Antifašizam

Današnji praznik RH je sprdnja kao i sam antifašizam.
Očito je pokojni predsjednik Tuđman htio opravdati svoje zablude mladosti, k tome negirati istinu kako su antifašističke parizanske postrojbe bile sve do konca rata nadprosječno sastavljene od pobunjenih pravoslavaca koji nisu niti onda, kao ni 1991., kao ni sada, htjeli živjeti u hrvatskoj državi.
Odlazak nekih Hrvata komunističkih zgubidana u šumu na dan napada Njemačke na komunistički SSSR je bio posve beznačajan događaj, i u političkom, a pogotovo u vojnom smislu.
Ubili su nekog lugara i to se smatra danom ustanka hrvatskog naroda protiv antifašizma.
U narednim danima i mjesecima nakon 'ustanka' su se skrivali, da bi nakraju pobjegli na pravoslavno područje gdje su bili pravi ustanici ili ustaše. Jer ustaša znači ustanik.
Ako im trebamo naći neku dobru stranu, onda je to da nisu pri ustanku ispekli na ražnju svećenika kao pravoslavni ustanici, niti su zaustavili vlak s hodočasnicima i masakrirali ih.
Iako mislim da to nisu učinili jednostavno zato što ih je bila šačica jada, za razliku od masovnog ustanka pravoslavaca.
Kako što znate, nastojim definirati povjesne pokrete u širem kontekstu, a ne samo našem nacionalnom.
Antifašizam se javlja kao konstrukt Treće komunističke internacionale početkom 30-tih godina prošlog stoljeća.
Zašto?
Zato što su fašisti diljem Europe bili glavna snaga koja je spriječila širenje boljševičke revolucije u 20 godinama prošlog stoljeća.
Komunisti su znali kako ne mogu sami pobijediti te svoje zaklete protivnike, te su se dosjetili prastarog trika, više se ne će nazivati komunistima, nego antifašistima.
Stoga su ocrnili fašizam kao neko epsko zlo, ili najveće zlo od kad je Eva uzela plod sa stabla spoznaje dobra i zla, a kako se oni bore protiv tog neizrecivog zla fašizma, onda su oni dobri momci.
I najzloglasniji sotonist postaje anđeo ako se deklarira antifašistom.
Komunisti su dakle tražili saveznike među liberalima i globalistima na zapadu kako bi zajedno kao antifašisti pobjedili fašizam.
I kao što sam prije pisao, fašističke sile nisu niti htjele drugi svjestki rat niti su ga uzrokovale.
Antifašisti su htjeli rat i dobili su ga, fašizam je poražen.
Što je to što ujedinjuje zapadne liberale i komuniste u antifašističko kolo?
Nema sumnje, to je postavka fašizma koji traži jedinstvo naroda u državi, borba fašizma protiv globalizma, zalaganje istog za naravni moral i protiv dekadencije u društvu i umjetnosti.
Iako je holokaust povjesna izmišljotina koja nema verifacije ni u povjesnim dokumentima, ni u materijalnim dokazima (gdje su kosti tobožnjih milijuna ubijenih u logorima?), danas će moderni antifašisti najvjerojatnije reći kako su antifašisti zato što su protivnici istrebljenja židova ili bilo kog drugog naroda. 
Ali 22.lipnja 1941. nitko nije ni spominjao holokaust niti ubijanje u logorima.
Stoga je to dakako laž antifašista da se bore za živote nekih ljudi.
Antifašisti kod nas u drugom veleratu su bili većinom pravoslavci koji su se pobunili protiv hrvatske države, a kad su vidjeli da antifašistička strana u svijetu dobija rat, a da se ne će kod nas iskrcati niti britanski niti američki antifašisti, nego da će biti presudna Crvena armija, vrlo lako su odbacili svoj srpski rojalizam i vjernost srpskom kralju, te stavili na kapu crvenu petokraku umjesto kraljevske kokarde. 
Treba istaći kako su 1941. organizirali ustanak u Lici i sjevernoj Dalmaciji uz logističku potporu Italije koja je tada bila fašistička, štoviše imali su referendum kao 1991. po kojem su tražili priključenje svojeg teritorija talijanskoj državi.
