Filozofija-mudrovanje i isprazno zavaravanje

Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. Kol 2:8

Engleski prijevod:

Beware lest any man cheat you by philosophy and vain deceit: according to the tradition of men according to the elements of the world and not according to Christ.

Ako istražujemo riječ filozofija etimološki onda dobijemo pojam ljubavi prema mudrosti.
Svi kršćani prema tome moraju biti filozofi jer Krist je Istina, odnosno Mudrost.
Ali sv.Pavao Kološane upozorava da postoje oni koji su neprijatelji Krista i koji koriste filozofiju kako bi kršćane odvukli od Krista.
Tko su ti?
Bit ću 'drzak' pa reći - to su svi 'filozofi', odnosno svi oni kojima je profesija filozofija ili koji koriste filozofiju kako bi napumpali svoj i onako beskonačni ego.
Kralj Salomon je tražio od Gospodina dar mudrosti, i cijeli svijet ga je cijenio po toj dobijenoj mudrosti, kraljica s juga je došla privučena time, ali kad čitamo biblijske knjige koje je napisao Salomon, onda vidimo da se on ili izrugava ljudskoj mudrosti ili je drži jalovom.
Na kraju, a vjerojatno prije nego što je te mudrosne knjige napisao, sam je od velike mudrosti koja to više nije bila postao 'lud' jer je dozvolio da se u Izraelu podižu oltari poganskih bogova, a to su bili bogovi njegovih brojnih žena.
Vjerujem da je kritiku isprazne ljudske mudrosti napisao nakon što je shvatio svoj veliki grijeh i zabludu.
Drugi primjer mudrovanja i ispraznog (samo)zavaravanja je sv.Toma Akvinski koji je prije smrti imao mistično iskustvo nakon kojeg je rekao da sve ono što je pisao, a pisao je mnogo, je slama i naložio dominikacima koji su ga pratili da se zapali. 
Kao što znamo, oni tu njegovu želju ili zapovijed nisu ispunili. 
Sv.Dominik utemeljitelj dominikanaca zabranio je, a to nije bilo ništa neobično u doba prije skolastike, da njegovi redovnici proučavaju grčke poganske filozofe, a nekoliko desetljeća nakon njegove smrti dominikanci su postali najveći promotori Aristotela uz arapske filozofe. Ta neuredna žudnja za ljudskom mudrošću dovela je na kraju do renesanse, novog vijeka i znanstvenog doba u kojem je znanost de facto najveća religija.
U čemu je dakle problem onih koji se upute na put traženja mudrosti i na kraju spoznaju da su bezglavo lutali ili to nažalost nikad ne shvate?
Prva grješka - mudrost krenu tražiti koristeći svoj um u kojeg imaju preveliko povjerenje zbog svoje oholosti.
Druga grješka - mudrost drže pojmom, a ne Božanskom Osobom i zato je nikad ne nalaze.
Treća grješka - koja je vezana s prvom, nisu još došli do temeljne spoznaje, odnosno na prvom raskršću krenuli su krivim putem, umjesto da slijede srce kojeg vodi Bog.
Da me se ne bi krivo razumijelo, dio filozofije kojeg zovemo logika ili matematika je vrlo koristan da bismo vježbanjem u istima brzo dolazili do zdravorazumskih odgovora, ali dio filozofije koji se zove metafizika je ona kora od banane na kojoj se poskliznu svi filozofi.
Jer odgovori na temeljna pitanja o stvaranju svijeta, o naravi Boga, o smislu i cilju ljudskog života se ne nalaze umovanjem, nego nam ih Bog daje preko Objave to jest preko milosti kad povjerujemo u Objavu i kad nam se tijekom života ti božanski biseri otkrivaju u punom sjaju.
To je odavno napisano - do mudrosti se dolazi klečeći u molitvi, a ne slušanjem predavanja filozofa.
Jer ako i ima djelić istine filozof, i ako ima najbolju namjeru podučiti slušatelje u mudrosti, on ima brdo zabluda koje će zasjeniti sve one istine koje je iznio.
Dobro je i korisno osvrniti se na povijest Crkve po pitanju utjecaja grčke poganske filozofije.
