Neke od uobičajenih modernih zabluda, ruski mir-svijet i o katehonu

 O tome sam pisao već. Velika zabluda modernih kršćana je u tome što vjeruju da je Bog bezuvjetna ljubav, da Bog pati zato što kažnjava vječnom kaznom demone i demonolike ljude. Tko god je ikad čitao Bibliju zna da je to jednostavno laž, da Bog kaže kako je osveta Njegova, i kako je primjerice zbog zla potopio-usmrtio cjelokupno čovječanstvo osim osmorice oko Noe i kako je spalio Sodomu i Gomoru i druge gradove, i kako je zapovijedio Izraelcima istrebljenje sotonističkih pogana u Obećanoj zemlji. I ne bi u Bibliji pisalo - teško onom tko padne u ruke Boga živoga, ili ne bojte se onog koji vam može ubiti tijelo, nego onog koji vas može ubiti i baciti u Pakao, ili početak mudrosti strah je Božji, i tako dalje, i tako dalje.

Bog nas ljubi, ali ako drsko odbijamo tu ljubav koja je radi nas raspeta, ako odbijamo Njegovo praštanje i milosrđe, ako kršimo Njegove zapovijedi bez pokajanja, onda nas Bog ne će ljubiti vječno, nego će na nama biti Njegov vječni gnjev.

Ne dao Bog da bude tako s nama, zato se pokajmo i prestanimo s grijesima.

Drugo podmetanje ili jednostavno krivo tumačenje Evanđelja je krivovjerno tumačenje poznate rečenice svetog Augustina - "ljubi grješnika, mrzi grijeh".

Ljubav i mržnja mogu biti strasti i vrline.

Biblija primjerice kaže - tko ljubi ovaj svijet, ne ljubi Boga.

Ili - tko ljubi svoj život izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

Dakle ljubav i mržnja su pozitivne ili negativne u odnosu na što ili koga se ljubi ili mrzi.

Jednostavno - moramo ljubiti ono što i Bog ljubi, i moramo mrziti ono što Bog mrzi.

To nije samo grijeh, nego i demoni i njima slični nepopravljivi i neraskajani grješnici koji su samim time postali grijeh, poistovjetili su se s grijehom.

Ljubav stoga može biti vrlina i strast-grijeh, također to može biti mržnja.

Da bi bili sveti, pobožanstveni, moramo mrziti strasti, svoje slabosti, svoje grijehe, demone koji nas nukaju na grijeh.

Možemo li dakle mrziti neke ljude, a da nam to ne bude grijeh, nego vrlina?

Ili štoviše, ako ne mrzimo neke ljude onda nam je to grijeh kao da ne mrzimo demone.

Sad mi opet pada na pamet 'novokalendarski svetac' starac Pajsije Svetogorac koji se je sažalio nad nekim demonom koji ga je neuspješno vrbovao na zlo, pa je Pajsije vodio razgovor s demonom i na kraju je počeo moliti Boga za spasenje tog demona.

To je radikalni primjer, ali je dobar jer nam ukazuje do koje katastrofe se dolazi kad kršćanin ne mrzi onog koga mora mrziti.

Sveti Nikola nije mogao izdržati bogohulno izlaganje Arija na Nicejskom ekumenskom saboru Crkve nego je dojurio do njega i udario ga po licu.

I time je prekršio nepisani ili napisani poslovnik svakog sabora ili foruma da se mora govorniku koji je dobio od predsjedavajućeg riječ, a u ovom primjeru je to bio sam veliki car Konstantin, dopustiti da iznese izlaganje do kraja.

I svi na saboru su se složili da je Nikola učinio nedopustivo i time uvrijedio cara i prisutne, pa je sveti Nikola stavljen u zatvor i raščinjen od biskupske časti.

Međutim, javio se je Bogočovjek i Bogorodica i rekli su da njihov sluga Nikola učinio ono što je trebalo učiniti, pa je Nikola oslobođen i vraćen mu je biskupski čin.

