Ite, missa est

Zapadna riječ za svetu liturgiju je Misa.
Pred nekoliko mjeseci imao sam prepisku s jednim čitateljem oko pitanja što je to Misa.
Tradicionalno se tumači kako je Misa beskrvna žrtva koja je istovjetna onoj Kalvarijskoj.
Dakle žrtvuje se Isus Krist radi grijeha svijeta. 
Žrtvuje se Bogu da se namiri nepravda Njemu izazvana s grijesima.
Svaka žrtva Bogu mora biti konzumirana, uništena.
Stoga, Misa može biti samo mistično putovanje vjernika koji su na Misi na događaj pred dvije tisuće godina nakon kojeg se je jeruzalemska hramska zavjesa pocijepala od vrha do dna označivši tako da je Hram postao besmislen. 
Sve hramske žrtve bile su samo slika Kalvarijske savršene žrtve.
Većina tradicionalnih katolika nisu svjesni kako se na Misi ne obnavlja Kalvarijska žrtva, zato što nisu svjesni što bi to značilo dok tobož pobožno sebe uvjeravaju kako nas Isus toliko silno voli da se na svakoj Misi ponovno žrtvuje za nas Bogu.
Da, to krivo tumačenje značilo bi da je Isus već možda milijardama puta koliko je bilo sv.Misa u dva tisućljeća bio na križu i dao se potpuno do kraja, do smrti kao Žrtva Bogu Ocu radi nas.
Bogohulno je pomisliti da se na svakoj Misi ponovno Isus razapinje i ubija.
Isus je uskrsnuo i uzašao na Nebo, nad Njim smrt nema nikakve vlasti, On ne može više umrijeti, biti mučen i žrtvovan.
Misa je otajstvo zato što ne možemo znati kako se na svakoj Misi putuje kroz vrijeme i bude se na Golgoti pred Križem na kojem je Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta i ta Žrtva-Misa ima koristi baš u sadašnjosti u kojoj se Misa daje.
Naravno znamo kako se je u novorednoj Misi htjelo čim više prikriti žrtveni karakter Mise, a naglasiti onaj gozbeni, euharistijski.
Što je krivo jer nam je sv.Pavao rekao da onaj tko nedostojno blaguje Tijelo Kristovo kriv je zbog Njegove smrti.
Po mojem sudu to je baš zato što se na Misi događa otajstvo vremena o kojem gore pišem.
Onaj tko nedostojno blaguje taj je sličan lijevom razbojniku na križu.
Isus se je žrtvovao radi grješnika, radi nas, ali nipošto ne radi onih koji Mu se rugaju na križu i svjesno ga ponižavaju i muče i koji bi Ga ponovno razapeli kad bi to bilo moguće.
S druge strane mišljenja sam, a kojeg sam dobio u razgovoru s navednim čitateljem, kako se je u zapadnoj Crkvi preveliki naglasak dao na žrtveni karakter Mise nauštrb euharistije.
Po njegovim riječima među istočnim katolicima (i shizmaticima) Mise ili kako oni zovu svete Liturgije su nezamislive ako nema puka koji bi se pričestio, jer je smisao njihove svete liturgije pričešćivanje - euharistija.
Mi na zapadu vjerujemo da Misa ima milosti od Boga makar na Misi bio samo svećenik.
Zato je nekad u zapadnim crkvama s više oltara i više svećenika, znalo biti paralelno nekoliko Misa.
Zato na zapadu su svećenici obvezni, ako im je to moguće, imati svaki dan Misu, privatnu ili javnu.
Čudno je kako se po tome razlikuju latinska i istočna (grkokatolička) Crkva ili istočni dio Crkve prije raskola.
Možemo se zapitati, ako je svaka Misa de facto ista bio na njoj puk ili samo svećenik i svaka Misa je prvenstveno korisna zbog milosti kalvarijske Žrtve, zašto onda ne bi svećenici misili non stop uz prekide zbog spavanja i fizioloških potreba, jer tako bi više milosti i blagoslova Božjeg bilo u svijetu?
Doduše odgovor može biti - nisu niti u SZ svećenici prikazivali non-stop žrtve, ali svaka žrtva je imala konkretnu nakanu prema određenoj osobi koja je donijela živinče da se izbrišu njezini grijesi.
Mise se uvijek daju za konkretne nakane, nikad kao u fatimskoj molitvi za sve ljude svijeta.
I Misa je po mojem sudu korisna u mjeri u kojoj je plemenita i pravovjerna nakana Mise i koliko onaj tko naručuje Misu ima vjere u Misu i Boga i koliko vjere i čistoće od grijeha imaju oni koji su na Misi.
