Otkrivanje Otkrivenja

Otkrivenje je posljednja i najmisterioznija knjiga sv.Pisma.
K tome je potpuno proročka, odnosno govori o budućim događajima.
Naravno, sa stajališta pisca, sv.Ivana Evanđeliste, jer mnogi prorečeni događaji su se već dogodili.
Ivan je napisao Otkrivenje na otoku Patmosu, negdje pred kraj prvog stoljeća.
Na otoku je bio u izgnanstvu, nakon što je čudesno preživio mučenje u kotlu kipućeg ulja u Rimu.
Ovaj tekst temeljiti će se većinom na knjizi "Opća povijest kršćanske Crkve od njezinog rođenja do njezinog konačnog pobjedonosnog stanja u Nebu: uglavnom dobivena od Otkrivenja sv.Ivana, apostola i evanđeliste".
Dugački naslov koji precizno kaže o čemu se u knjizi, koju je napisao engleski biskup Charles Walmesley koncem 18.st, radi.
Knjiga je prevedena na nekoliko europskih jezika, nije na hrvatskom.
Možete ju skinuti i čitati ovdje.
Prvo što moram primijetiti je 'klasično' tumačenje modernista kako se Otkrivenje odnosi na progon kršćana za vrijeme Rimljana, prvenstveno cara Nerona kojeg žele prikazati kao Antikrista kojeg su se bojali ondašnji kršćani.
Po takvom krivom tumačenju ispada kako se je sv.Ivan samo igrao proroštva jer Neron je umro 30 godina prije nego što je Otkrivenje napisano.
Dakako, ista laž implicira kako je Ivan pisao Otkrivenje samo kao vlastitu refleksiju, to jest oni vjeruju kako je Ivan lagao da je imao stvarno viđenje po Isusu Kristu o događajima od nastanka Crkve do posljednjeg suda.
Ali ništa bolje nisu prošli ni ostali biblijski pisci po modernistima, za njih su oni poput svih pisaca, uključujući moju malenskost, koji prijenose svoja razmišljanja, iskustva i osjećaje na papir.
Kao kršćani moramo s odvratnošću odbaciti moderniste i njihova tumačenja sv.Pisma koja se službeno predavaju u novorednim bogoslovijama, njihovim pridikalnicama, njihovom tisku i ostalim medijima.
Sveto Pismo moramo uzeti ozbiljno, odnosno kao Sveto, nešto što je došlo od Boga, od Neba, a tiče se našeg spasenja to jest istine bez čije spoznaje se ne možemo spasiti.
Problem s Otkrivenjem je što je ono prilično neotkriveno odnosno hotimično napisano u slikama koje nije lako dešifrirati.
Zašto je Bog dao tako skriveno proroštvo?
Možemo reći kako su inače proroštva koja Bog daje uvijek prekrivena s manje ili više vela misterioznosti koja uvelike povećavaju mogućnost da se krivo protumače.
Ne, ne radi se o pitijskim proroštvima čiji veo je vrlo proziran i nalazi se tamo jer je to proroštvo od ljudi u suradnji s demonima koji ne mogu znati buduće događaje pa ih zato iznose u dvosmislenosti.
Božja proroštva su misteriozna zato što je bolje za Njegove izabranike da do istine o budućim događajima dolaze ili neposredno kad se ona obistinjuju ili da ih ne bi gola istina proroštva dovela do defetizma ili lažne euforije koja isto dovodi do krivih koraka.
S druge strane Bog znade kako Njegova proroštva znaju i demoni i ljudi koji su se s njima urotili protiv Njega, stoga je veo misterioznosti njima dan da ih dovede u zabludu.
Drugim riječima, misterioznost proroštva (ili cijelog sv.Pisma) ima dvostruku korist i dvostruko je dobro, prvo zato što Božje izabranike ispravno priprema za buduće događaje, drugo zato što ostale dovodi u zabludu glede istih događaja.
Idemo sad konkretno na Otkrivenje.
Sv.Jeronim je napisao kako u toj knjizi ima bezbroj proroštava.
To je posve jasno ako znamo da su u istoj zapisani i navješteni svi najvažniji događaji koji su bili neposredno prije njezinog pisanja, a događali su se za vrijeme apostola, odnosno u vremenu rođenja i djetinstva Crkve pa do konca vremena kad će Crkva živjeti neposredno kao Kristova sveta zaručnica.
