Tisućljetnici

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena.  Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,  bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra,  izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. (2 Tim 3)

Vjerojatno ste čuli za millennialse. 
Kako kopnimo u svakom pogledu, tako nije čudno da se ovaj anglicizam latinskog podrijetla uporablja i kod nas te postaje sastavni dio globaliziranog hrvatskog jezika.
Tisućljetnici ili dvotisućljetnici bi mogao biti prijevod za pojam kojeg su izmislili oni koji se prave mudrima u proučavanju promjena u društvu.
Tako su zaključili kako je naraštaj rođen od početka 80-tih prošlog stoljeća do tobož prijelomne dvije tisućite poseban te zaslužuje da ga se krsti imenom millennialsa. 
Prije toga su naraštaj koji se je borio u drugom svjetskom ratu nazvali velikim naraštajem, jer vjerojatno isti inženjeri ljudskih duša ne bi ni imali svoj plaćeni posao da nije drugi svjetski rat završio kako je završio. 
Tako su se s imenom odužili 'borcima'.
Slijedeći naraštaj je nazvan 'baby boomers' (nazivam ga dalje u tekstu skoči-naraštaj) jer je veliki naraštaj vraćajući se iz rata redom dobijao djecu pa je natalitet skočio. 
Ne znam koliko se to može zahvaliti njihovoj želji za djecom, a koliko činjenicom kako još tada nisu bila na raspolaganju sredstava protiv začeća i da su oni bili nekoliko godina u ratu bez žena i da nisu imali 'privilegiju' silovanja žena okupiranih naroda koju su imali antifašisti Crvene armije.
Na slijedećoj fotografiji možemo vidjeti tipičnu američku obitelj u 50-tim godinama prošlog stoljeća.

Zanima vas kako izgledaju ta uredna djeca skoči-naraštaja za deset godina?

Kad je taj novi skoči-naraštaj postao punoljetan, a veliki naraštaj nije posvećivao veliku pažnju odgoju djece jer oni su veliki da bi se bavili s tako malim stvarima, skoči-naraštaj je skočio u antikulturnu revoluciju 60-tih prošlog stoljeća.
Pod time podrazumijevamo pobunu i rušenje tradicionalnih odnosa roditelja i djece, pobunu protiv lijepog ponašanje i oblačenja, pobunu protiv prirodnog srama na području spolnosti, pobunu protiv tradicionalne uloge muškaraca i žena u društvu, pobunu protiv tradicionalne religije i morala, pobunu protiv ljepote i umjetnosti.
Pobuna skoči-naraštaja je bila uspješna. 
Prethodni veliki naraštaj nije znao ili nije htio biti kontrarevolucionaran da uguši pobunu. 
Pretpostavljam da je razlog tome što je i on imao u sebi klicu revolucije, antifašizma kao pobune protiv starog svijeta.
Vjerojatno se kruna pobjede skoči-naraštaja nalazi na glavi drugog vatikanskog koncila ili na glavama lažnih papa novoredne sekte umjesto papinske trijare koju su za ništa dali novom svjetskom poretku, to jest organizaciji UN.
Revolucionari su za koje desetljeće postali ministri zapadnih vlada i biskupi novoredne sekte.
Slijedeći naraštaj kojem i ja pripadam nazvan je X.
Pogledajte zašto se zove X:

Ili blank - prazna generacija kao tabula rasa:

Pretpostavljam da je ime dano zato da se označi bezličnost (kao X slovo) koja se događa kad skoči-naraštaj u raspojasanosti i žaru revolucije začinje djecu i onda ih revolucionarno odgaja, odnosno ne odgaja.
I tako smo došli do tisućljetnika, djece naše bezlične generacije.
Usput treba napomenuti kako je ovo generalizacija to jest nisu svi ljudi koji su pripadali po rođenju tim naraštajima bili kao većina svojih vršnjaka.
K tome X naraštaj kod nas i u istočnoj Europi je bio ipak različit od X-a zapada zato što smo bili pod komunizmom te nakon oduševljenja s punkom, dobar dio generacije je postao svjestan pripadnosti narodu i komunizma koji je tome prijetnja, pa nismo bježali od rata za nacionalno oslobođenje.
Mislim da smo time uvelike prestali biti bezličnim X, jer konačno izvojevali smo pobjedu u ratu.
Nismo dobili status velikog naraštaja zato što je rat za nacionalno oslobođenje u svojoj naravi kontrarevolucionaran i antiglobalan. 
To moraju znati moji vršnjaci koji se pitaju zašto su se borili kad im to sad malo tko cijeni, kad im primjerice millennialsi kažu da su bili zavedeni te da su trebali dezertirati, a još uvijek žive antifašiste iz velikog naraštaja drže uzorima.
Da se vratimo na X.
X naraštaj je bio subkulturan kakav je već bio punk čiji opis najbolje označava prijevod te engleske riječi - bezvrijedna osoba.
Postoji li osoba koja želi biti bezvrijednom?
Ne postoji, čak i luđak želi imati neku vrijednost, nitko ne želi sebe baciti u prašinu.
Punk je dakle bio protest mojeg naraštaja protiv društva kojeg je formirao skoči-naraštaj, protest protiv društva bez vrijednosti. 
Drugim riječima, pokazujete nam da su vrijednosti nešto što ne držimo da su vrijednosti, a sad ćemo vam pokazati što su prave bezvrijednosti, sad ćemo se izbosti zihericima i uživati u glazbi koja to nikako nije. 
Jasno je kako većina punkera nije mogla obrazložiti svoju X pobunu nihilizma, oni su jednostavno zavolili bezvrijednosti i smatrali su se vrijednima zato što su bezvrijedni.
Sjećam se kad sam išao u prvi razred srednje škole i kad smo se prvi puta našli kao vršnjaci, odmah smo se složili da jednog višestrukog ponavljača sklonog kriminalu izaberemo za predsjednika razreda. 
Čim gore to bolje. 
Osjećali smo antipatiju prema društvu i to smo pokazali tim izborom.
Jasno je kako to nije bilo naravno ponašanje te da se rušenje nenaravnog društva ne može činiti na način da se ponašamo i mi nenaravno.
Ono što je 70-tih bila subkultura punka, postala je kod tisućljetnika vladajuća i uzor kultura.
Kad su se punkeri, koji su dakako bili manjina u društvu, bušili i unakazivali svoje tijelo, oni su to činili da se i izvanjski pokaže kako se razlikuju od ostalih ljudi.
Tisućljetnici to isto čine da se ne razlikuju od ostalih ljudi.
Kultura tisućljetnika je ustvari pirova pobjeda punka.
Pirova zato što nitko ne može biti sretan u bezvrijednom društvu bezvrijednika.
Primjer tetovaža. 
One su uvijek bile simbol onih na dnu društva, onih koje naravno društvo drži bezvrijednima.
Kod tisućljetnika se smatraju onima na dnu društva koji nisu tetovirani.

