Posljednji novoredni egzorcist

Novoredni svećenik Gabriele Amorth je skromno sebe nazvao "Posljednjim egzorcistom".

Tako se zove njegova knjiga koja se izgleda dosta čita među novorednim katolicima.

Ja bih stvarno želio da je on posljednji, i da svi egzorcisti u budućnosti budu redoviti katolički svećenici, a ne novoredni. 

Ta knjiga mi je zapala za oči na temelju jednog novinarskog teksta koji je uobičajeni hvalospjev svetosti onog tko je poljubio kuran, sazvao prvi značajniji događaj stvaranja NWO u vidu zajedničke molitve u Asiziju svih nekršćanskih religija pri čemu su budisti stavili svoj idol na Svetohranište i uskoro je uslijedio potres koji je zamalo uništio staru crkvu sv.Franje, odlazio je u sinagoge i promovirao zabludu kako su talmudisti starija kršćanska braća za koje i dalje važi Mojsijev zakon te se ne moraju krstiti i uzvjerovati u Krista, širio je iste zablude s protestantima i istočnim shizmaticima, ali učinio je nešto što niti oni ne bi učinili jer bi to držali apostazijom.

Osim poljubca kurana, javno je dobio blagoslov pogana u Indiji, u sjevernoj Americi i razgovarao je s afričkim vračevima. Nisam siguran nije li i od njih tražio i dobio blagoslov.

Što god mislili o Bergogliju, Woytila je uradio puno više demonskog posla nego on, jer Bergoglija nije teško prozrijeti, dok je Woytila bio puno bolji glumac. Uostalom u mladosti je to i službeno bio. Ne znam dal je ikad rekao - e sad je dosta glume. Sigurno je bio inteligentniji i obrazovaniji od Jorgea te je mnogima ostavio dojam kao pobožni starčić, doduše 'simpatično' vrckast, ali kojeg cijeli svijet voli. Popularnost Jorgea je neusporediva sa megapopularnošću Karola. Zato je ovaj mogao i zato je zaveo veće mnoštvo ljudi koji su vikali santo subito iako su vidjeli ga na fotografiji na kojoj ljubi knjigu laži o sv.Trojstvu, našem Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji, iako su vidjeli da prima sve one blagoslove pogana i vračeva. Uvelike je olakšao posao Bergogliju, jer ako su ljudi progutali u 80-tim ono što je on radio, kako ne će u 21.st. prihvatiti Bergoglia kad sad društvo prihvaća sodomite što je bilo nezamislivo pred 30 godina.

Stoga je Woytila bio puno veći i značajniji revolucionar.

E sad. Gore navedeni egzorcist kaže kako onaj prvi i najveći revolucionar, Sotona, ne može podnijeti tog svetog revolucionara, da ga mrzi više nego padra Piu jer mu je upropastio planove.

Zloduh je tako uhvaćen i stavljen na muke od našeg junačkog egzorciste dok nije priznao zašto ga mrzi - citat koji slijedi je iz članka i nemam razloga ne vjerovati da to nije korektno prenijeto od posljednjeg egzorciste:

"Mrzim Karola Wojtylu. Svi ga mrzimo. Wojtyla je uništio moje planove. Htio sam uništiti svijet, ali je on oborio komunizam u Rusiji i Istočnoj Europi prije negoli sam ja uspio u svome naumu. Cijele su zemlje godinama živjele u užasu. Ja sam ih stavio u stanje vječnog užasa. Drugi svjetski rat moje je remek – djelo. No ono što je slijedilo poslije, komunizam s milijunima mrtvih te posebno glad i patnja cijelih naroda, bio je moj posljednji udarac koji sve nadilazi. Poljak je pridonio da se nanovo zapale svjetla. A onda mi je oteo mlade iz ruka. Već su bili moji. Već sam ih navodio na zlo. Živjeli su za mene, netko svjesno, a netko nesvjesno. On mi ih je ugrabio. Zato ga mrzim. I zauvijek ću ga mrziti."