Dakle, Otkrivenje nam otkriva sedam razdoblja u povijesti Crkve koji su simbolično prikazani u obliku sedam pečata Knjige života koju Jaganjac, Isus Krist skida u vremenu do vremena kad više ne će biti vremena.
Iza svakog pečata, kojeg nitko ne može otpečatiti nego Jaganjac Božji te se tako pokazuje kako je Isus Krist gospodar života i vremena, slijedi anđeoski zvuk trublje i polijevanje Božjeg gnjeva u obliku kaleža kojeg anđeo polijeva na krug Zemaljski.
Neposredno prije prvog razdoblja, ustvari deset dana ranije, Jaganjac Božji zasjeo je na nebesko prijestolje kad je uskrsli Isus uzašao na Nebo kao suveren.
Ivan opisuje nebeski dvor, anđele koji se Bogu klanjaju, ali i neka stvorenja koja moramo 'odšifrirati'.
Radi se o dvadeset i četvorici starješina koji okružuju Božje prijestolje i klanjaju se Bogu kao i anđeli.
To su najizvrsniji pravednici SZ, patrijarsi.
Onda imamo četiri bića koji su neposredno uz prijestolje, s mnoštvom očiju ispred i iza, pa bismo lako pomislili da se radi o nekim anđeoskim bićima poput serafa koji su uvijek uz Boga.
To je krivo, jer ta bića su ljudi.
Neki tumače kako su to četvero evanđelista, budući su bića prikazana kao lav, vol, biće s čovječjim licem, orao. Tako se je uvriježilo sv.Marka prikazivati kao lava, sv.Mateja kao vola, sv.Luku kao čovjeka, sv.Ivana kao orla.
Mlečani imaju u svojem znamenju lik lava zato što su uzeli za sebi zaštitnika sv.Marka koji se tumači da je jedno od tih bića koje je nalik na lava.
Međutim, autor knjige s pravom primjećuje odnosno retorički pita, kako je sv.Ivan mogao razgovarati s tim bićima tijekom Otkrivenja kad je on sam jedno to biće?
Sklon sam povjerovati njegovom tumačenju kako su to četiri najveća proroka SZ, zato je navedeno kako imaju mnoštvo očiju ispred i iza, jer prorocima je Bog dao da vide u svjetlu istine ono što je bilo i što će biti.
To su dakle Izaija, Jeremija, Ezekiel i Danijel.
Lav zato što je Izaija pripadnik kraljevskog Davidovog roda iz kojeg je isto potekao Lav Judejski, Gospodin Isus Krist.
Vol zato što Jeremija predstavlja svećenstvo koje je prikazivalo krvne žrtve Bogu od kojih je temeljna žrtva bilo govedo.
Čovjek zato što se je Bog obraćao Ezekielu imenom sina čovječjega.
Orao zato što je Danijel kao prorok daleko vidio prorekavši uspon i pad svjetskih carstava kao i konac vremena te se Ivanova Apokalipsa oslanja na Danijelovo proroštvo to jest govori detaljnije o istim događajima budućnosti.
Slijedeće što nam razotkriva biskup Charles Walmesley je tajanstveni anđeo koji se prvi pojavljuje Ivanu i koji mu također objašnjava događaje i upućuje ga na iste.
Prorok Malahija proriče kako će Bog poslati svojeg anđela da Kristu pripremi put.
Proroci po svojem poslanju, ali ne i naravi, su anđeli.
Anđeo odnosno sv.Ivan Krstitelj Evanđelistu kaže da mu se ne poklanja, jer i on je samo sluga Gospodnji*.
O tome trebamo dobro razmisliti kad klečimo pred nekim kipom ili slikom ili čak raspelom, a mnogi katolici kleče pred kipom Bogorodice koja sama kaže o sebi - evo službenice Gospodnje. Klanjati se možemo i moramo samo Bogu, a to znači sada ovdje na Zemlji pred Svetohraništem (ako je bila valjana sveta pretvorba), a u vječnosti, ako smo Božji izabranici, izravno Bogu odnosno Jaganjcu Božjem.
Vratimo se pečatima i Otkrivenju.
Milenarizam je krivovjerje po kojem će Isus Krist kraljevati na Zemlji tisuću godina. Jehovini svjedoci uz druga dodali su i to krivovjerje. Ipak su najpoznatiji po arijanskom krivovjerju koje je bilo u drugom pečatu. Milenarizam je bio kasnije i temelji se na krivom tumačenju rečenica Otkrivenja iz 20 poglavlja:

