Istinski pravoslavci iz Nigerije

 Pogledajte film, upečatljiv je.

Afrikanci, barem neki, shvaćaju kako postoji razlika između istinitog Pravoslavlja, i ovog svjetskog.

Vjerojatno to bolje uočavaju od onih koji generacijski pripadaju Pravoslavlju.

I naravno da žele pripadati onima koji se drže tradicije, predanja, koji se ne zovu lažno kanonskim Crkvama, a nekanonski krste polijevanjem vode po glavi i prihvaćaju validnim krštenja heretika s kojima ekumeniziraju.

U filmu imamo tako primjer arhimandrita koji je pripadao Aleksandrijskom patrijarhatu, i onda je radosno odbacio vezu s tim svjetsko-ekumenističkim patrijarhatom i pristupio istinski pravoslavnoj Crkvi.

I ovaj film iz susjedne države,  "Iscjeljenje"  koji je igrani i govori kako bez opraštanja našim neprijateljima nema iscjeljenja, svakako preporučam pogledati. Film je snimljen pred 10 godina i dobio je međunarodne nagrade.

Bez Božje pomoći ne možemo oprostiti svojim neprijateljima, pogotovo onima koji su u ratu ubili naše najbliže.

Vidimo da je monah samo ustima govorio da je oprostio ubojici i njegovoj obitelji, a da su ovi iz te obitelji znali da im nije stvarno oprostio, te da im zato unuk ima smrtnu bolest.

Kao i uvijek, Bog krivim crtama piše pravo.

Iz svakog zla izvlači dobro, pa kad u perspektivi gledamo unatrag vidimo ili bolje rečeno naslućujemo zašto je dopustio neko zlo koje nas je pogodilo.

Da, Bog i iz velikog zla koje se zove rat izvlači dobro, iako je monah izmišljeni lik možemo reć da bez rata on ne bi nikad postao monah i da je sada nakon rata i ratnog zla bliži Bogu nego prije.

Vidimo kako nije nepravedno kad Bog kažnjava bolestima ili smrću nekog od njegovih najbližih, kao što je na primjer kaznio cara Davida zbog ubojstva Urije i preljuba s njegovom ženom njegove potomke.

Ne bi čitali pokajnički 50-ti psalam da se to nije dogodio, ne bi David se toliko smirio, ponizio, i bio prepun pokajanja, odnosno svetosti, da ga Bog nije kaznio preko njegove djece.

Ako kojim slučajem smo neki od potomaka koji pate zbog grijeha predaka, prihvatimo to radi ljubavi prema našim precima koji su sagriješili, i još više iz ljubavi prema pravednom i milosrdnom Bogu.

Spasenja nema bez križa, Hristos kaže ne samo da moramo nositi svoj križ ako želimo biti Njegovi i tako spašeni, nego da moramo zanijekati sami sebe.

Zanijekati sam sebe ovdje znači prestati optuživati pretke zbog naših nevolja (u konačnici to su Adam i Eva) i prestati suditi Boga zbog toga što nam se to događa.

Job je na kraju shvatio da je pogrešno i grijeh ikad suditi Boga, nego da treba imati bezgranično povjerenje u Njegovo milosrđe i pravednost.

Vladika Dimitrije poručuje nam kako Hristos nas hoće potpuno, kako ne možemo reći ja sam kršćanin, ali ne želim se odreći sebe i svojih strasti, svojeg ega, ne želim nositi križ, ne želim biti žrtvom, ne želim ljubavlju pobjediti zlo, neka to neki drugi učini, ili kako bi rekli protestanti, ja sam već spašen, Hristos me je spasio na križu, da ne bih ja morao biti na križu i nositi križ.

Gospod je rekao - jaram je moj sladak i breme moje lako.

Problem je što u to ne vjerujemo i onda bježimo od križa.

Ali Hristos nas nije prevario, jer On nam pomaže nositi kao Cirenac križ, ali prije ga moramo prihvatiti i krenuti s križem za Njim.

Kako su inače mogli mučenici prihvatiti radosno mučenja kao ultimativni dar i svjedočenje ljubavi i vjere prema Bogočovjeku, a da im Bogočovjek nije dao blagodati izdržati mučenja?

Sama spoznaja da je On s nama dok nosimo križ svoj, opravdava riječi - jaram je moj sladak i breme moje lako.

Bez osobnog križa nema spasenja jer nema tada sličnosti sa Sinom Božjim i Sinom Čovječjim, te takav čovjek i dalje ostaje neprijatelj Božji makar se svakodnevno molio i radio djela milosrđa ili radio čak čuda u ime Hrista.

P.S.