Vjera nije samo deklariranje usnama Vjerovanja, nego obdržavanje Božjih zapovijedi to jest poslušnost Bogu.
Za svećenika koji daje Misu kažu 'ex opere operato', što bi se moglo prihvatiti u vremenima dok nije bilo apostazije.
Zar netko misli da ima pravu vjeru odnosno poslušnost Bogu ako naručuje Mise svećeniku za kojeg zna da sa smrtnim grijesima misi, ili koji možda nema niti vjere u samu Misu i Boga?
Ili koji je zaređen po dvojbenom novorednom obredu?
Na koncu da se povežem s naslovom.
Misa je dobila naziv po posjednjim riječima Mise: "ite, missa est".
Tim riječima svećenik otpušta vjernike iz crkve jer je Misa završena.
Misa etimološki dolazi od latinske riječi 'mittere' što znači otpust.
Stoga je smislenije nazivati Misu svetom Liturgijom prema grčkom jeziku, ali ostala je takva tradicija pa je riječ misa dobila drugo značenje od korijena riječi.
S druge strane čitamo na srpskoj wikipediji kako liturgija znači službu pričešćivanja, službu euharistije pa se opet vraćamo na pitanje je li Misa prvenstveno mistično obnavljanje kalvarijske žrtve, ili je to euharistija - pričešćivanje.
I nešto što je motiv ovom pisanju.
Ako svećenik kaže - idite, otpušteni ste', zašto se očekuje da ljudi ne idu nego da ostanu moliti sa svećenikom? 
Zašto Misa ne završava kad svećenik kaže da je završena?
Ako se nakon Mise nastavlja neka molitva kao molitva sv.Mihovilu o kojoj sam prethodno pisao, ne bi li trebalo da svećenik skine misno ruho i moli izvan oltara?
Jer ako je Misa najuzvišenina molitva u što čvrsto vjerujem budući se radi o mističnoj Žrtvi Kalvarije, onda se ne bi smjele druge molitve ubacivati u tu najuzvišeniju ili da se stekne dojam kako su te molive sastavni dio Mise.
Ipak, dok čitate ovaj tekst sjetite se da je danas blagdan svetog arkanđela Mihovila koji je moćan da po Božjoj zapovijedi sveže sve demone i baci u Pakao, koji je zaštitnik Izraela to jest Crkve (Crkva je novi i vječni Izrael)  i koji je blizak Bogu tako da nas može dobro zagovarati kod Njega.
Sveti Mihovile, moli za nas!
Amen.

P.S.
Želim naglasiti kako je ovo samo moje mišljenje o žrtvenom karakteru Mise, da ću ga javno opovrći ako me netko uputi na nezabludivi nauk Crkve koji negira ovaj tekst.
Dakle što mi je još došlo na pamet.
Možda se na Misi ne događa mistično putovanje na Kalvariju, možda je Žrtva na Misi Isus Krist pod prilikama kruha i vina.
Kao što sam napisao, žrtva Bogu mora biti konzumirana, uništena.
U Hramu je ona tako zaklana i spaljena, svećenici su mogli konzumirati ostatke.
Međutim kod Presvetog oltarskog sakramenta naš Gospodin je cijeli u svakoj čestici Hostije, i ipak nije uništen kad se vjernik pričesti s istom sv.Hostijom niti ima patnju kad se lomi Hostija.
Stoga je moguće kako je na svakoj Misi žrtva Isus Krist pod prilikama kruha i vina, koji se konzumira od vjernika nakon prikazanja Bogu Ocu, kako su nekad svećenici konzumirali prikazanu žrtvu Bogu u Hramu.
U tom slučaju, kako napisah, svaka Misa je nova žrtva Isusa Krista u kojoj se žrtva konzumira, ali to ne izaziva niti patnju niti smrt Jaganjca Božjeg koji je jednom zauvijek podnio Sebe Bogu Ocu.
Kako sam na početku napisao, ovaj tekst kao i još jedan prethodni, motiviran je s jadanjem jednog čitatelja koji nije mogao prihvatiti istinu kako je svaka Misa žrtva Isusa Krista.
Pokušao sam i njega i sebe uvjeriti kako je to moguće.
Nadam se da će i ovaj tekst pročitati te reagirati ako nalazi nevjerodostojnost u obrazloženju kako se na Misi ne obnavlja Kalvarijska Žrtva, niti se mistično putuje unatrag na Kalvariju, već se prikazuje Jaganjac Božji pod prilikama kruha i vina i pri tome je konzumiran kao i svaka žrtva, ali Mu to ne izaziva niti bol niti usmrćenje.