I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.

Prva smrt je smrt koju vidimo ovdje na Zemlji.
S Kristom kraljuju na Nebu Božji izabranici tisuću godina, oni oživješe ili što kaže sv.Ivan imali su prvo uskrsnuće nakon prve smrti, ali još nisu uskrsli tjelesno, jer još nije bio Sudnji dan to jest opće uskrsnuće - drugo uskrsnuće.
Ostali koji su umrli 'žive' svoju prvu smrt u Paklu, ali isto još nemaju tijela kao niti ovi prvi, sveci koji kraljuju s Kristom. 
Tisuću godina znači dugo razdoblje, a znamo da zasad to razdoblje nekima traje dvije tisuće godina, a nekima koji su nedavno umrli puno kraće.
Nakon pravog ili drugog uskrsnuća, prokletnici će doživjeti drugu vječnu smrt kad će sa svojim tijelima biti zauvijek bačeni u Pakao.
Jehovini svjedoci su milenaristi koji vjeruju kako druga vječna smrt znači totalno uništenje zlih, i ne znam dal su svjesni kako iza tog naravno proizlazi naopaki moralni nauk kako se isplati biti zao na Zemlji, uživaš kolikogod možeš, ne obazireš se na one koji ti mogu u tom uživanju smetati, a onda budeš zauvijek uništen kao da te nije nikad ni bilo.
Pitao sam ih zašto negiraju Pakao o kojem tako mnogo piše u Bibliji?
Odgovor - vi katolici vrijeđate Boga s tvrdnjom da Bog vječno kažnjava neke ljude. Bog po njima ne bi bio human kad bi tako postupio.
Od kad je čovjek, i to posrnuli s istočnim grijehom i ostalim grijesima mjera Bogu? 
Dalje nastavljaju u stranputicama krivojerja da bi tobož humanizirali Boga tako da kažu kako Bog ne želi da nešto zna, i tako objašnjavaju zašto je Bog stvorio Lucifera - ne želim znati kakav ćeš biti i što ćeš činiti. Bog jehovinih svjedoka mora se stalno hvatati za glavu i čuditi zašto se nešto događa što on (malo slovo jer njihov bog je isti bog koji se je objavio Muhamedu i isto im dao krivovjerje arijanizma) ne bi želio da se dogodi.
Ali kako onda Bog može uopće biti Sveznajući i davati proroštva poput ovog najvećeg u Otkrivenju ako ne želi znati budućnost, pa ju ni ne zna?
Zablude milenarista su još jedan dokaz kako je sv.Pismo tako napisano da oni koji nemaju prave vjere i koje ne vodi Duh Sveti, čitanjem Biblije budu još više zaslijepljeni.
Koje je razdoblje Crkve bilo nakon prvog pečata?
Jasno je da se radi o prvom razdoblju i u tom razdoblju je živio Ivan Evanđelista.

I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: "Dođi!"
Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.(Otk 6:1-2)

Posvjestimo si kako je Ivan pred Božjim prijestoljem, ali i da je Gospodin pred njim prikazao što se je dogodilo i što će se dogoditi, nikako da je Ivan bio u budućnosti kao u onom filmu "Povratak u budućnost".
Ivan nam piše kako je vidio bijelog konja i jahača, ali možemo biti sigurni kako se radi o slici, nikako o doslovnom događaju.
Drugo što moramo znati je kako Ivan piše spiralno, primjerice događaje iz prvog pečata on prikazuje na različitim mjestima, on se vraća na događaje ili osobe koje je prethodno opisao.
Imamo tako ponovno opis bijelog konja i jahača u Otk. 19:11-13:

I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.

