćanima, nego tamo gdje se nalaze Hristove ovce vođene od Hristovih pastira, makar bilo malo stado i makar se stado skriva u katakombama.

Kako ćemo znat da smo u pravom Hristovom stadu?

Tako da ćemo provjeriti naučavaju li pastiri nauk Hristov, kažnjavaju li  se anatemom oni koji naučavaju krivovjerje, te ako vidimo da u stadu nema shizofrenih ovaca.

* Ide Shamounian u dubinu i širinu tražeći argumente i primjere u Bibliji analogno, ali krivo, tobož dokazujući da ured rimskog pape ostaje bez obzira ma kakvu herezu izjavio papa (ili sam Antihrist postao budući papa).

Te kaže, ta Solomon je podigao oltare poganskim bogovima da ugodi svojim ženama, ali Bog mu nije oduzeo kraljevsku službu.

David je podlo ubio Uriju, svojeg vjernog hetitskog vojskovođu tako da bi uzeo njegovu ženu Bet Shebu, pa ipak nije Bog skinuo ga sa kraljevskog trona.

Nije dakako analogija u prvom redu zato što ne postoji posebna služba u Crkvi rimskog pape, kao da bi papa bio kralj Crkve, ili kao da je zamjenik Hristov, jer takva služba nije nikad postojala u Crkvi, nije sveti Petar bio zamjenik Hristov, a kamoli neki Bergoglio.

Nigdje se u Evanđelju i Djelima apostolskim, poslanicama apostola i u Otkrivenju ne spominje kako je Hristos postavio ured rimskog pape kao što se spominje kralj Izraelski čije naslijeđe je u vijekove zato što je to prijestolje Bogočovjeka koji je po Bogorodici potomak Davidov.

Drugo, Davidov grijeh i Solomonov grijeh su veliki grijesi, ali nisu učinjeni protiv vjere u Boga, nego su učinjeni zbog njihove slabosti, konkretno slabosti prema ženama.

Niti se je David klanjao poganskim bogovima, niti je to činio Solomon.

Dok arhijereji heretici upravo to rade, niječu vjeru koju bi prvi trebali braniti.

Bergoglio k tome iznosi ono u što stvarno vjeruje, da sve religije vode k Bogu. Drugim riječima poručio je muhamedancima, hindusima, budistima neka se ne brinu što nisu kršćani, spasiti će se, doći do Boga i u svojoj lažnoj vjeri.

David je ubio Uriju, ali nije ubio njegovu dušu.

Bergoglio, i svjetskopravoslavni arhijereji heretici ubijaju nebrojene duše. Razlika je ogromna, i to bi Shamounian trebao primijetiti i znati.

Ipak, dobro je vidjeti kako Shamounian stavlja pod nos Svjetskim Pravoslavcima kako su njihovi patrijarsi izjavljivali slično kao i Bergoglio, da su davali ekumenističke izjave, da su veličali muhamedanstvo, kako su izjavljivali da je Muhamed veliki prorok.

Zato ne vjerujem da će mu odgovoriti poznati internetski svjetski pravoslavci i koji ukazuju rimokatolicima da im je papa heretik te prema tome ne pripadaju Crkvi, kad Shamounian to isto može reć za njihove patrijarhe odnosno na njihovu hipokriziju.

Pitam se na kraju, je li Shamounian ikad čuo za istinske pravoslavce?

Ako jest, onda je veliki licemjer.

Jer u tom slučaju opravdava krivovjerje RKC i Svjetskog Pravoslavlja u smislu da su i dalje Hristova Crkva, a to su po njemu rimokatolici i svjetski pravoslavci, eventualno više neki protestanti, bez obzira što god isti naučavali preko usta svojih apostaziranih patrijarha,

istovremeno znajući da postoje istinski pravoslavci koji čuvaju čisti polog vjere i koji uistinu i praktično vjeruju da heretici ne mogu biti u Crkvi i ne mogu voditi Crkvu.

Ako ne zna za istinske pravoslavce onda ga mogu razumijeti, samo ne bi smio stati i zadovoljiti se s lažnom Crkvom koja naučava zablude, nego potražiti pravu.

Slijedeći ovu naopaku logiku papizma koju je prihvatio Shamounian,  kršćani bi trebali slijediti samog Antihrista, ako ovaj postane rimski papa i bez obzira što će iz svojih usta izbacivati blasfemije i negirati pravog Hrista, Bogočovjeka govoreći da je on Hristos.

Samo ne smije reći da to govori ex cathedra, i rimokatolici i svjetski pravoslavci koji će se s njima i formalno ujediniti, odahnuti će i reći:

"i vrata Paklena ne će je nadvladati", dok su već s obje noge u Paklu slijedeći Antihrista.

I palmirokatolici čvrsto vjeruju - "i vrata paklena ne će je nadvladati".

I ne kažu da je Muhamed veliki prorok te da sve religije vode k Bogu.

I papisti su, samo onog starog baroknog kova.

Shamounian ne bi imao, kao niti većina popesplainer-sa** na internetu, ni pola muke da ih obrani, kad bi im pripadali.

Ali brojke i lajkovi su važni.

P.S.

Dobra vijest iz Srbije i Hrvatske.

Srpski sportaš odbio je ispričati se nakon što je kažnjen s 5 mjeseci suspenzije na Olimpijskim igrama zato što se prije borbe prekrstio.

Dobra vijest iz Hrvatske je što ga komentatori potpuno podržavaju i pohvaljuju.

Još jedan hrvatski portal prenio je vijest hvaleći sportaša Nemanju Majdova.

Neka Bog dadne još ovakvih svjedočenja vjere u Njega!

Irski sudac i policija sakrili osobnu iskaznicu migranta koji je pokušao oteti dijete.

Državama od vrha do dna vladaju otuđene elite koje su zloćudni tumori istoj državi.

A narodi, ako se još uopće mogu tako nazivati, su teško oboljeli od autoimune bolesti tako da su zamjenili dobro sa zlom, oca naroda - kralja sa iscjedcima laži demokracije.

U RH slično kao svojevremeno u VB kad su na vrhu tajne službe bili sovjetski špijuni, tajne službe imaju pripadnike koji rade u korist drugih država, u ovom konkretnom slučaju Izraela.

Razlika je što se u slučaju VB radilo o sodomitskoj eliti na čelu tajne britanske službe, a u RH Hrvatici koja je pala na ljubavne čari izraelskog obavještajca.

I koja je bila načelnica ni manje ni više nego Odjela za obavještajne poslove.

I kako se dade isčitati iz članka, ima tamo mnogo Mata Hari, blago si ga nama na feminizmu.

Netko će reć, pa nije napravila veliku štetu, samo je proslijedila svom ljubavniku podatke o propalestinskim osobama unutar RH i čije podatke je skupljala hrvatska tajna služba.

Prvo, zašto bi hrvatska tajna služba uopće skupljala podatke o tim osobama, ako nije dobila nalog od nekog moćnijeg, da to mora učiniti?

Kakvu ugrozu RH ima od Palestine, da bi hrvatska tajna služba špijunirala propalestinske državljane?

Dakle nije samo problematična 'naša' špijunka koja je radila za tuđu tajnu službu, nego naša kompletna tajna služba koja izvršava naloge nekih vanjskih nalagodavca.

I kao što ste mogli pročitati, izdaja u tajnoj službi koja bi se u normalnim državama kažnjavala smrtnom kaznom ili dugogodišnjom robijom je ovdje zamjenjena s pozicijom profesorice na hrvatskom vojnom veleučilištu u kojem znamo od prije da predaju oni povezani s britanskom tajnom službom i koji su bili otvoreni borci protiv hrvatske državnosti.

Kako smo mogli uopće doći do ovako jadnog stanja iako kažemo da smo pobijedili u ratu?