Idite na plažu za koji dan i tražite nekog ili neku koja nije tetovirana.
Ili potražite nogometaša ili pop zvijezdu koji nema tetovažu.

Ili potražite kazalište koje ne ide frljićevskim stopama, koje ne će primiti javne prostitutke-pjevačice koje objavljuju svoje 'porno-uratke' za glumice.
Upravo popularnost takvih osoba u hrvatskom društvu dokazuje u kojoj mjeri su tisućljetnici i njihove preteče ostarjeli punkeri ili još stariji hipici preuzeli kontrolu. 
Isto tako je i u svim okolnim narodima i širom zapadne civilizacije.
Punk-bezvrijednost je postala vrijednost, društvo je postalo svojom negacijom.
Poslije tisućljetnika nema više društva i civilizacije.
Osim ako se sjekirom ne zasječe truli korijen (mislim da je to u sadašnjim okolnostima nemoguće bez izravne Božje intervencije).
Ovo je društvo i naraštaj koji je spreman otvoreno primiti sotonizam i Antikrista jer već ljepotu drži ružnoćom i obrnuto, zlo prevodi kao dobro i obrnuto.
Naopako društvo sprema se primiti naopakog Krista za svojeg vođu.
Sve upućuje na zaključak kako je sv.Pavao u pismu sv.Timoteju, kojeg sam citirao u uvodu, proročki vidio tisućljetnike.
Mislim da nije nikad bilo kao sad da se zdravi pojedinci moraju izolirati od svojeg naraštaja i društva.
Ako žele ostati duhovno, ali često i tjelesno, zdravima.
Cijeli svijet je karantena ili ludnica, moramo naći neke rešetke koje će nas spasiti i odvojiti od zaraženih.
Znate moj uobičajeni odgovor - to je Crkva.
Samo gdje je danas Crkva kao utočište od zombija tisućljetnika?
Pročitajte u ovom blogu o tome.

P.S. Ovaj tjedan je bio muhamedanski samoubilački napad na koncertu tisućljetnika u Manchesteru. To je još jedan u nizu dokaza kako društvo tisućljetnika i njihovih prethodnika X-a i skoči-naraštaja nije više društvo. 
Zato što društvo bez imuniteta ne postoji.
Kao što sam prethodno pisao, ako se društvo ne može ili ne želi zaštiti od stranaca ili nema uopće osjećaj 'mi' i 'oni' - stranci, onda takvo društvo ne postoji i spremno je prihvatiti strance za nove gospodare i status potlačene klase.
Uvelike je k tome doprinjelo oslobađanje zloduha feminizma koje se je još događalo i prije velikog naraštaja.
Sotona, kao i u Edenu, koristi žene da bi srušio društvo.
I nije problem u ženama koje su se umislile da su muškarci i koje će voditi obitelji i društvo, nego je problem u muškarcima koji su na to pristali. Problem su feministi, a manji problem feministice.
Situacija je izgleda bezizlazna (ponavljam, osim ako se Bog izravno, ili preko anđela, ne uključi) i sve upućuje da idemo prema kraju i konačnom obračunu.
Roosh, o kome sam već pisao, napravio je video snimak u kojem se osvrće na trenutnu situaciju.
Treba prihvatiti njegov savjet - ne uznemirujmo se sa skorim slomom zapada, jer ništa ne možemo promijeniti.
Brinimo se zato o sigurnosti svoje obitelji i svojih najbližih.
Nije to rekao, ali znamo kako.
Molitvom i čvrstim držanjem u nepotopivoj Barci.