Jel Nikola mrzio Arija kao što su neki sveci otvoreno u lice nekim javnim hereticima i promotorima krivovjerja govorili da su djeca Sotone i nisu htjeli ni biti u njihovoj blizini?

Vjerojatno jest, jer bi inače izašao za govornicu ili prethodno s Arijem nasamo razgovarao i pokušavao ga odgovoriti od krivovjerja kako Hrist nije Sin Božji odnosno da nije Bog ili nije suvječan Ocu.

Dakle, ako smo sigurni, ako nam je Duh Sveti koji prosvjetljava razum, objavio da je neki čovjek nepopravljivi heretik, kao Arije, Nestorije i ostali poznati heretici, onda takve moramo mrziti kao neprijatelje Božje i neprijatelje ljudskog spasenja, onda nam takvi ljudi moraju biti kao i demoni kojih moramo mrziti.

Stoga se mora znati dodatak onoj rečenici svetog Augustina koja se je toliko puta zlouporabila:

Ljubi grješnika, a mrzi grijeh.

Ali ne smiješ ljubiti grješnika koji je postao nepopravljivi neprijatelj Božji, koji je potpuno i do kraja neraskajan i nepopravljiv, koji je postao demonolik. 

 I pazi kojom mjerom sudiš jer će se tom mjerom i tebi suditi.

Ako zbog osobnog razloga mrziš nekog čovjeka pa onda u svojoj mržnji tog čovjeka sebi prikažeš kao nepopravljivog grješnika, kao nekog tko je postao demonijak, onda ćeš, ako u tom stanju ostaneš, sam postati demonijak.

I treće povezano s temom mržnje prema nekim ljudima je krivovjerno tumačenje opraštanja.

Opraštati u konačnici grijehe može samo Bog, a to čini i preko svećenika Crkve.

Mi možemo i trebamo oprostiti grijehe (to znači da ne tražimo osvetu, da smo izmireni s onima kojima smo oprostili grijehe) kojima smo oštećeni u bilo kojem pogledu.

Možemo i moliti Gospoda da oprosti grijehe onima koji su nam učinili zlo.

I to bi trebali činiti.

Ali ne smijemo u molitvi nikad zaboraviti da Bog ne će oprostiti grješniku koji se ne kaje.

Kao i da se u svakoj molitvi podrazumijeva, ali ne da bude po mojoj volji, nego Tvojoj-Božjoj.

Kao i da se javni grijesi kojima se ruši javno ćudoređe moraju javno kazniti.

I onako kako je Bog objavio da se trebaju kazniti.

Onaj tko je svjesno i hladnokrvno ubio čovjeka, sliku Božju, mora biti usmrćen.

Naravno, ako mu je na pravednom sudu dokazana krivnja.

Ne kazniti smrtnom kaznom zločinca za kojeg je Bog odredio da bude usmrćen, znači protivit se Bogu koji je to odredio da ne bi u društvu nastao ćudoredni i pravosudni kaos.

I to je jedan od razloga zašto ćudoredni kaos vlada danas u svijetu.

Jer su se neki ljudi umislili da su milosrdniji od Boga, i što je žalosno i znak apostazije, inicijativa za ukidanje smrtne kazne dolazila je od ljudi koji su se smatrali kršćanima, ili koji su bili tobožnji poglavari Crkvi, poput rimskih papa koji su proglasili da je smrtna kazna smrtni grijeh.

A što učiniti s raskajanim ubojicom?

Ako je stvarno raskajan, onda ne će ni pomisliti da izbjegne smrtnu kaznu.

I tu se često događa tzv. stockholmski sindrom, žrtve nasilja zločinaca su u tolikom strahu od zločinaca kojima se ne mogu suprostaviti i ne žele suprostaviti, da su se umislili da zločinci nisu baš tako zli, da su štoviše junaci koji se bore za neku pravednu stvar, ili koji imaju opravdanje za zločine zbog teškog djetinjstva, što pripadaju nekoj proganjanoj rasi ili narodu.