Mislim da je odgovor - bili smo u lažnom uvjerenju da smo pobjedili, pobjedili su oni koji su stvorili projekt hrvatske zavnohovsko-komunističke države kao odgovor na velikosrpski napad na jugokomunističku federaciju i kao privremeno rješenje dok se ponovno ne stvori nešto slično AVNOJ-u na području bivše Jugoslavije.

Riba je smrdila i smrdi od glave.

** Popesplainer je novi podrugljivi izraz za apologetike papizma koji nakon svake heretične izjave rimskog pape Bergoglia moraju objašnjavati kako papa nije rekao to što je rekao i ono što su ljudi čuli, nego su ga krivo razumjele uši, a papa je i dalje pravovjeran. Otprilike nakon svake jednominutne heretične izjave Bergoglia, popesplainersi (pope explain) naprave 5-6 sati objašnjavanja. Shamounian je sam napravio ovdje trosatno objašnjenje.

Vratimo se na temu.

Popesplainer "Reason & theology", i.e. M.Lofton brani u slijedećem videu papu tako da iznosi istinu o tome da se u Rusiji, u Moskvi, pod pokroviteljstvom MP i ruske 'pravoslavne' države gradi Međuvjersko središte u kojem će biti (svjetski) pravoslavni hram, sinagoga, džamija i budistički hram.

Zatim navodi kako je i carigradski patrijarh Bartlomej, veliki prijatelj papa Frane izjavio istu heretičko-apostatsku izjavu da sve religije se klanjaju istom Bogu, zatim kako je patrijarh MP Kiril izjavio kako muhamedanci i kršćani se klanjaju istom Bogu. I navodi i neke druge svjetskopravoslavne heretike patrijarhe.

Kao što napisah prethodno, svjetski pravoslavci licemjerno napadaju zbog apostazije rimskog papu Franu, a njihovi patrijarsi rade istu otpadiju od vjere.

Zanimljivi je prvi komentar na gornji video:

I’m Orthodox and I agree with you that these Orthobros who are so fixated on Catholicism should really be confronted with these statements from our clergy. I’m afraid, however, that this might be harmful to some of them because they’ll convert to some “True Orthodox” schismatics.

Kako to nazvati?

Kaže da je pravoslavan, i slaže se s popesplainerom Loftonom da ne bi smjeli internetski svjetski pravoslavci, orthosplainersi, napadati papu i RKC, ali se boji da bi neki zbog toga mogli postali istinski pravoslavci.

Ovaj više i nije vulgaris šizofren, nego je potpuno prihvatio apostaziju, njemu je normalno da su arhijereji heretici i apostate, jedini mu je problem da ne bi neki svjetski pravoslavci, ili neki tradicionalni rimokatolici, postali istinski pravoslavci.

Ova situacija u kojoj rimski papa blatantno i u javnosti pred svjetskim kamerama i auditorijem iznosi krivovjerje, a svjetski pravoslavci ga licemjerno napadaju, je Božji dar onima koji imaju dobru volju da uvide kako se suštinski ne razlikuju RKC i Svjetsko Pravoslavlje, da su i jedni i drugi u otpadništvu.

Čak je i M.Lofton na kraju videa spomenuo istinske pravoslavce kao one koji nisu licemjerni i drže se dogmi i kanona Crkve, te da često imaju Liturgije u privatnim kućama, jer sve hramove Crkve su zauzeli svjetski pravoslavci.

 

Imati i ne imati, biti i ne biti

Erich Fromm napisao je svojevremeno filozofski površnu knjigu "Imati ili biti", ali koja je bila u naše vrijeme materijalizma i filozofskog neznanja otkriće.

Da, materijalne stvari ne usrećuju, prava sreća ili blaženstvo dolazi od biti s Bogom koji je iznad samog pojma bitka.

Mnogi koji su tu knjigu pročitali i bili s njom oduševljeni, a možda su rekli si da više ne će trčati za materijalnim stvarima, su nakon vrlo kratkog vremena nastavili živjeti kao i prije.

Jer biti 'biti' se ne može bez Onog koji je iz nebića doveo čovjeka u biće, koji mu je dao život - dah Božji, koji ga održava u biću da ne bi otišao u nebiće, i koji mu ostavlja dah Svoj da ne umre.

Znati razliku između imati i biti, znači znati je površno i/ili krivo ako znanje nije došlo prosvjećenjem ljudskog uma od Boga koji je Svjetlost.

I koji nas je stvorio od nebića u biće, da bismo 'imali život u izobilju', odnosno da bismo bili Njegova djeca svojom slobodnom voljom. 

Zato filozofi, bilo profesionalni ili ne, ako su i na tragu neke istine i mudrosti, ne mogu je živjeti bez da se smire i ponize te kleknu pred Bogom koji je Istina i Mudrost.

I ne mogu stoga niti dati pravi savjet čitateljima kako da budu 'biti', a ne 'imati'.

Koliko će ljudi na kraju biti 'biti', a ne biti 'imati' i prodati dušu?

Malo, kako je prorokovano.

Sveti apostol Pavao pisao je u prvoj poslanici Korinćanima u sedmom poglavlju:

29 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. 32

Poruka bi trebala na prvi pogled biti odmah jasna, jer radi se i o mužu koji ima ženu, ne samo o stvarima koje se kupuje.

Kao da ih nemaju.

Jer vrijeme je kratko.

Ne dao Bog da bi netko posve krivo pročitao poslanicu pa je razumio da se muž ne treba brinuti o ženi.

Nego da čak i žena, a ne samo stvari koje se kupuju, ne smije obuzeti srce vjernika koje pripada Bogu i koje prvenstveno iščekuje vječno nebesko carstvo.

Ovdje se radi o vremenitim zadovoljstvima, nasladama i osjećajima koji sami po sebi nisu grijeh, kao što nije grijeh imati spolnu nasladu sa svojom ženom, ili pojesti nešto dobro, ili kupiti nešto dobro, ali Pavao kaže da 'od sada' neka ne bude više tako.

I neka se oni koji čitaju ili slušaju poslanicu ne vesele i ne plaču zbog nekih događaja kao nekad bez primisli o vječnom životu - koji plaču kao da ne plaču, i koji se vesele kao da se ne vesele, jer moraju znati da je sve to samo prolazno, vremenito.

I koji kupuju, kao da ne kupuju, to jest da ne kupuju kao prije kad su u tim kupljenim stvarima nalazili zadovoljstvo i neko kratkotrajno ispunjenje.

Neka znaju da to danas jest, sutra toga više nema.

Ludost je radovati se nečem vremenitom kao da je vječno.

Vrlo jake riječi Apostola, imati kao i ne imati, nego biti posvećen Hristu, kako bi naše postojanje, naše 'biti' imalo potpuni smisao.

Puno jače i u vrlo malo riječi u odnosu na Fromma, i što je najvažnije, zbog jasnog razloga zašto, a ne samo zbog nekonkretnog filozofsko-ontološkog pojma 'biti'.

Postoje ljudi, vrlo moćni, koji nam žele pomoći da nemamo ništa i budemo sretni.

Koji dobročinitelji i k tome su svjetska skrivena elita!

Ne pokazuju se u javnosti, osim ovih koji moraju i koji su im glasnogovornici, da se ne bi uzoholili, da im ne bi narastao ego pa da ne izgube 'biti'.

Naravno da sam pisao ironično.

Jer ovi su suprotnost poniznosti i smirenosti, oni žele vladati i biti moćni.

I nije im toliko do materijalnog bogatstva, jer imati moć nad drugim ljudima im je važnije (i ta moć je vremenita i prolazna, dakle isto taština kao kod onih koji gomilaju materijalna bogatsva).

Oni hvataju kao demoni ljude nudeći im materijalne stvari da bi im uzeli dušu.

I sad kažu, nije sreća u vlasništvu materijalnih dobara (pitanje koliko se to može uopće zvati dobrom), nego u njihovom posjedovanju.

Ako se to ima, onda se postaje 'biti' sretan.

Tako kažu, čak i eksplicitno.

A za posjedovati mora se biti u klubu koji je vlasnik dobara.

