Zvrk

Zanimljivo je pogledati kroz povijest kako je elita, a i dobar dio pučana, vjerovao dva stoljeća kako je Zemlja rotirajuća Lopta, a da nitko nije izveo niti jedan validan eksperiment koji bi to dokazao.
Sva laž počivala je na autoritetu znanstvenika. 
Kao što vjernici neke religije vjeruju u doktrinu iste na temelju prave ili lažne objave, tako su ljudi modernog doba prihvatili doktrine znanstvenika kao njima objavljenu ili otkrivenu istinu preko modernih proroka - znanstvenika.
Newton je bio uvaženi član engleske kraljevske akademije znanosti, i to je bilo dovoljno da mu se povjeruje kako postoji gravitacija koja je 'mehanizam' zbog kojeg je krug Zemaljski Sunčev planet zajedno s ostalim lutajućim zvijezdama i razlog zašto antipodi (o kojima su raspravljali antički filozofi jer grčki pogani su još onda vjerovali kako je Zemlja lopta) ne popadaju s druge strane Lopte.
Ta nije on bio samo akademik, on je konstruirao razne sprave poput centrifugalnog regulatora parnog stapnog stroja, on dakle zna 'znanje' i treba mu se vjerovati. 
Možemo zamisliti dvojicu Engleza koji putuju vlakom u 19.st. i započnu razgovor o gravitaviciji i tobožnjem Sunčevom sustavu i jedan kaže kako u to ne vjeruje i traži od ovog drugog da mu navede dokaze. 
Ovaj drugi nema dokaza kao što ih nitko nema ni danas, pa kaže - zašto se onda voziš vlakom koji se ne bi mogao pokretati bez Newtonovog centrifugalnog regulatora? 
Ako se dakle voziš vlakom, onda moraš vjerovati Newtonu, gravitaciji i Lopti. 
Ako koristiš računalo ili bilo koje elektromagnetske naprave onda moraš vjerovati ne samo Newtonu, nego i Einsteinu i znanstvenicima u Cernu koji kažu da su otkrili 'božju česticu'.
Jest da tu nema nikakve logike, ali to je tako, živimo u vremenu u kojem je normalno vjerovati u 'silogizme' koji nemaju veze sa zdravim razumom.
Ipak elita je znala ili da Zemlja nije lopta, ili da nemaju pravih dokaza za rotirajuću Loptu.
Tako su se u 18. i 19. stoljeću izredali neuspješni eksperimenti koji su trebali dokazati kako se Zemlja okreće, a malo je tko, osim kruga ljudi oko Rowbothama sumnjao u Loptu.
Imamo tako neuspješni Airyev eksperiment, zatim Michelson-Morleyev.

Nakon tih neuspjeha uzbuna se je čula u svim akademijama, a spasitelj Lopte se je pojavio u liku Einsteina koji je dočekan kao pop zvijezda 20.st. tobož zaključivši raspravu da nema eksperimenta s kojim bi se dokazala rotirajuća i putujuća Lopta, ali da se u istu treba i dalje vjerovati.
Tako je svijet prihvatio protuzdravorazumsku specijalnu teoriju relativnosti nakon čega je sve moglo biti naopačke i neiskustveno, a opet izgledati normalno. 
Postalo je sasvim normalno da znanstvenici razmišljaju ili pišu knjige o tome kako se može putovati u prošlost ili u budućnost.
Nakon toga ništa nas više ne može iznenaditi.
Međutim zvijezda prije Einsteina u 19.st. je bio francuski znanstvenik Foucault.
Kad je on 'dokazao' s famoznim njihalom da se Zemlja okreće, izgledalo je kao da je ponovno došla stoljetna jeka Galilea - e pur si muove.  
Koja je dakako izmišljotina, jer Galileo je i u privatnim pismima nekoliko godina prije smrti negirao heliocentrizam i okretanje Zemlje to jest odrekao se svoje zablude.
Ideja Foucaulta je bila - napravimo spravu koja će pokazivati da se rotirajuća tijela ili ona koja ne rotiraju cijeli krug ali se kreću po krugu periodično po nekoj apsolutnoj ravnini, pokazuju za promatrača sa rotirajuće Zemlje da se miču uskladu s brzinom rotiranja Lopte oko svoje osi.
Ova druga naprava bila je tzv. Foucaltovo njihalo koje je bilo relativno veliko, tako da su se nakon tobožnjeg uspjeha eksperimenta u nizu gradova Europe gradili tornjevi na koje se je vješalo klatno.
Doslovno je izgledalo da su ti tornjevi i kupole bili novi hramovi znanosti u koje su hodočastili smjerno vjernici nove, a ustvari stare, poganske religije Lopte.
Sad znamo da je Foucault bio sličan mađioničarima iluzionistima.
Jer mehanizam njihala je bio kudikamo kompliciraniji od obješenog utega, odnosno služio je da se njihalo rotira poželjnom brzinom.
Čisti mađioničarski trik inspiriran Sotonom, ali ovaj put bez izravnog utjecaja demona.
Dokazano Foucaltovo njihalo podivlja i ponekad se počne okretati u obrnutom smjeru kod Sunčeve pomrčine. Ako njihalo tobož dokazuje okretanje Zemlje tako da se matematički može proračunati s obzirom na zemljopisnu širinu Lopte s kojom kutnom brzinom će se mjenjati ravnina njihanja, kako može pomrčina Sunca utjecati na njihalo?
Druga naprava koju je Foucault napravio za dokazivanje okretanja Lopte oko vlastite osi je žiroskop ili  hrvatski rečeno zvrk.
Poznato je naime da rotirajuća balansirana masa oko neke osi nastoji zadržati istu os rotiranja. Žiroskop je naprava koja ima precizno balansirani zamašnjak na osovini koja ima ležište na obručastom kućištu koje je opet uležišteno na drugom sličnom kućištu.
Svojstvo žiroskopa da uvijek pokazuje prema istom apsolutnom pravcu iskorištava se kod žiroskopskih kompasa na brodovima i zrakopolovima, na torpedima (poznata riječka, nažalost ugašena tvrtka "Torpedo" bila je svjetski poznata po izradi torpeda s žiroskopom koji je navodio torpedo da ne skreće s pravca), raketama i slično.
Stoga je Foucaultov dokaz okretanja Zemlje u naravi vrlo jednostavan.
Žiroskop se pokrene s velikom kutnom brzinom, a na stolu ili podlogi na kojoj se nalazi žiroskop promatra se kako on zakreće u skladu s kutnom brzinom okretanja Lopte prema žiroskopu. 
Dakle ne zakreće žiroskop nego se tobož okreće Zemlja, ali se promjena kuta lako očitava na postolju.
Izgledalo je kao konačna pobjeda znanosti nad natražnom biblijskom slikom nepokretne Zemlje.
Međutim pokazalo se je da nitko više nije mogao u 20.st. ponoviti taj rezultat.
Žiroskop je mirovao i miruje i dalje u odnosu na postolje.
Foucault je i u ovom slučaju izveo trik. 
Žiroskop je bio tako napravljen da ga se je moglo umjetno 'odbalansirati' koliko je već potrebno da bi se na različitim zemljopisnim širinama Lopte očitala tobožnja kutna brzina okretanja Lopte.
Ali malo je tko više o tome (super) mario. 
Djeca u školama su i dalje učila kako je Foucault s njihalom i žiroskopom dokazao okretanje Zemlje oko svoje tobožnje osi.
U slijedećem dugačkom videu vidjet ćete eksperiment s industrijski napravljenim žiroskopom kojeg koriste zrakoplovi i koji dokazuje kako se Zemlja ne okreće to jest kako je Foucault bio moderni šaman religije znanosti. 
Primijetite kako eksperimentator pokazuje kako zvrk ne rotira oko fiksne ravnine ako dobije impuls-udarac s jedne ili druge strane i to je najvjerojatnije bio način na koji je Foucault 'dokazao' kako se Lopta okreće.
Autor videa također pokazuje dio originalnog Foucaultovog žiroskopa koji je po svoj prilici služio za namještanje 'dokaza'.