Nekad se je govorilo, i s pravom, najbolji argument protiv demokracije je razgovor o političkim temama s prosječnim biračem.

Sad tome konkurira izjava poznatog SAD političara i bivšeg državnog tajnika Johna Kerrya: "Danas je teško vladati jer ljudi biraju gdje se informirati".

Demokracija je povjesno postojala u pojedinim gradovima u kojima je stanovništvo bilo homogeno, jedne religije i kulture i što je najvažnije, u kojem su se ljudi poznavali. 

I nikad u tim pravim povjesnim demokracijama nije postojalo opće pravo glasa, pravo glasa mogli su imati samo ugledni i upućeni građani.

Demokracija ne može postojati u multietničkim, multireligijskim i velikim državama u kojima se ljudi ne mogu poznavati zbog veličine države.

I tu ulaze mediji, pisani, radijski, video, preko kojih ljudi 'upoznaju' političare za kojh mogu glasati.

A to značu da onaj tko kontrolira medije, kontrolira i društvo tako da političar kojeg ignoriraju mediji ne može doći na vlast.

K tome mediji uz školstvo i 'kulturu' služe 'pravilnom' i politički korektnom odgajanju naroda.

Drugim riječima demokracija je lakrdija, tobož narod vlada, a vlada skrivena elita koja kontrolira medije, školstvo i kulturu.

Situacija se je donekle izmjenila sa stvaranjem mreže svih mreža, interneta i mogućnošću pristupa praktično svakog čovjeka toj mreži, te su klasični kontrolirani mediji izgubili moć koju su dotad imali.

Zato se J.Kerry jada kako je danas teško vladati.

Međutim, kad se uvede 'žig zvijeri' lako će biti opet antihristovskim eliti vladati, jer oni bez žiga ne će imati pristup internetu, a ovi sa žigom će se ionako svi klanjati Zvijeri.

Stoga možemo 'utješiti' Kerrya, iako to on i sam zna, dolaze vremena u kojem više ne će biti 'šuma' u informiranju odnosno nametanju laži, bit će opet lako vladati.

Ali samo jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena.

U međuvremenu, poziv pripadnicima 10 sjevernih plemena Izraela da se prijave nadležnoj službi budući samo što nije niknuo Eretz Israel, Veliki Izrael te će trebati naseliti 'novooslobođene' teritorije koji se sad zovu Libanon, Sirija, Irak, Jordan i Egipat (do Nila), premda mislim da je tu uključena i Saudijska Arabija.

Treći Hram u Jeruzalemu samo što nije izgrađen i posvećen.

Posebna zahvala cionističkim protestantima iz SAD i šire.

Bez njih ovaj poduhvat ne bi bio moguć.

Oni su računali na redke u Bibliji, tko blagoslivlja Izrael, njega će Bog blagosloviti.

Stoga s pravom će dobiti 'blagoslove' od Antihrista.

Od Boga nikako, jer Izrael nije država na Bliskom Istoku, Izrael je Bogočovjek Isus Hristos kojeg su raspeli ovi koji se sad nazivaju židovima i izraelcima.

Izrael su svi oni koji pripadaju tijelu Hristovom.

Izrael je Crkva.

Koju proganja lažni Izrael, ali koja će preživljeti progone i dočekati Drugi dolazak Bogočovjeka u slavi.

U međuvremenu sile zla imat će dominaciju u svijetu i u Svetoj Zemlji, i lažno će se nazivati Izraelom, a njihov car će se lažno nazivati Mesijom, Hristom.

Uobičajeno bih sad napisao, a sad nešto što je aktualno, što se sad događa, a ne u dalekoj eshatološkoj budućnosti.

Mislim da to više ne mogu napisati jer osjećam da je eshaton blizu.

Htio sam samo još jednom uputiti na kritiku skoro već donešenog zakona o prometu nekretnina.

"Neka visi Pedro, porezni nasrtaj na male iznajmljivače", je tekst koji ima valjanu kritiku.

Poznat je moj antituristički stav, međutim činjenica je kako RH danas, i protekla desetljeća, živi od turizma te da bi nagli prekid bavljenja s turizmom doveo do velikog siromaštva kod nas.

Kad bi vlada ili sabor donio odluku - okrenut ćemo se poljoprivredi i industrijskoj proizvodnji, a gasit ćemo turizam, odmah bih to podržao.

Međutim, naša vlada nema nikakve politike do poslušnosti međunarodnim vladarima koji i dalje vide RH kao turističku zemlju, ali s prevelikim brojem nekretnina uključujući one turističke u obiteljskom vlasništvu, te to treba prekinuti porezom na nekretnine zbog kojih će mali vlasnici malo pomalo prodavati svoje nekretnine jer ne će imati novaca za plaćati porez, a oni koji stvaraju novac od 'zraka' tada će nekretnine od njih pokupovati.