I tako se nemalo puta događa da na sudu žrtve brane neraskajane zločince iz straha od njih.

Također nemalo puta se događa da na Zapadu bijele žrtve opravdavaju svoje nebijele nasilnike.

I pozivaju njima slične imigrante da u čim većem broju dođu u njihovu zemlju kako bi zavladali s njima.

Tko je pak rekao da se može biti kukavica, degenerik i ujedno kršćanin?

Ova je tema, ruski svijet, vrlo aktualna.

Zato dajem nekoliko videa o tome.

U prvom govore Rusi i neki stranci koji su proponenti ruskog svijeta na čelu s Duginom.

Vidimo da se ruski svijet po ovim ideolozima treba pisati velikim slovom.

Kao i da se radi o stavljanju okvira ove teorije u povijest cjelokupnog svijeta, naime Ruski svijet ili ruski car kojeg još nema, se smatra preprekom, grčki u originalu katehon , koju ili kojeg spominje sv.Pavao u drugoj Poslanici Solunjanima:

1 A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način.
Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4 Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5 Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6 I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7 Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8 Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9 njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11 I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12 te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.

Treba reći da ideja kako je katehon rimski car koji spriječava dolazak vremena bezakonja odnosno Antihrista, nije nikakva novost, nego su neki kršćanski oci tako ove redke tumačili.

Uloga prvog, drugog i trećeg Rim koji bi trebao po nekima od 16.stoljeća biti Moskva, je duboko urezana u svijest Rusa, posebno pravoslavnih.

Također i zapadnih rimokatolika, pa još i dok su bili pravoslavni u prvom tisućljeću, jer je ekumena-vaseljena rimsko carstvo, zato je jedino rimski car imao vlasti sazivati ekumenske koncile Crkve.

Međutim moramo znati razlikovati službu primjerice rimskog cara ili rimskog episkopa, i pojedinu odnosno konkretnu osobu.

Ako je katehon služba rimskog cara, a ne pojedini rimski car, onda je to problematično i sliči na papizam.

Veoma je slično vjerovati da je svaki rimski papa zamjenik Hristov, kao vjerovati da je svaki rimski car neki drugačiji izabranik Hristov koji ima zadatak spriječiti dolazak Antihrista i vremena bezakonja.

Ustvari ne vidim suštinske razlike između tog dvoje.

Slijedeći video govori o istom kao gornji, samo negativno, to jest poručuje da se radi o ovosvjetskom imperijalizmu pod krinkom religije odnosno Apokalipse:

Ovom blogu poznati o.Nikodim Bogosavljević neumorno već nekoliko godina na YT navješta budućeg ruskog cara koji će za jedno kratko vrijeme spriječiti negativne globo-homo trendove jer će osvojiti gotovo cijelu Europu, pretpostavljam Svetu Zemlju, SAD će biti uništena od Boga s nekom katastrofalnom prirodnom nesrećom.

Ali ipak nakon 10-15 godina ruski car će biti ubijen od Antihrista i tada započinje razdoblje njegove vladavine kako je opisano u Otkrivenju.

Svoje 'proroštvo' negira, nego kaže da vjeruje nekim prorocima iz Rusije, pretpostavljam Grčke i Cipra, nekim uzoritim starcima čija proroštva prenosi.

Međutim pokazalo se da su ta proroštva bila promašena, npr. ovdje na slijedećem videu starac Geokon kojem o.Nikodim vjeruje ili je vjerovao, kaže kako će rat u Ukrajini trajati samo nekoliko dana:

