Bog ne baca kocku

Navodno je to rekao A.Einstein predstavnicima kvantne fizike s kojima i s kojom se nije slagao.
N.Bohr mu je odgovorio - prestani govoriti što Bog mora činiti ili što ne može činiti.
Zanimljivo je kako je onaj (Einstein) tko negira Boga kao osobu, posegnuo za argumentacijom koja podrazumijeva da je Bog osoba. Jer odluku baciti kocku ili ne, može donijeti samo osoba, umno biće koje poznaje sebe i zna što znači pojam baciti kocku i koje su moguće posljedice.
Međutim, ovdje je Einstein bio u pravu, jer Onaj tko sve zna i sve ima i koji je potpuno sretan u sebi, ne može baciti kocku i tako nešto od svojih božanskih atributa izgubiti.
Drugim riječima, ako bi Bog bacio kocku, to bi značilo da nije Bog, jer Bog koji je čisti i savršeni um ne može učiniti tako bezumno djelo. 
Baciti kocku mogu samo očajnici koji nešto malo imaju, ali ih srce vuče prema većem posjedovanju, pa su spremni riskirati to malo da bi dobili više. Bog ima sve, ništa Mu ne nedostaje, zato je besmisleno da baca kocku po kojoj bi  mogao izgubiti to što ima.
Pa ipak neki koji vjeruju u Boga za razliku od Einsteina, spremni su reći kako Bog baca kocku. Ne doduše izričito, nego implicitno.
Zašto su spremni izreći takvu ludost?
Zato što imaju krivi nauk o slobodnoj volji čovjeka i o Božjem milosrđu koje mjenja ljudska srca, zato što odbijaju nauk sv.Augustina o predodređenju svetaca.
Upravo sam jutros pročitao meditaciju opata Guerangera o današnjem ponedjeljku u kojem nam sveta liturgija stavlja pred oči oca naše vjere Abrahama kojeg je Bog pozvao da napusti svoj dom u Kaldeji i uputi se u nepoznato slijedeći Boga.
Gueranger lijepo iznosi vrline koje je imao Abraham, nadasve njegovu vjeru u Boga i Božje obećanje, ali onda dodaje kako bi Bog odabrao nekog drugog poganina za oca vjere da je Abraham odbio poslušati Boga. Bog je po Guerangeru u ovom slučaju (ali i uvijek) bacio kocku, nije znao hoće li Ga Abram odbiti ili ne, preuzeo je rizik. Netko će reć da tu nema rizika za Boga ako bi umjesto Abrahama bio netko drugi otac vjere. U krivu su. Evo zašto.
Prvo, ako je Bog odlučio baciti kocku, a to znači prepustiti se slučaju, moglo se je dogoditi da baš niti jedan čovjek ne povjeruje Bogu. Ne zaboravimo da je tada 'procvjetalo' poganstvo u cijelom svijetu, da je napušten savez koji je Noa sklopio s Bogom, da su ljudi postali ponovno zli kao prije Potopa i da je zato Bog odlučio izabrati jednog čovjeka od kojeg će nastati izabrani narod.
Drugo, kad bi umjesto Abrahama koji je hipotetski odbio Boga, otišao neki drugi poganin u obećanu zemlju,
malo je vjerojatno da bi prošao Abrahamov test, odnosno malo je vjerojatno da bi bio spreman ubiti svog ljubljenog sina jedinca i nasljednika u dubokoj starosti.
Zar će onda Bog reć, dobro niti ovaj nije bio pravi, idemo iz početka.
Treće. Da je neki poganin i prošao test vjere na brdu Moriji, to ne znači da ne će njegov sin napustiti vjeru oca, ili njegovi unuci ... Bog bi trebao svako toliko krenuti iz početka jer je veća mogućnost da se nešto u lancu slučajnih događaja (bacanja kocke) okrene naopako, nego da ide onako kako bi Bog htio (ne zaboravite ovdje raspravljamo o Bogu koji baca kocku, o Bogu koji nije Bog, a u kojeg mnogi vjeruju).
Četvrto. Kad ne bi bilo Abrahama, onda ne bi bilo niti Marije niti Isusa niti apostola niti Crkve koju znamo. A Bog koji baca kocku mora biti spreman da se na koncu tako nešto dogodi.