Ne treba posebno objašnjavati da su većina kršćanskih otaca bili dobro upoznati s istom, jer neoplatonizam je tada bio na vrhuncu, postojale su škole filozofije od kojih je najpoznatija bila atenska.
Međutim kad se je uspostavila kršćanska država s obraćenim kršćanskim carem Konstantinom, poganstvo je ubrzo stavljeno izvan zakona, i nakon izvjesnog vremena zabranjena je i atenska akademija. Ne treba niti reć kako se u tadašnjim bogoslovijima nije učila nikad grčka filozofija. Ova ukinuta atenska škola nije nikad ni bila kršćanska, a kamoli za obrazovanje budućih svećenika.
Ne, nisu ukinute škole, nego je ukinuto filozofiranje, i vjerujem da je pokretač toga često bila rečenica sv.Pavla u uvodu ovog teksta. Intelektualci su i dalje učili logiku, matematiku i ostale fundamentalne znanosti, ali ne i metafiziku grčkih poganskih filozofa.
Znam da će većina onih koji ovo čitaju smatrati da je ovaj tekst protivan istini, svejedno ću ih zamoliti za strpljenje i neka tekst pročitaju do kraja.
Koristiti ću se zdravorazumskim logičkim argumentima.
Vjerujemo da je Objava završena smrću posljednjeg apostola.
Ali opet neki tvrde da ne možemo razumijeti svete sakramente Crkve ako ne koristimo filozofske pojmove Platona, Aristotela odnosno Tome Akvinskog koji su uveli pojmove koji nigdje ne postoje u sv.Pismu niti u nauku kršćanskih otaca.
Forma(Platonova ideja) i materija.
Platon je započeo s filozofiranjem kako je realni svijet 'nerealan' odnosno prividan, u stalnoj mnijeni, a da je pravi svijet onaj svijet čistih ideja čije su pojavnosti u materijalnom svijetu samo kopije, i to loše.
Pokojni hrvatski borac za slobodu Zvonko Bušić je nažalost na dugotrajnom robijanju u SAD-u postao žrtvom Platonove filozofije te je mislio da će samoubojstvom izaći iz 'Platonove spilje' u čisti svijet ideja.
To se jasno vidi iz njegove javne oporuke.
Iako se nije u svemu slagao sa svojim učiteljem Platonom, Aristotel je nastavio i razvio dalje te umjetne pojmove forme i materije, forma je čista ideja, materija je ono što se stalno mjenja.
Arapsko-perzijski filozofi oduševili su se s Aristotelom, a to isto oduševljenje je nakon križarskih ratova preneseno u kršćansku Europu i s čime je nastala skolastika kao pokušaj da se grčka poganska filozofija iskoristi u tumačenju ili čak apologetici kršćanske Objave.
Evo zdravorazumskog argumenta, zar su apostoli koji su Mudrost neposredno poznavali, dirali je rukama, bili uskraćeni za nešto što su znali mudri Grci? Ne, jer Mudrost - Bog nije mogao utemeljiti Crkvu kojoj je nedostajalo potpune mudrosti dok nije Crkva za tisuću godina došla u doticaj s grčkom poganskom filozofijom.
Objava je potpuna, apostoli i kršćanski oci (ali moramo isto znati da je među njima, pogotovo na istoku dosta helenizatora poput heretika Origena) imali su i tumačili su objavu bez korištenja grčke poganske filozofije i njezinih umjetnih pojmova.
Apostoli i kršćanski oci kao i svi kršćani znali su što je presveti oltarski sakrament bez da su koristili metafizičke grčke pojmove forme i materije, supstance i akcidenta, bitka i nebitka, esencije i egzistencije, potencije i aktivnosti.
Poganski Grci nisu recimo mogli uopće zamisliti stvaranje ex nihilo, a koje je Bog objavio Mojsiju, nisu mogli zamisliti kako materija nije vječna, jer su ludo umovali:
- da nešto postoji u materijalnom svijetu mora imati formu (ideju) koja je vječna i nepromjenjiva i nešto što se stalno mjenja - materija, prema tome i materija je vječna.
Toma Akvinski je često pisao Filozof, znači veliko prvo slovo i to se je uvijek odnosilo na Aristotela, pa se je tako potrudio dokazati kako um može zaključiti da je i materija vječna ili suvječna Bogu zato što je u to vjerovao i njegov Filozof.