I onda se taj ustanak naziva antifašističkim, to jest kojeg su pomogli organizirati talijanski fašisti???
Antifašizam je dakle bila sprdnja kod nas, odnosno antifašizam je bila krinka hrvatskim komunistima da se bore za komunističku revoluciju, dok je pravoslavnim pobunjenicima bila krinka da se bore protiv hrvatske države, pa kad više nije bio u opciji srpski kralj, onda su prihvatili komunista J.B.Tita koji je onda postao vođa koji će dokrajčiti mrsku im hrvatsku državu.
I danas je situacija slična kao pred 70 godina.
Ako su Hrvati antifašisti, onda su to zato što su izgubili osjećaj nacionalne pripadnosti, što hrle u EU i novi svjetski poredak, što su globalisti, ili što su pervertiti i degenerici kojima smeta naravni moral.
Pravoslavci su kao i onda antifašisti, jer im odgovara čim slabija i čim manje nacionalno svjesna hrvatska država za koju se nadaju da će nestati i pretopiti se kao 1945. u neku novu Jugoslaviju.
Na referendumu za zabranu braka sodomita, antifašisti su bili protiv.
Hrvatski antifašisti zato što su dekadentni, pravoslavni zato što im odgovara destrukcija hrvatske države. 
Imamo tako pravoslavna sela u okolici Vukovara koji su listom glasali protiv referendumskog pitanja, a da ih se za isto pitanje pita u Srbiji, onda bi bili posve na drugoj strani.
Antifašizam nisu samo globalisti i degenerici liberalnog ili komunističkog tipa, antifašisti zloupotrebljavaju nezadovoljstvo nekih nacionalnih manjina tako da ih svrstaju u svoju vojsku.
I to je bio 'maestralan' potez uoči drugog velerata antifašista koji su u svoje redove mobilizirali naivne domoljube raznih naroda kojih su plašili tobožnjim osvajanjem od fašista.
Boljševici su tako u Rusiji uspjeli ponovno probuditi rusko domoljublje protiv kojeg su se sve dotad borili, kod nas su na svoju stranu dobili Srbe prečane, Engleze su napuntali kako im prijeti njemačko osvajanje iako je Hitler imao velike simpatije prema britanskom carstvu i tako dalje.
Zaključak - antifašizam je bio i ostao pokret za suzbijanje ili eliminaciju svih koji se protive globalizmu.
I kad se hrvatski antifašisti pozivaju na EU da je ista utemeljena na antifašizmu, onda su potpuno u pravu. 
Nažalost, mnogi hrvatski domoljubi nisu toga svjesni nego žele reć kako je EU također utemeljen na antikomunizmu. 
Stvarnost ih svakodnevno opovrgava. 
Ljevičari i često bivši komunistički teroristi vode projekt EU i globalizma, a svi koji smo živjeli prije 90-te znamo kako su bivši jugokomunisti postali miljenici zapada, a ne bivši politički disidenti antikomunisti i nacionalisti.
I na koncu, da nije EU antifašistička, onda bi se ona svim sredstvima, uključujući vojne, borila protiv najezde muhamedanca i drugih rasa u Europi.
Da je drugi velerat drugačije završio, svega toga ne bi bilo.
Očekujmo da će kod nas uskoro biti kao u SAD i na zapadu, antifašisti koji sada imaju medije i katedre sveučilišta, kao i potporu međunarodnog kapitala, preuzimati će sve više ulice i spriječavati svaku manifestaciju koja nije antifašistička.
Ponoviti će se ono što je bilo 30-tih u Španjolskoj i kasnije svugdje.
Pitanje je hoće li se pojaviti netko poput generala Franca koji će povesti moralne ljude u boj protiv globalnog antifašizma, ili će nas antifašisti pojedinačno odvoditi u nepoznato.
To nije baš nepoznato, to je mučeništvo koje vodi k Kristu Kralju.

P.S. Najjednostavnije antifašizam se može definirati kao:
antifašizam = globalizam + dekadencija + nasilje
Antifašizam je bez sumnje ideologija Antikrista.