Eto, moj naraštaj i prethodni je bio gotovo potpuno u rukama Sotone, a onda je došao Woytila i novi naraštaji su sve bolji i bolji kršćani. I saznali smo da Sotona ne uživa toliko kad se narodi bune protiv Boga i čine grozne grijehe. Ne, on uživa više kad vlada glad u narodu i kad narod pati pod komunizmom. Čovjekoubojica od početka bi odmah, kad bi mogao, vratio se na stanje pred 30 ili više godina jer tada je bila oskudica kod mnogih ljudi u kojoj on ima posebnu nasladu, njega ne impresionira ovo vrijeme u kojem sodomiti paradiraju gradovima, školama, kazalištima, ministarstvima, vladama, vrijeme u kojem se njemu javno podižu spomenici i da ne nabrajam sve ostale grozote koje vidimo.
Zdrav razum mi kaže da posljednji egzorcist radi nešto od slijedećeg:

1. užasno loše i providno laže izmišljajući priču o strahu i mržnji Sotone prema Woytili kako bi od istog napravio novorednog sveca neusporedive svetosti i koji se može mjeriti sa najvećim svecima
i da bi tako egzorcist dobio koji plusić od prelata novoredne Crkve.

2.užasno je naivan te je povjerovao Sotoni koji želi od najvećeg apostata vjerojatno u povijestiti Crkve stvoriti sveca kojeg svi trebaju slijediti na putu u Pakao.

Bez obzira što je od tog dvoje istinito, istinito je da ima mnoštvo novorednih katolika kojima je idol Woytila, a možda im se događa efekt sličan titoistima, govore da je J.B. bio hodajući svetac na zemlji zato što su oni, dok je taj zločinac hodao, bili mladi, a sada to više nisu.
Kod nas su woytofili obično moji vršnjaci koji su priželjkivali i borili se za hrvatsku slobodu i koji su trenutak kad je Vatikan priznao RH osjetili kao da nas je Bog priznao te da posumnjati u Woytilu znači biti hrvatski neprijatelj. Pri tome uopće ne žele razmišljati o činjenici da je Woytila nas hrvatske katolike pozvao da se okrenemo prema Srbiji govorom na zagrebačkom hipodromu gdje je iznio posve jasnu metaforu, Sava teče u Dunav. I to još u vrijeme rata prije nego što je bilo olujno oslobođenje. Sjetimo se da je nekako poslije toga Bozanić otišao službeno u Srbiju i bio na mjestu na kojem su se pokapali srpski kraljevi. Niti jedan hrvatski političar ili javna osoba nije tako nešto prije njega učinila (niti severina).
Naivci bi pomislili da je Bozanić izdajica koji je to učinio na svoju ruku.
I kad Bergoglio daje mogućnost SPC da da veto na kanonizaciju kardinala Stepinca, opet im nije jasno o čemu se radi. A radi se o tome da Vatikan već jako dugo, sigurno još i prije drugog vatikanskog koncila, želi se izmiriti s istočnim shizmaticima na naš račun i na račun grkokatolika. To osjećaju grkokatolici u Ukrajini i šire.
U svakom slučaju, budući da sad imaju sasvim drugačije informacije o Woytili i o svemu o čemu sam govorio i do potvrde kojih je lako doći putem interneta, žive u kognitivnoj disonanci.  
Volio bih kad bi posljednji novoredni egzorcist smogao naći poniznosti i kuražnosti te  izvrši egzorcizam nad sobom i objavi svoju posljednju knjigu u kojoj će se pokajati i iznijeti istinu.
Kad bude počelo osvajanje Rima kao posljednjeg glavnog cilja muhamedanstva, i kad mu bude ugrožen život (ako prije ne umre od starosti) možda će uvidjeti da je izdajnički Woytilin poljubac kurana kudikamo veće zlo nego glad i oskudica.

P.S. Da me otvaram novu temu, dat ću poveznice:
o 'godini milosrđa' i razlici između sakramenta ispovijedi i novorednog sakramenta pomirenja