I Antihrist mu je ime.

Primjetite suštinsku razliku.

Fromm govori kako nije važno imati, nego biti, premda ne zna i ne piše što to konkretno znači 'biti'.

Svjetska antihristovska elita okreće stvari i istinu naopako.

Trivijalizira pojam 'imati', i legalistički ga vezuje uz pojam vlasništva, a pojam 'biti' vezuje uz vremenito zadovoljstvo posjedovanja i konzumacije vremenitih dobara.

I dok Pavao kaže - od sada koji ima ženu kao da je nema, odnosno neka ne bude rob vremenite spolne naslade,

ovi pak antihristi kažu i takve su zakone i praksu donijeli - od sada koji ima ženu kao da je nema, jer žena nije muževa, nego je gospodarica svog tijela i može se dati svakom tko hoće* tražeći u njima novo spolno zadovoljstvo, jer u mužu ga više nema.

I može ubiti čedo u svojoj utrobi, ako procijeni da će joj dijete biti smetnja u vremenitim zadovoljstvima ovog svijeta.

I dok Pavao kaže - od sada oni koji kupuju kao da ne posjeduju, jer je to što se kupuje vremenito, prolazno, i plijeni srce ako se vežemo uz to prolazno dobro, 

vladajući antihristi pak kažu, od sada oni koji su kupovali grlom u jagode lažna materijalna zadovoljstva, sad više ne će trebati, jer ćemo im to mi dati 'besplatno' u posjed.

Neka se ne brinu oko vlasništva, bitno je uživati u posjedu i konzumaciji.

'Biti' je prema njima posjedovati, potrošiti, imati veliki i nezasićeni apetit prema vremenitom koje će oni kontrolirati i davati u srazmjeru prema oduševljenju izgubljenih duša prema novom, vrlom, antihristovskom svijetu. 

* U A.Huxleyevom "Vrlom novom svijetu" je nemoralno ne dati svoje tijelo nekom, pa bio to prolaznik na ulici, tko ga spolnom strašću zaželi. 

Za Huxleya trebamo znati da je on bio pripadnik antihristovske socijalističko-fabijansko-darvinističke anglo elite te da ta knjiga nije osuda utopije, nego plan što elita želi u budućnosti. Knjiga je bila preteča 'prediktivnog programiranja'.

Plan se ostvaruje i evo primjera.

(Primjer je i uvođenje poreza na nekretnine koji ima za konačni cilj da ljudi nemaju u vlasništvu nekretnine, a da budu sretni, ako su u klubu. Negdje pročitah da su se naši vlastodršci obvezali EU da će taj porez uvesti nakon pristupanja u EU, kao što su se obvezali da će strancima dozvoliti kupovanje nekretnina što je pred nekoliko godina dopušteno. Sad je došao red na porez na nekretnine. Vjerojatno je bilo u paketu i davanje državljanstva imigrantima. Sve se je to dalo naslutiti i ipak je većina državljana bila za ulazak u EU, kako smo želi, tako žanjemo. RH je izvrstan primjer koje zlo je demokracija.)

Automobili se više ne prodaju bez računalne opreme bez koje automobil ne može fukcionirati.

Ali to računalo je umreženo u nekoj mreži koja ne samo snima promjene na autu, nego ih može sama potaknuti, u SAD se već nekoliko godina najavljuje zakon po kojem će automobili morati imati funkciju koju će policija ili neko drugi pozvati izvana i pogasiti i zaustaviti automobil.

Prilično sam uvjeren da i vaš automobil, ako ste ga nedavno kupili, ima tu nedokumentiranu funkciju.

I kao što se govori u gornjem videu, velike automobilske tvrtke i one koje iznajmljuju automobile (rent-a-car) nude usluge korisnicima da uzmu neki njihov automobil, i imaju ga na korištenju dok god plaćaju mjesečnu pretplatu. 

Naravno da korisnici plaćaju troškove goriva ili neku nastalu štetu zbog loše vožnje, ali servisiranje, registacija, osiguranje i sva davanja državi plaća mreža.

Na vozaču je samo da vozi i bude sretan (i plati mjesečnu pretplatu).

Dat je i primjer Netflixa, tko više poslije te usluge online gledanja filmova kupuje DVD-ove?

Da, trebalo je vremena da se ljudi naviknu ili da nabave internetsku vezu, međutim netfliks je ubio devedeove.

To se planira i s automobilima.

Ne ćemo ih imati u vlasništvu, a vozit ćemo ih i ponavljam biti sretni.

Osim ako nismo na nekoj crnoj listi politički nekorektnih.

Nama će usluga biti odbijena, onako kako me je Facebook davno banirao.

Ali moći ćemo kupiti svoj automobil, zar ne?

Tko kaže da će se automobili više uopće prodavati osim što će biti na korištenju na automobilskim mrežama?

I kako ste mogli čuti na videu, mjesečna pretplata limitira koliko kilometara možete mjesečno napraviti.

Slijedeće će biti da se limitira radijus koji možete učiniti s autom, kao što ne možete s bolt romobilom otići daleko koliko želite.

I da, eletrični iznajmljeni romobili su dio istog plana, ne ćete imati ništa, a biti ćete sretni.

Sretni u navodnicima i s žigom Zvijeri na ruci ili na čelu.

P.S.

Poveznica na tekst o opasnosti pametnih brojila električne energije.

Obruč se steže.

Papa Franjo u Indoneziji pozvao na ujedinjavanje rimokatolika i muhamedanca u borbi protiv dehumanizacije i klimatskih promjena.

Usput možete pročitati kako postoji 'tunel prijateljstva' između džamije i rimokatoličke katedrale u Jakarti.

Obruč se steže.

Barem nisu jedan drugom ljubili noge.

Rimski papa po tko zna koji put ponavlja drugovatikansku dotrinu iz dokumenta "Nostra Aetate" po kojem su sve religije dobre jer vode prema Bogu.

Da je rekao ono što su 'nezabludivo' naučavali rimski pape prije o muhamedanizmu, onda mu ovaj indonezijski imam ne bi dao ruku za poljubiti, a to si Bergoglio ne može dopustiti pred kamerama.

A možda ima i 'fetiš' ljubiti drugima ruke.

Čak mislim da Bergoglio, kao i njegovi prethodnici stvarno i iskreno vjeruju da sve religije su manje više iste jer vode k Bogu,

Ne čudim se njima niti novorednim katolicima.

Čudim se jedino tradicionalnim rimokatolicima jer su u kognitnoj disonaci, istovremeno drže istinitima teze koje su međusobno kontradiktorne, ili vjeruju u nešto što činjenice opovrgavaju.

To stanje nije normalno i dovodi do težih duhovno-duševnih poremećaja.

Vjeruju u papizam, konkretno da rimski papa ne može postati heretik koji javno naučava krivovjerje, i onda i dalje vjeruju u papizam iako zaključuju da je Bergoglio heretik.

Neki nakon toga, znam iz osobnog iskustva, pokušavaju naći rješenje u sedevakantizmu pravdajući se da uvijek postoji inter regnum, vrijeme između smrti jednog pape, i izbora te proglašenja novog pape.

E sad, to može trajati jedan mjesec, godinu i godine, desetljeća.

Na kraju sam shvatio da se radi o tisuću godina, te da rimski papa nije niti glava, niti stijena-temelj Crkve niti nezabludivi vikar Hristov.

Svi pravoslavci, oni istinski, su sedevakantisti glede rimskog pape.

Svjetski pravoslavci nisu sedevakantisti, oni znaju ljubiti ruke suvremenim rimskim papama apostatima i smatraju ih rimskim papama.

UN planira usvajanje Pakta protiv prenapučenosti.

Vjerojatno je uključeno prebacivanje prenapučenih Azije i Afrike u demografski oslabljenu Europu.

Europa je postala kao kontinent za sterilizaciju.

Ako netko ima mnogo djece, pošaljite tu djecu u Europu, i onda više djeca ne će imati djecu. 

