Idem pripraviti vam stanove

Danas je Uzašašće, veliki blagdan s procesijom koja se malo još gdje održava.
Procesija je podsjećanje na put kojim je išao uskrsli Gospodin, od dvorane Posljednje večere koja je na Sionu, preko istočnih vrata Jeruzalema, Jozafatske doline, Cedarskog potoka do Maslinske gore od koje je uzašao na Nebo.
Primjetiti ćete kako je to isti put kojim je išao na Muku, od noći velikog četvrtka na veliki petak.
Ali koja razlika.
Nije išao sam, pratila ga je Marija, apostoli i stodvadesetero učenika.
Svim drugim ljudima bio je nevidljiv.
Kad se drugi put pojavi u slavi na oblacima, više tako ne će biti.
Bit će svima vidljiv, i kao što nam kaže sv.Pismo, proplakati će narodi Zemlje i željeti će da ih zemlja proguta i prekriju planine, kako bi se sakrili od Božjeg lica.
Ako smo kršćani, prirodno je da smo tužni danas sjećajući se dana kad Zemlja više nije vidjela Spasitelja.
Istovremeno nas mora prožeti jača radost spoznaje kako je naš Gospodin Isus Krist danas sjeo s desne strane Boga Oca.
Ako Nebo slavi kad se neki grješnik obrati, kako je tek slavlje bilo kad se je Bogočovjek vratio na Nebo u pratnji mnoštva duša koje je oslobodio vlasti podzemlja nakon smrti na križu?
Dakle, Isusa nisu pratili samo smrtnici, s Njime su išli i Adam i Eva, i Abel, i Noa, i Abraham, i Izak, i Jakov, i Mojsije, i David i svi sveti patrijarsi, proroci i sveci Starog zavjeta do Dizme, desnog razbojnika na križu.
Ako smo Tijelo Kristovo, onda moramo osjetiti radost ovog dana, jer naša Glava je proslavljena na božanski dostojanstveni način.
Isusov trijumf mora biti naš trijumf.
Zato ponavljam, moramo biti radosni.
I ustrajni do dana ili naše smrti, ili do dana kad će se Gospodin pojaviti istim putem.
Rekao je kako ide pripraviti nam stanove.
Gdje su ti stanovi?
U nebeskom Jeruzalemu koji će se na koncu vremena s Isusom spustiti na Zemlju. 
Nebo i Zemlja biti će tada jedno, Sunca više ne će biti, Isus će biti naše svjetlo.
Ne smijemo nikako dovesti se u gnostičko novodobne zablude koje negiraju materiju te drže kako Nebo nije mjesto, Pakao nije mjesto, ili  da je nebeski Jeruzalem samo metafora, a ne stvarni grad kojeg je opisao sv.Ivan u Otkrivenju.
Isus je uskrsnuo, Toma je stavio prste u Njegove rane, i kako Isus ima uskrslo slavno tijelo, tako će i Jeruzalem biti stvarni grad, sačinjen ne od ove propadajuće tvari, nego od nove tvari koja je vječna.
Isto tako ne smijemo vjerovati religiji znanosti koja nas pokušava lagati o izgledu Neba i Zemlje.
Treće Nebo je puno, puno bliže, ali opet nedostupno i demonima i nama smrtnicima zbog neprobojnog nebeskog svoda koji će u onaj Dan nestati kao što će zvijezde popadati s Neba i slomiti se nebeske sile o kojima piše sv.Pismo, a ja pretpostavljam da se radi o višim korovima demona koji imaju privremenu vlast nad prvim i drugim nebom o čemu piše sv.Pavao.
I ako nas muče pitanja što će biti s našim narodom ili europskom civilizacijom, to najlakše otklanjamo tako da si posvjestimo činjenicu kako smo već sada udovi Kristovog Tijela koje ne može biti nikad uništeno, štoviše već je proslavljeno i još će se proslaviti ne od ljudi, nego od Boga.
Usput napomena da su u tri dana koja su prethodila Uzašašću bile ljetne kvatre.
Jeste li se pitali zašto je sv.Ilija molio Boga i Bog ga je uslišao tako da tri i pol godine nije bilo kiše u Izraelu?
Četiri puta na godinu koliko ima godišnjih doba, kršćani poste i idu u pokorničke procesije kako bi od Boga izprosili oproštenje za opačine ljudi te kako bi se Bog smilovao i tako dao blagoslov nad plodovima zemlje.
Koliko još kršćana živi od plodova zemlje?
Koliko se još kršćana boji Boga i moli Ga za oproštenje po zaslugama Isusove Muke?
Jel možda došlo vrijeme kad opačinama čovječanstva nema kraja, pa je potrebno kao sv.Ilija moliti za suše i glad kako bi ljudi došli do spoznaje kako ih puni trbusi GMO hrane i drugih zala ovog svijeta vodi u vječnu propast?