Zvrk se međutim može iskoristiti i za dokazivanje izgleda kruga Zemaljskog.
Zrakoplovi osim žiroskopa koji im pokazuje smjer kompasa, imaju žiroskop koji pilotu pokazuje dal zrakoplov ponire, diže se ili leti istom visinom.
Ako ste čitali moj prethodni tekst onda znate kako bi pilot zrakoplova koji leti istom visinom na Lopti morao stalno pogledom na kazaljke žiroskopa vidjeti kako blago ponire prateći zakrivljenost Lopte.
Međutim to se ne događa.
Kako objasniti ne samo pilotima, nego svima koji će se to zapitati - zašto žiroskop ne pokazuje zakrivljenost Lopte?
Nešto se je moralo smisliti za odstupnicu.
Tako nam kažu kako postoji tzv. Shuler tuning - najmještanje žiroskopa ili korekcija žiroskopa dok zrakopov leti po Lopti.
I eto sad novog apsurda, žiroskop služi kako bismo znali dok letimo u kojem smjeru idemo za vrijeme magle ili u noćnom letu, jer to ne znamo, ali da ne bismo odletili u svemir (ostavimo sad priče o prvoj i drugoj kozmičkoj brzini jer balon se diže polako ali ipak ide na velike visine kao da ne zna da ne smije jer ide presporo) moramo korigirati žiroskop. 
Ne postoji mehanizam koji bi to činio na mehaničkom žiroskopu. Oni (lopatari) mogu prodati priču da u modernim eletronskim upravljačkim instrumentima računala uzimaju u obzir zakrivljenost Lopte pri radu žiroskopa, ali ta priča ne prolazi budući da su tisuće i tisuće pilota letili proteklih sto godina bez toga i nisu primijetili da im žiroskop sve više 'ponire' dok lete istom visinom.

Zvrk je očito bio prezvrkast za lopatare i Loptu.
Isprva je izgledao kao jedan čvrst dokaz kako se Lopta okreće oko svoje osi, a sad ukazuje da Lopta ni ne postoji.
Sve više sam uvjeren da je vrhuška elite znala, barem od 19.st., kako je Lopta izmišljotina.
Ali cijena priznanja te zablude izgledala im je previsoka.
Prvo, izgubili bi kredibilitet među masama, a to znači da bi izgubili svoje upravljačke pozicije u društvu.
Drugo, što je važnije jer uključuje duhovni svijet, to bi značilo da je Crkva odnosno sv.Pismo istinito. 
Tada se ruši cijela kula od karata zvana novi vijek i moderno doba, i dobar dio čovječanstva više ne će gledati u smjeru kamo im oni pokazuju, nego će gledati prema gore. 
Tamo gdje se nalazi Bog.