Obruč se steže.

Uglavnom, obruč se steže onima koji žele biti od ovoga svijeta, a svijet pokazuje sve više svoje pravo lice.

Onima koji su djeca Božja, obruč i svijet ne mogu ništa, uzeti im život je samo omogućiti im vijenac vječne slave.

Švicarska liberalno-zelena političarka podrijetlom s Kosova objavila je na internetu fotografije na kojima puca iz pištolja na sliku Bogorodice s djetetom Isusom. 

Bez sumnje ona je uvjerena da može ne samo nekažnjeno pucati na Boga i Bogorodicu, nego da može objaviti i pokazati javnosti da je to učinila.

Tako su i 'španski borci' 30-tih godina prošlog stoljeća objavili fotografiju na kojoj su pucali na veliki kip Isusa Hrista, vjerujući da je revolucija pobijedila (prije toga su boljševici filmovima slavodobitno dokumentirali skvrnjavanje ikona i rušenje crkvi u Rusiji).

General Franco ih je uspio pobjediti, pacifizirati ili istjerati iz Španjolske**.

Postoji li u Europi neki general koji bi slično učinio?

Ako nema, ako nema ljudi koji će adekvatno kazniti bogohulnike, onda ide svijet svom brzom kraju.

Još malo o automobilima.

Europske tvornice će platiti 15 milijardi Eura kazne jer se nisu njihovi električni automobili prodavali u količini kako su im gazde naredili, pa će zbog ispuštanja CO2 prodajom auta s motorom sa unutarnjim izgaranjem dobiti sličan status kao krave koje prde.

Pitanje nije tko je ovdje lud, nego tko nije lud?

Možda jedino krave nisu lude, osim ludih krava koje ne prde.

** Pred nekoliko godina na Riječkom sveučilištu, na trsatskom 'k(r)ampusu', nekadašnjoj vojarni, bila je vanjska foto izložba u čast 'časnih španskih boraca'.

Pitao sam se, je li moguće napraviti izložbu sa potpuno drugim prikazom rata u Španjolskoj na istom mjestu pozivajući se na razvikane slobode sveučilišta da se u njemu dozvoljava čuti sve strane?

Pitao sam se retorički, jer je jasno da su sva naša sveučilišta preuzeli ljevičari i antife, odnosno da ih nisu nikad ni izgubili.

Kako je i moglo biti drugačije kad je utemeljitelj RH bio partizan i to komesar, i koji nije nikad osudio partizaniju, pa shodno tome nije ni 'španske borce'.

Nije mi još uvijek jasno jel bio tako beskrajno naivan (ne bih se iznenadio da je to istina, njegova oholost i samouvjerenost mogla je skrivati tipičnu zagorsko-hlebinsku naivu) misleći da će ljevičari i antife postati hrvatski domoljubi, ili je išao obmanuti hrvatske domoljube lažnom pričom o pomirenju.

Pomirenje koje znači, kao što nisi mogao za vrijeme jugokomunizma javno govoriti istinu o 'španskim borcima', tako ne smiješ niti u RH. 

Loša vijest za Putinoljubce i one koji osuđuju plandemiju i novi svjetski poredak.

Dakle, sadašnja Rusija i Kina su lažni oponenti globo-homo svijetu.

Nažalost, i Rusija, i Ukrajina, i sve ostale slavenske zemlje bilježe rekordni pad nataliteta.

Na Zapadu nije tako jer im natalitet podižu neeuropljani, ali koliko se sjećam, i tamo padaju stope nataliteta, odnosno u cijelom svijetu se rađa sve manje i manje djece.

Što bi značilo da ne će imati tko ratovati osim dronova i robota, te da čovječanstvo ide u nestanak i bez ratova, i bez gladi, i bez pandemija.

I kao da je Biden pročitao gornje redove pa je odlučio požuriti sa svjetskim ratom.

Rusija stalno radi u pijesku neke crte i prijeti SAD i NATO da ako još jednom prijeđu crtu to znači otvoreni rat s njima.

Ako sad SAD i NATO isporuče dalekometne rakete Ukrajini, onda ili će Rusija kapitulirati, ili slijedi velerat. Ako je ovo drugo, onda je vjerojatno isplaniran od ranije zajedno s plandemijom.

I više ne ću ništa dodavati nakon ove plandemijske vječne teme.

Ako je ovo o trombima u krvi uzrokovanim pelcovanjem objavljeno na YT i nije dosad izbrisano, onda se situacija vjerojatno uvelike izmjenila.

Možda se stvarno više ne mogu sakriti katastrofalne posljedice pelcovanja?

Hoće li odgovorni odgovarati i kako?

Hoće li to biti neki žrtveni jarci da ne bi stradali njihovi pravi nalagodavci?

Radi li se možda o novoj generaciji političara koji trebaju zamjeniti postojeće kako bi ljudi stekli povjerenje u njih osudom starih i da bi nastavili po starom planu, ili još gorem s novim glumcima?

Tu es Petrus

Tu es Petrus je parodija Mise autora Palestrine.

Nemalo sam se iznenadio kad sam to pročitao.

Na ovim stranicama wikipedije piše kako je parodija Mise muzičko djelo nastalo u renesansi  koje koristi već postojeću glazbu koja može biti sekularna kao melodiju Mise.

Ako je to tako, onda su sve Mise kasnije i prije skladane bile parodije Mise.

I kako je Misa ili Liturgija molitva naroda Bogu, a ovdje nema naroda nego se radi o koncertnoj glazbi za slušanje, ne za molitvu naroda, onda mi se čini opravdanim nazvati Tu es Petrus i slične skladane Mise parodijom Mise.

Djelo Palestrine je pogotovo parodija zato što to djelo nije bilo posvećeno svetom Petru, nego papizmu.

Hristova rečenica "ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" je rečenica iz Evanđelja koja je najviše krivo tumačena.

Jer ako se ne uzme kontekst te rečenice, da je prije Hristos pitao apostole što ljudi kažu za Njega, onda se dolazi do apsurda kako je kamen koji odbaciše graditelji i koji postade kamen zaglavni (Psalam 118, 22 redak) i o kojem se navodi u Proroku Zahariji (10,4), u Evanđeljima po Mateju (21,42), Marku (12,10), Luki (20,17), Djelima apostolskim (4,11), u Poslanici Efežanima (2,20) bio sam Petar, a onda po papizmu to su rimski pape.

Sveti apostol Petar u svojoj prvoj poslanici (2,27) spominje kamen zaglavni, te je bogohulno pretpostaviti da je Petar mislio na sebe. Poslanica je sasvim jasna da se radi o Isusu Hristu, Sinu Božjem, Riječi, Slovu, Mudrosti, Istini, Putu, Životu.

I što su apostoli odgovorili na Isusov upit?

Neki od naroda su govorili da je Isus Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, neki da je Jeremija ili neki od proroka.

Tako su Mu odgovorili.

Primjetite da apostoli nisu rekli da narod govori da je Isus Hristos, Mesija.

Ali da nisu niti prije toga apostoli rekli da je Isus Hrist i Sin Božji, jer da jesu ne bi ih Hrist pitao.

I onda Isus pita, a što kažete vi tko sam Ja?

Na to Šimun Jonin kaže - Ti si Mesija-Hristos-Pomazanik, Sin Boga živoga.

Hrist pohvaljuje Šimuna i kaže mu da ga zbog tog odgovora sad naziva Petrom, grčki Petros što znači kamen, stijena.

I kaže mu da nije došao sam do toga, nego mu je objavio Bog Otac.

Te još kaže u nastavku, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.

Jasno je ili bi trebalo biti jasno onom tko je povjerovao u Evanđelje i Objavu, da se stijena odnosi na ono što je Petar prethodno izjavio, da je Isus Hrist i Sin Boga živoga.

Crkva je sazidana na tome, na vjeri da je Isus obećani Mesija i k tome Sin Božji, Riječ, Slovo.

Crkva je sazdana na vjeri u Bogočovjeka, a ne u čovjeka*.

