Kratki osvrt na tekst objavljen na portalu HKV o poruci Juliusa Evole o preživljavanju u suvremenim vremenima.
Dakle, ne radi se o preživljavanju unutar Novoredne sekte, nego o preživljavanju u vremenima modernizma i postmodernizma na krugu Zemaljskom.
Moram se odmah ograditi i napomenuti kako nisam čitao djela J.Evole, njegov opus mi je poznat samo iz druge ruke, pa tako i iz spomenutog teksta.
U ovom slučaju idemo povjerovati wikipediji.
Prvo što se vidi iz njegove biografije je kako on nije bio katolik, štoviše bio je neprijatelj Crkve.
Moguće je da je bio kršten i možda da je čak primio i druge sakramente, ali onda je postao apostat.
Također moguće je da nije ni bio kršten, rođen je na samom kraju liberalno-masonskog 19.st. u aristokratskoj obitelji podrijetlom iz Sicilije (sicilijansku mafiju su osnovali masoni).
Revoluciju uvijek izvodi elita u ime mase, stoga ne bi bilo iznenađujuće kako se J.Evola nije krstio niti je odgajan kao kršćanin.
Nadalje čitamo kako je bio časnik za vrijeme prvog velerata.
Nakon rata postaje simpatizer futurizma, čudnovatog umjetničko-ideološkog pokreta koji vidi u strojevima nadu čovječanstva i put u sretnu budućnost (znači suprotnost ludizmu o kojem sam pisao na blogu ).
Izgleda da je isto tako bio sljedbenik talijanskog pjesnika i protofašista D'Annunzia koji je i kod nas poznat što je umarširao u Rijeku sa svojim arditima nakon svršetka prvog velerata.
Moja je pretpostavka kako je u to doba, razočaran s vremenom u kojem se više ne cijeni aristokracija (ali njegova aristokracija je izdala svoje predke koji su bili kršćani), možda i s razočarenjem što Italija nije dobila sve što joj je obećano tajnim Londonskim sporazumom iz 1915., kao i zbog unutarnje praznine koju izaziva ateizam i koju ne može zamijeniti nada u strojeve-futurizam, Julius Evola je bio na korak do samoubojstva.
'Spasio' se je kao što je poslije pisao, zato što je pronašao smisao tamo gdje ga nema, u istočnoj okultnoj mistici u kojoj nema mjesta za Boga, nego čovjek uz pomoć 'znanja' postaje bog ili postaje svjestan da je sve što postoji Bog.
Očito je njegovom egu i aristokratskom podrijetlu godio ušima i srcu hinduistički nauk o kastinskoj podjeli društva.
Julius Evola nakon tog 'izliječenja od samoubojstva' piše niz afirmativnih knjiga o okultizmu i magiji.
Izgleda kako nije bio niti zadovoljan s top pozicijom brahmana - svećeničke kaste, on je smatrao da cilj treba biti ponovno uspostavljanje ratničke kaste na vrh, ali koja će pri tome koristiti i znanje magije.
Ne radi se samo o teoretiziranju o magiji i društvu jer, kako piše wikipedija, Evola je aktivno sudjelovao u raznim okultnim društvima koji su uz pomoć magije htjeli mjenjati društvo.
Pri tome zamjerao je i talijanskim fašistima kao i njemačkim nacionalnim socijalistima kako su previše narodni, kako su previše nacionalni, a premalo aristokratski i međunarodni (otud izgleda simpatija prema SS postrojbama koje su bile međunarodne, i čiji vođa Himler je bio okultist).
Po čemu se onda uopće razlikuje ideologija masonerije i ideologija koju zastupa J.Evola?
U tome što masonerija laže kako ima za cilj jednakost, slobodu i bratstvo svih ljudi, a Evola je iskren.
I jedni i drugi (koji slijede taj 'desni' Evolin put u borbi protiv modernizma) na kraju dovode do vlasti Antikrista.
Evola je posve u pravu kad kritizira laž o jednakosti ljudi, laž o jednakosti muškaraca i žena, kad kritizira ispraznost mladenačkog bunta u drugoj polovini 20.st., kad kritizira konzumerizam i hedonizam (iako je pisao o funkciji spolnosti u magiji), koji je zaslijepio i otovio mase koji više nisu spremni uložiti ni najmanji trud ili žrtvu za ideale, ali je posve promašio kad je opisivao za koje se to ideale treba boriti.
To nisu ideali, to je zabluda još iz edenskog vrta koju je plasirala Zmija.
Nema ničeg dobrog i plemenitog u poganskom Rimu ili Grčkoj ili među Arijancima što bi trebalo oživjeti.
Kad je završio drugi velerat, kad se je dogodila antikulturna revolucija 60-tih koja je zapalila i osvojila svijet, Evola je osjećao nemoć u suprostavljanju tom trendu modernizma.
Stoga je u toj knjizi savjetovao taktiku onih koji se ne slažu sa stanjem u svijetu, ali koji ne mogu dobiti podršku među hipnotiziranim masama:
"Budite apolitični jer ćete inače sami od sebe izgorjeti ili će vas sustav zapaliti, ali čekajte priliku kad tigar modernizma izgubi dah i tada skočite na njega.
Tigar ne može prodrijeti onog koji ga jaše.
I onda čekajte da još više malaksa te tako iskoristite priliku da vratite tradiciju natrag."
To je moje tumačenje Evoline poruke, a kako napisah knjigu nisam pročitao, te ako je netko je pročitao i smatra da je krivo tumačim, neka slobodno napiše u čemu sam pogriješio.
