Stariji i mlađi

Za današnju liturgiju tekstovi iz sv.Pisma su:
- Knjiga postanka, 27 glava, 6-39 redak
- Evanđelje, Luka, 15 glava, 11-32 redak.
Zajednička nit oba teksta je pitanje starijeg i mlađeg brata.
Izak je bio star i slijep, i prije smrti odlučio je blagosloviti svojeg starijeg sina Ezava.
Ezav i Jakov su blizanci, ali Ezav se prije rodio i tako je dobio pravo prvorodstva, što znači da je dobio pravo naslijeđivanja loze od Abrahama i sina mu Izaka.
Ezav je bio divlje naravi, uživao je u lovu. U apokrifnoj Knjizi Jašerovoj, navodi se kako je ubio drugog poznatog lovca Nimroda koji se spominje u Bibliji kao osnivač babilonskog kraljevstva, kao neprijatelj Božji i onaj koji se povezuje s gradnjom babilonske kule. Nimrod je bio po svoj prilici tada najmoćniji čovjek na svijetu, i kako piše u toj apokrifnoj knjizi, Ezav ga je ubio da bi ga zamijenio u moći.
Poznatu prodaju prava prvorodstva za zdjelu leće kad se je vratio gladan iz lova, Knjiga Jašerova tumači da se je to dogodilo nakon što je ubio Nimroda i zato je iz lova došao umoran, vrlo gladan i bez ulovljene divljači. Ne znamo dal je to točno, jer knjiga je apokrif. Dalje se navodi kako je Ezav uzeo od Nimroda kojeg je ubio, odjeću koju je Bog dao Adamu i Evi nakon istočnog grijeha i koja je Nimrodu davala moć da vlada nad drugim ljudima.
Dakle, to može biti sve izmišljeno, ali logično objašnjava zašto je Ezav prodao Jakovu pravo prvorodstva za zdjelu leće. Ta imao je odjeću koja mu daje moć koju je imao Nimrod što je smatrao puno važnijim nego pravo prvorodstva. Ako to nije istina, onda se postavlja pitanje kakav je to bio slabić, iako fizički jak, kad nije mogao malo pričekati da nađe neko drugo jelo osim zdjele leća koju je imao Jakov.
Dakle, Izak je volio više svog starijeg divljeg sina i htio mu je dati prije smrti poseban blagoslov.
Zato ga je poslao u lov da uhvati neku divljač i pripremi mu jelo prije svoje smrti i prije blagoslova.
Majka Rebeka je pak više voljela mlađeg sina Jakova kojeg je nagovorila da se pretvara da je Ezav koji je bio dlakav, tako da je Jakovu na ruke i oko vrata stavila kožu kozleta kako bi prevarili slijepog Izaka.
I tako dok je Ezav bio u lovu, Rebeka i Jakov su prevarili Izaka koji je blagoslovio Jakova koji je sad osim prava prvorodstva imao poseban blagoslov Izaka:

"Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

Kad se je Ezav vratio iz lova, doživio je šok saznavši da je osim prvorodstva sad izgubio i blagoslov od oca.
Jecajući zatražio je od Izaka da ga bilo kako blagoslovi i Izak je izrekao:

 "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."

Zatim je Izak umro, a Ezav je čekao dok ne prođu dani žalosti pa da ubije brata Jakova.
To je Rebeka znala i uputila je Jakova kod svog brata da se tamo skriva od Ezava. 
Možemo se zapitati kakva je to bila majka Rebeka koja je spremila i organizirala prijevaru u korist svojeg mlađeg sina, a na štetu starijeg.
Možda nam se odgovor nalazi ovdje:

"Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki."

Hetiti su bili pogani. Moguće je da su te dvije žene imale znatan utjecaj na Ezava pa su Izak i Rebeka bili ogorčeni. 
Međutim u Knjizi proroka Malahije nalazimo:

 Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina - ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

Na isto se osvrće sv.Pavao Rimljanima:

 I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.  

Tu je odgovor - Rebeki je Bog, prije nego što je rodila blizance, objavio kako će stariji služiti mlađemu, odnosno kako je Bog volio Jakova, a omrznuo Ezava i prije nego što su se oni rodili.
Nepravda? Pročitajte dalje što piše sv.Pavao.
I još jedno što moramo primijetiti, Izak ne izgovara blagoslov Jakovu i Ezavu napamet ili ono što mu srce želi, nego riječi koje izgovara dolaze od Boga. Prorok ne proriče što želi da je istina, nego osluškuje Božji glas. Zato se je Izakov blagoslov ispunio i u Jakovu i u Ezavu.
Od Ezava su potekli Edomiti protiv kojih su se borili Izraelci dok su iz Egipta dolazili u Obećanu zemlju.
Očito su ih nadvladali i bili nad njima kako je rečeno u Izakovom blagoslovu.
Jel se obistinio blagoslov Ezavu u dijelu gdje se kaže da će se pobuniti protiv Izraelaca (potomaka Jakovljevih) i da će njihov jaram stresti s vrata?
Neki kažu da se je to dogodilo nakon Makabejaca, znači u doba prije Krista i za Njegovo vrijeme kad su Edomci preuzeli kraljevanje nad Izraelom, Herod je bio podrijetlom Edomac koji je prešao na židovstvo.
Još uvijek je to, barem za mene, misterija koju ćemo saznati na Posljednjem sudu, tko su sada potomci Izraelovi, a tko su potomci Ezavovi. Edomce ne smijemo brkati s Arapima koji su potomci Jišmaelovi. Doduše, mogli su se međusobno izmiješati u suvremene Arape. Na to upućuje Izakov blagoslov u dijelu u kojem kaže da će im dom biti daleko od plodne zemlje.

