Naslov je na ruskoj ćirilici, a vjerujem da fonetski tako zvuči staroslavenska molitva.
Na latinici prema mojoj malenkosti:
Gospodi Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnoga!
Pravoslavni ponavljaju ovu molitvu neki bez prestanka, neki imaju brojanice, neki kažu da mole tu moćnu molitvu i u snu.
Ali neki su pravoslavni samo po imenu te je ne mole nego idu na sv.Liturgije zbog folklora ili nacionalne identifikacije.
Monaštvo se ne može zamisliti bez Isusove molitve.
Cilj je preobraziti svoju volju u Božju volju uz Božju milost i uz posvećivanje činjenice kako smo griješnici koji bez Boga ne mogu ništa (dobra učiniti).
Zašto skoro beskonačna repeticija?
Zato što ne možemo najčešće odmah poniknuti u ono što izgovaramo, treba nam vremena, a kad se uđe u misterij Božjeg 'milovanja', onda je blaženo u njemu ostati i gledati na svijet novim očima kroz perspektivu vječnosti s Bogom i u Bogu.
Očito je kako staroslavenske riječi 'pomiluj me' znače u suvremenom hrvatskom jeziku 'smiluj mi se'.
Možda griješim, ali vidim vezu s riječju koja je korijen, to jest 'milovati' i koja se više ističe u 'pomiluj me' nego 'smiluj mi se'.
Nije li lijepa slika da nam Božja milost dolazi kao Božje milovanje?
To me podsjeca na Isusovo upozorenje kako ne bi trebali ponavljat svoje molitve kao papagaji i njegovu najvecu ostavstinu nama gresnima , molitvu "Oce nas".
OdgovoriIzbrišiPo tom 'načelu' ne bi trebali niti imati sv.Liturgiju ili sv.Mise, jer svaki put se isto ponavlja.
IzbrišiPretpostavljam kako moliš krunicu.
Tamo nema ponavljanja?
I svaki put se pozdravlja Bogorodica, kao da nekog susretneš i svakih pola minute ga pozdravljaš kao da si ga tek netom sreo.
Dok se ovdje ponavlja apel Gospodinu da nam se smiluje.
Ništa drugo se ne traži od Njega, niti da nam učini neko konkretno materijalno ili duhovno dobro.
Kako napisah cilj te molitve kao i svake prave molitve je prepustiti svoju volju Bogu kao nemoćni grješnik koji je ništa bez Božje milosti.
Puna puta sam primijetio i imao dojam slušajući i gledajući neke katolike koji su se vratili iz protestantskih krajeva ili su bliski pentekostalcima da kad započnu moliti svojim riječima glasno Boga kako to izgovaraju radi nas prisutnih, a ne da to izgovaraju Bogu.
Nije li nam Gospodin rekao kako mi često ne znamo niti kako moliti, ali zna Bog što nam treba i ako mu se prepustimo, Duh Sveti će sa svetim uzdasima voditi našu molitvu.
Zašto patiti od toga da molitva bude originalna (to mi zvući tako protestantski kao kad oni mole nad nekim ljudima ili kad na kraju predavanja zatvore oči i mole Boga svojim riječima preko mikrofona, a očito je to da rade samo da impresioniraju prisutne kako su oni sveti i duhovni te da imaju prisan odnos s Bogom).
Molitva izlazi iz srca, a ne iz usta.
Riječi koje se izgovaraju ustima trebaju potaknuti srce da propjeva Gospodinu Isusu Kristu pjesmu novu.
Stipe,
IzbrišiIsus nije rekao da ne ponavljamo molitve, već:
"Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani." (Matej 6,7)
U smišljanju napada na Katoličku crkvu, protestanti, navodno koristeći se doslovnošću Biblije, ustvari Bibliju interpretiraju po svome. Pa im je tako u ovom slučaju, prvenstveno meta napada, krunica. Protestanti (i njihova duhovna djeca tzv. fundamentalni "katolici") ovdje optužuju katolike da se kao pogani mole, a da bi to dokazali poistovjećuju krunicu sa Hare Krišna mantrama.
Naravno, kao i uvijek kod njihovih laži, istina je potpuno suprotna.
Hare Krišna i ostale mantre su melodične, ritmične, lako ulaze u uho, lako se prate, jednostavno im se prepustiti, izvode se uz glazbu, ne zahtjevaju nikakav napor niti predanost, već se jedino traži ostavljanje mozga na paši i izlazak iz sebe u ništavilo.
Krunica je sve suprotno od toga. Sveti Dominik ju je i osmislio kao vježbu strpljivosti, predanosti i koncentracije. Za razliku od ritmičnih mantri, krunica zahtijeva rad mozga na maksimumu, razmišljanje i maksimalnu koncentraciju. Dok se mantrati može satima bez ikakvog napora, 15 minuta pravilnog i koncentriranog moljenja krunice, je prilično zahtjevna vježba strpljivosti i predanosti. Za razliku od mantri kojima je cilj spajanje s ništavilom, cilj krunice je spajanje s Bogom.
Uglavnom, kako imam nekih iskustava sa protestantsko/fundamentalnim hereticima, mogu reći kako iza njihove agresivnoti, bujica riječi i glumljene autoritativnosti, nema ničeg drugog osim teške površnosti. Kao što kurva priča o poštenju tako su i njima puna usta proučavanja Svetog pisma. A ustvari se sve, uz oholu vjeru u vlastitu mesijansko/proročku ulogu, svodi na površno racionaliziranje.
Tako da smatram kako je, uz današnje resurse, prilično sramotno ne provjeriti njihove self made konstrukcije, te nasjesti na njih.
Slazem se s tebom sta se tice krunice i tumacenja mateja 6,7 . ali isto tako kao sto se protestantima zamjera pretjerano drzanje Biblije ja zamjeram preslobodno tumacenje Biblije.
IzbrišiPreslobodno tumačenje Biblije je još jedna protestantska podvala i zamjena teza. Upravo protestanti pod krinkom striktnog držanja (sola scriptura), preslobodno tumače Bibliju. I baš zato imaju preko 40 000 sekti koja svaka na svoj način tumači Bibliju i svaka tvrdi kako je baš njena verzija istinita. Baš protestantizam daje slobodu da svaka budala osnuje "crkvu" i razvija svoj nauk.
IzbrišiNasuprot protestantizmu, u Katoličkoj crkvi nema slobodnog tumačenja Biblije, te nije laicima dopušteno da po svome tumače. Zato postoje Crkveni oci i naučitelji, te nepromjenjiva Tradicija nastala na njihovim temeljima.