Svojevremeno u dan, ili koji dan kasnije, kad je Rusija napala Ukrajinu napravio je video, kojeg je poslije maknuo s YT, u kojem je bio u maskirnoj uniformi (što je protivno kanonima Crkve jer klerici ne smiju ratovati i nositi vojne uniforme) jer je evidentno vjerovao kako će ruska vojska za nekoliko dana doći na Balkan te da će onda uslijediti obračun u Srbiji s 'ustašokomunistima' (to je nevjerojatno, u Srbiji ima nekih koji vjeruju da ustaše vladaju njihovom zemljom), ustoličenje srpskog kralja u Kruševcu i naravno pripajanje 'otetih' srpskih zemalja na zapadu i jugu, što uključuje ili dijelove RH koji su bili okupirani 90-tih i zvali su se tzv. Srpska krajina, ili možda cijelu RH, Sloveniju, BiH se podrazumijeva, Crna Gora izvan sumnje, 'južna Srbija' se vraća matici, to je sadašnja Republika Sjeverna Makedonija, cijela ili ovaj dio nenastanjen Albancima.

A zašto ne i Trst, ta i tamo se nalazi crkva SPC.

Pa će srpski kralj ostvariti ono što nije uspio Josip Broz.*

Međutim, međutim, kako se velika kršćanska ruska vojska u kojem ima i nemali broj muhamedanaca, može boriti za spas kršćanstva i uništenje globo-homo ideologije i ustoličenje ruskog pravoslavnog cara te tako odgoditi dolazak Antihrista kako je napisano u poslanici Solunjanima, kad ta ista vojska ima insignije crvene petokrake, srpa i čekića?

Je li ovo sve neka komedija zabune?

Zar možemo toliko skrenuti od Objave i Predanja, pa vjerovati kako je sv.Pavao imao na pameti cara koji vodi takvu vojsku pod sotonističkim simbolima, te je vidio njih kao prepreku dolaska bezakonja i vladavine Antihrista?

Komunisti koji spašavaju svijet od dolaska Antihrista?

Uostalom, zar ne živimo sad već u bezakonju, ako je katehon ruski car, onda je to mogao biti samo pokojni i ubijeni Nikolaj, ili neki njegov predak, jer bezakonje traje već barem jedno stoljeće.

Stoga sam prilično uvjeren da su prošla vremena u kojima je djelovao katehon ako je to ljudska osoba.

Gore sam obrazložio zašto katehon ne može biti služba rimskog cara, nego samo eventualno pojedini car (inače nema razlike sa zabludom papizma).

I koji je to car vladao kad je Pavao pisao poslanicu Solunjanima?

Neron? Ili neki drugi car koji je proganjao kršćane?

Zar on može biti taj koji onemogućava dolazak Antihrista?

Pa mnogi tada proganjani kršćani smatrali su Nerona za Antihrista.

Mislim da možemo potpuno odbaciti ideju kako se radi o jednoj carskoj osobi jer nitko ne živi i ne caruje dvije tisuće godina pa onda bez prestanka sprečava dolazak bezakonja i Nepomjanika.

Nije služba, nije rimski car, tko bi to mogao biti?

Što ako se ne radi o ljudskoj osobi?

Što ako se radi o Božanskoj osobi, Duhu Svetom, koji zbog apostazije kršćana miče svoju zaštitničku ruku i prepušta i dopušta bezakonje koje će na kraju rezultirati ustoličenjem Antihrista?

Smatram da je vrlo vjerojatno sv.Pavao mislio na Duha Svetoga kao katehona, prepreku za početak bezakonja i dolazak Antihrista.

Moguće je da se radi i o nekom moćnom anđelu poput sv.Mihaela, premda mislim da ni anđeoska, a kamoli ljudska osoba nema moći to činiti.

Napominjem kako slična proroštva, o nekom budućem vladaru koji spriječava dolazak Antihrista, postoje u RKC već nekoliko stoljeća, samo se ne radi o ruskom caru, nego francuskom kralju, Velikom Katoličkom Monarhu.

Kao tradicionalni rimokatolik vjerovao sam u to proroštvo.

Zato što je bilo lijepo vjerovati da će se zaustaviti katastrofični trendovi bezakonja, i to na junački način, odnekud će se pojaviti neki nepoznat čovjek, potomak starih francuskih kraljeva, skupit će oko sebe vojsku tradionalnih rimokatoličkih vitezova i pobjediti sve sile zla na ovom svijetu koje nas muče.