I kakvo bi to bilo vječno zdanje Crkva da je sazdana na nekom čovjeku, a ne na Bogočovjeku?

Odavno bi Crkva bila ruševina da joj je temelj neki čovjek, ma kako svet bio, a kamoli da su to često griješni i heretični, a sad i apostate rimski pape.

Bitno je znati da Crkva nije niti u prvom tisućljeću vjerovala kako je rimski papa stijena Crkve.

Petru se je priznavalo apostolsko prvenstvo, ali nipošto nezabludivost ili da je on glava Crkve.

Da je Petar bio glava Crkve onda ne bi sveti Jakov, brat Hristov, i episkop najstarije Crkve od koje su sve druge Crkve nastale, a ta je Jeruzalemska Crkva, sazvao, predsjedao i zaključio sabor Crkve u Jeruzalemu.

Nego bi samo pitao Petra, glavu i stijenu Crkve, trebaju li se pogani obrezati kad se krste.

I na svim drugim saborima Crkve bilo je tako, i kad su bili sveti rimski pape i imali autoritet branitelja pravoslavlja, nije se na slijepo vjerovalo njihovim pismima ili riječima, nego se je primjerice na saboru čitalo pismo rimskog pape, i nakon što se je pročitalo i čulo da je pravovjerno, aklamacijom se je reklo, sveti Petar govorio je kroz usta pape Lava.

Nu kad su pak počeli problemi s papizmom, kad je prvi put neki papa objavio kako njega nema nitko pravo suditi?

Bilo je to za vrijeme pape Simaha koji je vladao Rimskim patrijarhatom od 498-514.g.

Treba znati da je prije njega vladao papa Anastazije koji je imao probizantske stavove tako da se je Rim tada podijelio na dva tabora po tom pitanju, pa je nastala u to vrijeme Lateranska shizma u kojoj su bila dvojica papa, papa Simah, i papa Lovro koji je izabran isti dan kao i Simah za papu.

Spor između njih dogovorno je trebao odlučiti ostrogotski kralj Teodorik Veliki.

Međutim Simah je bio optužen da je mjesec dana ranije slavio Uskrs nego što je propisano kanonom Nicejskog sabora Crkve, da potkrada Crkvenu blagajnu te da ima aferu s jednom monahinjom.

I umjesto da pristane da se na sudu obrani od tih optužbi, on se je povukao i praktično zaključao u crkvu sv.Petra izvan zidina**, a sve ostale rimske crkve priznale su Lovru za papu.

I tada se je odlučio na katastrofalan potez, odlučio je krivotvoriti, odnosno izmisliti tobož ranije dokumente koji su tvrdili da "prvu stolicu (rimskog papu) nitko ne sudi", da papa određuje sve u Crkvi pa tako i dan Uskrsa i slično.

Dakle za sve optužbe protiv njega krivotvorio je (vjerojatno ne on nego netko ili neki od njegovog kruga) dokumente koji su ga pravdali i dali mu pravo zašto se nije pojavio na sudu.

To su prve papističke krivotvorine s početka 6 stoljeća koje su trebale pomoć papi Simahu*** da ne bude suđen i možda osuđen i koje su tobož bile datirane desetljećima i stoljećima ranije.

O tome je YT kanal Ubi Petrus**** napravio vrlo zanimljiv video:

K navedenim pseudo-simahovim krivotvorinama, kasnije je došla krivotvorena Konstantinova Darovnica po kojoj je tobož car Konstantin ostavio vlast u carstvu rimskom papi.

Kasnije su nastale pseudo-izidorove krivotvorevine koje su po svoj prilici nastale u Francuskoj i cilj im je bio da zaštite biskupe od samovolja nadbiskupa ili sekularnih vladara tako da je 'kanonizirano' da jedino rimski papa ima pravo suditi biskupe i slično.

Vrlo je zanimljivo što je RKC kasnije, stoljećima nakon shizme, priznala (nerado, ali u suočavanju s dokazima nije imala drugog izlaza) da su ti dokumenti bili krivotvorine, međutim papizam koji se temelji na krivotvorinama i na krivom tumačenju "Tu es Petrus" i dalje egzistira.

Doduše uvelike izmjenjen prema pravoslavnima i protestantima koji su se nekad tretirali kao raskolnici i heretici i koji se ne mogu spasiti dok se ne 'vrate' u RKC.

Sada im se priznaje da se mogu spasiti te da pripadaju Hristovoj Crkvi, samo ne tako potpuno kao RKC.

Izmjenjen je i stav prema sekularnim vlastima kojima se priznaje autonomija, dok su nekad svi zemaljski poglavari morali poljubiti papuču pape.

Nekoliko pitanja protiv zablude papizma na koje nema odgovora.

Ako je papizam od početka Crkve, zašto nije tako važna činjenica navedena u Vjerovanju - Simbolu vjere?

Ako je papizam od početka Crkve, zašto se sazivaju ekumenski sabori Crkve koje nije ni sazivao rimski papa, nego rimski car?

Netko će reć na to, ekumenski sabori moraju biti potvrđeni od rimskog pape da bi bili prihvaćeni u Crkvi.

Zašto je onda rimski papa prihvatio osmi ekumenski sabor Crkve u Carigradu 879-880.g u obrani carigradskog patrijarha Fotija i osude hereze filioque, a kasnije su drugi pape to priznanje povukli?

Može li onda Bergoglio povući sad sve ekumenske sabore Crkve kao nevažeće?

U papizmu može, jer sve što radi sadašnji papa je 'nezabludivo' makar bilo u suprotnosti s 'nezabludivim' odlukama bivših papa.

Rimski pape stoljećima su ponavljali saborsku anatemu papi Honoriju, i onda su prestali, sad RKC tvrdi da Honorije nije bio heretik.

Može li onda Bergoglio objaviti kako Arije i Nestorije nisu bili heretici?

I na kraju pitanje vezano uz temu.

Ako je papizam istina od početka Crkve, zašto bi se onda radile krivotvorine kroz prvo tisućljeće koja su ga tobož dokazivale?

Ili kako kaže Ubi Petrus, ako sam stvarno vlasnik kuće, i svi susjedi znaju da sam vlasnik, i u gruntovnici piše da sam vlasnik, zašto bih radio krivotvorinu koja će dokazivati da sam vlasnik?

Znači, činjenica da postoji niz krivotvorina na koje se je nekad pozivala RKC da bi dokazala papizam, dokaz je da papizam nije nikad postojao u Crkvi, da ga nema u 'gruntovnici' i da susjedi (ostali patrijarhati) ga nisu nikad priznavali jer je laž.

Kao što je Palestrinovo glazbeno djelo parodija Mise, tako je RKC sa svojim papizmom i ostalim herezama parodija Crkve.

* Zato Justin Popović navodi papizam kao najveću hulu na Bogočovjeka, i kao korijen zapadnoeuropskog humanizma, kao i Antihrista koji će se kao čovjek praviti Bogočovjekom.

Papizam je samo prva faza Antihrista, kad se neki čovjek pravi nezabludivim zamjenikom Bogočovjeka, a da ga Bogočovjek nije nikad izabrao na to mjesto jer to mjesto ili služba niti je postojalo, niti postoji, niti će postojati. 

Hristos je glava Crkve i vodi je preko Duha Svetoga koji onda nadahnjuje ljude dobre volje da vode Crkvu, bili oni patrijarsi ili samo monasi, ili carevi ili laici koji su se znali u oči suprostaviti patrijarsima hereticima.

Ali niti jedan patrijarh uključujući rimskog papu, niti jedan monah, niti jedan car nije izabran da stvarno vodi Crkvu zato što je tu službu dobio od drugih ljudi, nego ako ima pravu vjeru te krijepostan i pobožan život te je tako spreman primiti nadahnuće Duha Svetoga. 

Zato nije dovoljno da na nekom ekumenskom saboru svi episkopi donesu jednoglasno neku odluku, kanon ili dogmu da bi taj sabor bio važeći.