Jer kad počnete filozofirati odnosno isprazno se samozavaravati kako nešto postoji dok ima nebitak odnosno samo u potenciji, onda 'logično' dođete do zaključka kako je materija stvorena od Boga, ali u vječnosti kako bi forme - ideje u Božjem umu mogle stvari od nebitka prenijeti u bitak koristeći materiju u trenutku stvaranja.
Vječna materija po tome služi kako bi esencija(forma-ideja) postala egzistencija (barem za materijalne stvari).
Zato ja potpuno vjerujem da je sv.Toma Akvinski rekao na kraju - to je sve bila slama i da taj savjet moramo i mi prihvatiti i uzeti za ozbiljno. Ne kažem da je apsolutno sve bilo slama, jer Toma Akvinski pisao je lijepe molitve i pjesme, ali tamo gdje se je uhvatio za Aristotela, to je druga priča.
Pastiri su često bili mudriji od profesora sa Sorbone i pred 800 godina, a možda još i više sada.
Sv.Pavao je rekao da pogani nemaju opravdanja što nisu Boga upoznali ili što su se klanjali idolima, jer ljudska narav ili najprostiji um govori o Bogu, i ako netko treba čitati pet dokaza o postojanju Boga od Tome Akvinca, onda on nije ni prije ni poslije imao vjere u pravoga Boga.
Jer pastir ili ratar zna da ništa ne nastaje od ništa, za razliku od modernih fizičara i filozofa.
I da postoji beskonačnost koja je Bog koji uzrok svega što postoji.
Dajmo tog pastira u škole i najvjerojatnije će izgubiti vjeru, zdrav razum i postati oholica koja misli da zna puno više od prijašnjih drugova pastira.
Zato što škole već stoljećima služe kako bi umski protumačili nadrazumsko i time napuhuju učenike da ovi pomisle kako su otkrili ili su na putu fundamentalnih otkrića koja će razjasniti sve misterije i praznovjerja.
Dovoljno je samo nanizati silogizme ili tisuće matematičkih jednadžbi i znati ćemo smisao svog života.
Dočim nas stvarnost oko nas i u nama bolno razuvjerava da je to gordo korištenje uma učinilo ljudske živote besmislenima, nesretnima i nesnošljivima.
Najveća zabluda filozofije kao surogata religije je vjera kako um dovodi do Boga ili do potpune i prave istine.
Stoga je novi vijek dao tako veliki naglasak na školstvo, i uveo na kraju 'besplatno' školstvo koje to dakako nije, nego je način pomoću kojeg su novovjeki filozofi htjeli, a u tome potpuno slijede Platnovu idealnu državu, osloboditi tradicionalne ljude odnosno njihovu djecu od zabluda. Ali zabluda filozofa je u tome što je Bog sakrio istinu od mudrih i velikih ovoga svijeta, a dao je poniznima i malenima.
Mnogi tradicionalni katolici vjeruju kako je modernizam nastao zato što se je odbacila skolastika u 19.st., a prihvatila ondašnja moderna filozofija. U zabludi su zato što je ta moderna filozofija potekla od skolastike. Kant, Hegel, Heidegger, egzistencijalisti, 'ovi-oni' što pjeva Thompson su još više divergirali od kršćanstva, ali to ne znači da je izvorno kršćanstvo bilo u skolastici. Ratzinger je bio u pravu kad je napisao kako mu čitanje Tome Akvinskog izgleda beživotno.
Mi se moramo vratiti tekstovima i nauku kršćanskih otaca, a ne onih koji nižu silogizme, argumente, kontrargumente, dijalektiku koja izgleda kao dosadna umna vježba s pojmovima koji uopće ne postoje nego su ih izmislili davno neki grčki filozofi.

Toma Kempenac koji je napisao "Nasljeduj Krista" nije proglašen niti blaženim, niti svecem, a kamoli naučiteljem Crkve.
Napisao je:

"Sinko, neka te ne oduševljavaju lijepe i dubokoumne izreke ljudi. Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u kreposti.

Nikada ne čitaj štiva zato da te ljudi mogu držati učenijim i mudrijim. Trudi se oko mrtvljenja strasti, jer će ti to više koristiti nego poznavanje mnogih teških pitanja."