Usput, takvu istu taktiku 'lukavo' pripremaju novoredni otpornici uključujući SSPX, oni misle da će tigra modernizma jahajući na njemu vratiti na pravovjerje.
Zvuči dobra taktika kad ne bi taj isti tigar modenizma bio ideal Evolin koji se jednostavno može nazvati Antikristom.
Evola priželjkuje vrijeme, u kojem sad otprilike živimo, koje će biti vrijeme krize modernizma i postmodernizma, u kojem će 'tigar malaksati', u kojem će izblijedjeti ideali francuske revolucije pred besmislom i metafizičkom prazninom konzumerizma.
Tada bi trebalo usmjeriti tigra da se vrati u pogansku tradiciju antike, da mase prihvate novu pogansku aristokraciju koja će svoju moć temeljiti na ratničkom duhu i znanju magije.
Zvuči kao idealni temelj da se na čelo 'aristokracije' postavi Antikrist.
Po svemu sudeći i na temelju mojih opažanja događaja u svijetu, tehnologiji i u kulturi, povratak pravoj kršćanskoj tradiciji se ne će dogoditi, pred nama su posljednja vremena koja će biti toliko opasna za pravovjerje da će se skratiti, te je iluzija očekivati uskrsnuće kršćanskog organskog društva.
Tehnologija čiju su ljudi postali robovi, i koja je uzbuđivala mladog Evolu, jednostavno ne može koegzistirati s tradicionalnim kršćanskim organskim društvom.
Ili slikovito, ukrotiti demona jahanjem se ne može, tko zajaši demona taj ide sigurno s njim u Pakao.
Isto je jahati ga s idejama modernizma i idejama francuske revolucije ili s idejama new age poganstva i magije.
'Tigar' se samo može praviti ili glumiti da je ukroćen i da sluša jahača.
Spasiti će se oni koji se budu otvoreno suprostavili Tigru, a ne oni koji budu 'lukavo' na njemu jahali.
Emile nemoj mi zamjerit na kritici koja nema veze s tekstom. Dadakanje tj. koristenje rijeci da+ prezent je cisti srbizam. Nazalost danasnji hrvatski jezik koji se naziva "vukovski novogovor" ga koristi umjesto infinitiva koji se oduviek prije jugoslavije koristija u hrvatskom izvornom obliku. Takoder se umjesto "da" moze koristit i "kako" . i sam znam kako nepisem uviek pravilno i "po hrvatski" al to djelomicno i nije nasa krivica nego krivica tvoraca naseg obrazovnog sustava kojeg su pisale notorne jugoslavencine. Da je bilo imalo hrvatskog duha u vladi 1990. godine uveli bi u sluzbenu upotrebu korienski pravopis i procistili nas jezik od srbizama,turcizama i ostalih tudica kao sta je napravija Ante Pavelic 1941.
OdgovoriIzbrišiPotpuno sam svijestan problema s 'dadakanjem'. Nastojim izbjeći, ali nekad mi prođe neopaženo.
IzbrišiMožda je nas narod početkom 20.st. kao i J.Evola bio blizak dadaizmu :) ?
Hajde molim vas napišite neki primjer 'dadakanja' u tekstu.. što je to uopce? - da + prezent?
OdgovoriIzbrišiHvala
Ne svida mi se tvoj bezobrazni stav pa necu. Hvala.
IzbrišiPotpuno si me krivo shvatio, stvarno me zanima na što se odnosi taj pojam - trudim se njegovati Hrvatski jezik i učiti gdje su greške. Ne znam odakle ti ideja da sam bezobrazan, postavio sam iskreno pitanje kao prijatelj ovog bloga.
IzbrišiPtetpostavljam da dadakanje oznacava onaj oblik: ja cu da idem, umjesto: ja cu ici..
IzbrišiJa se ispricavam. Navika sam na bezobrazne odgovore pa se automatski branim hahaha. Dadakanje je kao sta sam vec naveo koristenje veze da + prezent(sadasnje vrijeme) umjesto ispravnog koristenja infinitiva ili npr. rijeci kako,za i slicno.
IzbrišiZa primjer uzmimo predzadnju recenicu iz teksta.
"'Tigar' se samo može praviti ili glumiti da je ukroćen i da sluša jahača."
Ispravno bi po izvorno hrvatskom jeziku glasilo: " tigar se moze samo praviti ili glumiti ukrocen i slusati jahaca." ili "tigar se samo moze praviti ili glumiti ukrocen i kako slusa jahaca."
Nadam se kako emil ne zamjera sta smo sa teme teksta skrenuli na pravopis ali moje je misljenje kako je to prvorazredno pitanje opstanka nase nacije kao takve.
'kako' ima istu ulogu kao i 'da' u izričaju npr. 'glumiti kako je ukroćen' ili 'glumiti da je ukroćen'.
IzbrišiMeni se čini da u ovom slučaju to nije dadakanje jer su ti glagoli povezani, dadakanje je kad umjesto jednog glagola u infinitivu dolazi riječ 'da' i onda glagol u prezentu ('želim da idem' - dadakanje, umjesto 'želim ići').
Kako ima istu ulogu danas ali u izvornohrvatskom jeziku (prije nasih vrlih intelektualaca koji su bjezeci od katolicke austrije pobjegli u sotonisticku jugoslaviju i unakazili nas jezik naustrb "hrvatsko-srbskog") da se nikada nije koristilo u sadasnjem vremenu. Uviek s ekoristio infinitiv a ako bi recenica bila nezgodna ili nejasna u infinitivu koristile su se rijeci poput kako,za i slicne. U ustaskom pravopisu iz 1941. izricito stoji kako se da nesmije upotrebljavati sa sadasnjim vremenom.
OdgovoriIzbriši