Jer ako svi ti episkopi nisu imali ili slušali Duha Svetog, onda to nije bio sabor Crkve.

Drugi sabor u Efesu 449. bio je takav falši sabor.

Takav je bio i falši sabor ujedinjenja u Firenzi koji je formalno prihvaćen od cara i patrijarha i većine episkopa, ali ga Crkva, vjerni narod nije prihvatio.

Povijest Crkve u kojoj je bilo mnogih patrijarha (papa) heretika, kao i takvih careva, nepobitan je dokaz da ne postoji služba u zemaljskoj Crkvi koja će jamčiti nezabludivost, ili kako neki moderni pravoslavci vjeruju da je rimski car, kojeg nema ali vjeruju da dolazi, prepreka dolasku bezakonja i Antihrista.

Ne, ponavljam, kao što je u SZ Bog odabrao proroke (a to je bio i car David, znamo po Psaltiru) i nadahnuo ih je da usmjeravaju Izabrani narod, tako i u NZ Bogočovjek izabire dostojne ljude da usmjeravaju Crkvu (tko može tvrditi da nisu kršćanski oci usmjeravali Crkvu premda nisu svi oni bili episkopi?) po nadahnuću Duha Svetoga.

Sama služba Velikog svećenika u SZ, ili patrijarha (pape) u Crkvi nipošto ne znači da je svaki patrijarh svet i da ga se treba bespogovorno slušati, nikad ga ne suditi premda je evidentno heretik i apostat.

Svjetski pravoslavci sada su u stanju papizma pred tisuću godina, jer iako vide da su mnogi patrijarsi heretici te tako ne mogu pripadati Crkvi, oni i dalje stoje u duhovnoj zajednici s njima i priznaju ih arhijerejima.

** Lateranska shizma nije bila samo pravni spor u Rimu tko je pravi rimski episkop.

Rim se je podijelio u dva tabora koju se se krvavo sukobljavali. Kako napisah, Simah se je povukao u crkvu sv.Petra izvan zidina, a ostale crkve u Rimu, uključujući najvažniju Lateransku katedralu je držao papa Lovro.

*** Papi Simahu nisu konkretno pomogle te krivotvorine, nego je ostrogotski kralj Teodorik Veliki došao u sukob sa Carigradom, pa je odlučio maknuti probizantskog papu Lovru i njegove sljedbenike te je tako ostao samo papa Simah kojem se nije sudilo za gore navedene optužbe. Zbog političkih razloga, ne zbog njegovih krivotvorina. Ali su te krivotvorine s vremenom dobijale na težini jer ih se je smatralo autentičnim te je tako biljka zla, papizam, sve više rastao.

**** Ubi Petrus je prvi dio rečenice "Ubi Petrus, ibi Ecclesia" - tamo gdje je Petar, tamo je Crkva. Netko će pomisliti, svakako papisti, da je ta rečenica dokaz papizma.

Ali varaju se, svaki episkop, ako je pravi i pravovjerni, je sveti Petar. Tako su kršćanski oci, istočni i zapadni tumačili. Afrički latinski biskupi koji su pripadali Rimskom patrijarhatu, na čelu sa sv.Ciprijanom su bili na tome izričiti i nisu dopuštali rimskom patrijarhu-papi da se petlja u njihovu sinodu. Sveti Augustin je bio zaprijetio rimskom papi ako bi ovaj podržao heretika Pelagija. Zamislimo da sad neki hrvatski rimokatolički biskup ili recimo episkop SPC, kaže svojem patrijarhu - ako ne odbaciš krivovjerje ne smatram te više patrijarhom nego si anatema. Dakle neusporedivi su ti drevni kršćanski oci i episkopi sa suvremenim čija plaća i položaj ovise o dobrom ugledu pred patrijarhom-papom. A ovima na vrhu položaj ovisi o sekularnoj državi i gospodarima svijeta.

P.S.

Razotkriven plan ubojstva papa Franje u Indoneziji.

Kod planera su nađeni leci ISIS-a, dron te lukovi i strijele (valjda ako leci i dron zakažu).

Zanimljivi su mi po običaju komentari.

Jugokomunistički i prosodomistički daju potporu ovom papi tako da svakom komentaru koji je kritičan prema trenutnom papi daju minuse.

Rimokatolici kojima je papizam istovjetan s kršćanstvom napominju kako Duh Sveti i dalje vodi Crkvu i ovog papu, skoro da ne kažu - tko kritizira papu radi grijeh protiv Duha Svetoga.

Takvi često bez srama napišu - papa je poljubio Kuran jer tako pokazuje ljubav i poštovanje prema muhamedancima.

S takvima nema smisla polemizirati i ukazivati im na nekonzistentnost papizma u kojem jedan papa može raditi ono što je prethodni osudio kao zlo i obrnuto.

Tu je kao i kod Muhameda i Kurana, posljednje učenje je abrogiralo prethodno, važi ono iz Medine, a ne iz Meke, važi ono da se može ili treba poljubiti Kuran jer su to posljednji pape učinili.

Inače se javlja neki rimokatolički župnik imena headless horseman, bezglavi jahač.

Ne znam da li je jahač, ali mu pristaje bezglavi.

Jer uvijek brani papu ma što papa radio.

Što je i razumljivo jer mu je papa na kraju krajeva poslodavac i onaj tko će mu isplaćivati mirovinu.

Ako bi izgubio posao, što bi radio?

Ni ne pita se što ako izgubi dušu, ne samo glavu.

Tu se nalaze komentatori koji su kritičniji prema papa Franji pogotovo radi nekanoniziranja Stepinca.

Ali i oni, premda neki od njih ne priznaju papa Franju nego vjeruju da je posljednji papa bio Benedikt XVI ponavljaju implicitno ili eksplicitno krivo tumačenje Evanđelja po Mateju, 16 poglavlje, 18 redak o kojem sam gore pisao, pa često naglašavaju - vrata Paklena Crkvu ne će nikad nadvladati.

Papizam je toliko duboko ušao u njih da nisu spremni niti ne žele istraživati kako je nastao, kako nije bio priznat od Crkve, kako su se radile povjesne krivotvorine kako bi ga dokazale te da RKC nije Crkva, nego parodija od Crkve.

Ne znam koliko su u tome krivi ili nisu, Bog zna da li su stvarno toliko naivni i neupućeni misleći da sve znaju što je potrebno za spasenje pa se ne moraju baviti pitanjima nastanka papizma, ili su hotimično zatvorili oči za istinu koja im ne odgovara i zbog koje bi trebali sebi priznati da su zavedeni, te da se tek trebaju katehizirati, krstiti se i ući u pravu Crkvu.

Na istom portalu je tekst o biskupu Josipu Juraju Strosmayeru.

Priznajem da sam imao krivo mišljenje o njemu zbog južnoslavenstva, a i da ga kao tradicionalni katolik - ultramontanist nisam prihvaćao zbog njegovog otpora proglašenju dogme o papinoj nezabludivosti na Prvom vatikanskom koncilu RKC.

Međutim, kad sam shvatio zabludu papizma, napisao sam tekst na blogu koji je rasvjetljavao njegovu značajnu ulogu na koncilu, kako je bio daleko najuvaženiji naš biskup ikada u svijetu, ali sam i žalosno konstantirao da je kasnije popustio i pod pritiskom priznao tu lažnu dogmu papizma.

Kako je bio vizionar južnoslavenstva, pretpostavljam da je vidio u proglašenju dogme veliku prepreku ideji južnoslavenstva budući su većina južnih Slavena pravoslavci, te pretpostavljam da je vjerovao da se može dogoditi neko jedinstvo između rimokatolika i pravoslanih bez papizma.

Ali bez papizma nema ni rimokatolicizma.

Rješenje je povratak rimokatolika na zapadni pravoslavni obred kakav je bio prije raskola.