Slično je tome i lažno ukazanje Bogorodice u Portugalu u Fatimi 1917.g. i o čijoj lažnosti sam puno pisao na blogu još kao rimokatolik.

Ako rimski papa posveti Rusiju bezgrešnom srcu Ukaze u Fatimi, onda će nastupiti vrijeme mira u svijetu, Rusija će se obratiti i postati rimokatolička. Bit će opet mir, ruski mir, ali rimokatolički.

Ukaza iz Fatime će trijumfirati.

Sve me to podsjeća na heretike milenariste, oni su vjerovali da će osobno doći Hrist i vladati na Zemlji tisuću godina, a onda će ipak na kraju se morati povući jer se mora ostvariti proroštvo iz Otkrivenja, mora se pojaviti i zacariti Antihrist.

Kako može Bogočovjek carevati na Zemlji, i onda se povući za neko vrijeme, i onda ponovno doći treći put?

Kako se može svemoćni Bogočovjek povući pred čovjekom Antihristom ili pred svim stvorenjima zajedno?

I protestanti koji vjeruju u 'rupture', njihovo uznesenje na oblake kod Hrista dok vlada Antihrist svijetom, su slični.

Da zaključim opet ovaj predugi tekst.

Ne vjerujem u proroštva iz kojih proizlazi da je Hrist indirektno preko Crkve i kršćanskog carstva vladao tisuću godina na Zemlji (što vjerujem da je bilo nakon cara Konstantina), a onda je bezakonje zavladalo nekoliko stoljeća ili manje, možda ne onako potpuno, te će to malo bezakonje prekinuti neki čudesni dođaj, ratne pobjede ruskog pravoslavnog cara, ili velikog francuskog monarha, ili će trijumfirati Bogorodica nakon što papa posveti Rusiju bezgrješnom srcu BDM.

I onda će opet zlo nadvladati nad tim dobrim monarsima koje će ubiti Antihrist, i tada dolazi tek ono najveće bezakonje.

Ne stavljajmo na sebe vojničke maskirne uniforme jer doslovnog-fizičkog rata za Hrista više ne će biti.

I ne će biti više niti nacionalno-oslobodilačkih ratova jer su sve države i njihovi narodi, što eksplicitno, što implicitno, prihvatile globalizam.

Pripremimo se ratnički na posve drugi način jer nam se nije boriti protiv krvi i mesa, odnosno drugih ljudi, i na način kako je Pavao napisao Efeženima u šestom poglavlju:

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11 Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12 Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13 Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14 Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15 potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16 U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17 Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.
18 Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19 i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20 kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

* Ne mogu se oteti dojmu da neki vjeruju u katehona-ruskog cara i njegovu desnu ruku, srpskog kralja, samo radi neispunjenih želja iz prošlih ratova da oslobode Rusiju ili Srbiju u njihovim zamišljenim granicama koje se ne poklapaju s onim međunarodno priznatim.

Dakle koristi se sveti tekst, Poslanica svetog apostola Pavla Solunjanima, da bi se ostvario ovozemaljski i etnofiletistički cilj koji se nije dosad ostvario kad nije imao religiozno ruho.

K tome Srbi su kao narod odbacili komunizam i crvenu petokraku (i u tome su bolji od nas i treba im dati priznanje), Rusi još nisu.

Tako da bi se, kad bi kojim slučajem ruska vojska krenula ostvarivati ruski mir-svijet, moglo dogoditi kao i 1944., da Srbiju opet 'oslobođa' Crvena armija s crvenom petokrakom.

Dodatak, ako sam pogriješio u procjeni ruskog mira (zanimljivo kako Rusi za svijet kažu mir), ako se stvarno radi o onome što govori Dugin, koji usput i nije kršćanin, da se radi stvarno o katehonu, spasavanju svijeta od bezakonja i Antihrista, onda ću pojesti ovaj digitalni tekst.