Evanđelje nam danas iznosi Isusovu prispodobu o razmetnom i raskajanom mlađem sinu koji se ponizno vraća svojem ocu. Znamo da je otac u prispodobi Bog.
Ali tko je mlađi razmetni sin, a tko je stariji ljubomorni sin koji se ne želi radovati povratku svog izgubljenog brata?
Opat Gueranger tumači u svojoj "Liturgijskoj godini" kako je mlađi blizanac Jakov slika pogana koji su prihvatili kršćanstvo, a Ezav slika židova koji su karnalni, htjeli su Mesiju koji će ih učiniti gospodarima nad poganima te su tako odbili i ubili Mesiju koji im to nije nudio i tako su izgubili svoje provorodstvo i blagoslov.
Siguran sam da je to tako, samo biblijske priče imaju svoj doslovni smisao i svoj metaforički smisao koji može biti na razini skupine ljudi - naroda u ovom slučaju antikršćana židova i pokrštenih pogana, kao i na osobnoj duhovnoj razini nas koji to čitamo.
Ako je Ezav zbog svoje karnalnosti odnosno robovanja ugodi trbuha izgubio prvorodstvo, a isto su doživjeli židovi tisuću godina kasnije kad su zbog želje da vladaju i gospoduju nad drugim ljudima izgubili prvorodstvo odnosno status obećanog naroda nepriznavši Mesiju, onda i mi, svaki puta kad se prepustimo zadovoljavanju tjelesnih požuda gubimo prvorodstvo, prestajemo biti djeca Božja i gubimo Božji blagoslov.
Opat Gueranger Isusovu prispodobu tumači isto kao i odnos između Jakova i Ezava, židovi koji nisu priznali Mesiju su u slici starijeg brata koji se ne želi radovati povratku izgubljenog brata, mlađi razmetni brat je slika pogana koji su lutali poganstvom i gladovali za pravim Bogom i sada su se vratili Ocu kad su postali kršćani.
Sigurno je da možemo povjesno to tako tumačiti.
Međutim možemo to tumačiti i apokaliptično, jer židovi će se na kraju obratiti kako nam je objavio Bog preko sv.Pavla. Židovi su izdali i ubili Mesiju, a kad netko traži od još živog oca nasljedstvo, to je gotovo jednako oceubojstvu. Tako su židovi nekoliko desetljeća nakon Isusovog ubojstva izgnani iz Svete zemlje, lutaju od naroda do naroda, od države do države, i pri tom žive od Božjeg blagoslova kojeg su nekad dobili od Jakova, kao što je mlađi sin živio od očevog nasljedstva. Ali te Božje talente, inteligenciju i spretnost koriste za svoju propast, jer ih ne koriste za duhovni rast sebe i društva, nego suprotno, samo za svoj materijalni probitak i ujedno dekadenciju društva. I postat će omrženi od drugih naroda, njihova moć će nestati i živjet će bijednije nego ikad, kao što je mlađi sin napasao svinje i jeo svinjsku hranu, žirove.
I tada će se u svom jadu sjetiti Mesije kojeg su odbili i za kojeg su rekli - krv Njegova na nas i na našu djecu. Dok su prije dvije tisuće godina to uzvikivali želeći ubojstvo Mesije, sad će tražiti ponizno od istog Mesije da ih Njegova sveta prolivena Krv okupa od nečistoća grijeha pa i tog najvećeg kojeg su učinili njihovi preci.
Po tome, mi, kršćani čiji su preci stoljećima kršćani, možemo doći u poziciju da budemo ljubomorni na povratak židova u Crkvu i da se ne veselimo tome zato što smo zamrzili židove.
U svakom slučaju moramo osuđivati i spriječavati koliko nam je moguće judeo-masonsku urotu protiv Krista i kršćanstva, ali nikad ne prijeći granicu mržnje, znajući da će jedan dan židovi shvatiti kako su bili oruđe Sotone i da u tome nemaju ni sreće ni blagoslova, te da će se u taj dan vratiti Misal na desnu, židovsku stranu oltara. Kao što sam prethodno pisao, pretpostavljam da će tada biti jako malo nas kršćana poganskog podrijetla u Crkvi.
Na osobnoj razini poruka je - budimo lukavi i nasilni u vršenju volje Božje i traženja Njegovog blagoslova kako je to radio Jakov. On je dobio ime Izrael zato što se je poslije ove zgode s Ezavom borio s anđelom Božjim cijelu noć i nije posustao dok nije dobio od anđela blagoslov.
Mlakost je smrt vjernika. Moramo biti borci, moramo se hrvati cijelu noć odnosno cijeli svoj život u službi Boga.
Neka nas ne bude briga što će ezavi koji žive karnalno o nama misliti.
I nikako biti ljubomorni kad vidimo da se netko tko je bio mlak i mlitav u vjeri, sad bori poput lava i bolji je od nas. Zahvalimo Bogu na tom bratu što se je vratio k Ocu i natječimo se u svetosti s njime.