Jedan komentor prenio je tekst o Strossmayeru koji otkriva da je bio veliki borac protiv masonerije, da je upravo jadikovao što su mnogi klerici RKC skloni masonstvu:

"......Pismom od 16. listopada 1889. godine dodaje: „Nunciju sam u Beč javio, kako naši svećenici na komandu glasuju za framasone.“........Krajem 1893. godine piše: „Glede zagrebačke nadbiskupije Slobodni zidari i neprijatelji crkve ostaju, a ne vidim, da bi dosadašnjim putem Sveti Otac papa pobijediti mogao.“(Ivan Mužić: 25. O sekti masona, Matica hrvatska Split, Split, 1999., str. 108.-111.). Iz ovog malog izvatka Strossmayerovih pisama vidljivo je da je toliko osporavani biskup bio najveći bastion protiv izgradnje kraljevstva sotone u Hrvatskoj, jedna rijetka svjetla luč koja je još svjetlila iznad cijele Hrvatske. Međutim, tu biskupovu narav ne spominje gotovo nitko. Niti jedni, niti drugi. Ni oni koji se groze njegove zablude južnoslavenstva, niti oni koji se njome diče i koriste je za razna slavjanska bratimljenja s bizantskim susjedima. Ne spominju tu borbu ni oni koji ga slave kao velikog mecenu i graditelja, niti Crkva kao uzvišenog katoličkog dušobrižnika. Zašto? "
Mladen Lojkić . Hrvatski fokus, 15.09.2014.

Odgovoriti ću Lojkiću s ravno deset godina zakašnjenja. 

Pravaški orijentirani Hrvati se tradicionalno malo brinu o religijskim pitanjima, njima je hrvatska samostalnost važna bez obzira kakva bila i pod patronatom bilo koga bila (znam da je kontradikcija).

Da, premali smo da bismo izbjegli patronatstvo, Strossmayer je to znao i bio je realist pa je vidio hrvatsku budućnost kroz južnoslavenstvo, ali opet unutar Habsburške monarhije.

Znao je da Srpska kraljevina ima bliske veze s Habsburškom monarhijom, umro je dvije godine nakon masakra Obrenovića kad je ta veza pukla.

Pravaši dakle u pravilu ne podnose Strossmayera kao što ga nije podnosio A.Starčević.

Jugoslaveni koji su kod nas nakon 1945. manje više svi jugokomunisti, su ateisti.

Njima je Strossmayer važan samo zbog južnoslavenstva, a najradije bi voljeli da nije bio biskup, nego komunist ili mason.

Zato ga ni oni ne spominju.

Vladajući koji su bliski s framasonima, naravno da ga ne žele spominjati.

I tko je još ostao?

Rimokatolici.

Oni ga ne podnose zato što se je borio protiv papizma, i zato ga ne spominju.

Slijedi vijest iz Svjetskog Pravoslavlja.

Carigradski patrijarh Bartolomej pozvao je RKC , budući slijedeće godine se poklapa dan Uskrsa po starom kalendaru po kojem je definiran Uskrs na Prvom nicejskom ekumenskom saboru Crkve 325.g (iduće godine je 1700 godišnjica sabora), i novog kalendara kojeg je uvela RKC u 16 stoljeću, da se vrati na proslavu Uskrsa prema starom kalendaru.

Dakle ne bi bilo iznenađujuće da RKC na to pristane pa da Uskrs ne samo u isti dan, nego i na istom mjestu, u istoj crkvi, i u isto vrijeme na zajedničkoj Liturgiji slave Svjetski Pravoslavci i Rimokatolici.

Da, zašto ne bi?

Jedni druge priznaju kršćanskom Crkvom, jedni druge ne zovu hereticima i raskolnicima više.

Tu i tamo nadobudni apologeti na internetu koriste te izraze za drugu stranu, ali oni nisu dio vladajuće strukture tih Crkvi, može im se i zabraniti da dalje pišu i govore na internetu.

Mogu reći da je time ispunjena molitva Hrista Bogu Ocu da svi Njegovi budu jedno.

Međutim, međutim.

Niti jedni niti drugi nisu Hristovi, nego su i jedni i drugi apostate i u službi vladara ovog svijeta koji su odlučili ubrzati ujedinjavanje 'kršćanskih' Crkvi koje oni kontroliraju.

Svi se ujedinjuju ili su već ujedinjeni, red je sad i na njih.

Nadam se da ste primijetili kako centralizirana i papistička RKC je ona koja prva daje koncesije drugoj strani, prvo je RKC na Drugom vatikanskom saboru priznala Svjetsko Pravoslavlje kao Hristovu Crkvu, priznala im je apostolsko nasljeđe i sakramente.

Papizam je idealan za lažni ekumenizam, papisti vjeruju da je rimski papa nezabludivi vikar Hristov, pa ako je isti vikar priznao 'Pravoslavlje' kako se oni mogu pobuniti protiv Hristovog zamjenika, to je kao da se bune protiv Hrista.

Zbog decentraliziranosti Pravoslavlja i duboko usađene istine o zabludi papizma, Svjetsko Pravoslavlje nije moglo u stopu pratiti RKC iz straha da se niži kler i narod ne pobuni*****.

Tako da se patrijarsi druže, negdje i mole s rimskim papom, ali koliko mi je poznato još nije donesen pandan drugovatikanskom dokumentu Nostra Aetate, još uvijek nije proglašeno da je RKC pravoslavna Crkva s validnim episkopima i validnim sakramentima.

Ispod stola se oni priznaju, mnogi konvertiti od RKC koji imaju želju krstiti se, nailaze na velike teškoće jer se niži kler boji tako zamjeriti episkopima koji neslužbeno priznaju rimokatoličko krštenje.

Zato se rimokatolički konvertiti primaju miropomazanjem-krizmom, a istinski pravoslavci ako žele ući u Svjetsko Pravoslavlje moraju se krstiti, i to nekanonski polijevanjem vode po glavi, a ne trokratnim uranjanjem u krsnu vodu kako je to propisao Nicejski sabor Crkve.

Nakon Uskrsa 2025.g. može se očekivati i formalno ujedinjavanje.

Istinski pravoslavci to iščekuju, da se karte potpuno otvore, da Svjetski Pravoslavci više ne glume da su pravoslavci.

Ako patrijarsi njihovi procjene da će malo vjernika se pobuniti i prijeći među istinske pravoslavce, onda će se to tada dogoditi.

***** Nije slučajno bio Drugi vatikanski koncil RKC 60-tih godina prošlog stoljeća.

U tom desetljeću kao da su demoni pušteni s lanca, hipi i seksualna revolucija, promocija rock'n rolla, droga i ekumenizma i na Zapadu i na Istoku, grljenje Atenagore i Pavla VI, skidanje anatema.

Sve je prolazilo u tom desetljeću.

Bunili su se samo ljevičari koji nisu bili zadovoljni brzinom revolucionarnih promjena.

D.Pešorda u tekstu "Farizejština" u uvodu piše o godišnjici smrti Zvonka Bušića koji se je ubio zbog razočaranja u Hrvatsku zbog koje je robijao preko trideset godina u SAD.

I piše kao da mu zavidi, "prijatelju, umro si na vrijeme".

Mnogi od nas koji smo bili ili još jesmo hrvatski domoljubi, mogli bismo slično napisati.

Hrvatski narod zbog čije slobode su mnogi robijali ili bili ubijeni, izdao je one koji su bili spremni na žrtvu i dali su žrtvu radi njega.

Zbog malo mesa iz eu-egipastkih lonaca odbacili su slobodu, makar ona bila samo još uvijek potencijalna, zbog pokvarene hrane Zapada prihvatili su sodomizam, odbacili suverenost i prihvatili suicid, politiku EU zamjene stanovništva.

Z.Bušić se je ubio da ne gleda samoubojstvo svojeg naroda.

Ispada kao apsurd da je hrvatski narod bio zdraviji u komunističkoj Jugoslaviji, nego sad u tobožnjoj svojoj državi pod nadzorom EU.