Nema dakle nikakve dileme kako i bijeli konj i jahač metaforički predstavljaju Isusa Krista, Jaganjca Božjeg.
Postavlja se sad pitanje kako je to Isus Krist pobijedio u prvom pečatu-razdoblju Crkve?
Križem, to jest svojom prolivenom Krvlju otkupio je ljude od vlasti Sotone, svojim uskrsnućem pobijedio je smrt, a svojom smrću podnio je neprocjenjivu Žrtvu koja izmiruje ljude griješnike s Bogom.
To je trostruka Isusova pobjeda koja nije s time stala, nego je poslavši Duha Svetoga nad apostole to jest prvu Crkvu, jahač na bijelom konju nastavljao osvajati širom svijeta.
Nemojmo nikako pomisliti da je Krist bio poražen kad je tekla krv mučenika.
Ne, to je bio ne samo trijumf mučenika, nego prvenstveno trijumf Kristov.
Kroz nekoliko godina nakon slavnog silaska Duha Svetoga s kojim započinje razdoblje prvog pečata, Evanđelje se je raširilo diljem poznatog svijeta.
Kao što napisah, nakon svakog otpečaćenja čuje se zvuk anđeoske trube, i anđeo prolijeva kalež Božje kazne ili gnjeva na Zemlju.
Jer iako Bog dopušta zlo da bi dobro čim više trijumfiralo nad zlom, vinovnici zla bivaju kažnjeni često puta još i na Zemlji.
Autor knjige pokazuje kako su rimski carevi koji su se istakli u progonima i mučenjima kršćana bili kažnjeni. Jedan od njih u tom prvom pečatu bio je Dioklecijan, i žalosno je što se mnogi Splićani ponose što je taj zemaljski demon imao vilu na području na kojem je nastao Split.
To je samo znak da živimo u vremenima sedmog pečata.
Vrijeme prvog pečata završilo je s priznanjem kršćanstva od cara Konstantina.
U ovom tekstu više ne ću prikazivati ostala razdoblja o čemu možete pročitati u navedenoj knjizi.
Kao zaključak ipak treba napomenuti da Otkrivenje nije knjiga o zlu ili da proriče buduće sveobuhvatno zlo, nego proročka knjiga o tome kako dobro pobjeđuje zlo i kad se čini da je zlo sveprisutno i nadmoćno.
Kršćani bi se trebali kao i anđeli i sveci u Nebu radovati svakom Božjem činu, pa i kad Bog zapovijeda anđelu da kažnjava krug Zemaljski.
U protivnom su kao i ostatak čovječanstva koje smatra da je iznad Boga te da Bog nema pravo ništa zahtijevati od čovjeka, a kamoli ga kažnjavati.
Nikad ne smijemo zaboraviti da se sve to događa onako kako je Ivan vidio, i kako je Bog predvidio da zlo bude najmoćnije prije Njegovog drugog dolaska.
Autor knjige čak je uspio otkriti (piše koncem 18 stoljeća) u Otkrivenju da će se dogoditi ponovni uspon muhamedanstva. Zasad sam samo upućen u to, jer knjigu nisam pročitao do kraja. Moguće je da muhamedanstvo, kao novija verzija krivovjerja arijanizma, bude glavna okosnica snaga Antikrista.
Laž je toliko obmanjujuća da i najveći umovi, ako se koriste s laži, budu na kraju žrtve laži. Znamo tko je otac laži, ali ja mislim da je na kraju i on postao žrtvom svoje laži. Jer tvrditi kako se može nadjačati Bog je najveća laž. Ali onaj tko želi laž, na koncu povjeruje u laž i tako izgubi zdrav razum.
Postoje niz indikacija kako se svjetska elita sprema na otvoreni rat protiv Boga, ne samo u ideološkom smislu, nego u doslovno fizičkom smislu da se pripreme na rat protiv Krista koji drugi puta dolazi.
A to nam otkriva Otkrivenje, konačni rat u Armagedonu.
Tko zdravog razuma se želi sukobiti s nekim od kojeg će sigurno biti poražen?
Isus to spominje u Evanđelju, o kralju koji se priprema na rat sa drugim kraljem, a onda kad vidi da je ovaj drugi mnogo moćniji, odlazi tražiti primirje odnosno priznati drugog kralja kao sebi superiornijeg.
Međutim antikristi imaju problem što se je Krist pritajio, što im izgleda kao netko tko je davno bio na križu i koji nije njima niti svijetu pokazao kako je pobijedio Sotonu i smrt, a Njegovi sljedbenici su malobrojni i nemoćni. Antikristi jednostavno ne vjeruju kako je Isus Krist apsolutni kralj to jest Bog, zato će lako i s oduševljenjem prihvatiti za svojeg kralja Antikrista kad se ovaj pokaže svijetu.
Sotonizam nije besmislen sotonistima koji svi vjeruju da se Krist može pobijediti. A većina čovječanstva su danas implicitni sotonisti jer su posve izbacili iz svojih života Krista Kralja i jer su spremni suprostaviti se svakome tko će im dati bilo kakvu moralnu zapovijed protivnu njihovim požudama.
Nije li dakle čovječanstvo već ideološki spremno na Armagedon**?
Nisu li većina ljudi spremni ubiti Boga kad bi to bilo moguće, jer žele biti tobož slobodni od Boga, a ustvari su dragovoljni robovi požuda?
Budimo svaki čas spremni i na svoju smrt i na drugi dolazak.
U vremenima smo u kojima će se posve otkriti Otkrivenje.

* Anđeo Gospodnji odnosno sv.Ivan Krstitelj kojeg je Bog poslao da Njegovom Sinu pripremi put, već je dva puta od antikrista Bergoglia bio optužen da je dvojio oko toga što mu je Bog naložio, da nije niti bio siguran kako je Isus Krist Jaganjac Božji. Ne bih nikako volio biti u koži antikrista Bergoglia, a pogotovo ne u Dan Gospodnji kad će se morati suočiti s gnjevom Kristovim što je hulio na Njega i na Njegovog anđela koji je poslan pripremiti Mu put.

** Autor ovog videa iznosi svoje impresije svježeg holivudskog filma koji odražava duh našeg antikristovskog vremena. Ono što sam napisao - antikristi se spremaju na rat protiv Krista.