Advent

Advent dolazi od latinske riječi adventus koja znači dolazak.
Stoga imamo hrvatsku riječ došašće za liturgijsko razdoblje prije Božića.
Znamo da to razdoblje traje četiri tjedna.
Ali to nije uvijek tako bilo.
Isprva je došašće trajalo četrdeset dana i započinjalo je nakon blagdana sv.Martina koji je 11-tog studenog.
U istočnoj Crkvi došašće započinje otprilike isto, sredinom studenog kad oni slave blagdan sv.Filipa.
Čitajući "Liturgijsku godinu" od opata Guerangera lako je uočiti konstantu kako je Crkva u drugom mileniju polako počela smanjivati dane i disciplinu za vrijeme postova i nemrsta (post je nekad značilo jest samo jednom u danu odnosno navečer i to hranu koja nije životinjskog podrijekla, dakle bez jaja i mliječnih proizvoda).
Tako znamo da u vrijeme došašća nema posta i nemrsta (osim uobičajenog za petak kojeg je novoredna sekta ukinula), ali u prvom tisućljeću postilo se za svih četrdeset dana prije Božića. 
Dakle došašće je bilo slično korizmi.
Čak je nekad i negdje liturgijska boja tijekom došašća bila crna, a ne ljubičasta.
Četrdeset dana označavalo je četiri tisućljeća nakon stvaranja na koncu kojih se je Riječ utjelovila. 
Za to vrijeme iščekivanja Božića, pravovjerni Izraelci su postili, molili Boga da pošalje obećanog Mesiju - Krista.
Došašće nas treba uvesti u to duhovno raspoloženje iščekivanja.
Kako napomenuh, disciplina u Crkvi je popustila tako da se je propisalo postiti samo ponedjeljkom, srijedom i petkom, a na kraju je ukinut adventski post potpuno.
Usporedno je došla renesansa, protestantska revolucija, francuska, boljševička, seksualna, drugovatikanska i eto nas u današnjici kad Crkva više nema hijerarhiju koja će vratiti disciplinu prvog tisućljeća.
U vremenima lošim, treba više moliti i više postiti, jer Božja milost tada je potrebnija nego u vremenima kršćanske države.
Međutim, zbog navedenog, laici su prepušteni sami sebi, to jest svatko odlučuje koliko će ozbiljno postiti i pripremati se za Božić.
Isus Krist dolazi na tri načina.
Prvi se je već dogodio pred dvije tisuće godina kad se je rodio od Marije vazda djevice obećani Mesija koji je beskonačno nadvisio i ispunio molitve Izrealaca, jer Mesija nije bio samo čovjek, On jest nestvoreni Bog.
Hodao je krugom Zemaljskim kao Jaganjac Božji, kao Onaj tko će svojom žrtvom na križu otkupiti Božje izabranike od robovskih grješnih okova Sotone.
Kao što Pismo kaže - trske nalomljene prelomio nije. Jer nije došao suditi, nego izliječiti. 
Ali ne smijemo nikad zaboraviti da je liječnik ujedno i strogi sudac, da je Jaganjac Božji istovremeno i Lav Judejski.
Nakon uskrsnuća i uzašašća prekinut je prvi način na koji dolazi Krist budući je Jaganjac Božji uzdignut na Nebo.
Sad živimo u drugom razdoblju u kojem Krist dolazi otajstveno, prvenstveno preko Presvetog Oltarskog Sakramenta i preko Duha Svetoga kojeg je poslao svojim učenicima - kršćanima.
Prorok Danijel otkrio nam je kako će drugo razdoblje trajati još samo malo nakon što bude ukinuta svakodnevna žrtva. 
Znači kad više ne bude valjane Mise na cijelom krugu Zemaljskom, kad više ne bude pravih svećenika, onda uskoro dolazi Dan Gnjeva, dan strašni u kojem Isus Krist dolazi na oblacima i u slavi, sa svom nebeskom anđeoskom vojskom i sa svim svecima na Nebu,  suditi žive i mrtve, da se pravedno kazne svi grijesi od prvog do posljednjeg te da se sve što je skrivano objavi.
Stoga je od velike važnosti da iskoristimo vrijeme u kojem živimo, a to je vrijeme u kojem možemo obući se ili odjenuti u Krista kako piše sv.Pavao ili oprati svoje grijehe u Krvi Jaganjčevoj kako bi u bijelim haljinama čistoće i nevinosti stali pred Suca i Lava Judejskog.
Došašće nas svake godine na to podsjeća i priprema.
Uživimo se dakle u vrijeme četiri tisućljetnog iščekivanja prvog dolaska, očekujmo s nadom drugi dolazak tako da svaki dan bijelimo svoju, grijesima oprljanu haljinu, tako da se odreknemo svojih požuda, kajemo za gorke plodove istih mrtveći naša tijela i moleći od Boga oproštenje i jakost.
Budimo svijesni svojih slabosti koje još više dolaze do izražaja zbog zlih vremena u kojima živimo. 
Zatvarajmo vrata ovom svijetu koji Advent, vrijeme pokore, mrtvljenja i posta, pretvara u hedonizam, potrošačku groznicu ili ludilo i bezrazložno veselje idiota.
Takvom svijetu koji ratuje protiv nas i našeg dobra dolazi skori kraj. 
Ne ubrojimo se u one koji će biti zajedno osuđeni sa svijetom zato što taj isti svijet ljube i robuju mu.
Onda ćemo moći pripremiti se za drugi dolazak.
To je jedini i pravi smisao ljudskog zemaljskog života.