Bez dalnjeg, veliku krivicu imaju u tome hrvatski komunisti koji nisu bili nikad za hrvatsku državu, ali su na nju pristali u strahu od velikosrpske politike koja ih je htjela smjeniti kao jugoslavenske federaliste koncem 80-tih godina prošlog stoljeća (poznati jugokomunistički funkcioner Mika Špiljak je izgleda bio taj koji je pokrenuo Tuđmana i organizirao mu davanje putovnice kako bi ovaj u Kanadi i drugdje predstavljao se iseljenicima kao onaj tko će spasiti Hrvatsku i ostvariti slobodu te tako od njih dobiti novce za projekt HDZ).

I koji su osnovali HDZ i praktično u kontinuitetu od prvih izbora do sada vladaju, bilo u HDZ bilo u SDP i njegovim satelitima ili zamjenama. 

Ipak, krivnja naroda se ne može sakriti, jer narod nije cijenio jednog idealistu Bušića, nego zaštitnika komunista i Tita, Tuđmana i njegovu ekipu.

I to zato što je narod po naravi bio sličniji kalkulantima bivšim ili nebivšim komunistima, prešaltanim u liberalne demokrate ili neprešaltanim, a koji svi plešu onako kako netko moćniji od njih svira.

Stoga se može reć da je idealist Zvonko Bušić bio izdan od svojeg naroda, te da nije mogao podnositi tu neuzvraćenu ljubav te mu je, pretpostavljam, izgledalo da je bio zalud pola života na robiji.

I tako si je oduzeo život.

Kao kršćanin ne mogu naći opravdanje za takvo samoubojstvo.

Razočaranje u neku osobu (uključujući samog sebe), ideju, narod, državu i slično nikad ne može opravdati samoubojstvo.

Zato što čovjek mora naći smisao života u Bogu, nikako u nekom stvoru.

Radi Boga se nitko nije nikada ubio, a razočaranje u stvorenja je pravilo, a ne izuzetak.

Biblija nam kaže - proklet je čovjek koji se uzda u drugog čovjeka.

Ne zato što ga je Bog prokleo, nego što je pouzdanje u nepouzdane prokletstvo samo po sebi.

Slično se može reći i za ljubav prema narodu.

Ono je prirodno i prirođeno čovjeku, ali nikad ne smije natkriliti ljubav prema Bogu.

Naučimo se iz žalosnog primjera Zvonka Bušića kako ljubav mora biti rangirana, na ljestvici, kako ljubav prema mužu, ženi (Zvonko se nije smio ubiti i radi ljubavi prema svojoj ženi), djeci mora biti iznad ljubavi prema rodu i narodu, a na vrhu je ljubav prema Bogu.

Koja nikad ne će razočarati, nego je vječni izvor blaženstva.

U drugom dijelu teksta Pešorda lamentira, a što nam drugo preostaje, kako globo-homo antife kontroliraju i državu i ulicu, i ono o čemu je rijetko pisao, kontroliraju RKC.

Dakle naveo je nekog filozofa Krkača koji je objavio u jezuitskom časopisu koji je pod kontrolom zagrebačkog kaptola, što znači i papa Franje koji je jezuit, tekst koji osuđuje 'klečavce' na hrvatskim trgovima.

I ja sam pisao o tome i smatrao sam da ne treba klečati na trgovima, ali iz sasvim drugog razloga od Krkača, jezuita, Kaptola i Vatikana.

Zato što se pred neprijateljima Hristovim ne kleči niti se održavaju javne molitve na neposvećnim mjestima na kojima će se prolaznici, ili organizirani protuprosvjednici, rugati Hristu, Bogorodici i ovima koji mole (treba biti spreman upotrijebiti fizičku silu protiv onih koje bogohule, makar to bila policija i protuprosvjednici kojih plaća država).

Može se moliti u sebi i prkosno negirati protukršćansku državu spremnošću na mučeništvo.

Pravi potez 'klečavaca' bi bio da dođu u crkvu u kojoj su pozvani državni funkcioneri na Misu pa onda pred TV kamerama jasno ih optužiti za antihristovske zakone i djela, također optužiti svećenike i biskupe koji im titraju da su izdali Hrista.

Gledao sam jedan video u kojem su francuski tradicionalni rimokatolici organizirano došli na skup u crkvu na kojem su bili pozvani neki muhamedanci, te su onda glasno molili krunicu uznemirujući obične rimokatolike i svećenika koji samo što nisu u crkvi ljubili Kuran. 

Revnost za Hrista je nužna, ali ona podrazumijeva spremnost na mučeništvo javnim svjedočenjem za Hrista.

'Klečavci' bi tako trebali doći na državne manifestacije na kojima se promovira bilo što što je protukršćansko i onda optužiti državu i državne službenike da su ili izdali Hrista ako su kršteni, ili su stupili u rat protiv Bogočovjeka koji se za njih ne će dobro završiti.

Vratimo se filozofu Krkaču i jezuitskom časopisu.

On navodi imbecilne argumente protiv 'klečavaca' poput - Hrist je pozvao kršćane da se mole u svojoj sobi, a ne na ulici.

Odgovaram, Hrist nas je pozvao da svjedočimo Evanđelje do nakraj svijeta i vremena.

To podrazumijeva da moramo činiti nelagodu ovovjekovnim poganima kako su činili kršćanski mučenici ondašnjim rimski poganima.

Kršćanstvo nije religija biti-ljubazan-sa-svima, nego širiti Evanđelje, a Evanđelje izvorno i pravilno znači navještati neupućenima da je Isus Hrist, Sin Boga živoga, koji je bio na križu radi otkupa čovječanstva od grijeha, da je uskrsnuo treći dan, da je uzašao na Nebo te da dolazi suditi žive i mrtve.

Pokajte se i vjerujte Evanđelju dok još imate vremena, jer Sudac vaš dolazi kad će biti kasno za pokajanje.

Evanđelje nije samo Radosna vijest, nego je evanđelje u grčkom rječniku bio proglas jakog cara i vojskovođe nekom gradu koji ga još nije upoznao, i davao se je preko njegovih glasnika, da je on silan i moćan, u evanđelju se navode njegove sjajne pobjede i moć, te da im daje mogućnost da mu se sad poklone i pokore, jer kad dođe onda će biti za to kasno i njegova vojska će uništiti grad.

Jeste li ikad čitali da je to ustvari Radosna vijest - Evanđelje?

Za kršćane koji moraju biti Njegovi glasnici u svijetu, i one koji će se obratiti i povjerovati Evanđelju, a pogotovo za one koji će trpjeti i dati život dok proglašavaju Evanđelje, to je stvarno prava Radosna vijest.

Bogočovjek u kojeg vjerujemo i čije smo sluge nekorisne, i koga navješćujemo nevjernicima, je silan Car, Car nad carevima, Gospod nad vojskama, i dolazi suditi svijet, žive i mrtve, te ako nas nađe spremne i djelatne u širenju Evanđelja, onda će nas proglasiti svojom braćom i djecom Božjom.

Dakle nipošto kako navodi jezutski časopis ne smijemo samo zatvoriti se u sobu, moliti se, i misliti da nam je to dovoljno da bismo bili kršćani, sluge Bogočovjeka.

Niti da bi bili ljubazni prema mrziteljima i neprijateljima Bogočovjeka, štoviše s takvima ni za stol i trebamo ih onda smatrati osobnim neprijateljima budući su neprijatelji našeg Cara.

Jezuiti i RKC žele napraviti od kršćana kukavice koje nisu spremni javno svjedočiti svoju vjeru u Evanđelje, nego da njihova vjera bude privatna, u njihovim sobama.

Zato im smetaju pokreti javnog moljenja krunice na javnim mjestima koji su barem znak da neki kršćani žele javno pokazati da postoje, a što izaziva alergiju kod antikršćana i RKC klera.

Tkogod čini nelagodu svjedočeći javno Evanđelje apostatama Hristovim, dobro čini.