I ako se to dogodi, dogodit će se zato što u narodu ima toliko zavisti na njihove sugrađane koji su štedjeli cijelog života i izgradili kuću s par apartmana na katovima kako bi od toga punili kućni budžet u kojem su premale mirovine i plaće, i onda u svom malograđanstvu plješću na donošenje tog novog harača.

Nemaju te sitne duše ništa protiv što RH nije suverena država, što se uvodi vojni rok radi potrebe NATO obračuna s Rusijom, a ne zbog obrane RH, ne smetaju im strani trgovački lanci koji nabijaju cijene kod nas veće nego u europskim državama, njima smetaju njihovi susjedi koji se bave s iznajmljivanjem 2-3 apartamana koje sami čiste, sami održavaju, koji daju gostima ono što ne mogu dobiti u hotelima.

Oni bi najradije da te apartmane ili kupe stranci ili strane tvrtke, ili da ih država sruši.

Oni žele da susjedu crkne krava.

I onda će se čuditi zašto više nema mlijeka i mliječnih proizvoda, zašto nemaju što jesti.

Zavist ih je izjela.

Ne će se to dobro završiti za narod sitnih duša.

Dnovinari nas pak upozoravaju na pravu opasnost po čovječanstvo, nije to cionizam, gradnja Hrama za Antihrista i stvaranje Eretz Izrael, nego je to "što su Hitlerovu domovinu osvojili njegovi politički nasljednici, vodi ih narodni kancelar" .

Nepobitan dokaz je sprovod na kojem se je zapjevala "SS himna".

Pokazalo se da je pjesma nastala 1814. u vrijeme borbe protiv Napoleona.

Mislim da prostitutke imaju časnije zanimanje nego novinari.

Zato ih i zovu još presstitutke (press - engleski tisak-štampa). 

Bez obzira što su heretici, protestanti imaju dobre zabavno-gospel pjesme.

Evo jedne - "This train is bound for Glory" u izvedbi odličnog ili možda najboljeg pokojnog usnoharmonikaša Terry McMillana:

Vlak u pjesmi je metafora za u najboljem slučaju carstvo Nebesko, ali mislim da se radi o pojmu "rapture" odnosno vjerovanju u zabludu da će protestanti, spašeni, biti uzeti na Nebo kod Hrista dok traju nevolje posljednjih dana.

Mnogi protestanti cionisti tako se raduju uspostavljanju Velikog Izraela i Trećeg hrama, i zacarenju Antihrista, jer misle da tad dolazi njihov 'vlak' koji ih vodi na Nebo.

Nije teško zamisliti ih egzalitirane kao u onom videu nakon što je Izrael pobio vodstvo Hezbollaha i najavljuje ulazak u Libanon te objavljuje kako Libanon, Siriju i Irak ne drži pravim državama (doduše još uvijek neoficijelno).

Ove pjesme su svakako privlačne ljudskom uhu, temelje se na emocijama, ali nisu duhovne, premda imaju motive iz Biblije.

RKC je uvelike nakon Drugog vatikanskog sabora RKC prihvatila u svojoj liturgiji protestantske pjesme jer je cilj bio kao i u kod protestanata, da se ljudi dobro zabavljaju na Misi koja više nije Hristocentrtična, nego homocentrična (ne u smislu da su svećenici homoseksualci, premda je isto nakon tog sabora uvelike nastao problem svećenika-sodomita) tako da više svećenik nije okrenut prema Istoku, Ad Orientem, nego je okrenut prema Sotoni, prema Zapadu, a narod gleda u tog svećenika, i nije duhom okrenut prema Istočniku-Hristu.

Još malo o situaciji na Levantu.

Kako protumačiti ovu vijest "Iran optužio Zapad za prevaru obećali smo im ne napasti Izrael grubo su nas izigrali" ?

Jesu li Iranci stvarno toliko naivni pa vjeruju Zapadu bez ikakavih jamstava, ili se to opravdaju pred svojom, libanonskom, iračkom, sirijskom, palestinskom i jemenskom javnošću?

Kako se uklapa u isto činjenica da je plandemija provedena 'uspješno' i u Iranu kao i u Rusiji?

Mislim da na najvišoj razini sve elite koje vode 'nacionalne' države su u međusobnom antihristovskom dogovoru, a da su ratovi, mnoge i premnoge žrtve, samo cijena da se uvjeri svoje narode - evo činili smo sve da branimo narodne interese, ali ne ide, imamo samo velike žrtve koje prijete istrebljenju naroda i uništenju države, bolje da prihvatimo kao i ostali novi svjetski poredak.