Peto. Ako Bog baca kocku, onda nas i laže jer nam daje proroštva koja se ne moraju dogoditi, jer opet se pojavljuje kocka i Bog ne može znati, a onda niti obećati Abrahamu u proroštvu da će od njega nastati veliki narod i roditi se Mesija.

Mogli bi nastaviti dalje s mogućnostima koje ustvari znače poraz Boga koji baca kocku.
Rekao sam na početku u čemu je problem. U krivom poimanju čovječje slobodne volje.
Sumnjam da je Gueranger stvarno vjerovao kako je Adamov grijeh stvarni grijeh svih Adamovih potomaka (zato mislim da je traducianizam važan a o kojem sam pisao prije na blogu).
Jer da je vjerovao, onda ne bi imao iskrivljeni pojam čovječje slobodne volje i ne bi napisao da je Abraham mogao odbiti Boga.
Nakon Adamovog grijeha svi ljudi su robovi Sotone. Ovo treba polako izgovoriti i razumiti.
Razumiti kako ustvari nema slobodne volje, jer ako je netko rob, kako može imati slobodnu volju?
Čovjek je 'slobodan' samo u činjenu grijeha, a pravu slobodu samo daje Bog kada oslobađa čovjeka lanca grijeha s kojim ga je okovao Sotona.
I kako to Bog oslobađa čovjeka od ropstva?
Tako da mu mjenja srce. Bog je Abrahamu najprije pripremio srce, a onda mu se je obratio i objavio.
Da Bog nije prethodno promijenio Abrahamovo srce, onda bi Bog bacio kocku.
Vjerojatno će se mnogi i s time složiti, jer sami mole Boga da nekog obrati i spasi, a to upravo znači da mu promijeni srce.
Ali mnogi od tih ne će se složiti s istinom kako Božji izabranici ne mogu propasti, odnosno po primjeru Abrahama koji je Božji izabranik par excellence znamo da Abraham nije mogao odbiti Boga.
Ponavljam, da je mogao, bez obzira što mu je Bog promijenio srce, onda bi Bog bacio kocku.
Onda bi se anđeli i sveci na Nebu mogli pobuniti protiv Boga u vječnosti, a znamo da je to nemoguće.
Sloboda nije u mogućnosti izbora dobra i zla, nego u nemogućnosti izbora zla. Prava sloboda je biti dijete Božje koje se ne može pobuniti protiv Oca i jedno je s Njim, a ne biti dijete prokletstva koje više ne može izabrati dobro. Birati dobro ili zlo, koliko god nam zvučalo paradoksalno i kolikogod nam se naš ego bunio, nije prava sloboda nego samo korak do slobode koja se očituje u nepovratnom biranju dobra.
Na koncu odgovor zašto su po mojem mišljenju Gueranger i mnogi prije i poslije njega implicitno prihvatili Boga koji se kocka.
Zato što su prihvatili humanizam (još od skolastike), zato što su odbacili sv.Augustina koji je izričito rekao da se ne može tumačiti iz Pavlovljeve poslanice Timoteju kako Bog želi da se cjelokupno čovječanstvo spasi, nego da se spase Njegovi izabranici iz svih naroda, rasa i staleža - to znači svi ljudi.
Kad bi Bog stvarno želio da se svi potomci Adamovi spase, onda ne bi niti dozvolio da se Zmija nalazi na Zemlji i tako zavede Evu, a ova Adama. Ništa se ne događa što Bog ne želi da se dogodi, jer Bog ne baca kocku niti je prestao biti Bogom.
U takvog Boga vjerujem. U Boga koji je potpuno suveren i koji uvijek kontrolira sve što se događa i koji ne može biti iznenađen događajima niti može doživjeti i jedan poraz.
(promislite u kakvog Boga vjeruje Bergoglio koji kaže kako je Kalvarija Isusov poraz)
I koji sve radi savršeno da bi se čim više proslavio na kraju, u vječnosti. Bog se proslavlja i u svojim svecima i anđelima koji su svjesni kako su spašeni zato što su Njegovi izabranici, ali i nad demonima i ostalim stanovnicima Pakla nad kojima se očituje Božja vječna pravda.