Ne dati Antihristu cezarevo, i o crnoj magičnoj kutiji, i nešto u obrani svetog Augustina

Poznato je većini ljudi kako je Hrist odgovorio na provokativno pitanje farizeja treba li se plaćati porez Cezaru - okupatoru ili ne treba - ne smije.

Ako kaže ne, tužit će Ga Rimljanima da buni narod protiv Rimskih vlasti.

Ako kaže da, zamrzit će ga židovi koji ne vole Rimljane, svoje okupatore.

Što je i cilj farizeja, da židovi odbace Hrista, obećanog Mesiju.

Tražio je da Mu dadnu rimsku kovanicu i pitao ih je čiji je ovo lik.

Cezarev, bio je odgovor.

Dajte onda Cezaru cezarevo, a Bogu božje.

Ne znam da li stvarno znamo što to znači.

Što je Cezarevo?

Novac koji ovaj kao rimski car kuje.

Drugim riječima, ako trgujute s Rimljanima, onda ih priznajete, imate njihove novce na kojima je lik Cezara, pa platite s tim novcem kojeg ste prihvatili porez Cezaru.

Trgujete s Rimljanima, a sad me ovdje provocirate da se zamjerim ili Rimljanima ili židovima.

Licemjeri!

Mislim da će se isto načelo primijeniti i za dolazeću vladavinu posljednjeg lažnog cezara, Antihrista.

Ako ste prihvatili Antihrista, ako ste primili njegov žig zvijeri, naravno da ćete plaćati porez Antihristu.

U Bibliji imamo i poslanice svetog apostola Pavla koji upozorava kršćane da moraju biti poslušni zemaljskim vladarima jer svaka vlast koja kažnjava zločince je od Boga.

A Rimljani su kažnjavali zločince, poput onih koji su bili s lijeva i desna na Golgoti, tako je činila i većina ondašnjih država.

Da, proganjali su i to nepravedno kršćane, mučili ih i ubijali kao one koji ruše Rimsko carstvo.

Ali to je bila lažna optužba, često od židovskih izvora koji nisu podnosili i smatrali kršćane svojim najvećim neprijateljima pa kao što su prokazali Hrista Rimljanima tako su činili i s Hristovim sljedbenicima.

Međutim kršćani nisu rušili Rimsko carstvo, nego su ga čuvali i vodili preko tisuću godina nakon cara Konstantina.

Antihristovo carstvo biti će i već je sasvim drugo, ono je protukršćansko i protubožje i protunaravno.

I dok se nije gubilo carsko Nebesko zbog trgovanja i plaćanja poreza Rimljanima, to više ne će biti slučaj sa carstvom Antihrista.

Ne smijemo dati Antihristu ono što pripada Cezaru.

To znači da ne bi smjeli niti prihvatiti novac od Antihrista, da se moramo potpuno isključiti od carstva Antihrista.

Nikad nije niti Hristos niti su kršćani rekli rimskim upraviteljima ili rimskim carevima da imaju nelegitimnu vlast te da ih ne priznaju za vladare.

Naravno da su im se suprostavili kad su im naređivali da se odreknu Hrista ili da bace zrno tamjana rimskim bogovima.

S Antihristom pak i njegovim sljedbenicima morat ćemo drugačije.

Jer Antihrist znači ne samo zemaljski vladar i car, nego netko tko je na mjestu Hrista.

I koji će podići ponovno Hram u Jeruzalemu i praviti se Bogočovjekom.

Imajmo to na pameti.

S Antihristom nema kompromisa i traženja zajedničkog jezika, dijaloga, razumijavanja, tolerancije.

Isto važi i za njegove sluge i one koji mu pripremaju prijestolje.

Doduše, možda je među njima i onih zavedenih, ali prevelik je rizik da stupajući s njima u kontakt radi njihovog potencijalnog obraćenja ne budemo i sami zavedeni.

Fotografija je odavde.

Moć crne kutije u kući gotovo da ne može biti preuveličana.

Barem u vrijeme druge polovine 20. stoljeća.

Iako su i pametni telefoni ista crna kutija, samo lakša koja stane u džep i bez kojih mnogi ljudi ne mogu zamisliti svoj život. I u kojoj se ipak može birati što će se gledati, premda se svjetski vladari silno trude da se zabrani njima nepoćudan sadržaj*.

Zašto su roditelji i odrasli ljudi naivno povjerovali u benevolentnost onih koji upravljaju sa crnom kutijom?

Sjećam se da sam kao klinac gledao na crno-bijeloj i državnoj (komunističkoj)  TV prijenos koncerta The Who, ili Rolling Stones ili nekog sličnog koji su u to vrijeme ranih 70-tih uživali razbijati gitare, pojačala, zvučnike na kraju koncerta.

Mislim da su ovi posljednji u zagrebačkom hotelu demolirali sobe, naravno kao milijunaši nije im bilo teško platiti troškove popravka i vjerojatno neku odštetu. Ne bih se iznenadio da je njihov menadžer unaprijed platio demoliranje.

Nihilizam na steroidima.

Stariji koji su bili prisutni rekli su da im je to bedasto i bez veze.

Ali nisu maknuli đavolsku crnu kutiju iz kuće.

Jer su i sami postali ovisnici o njoj.

Prikazivao se je "Gradić Peyton", a u njemu nije bilo toliko otvorenog nihilizma.

Nego je američka sapunica dobro sapunala temelje ćudorednog života prikazujući uvijek ljudima zanimljiv život preljuba.

A i TV i filmske 'zvijezde' su se na traci razvodile i ženile i to je plebs zanimalo, pa je i plebs počeo se uskoro ponašati kao TV 'plemenitaši'.

I tako s ostalim strastima, TV ih je prikazivao glamurozno, poželjno i prihvatljivo.

TV se pak treba vjerovati, jer on je crni 'prijatelj' koji je uvijek u kući, na kojeg uvijek možeš računati kad ti je dosadno od uobičajenog svakodnevnog života.

TV je kanal za demonske prijevare i iluzije koji završava u kućama onih koji čak i plaćaju pretplatu da bi se demonizirali.

Znam za slučaj u jednom našem gradiću pred 60 godina kad je žena imala dilemu abortirati i nabaviti TV, ili roditi i biti bez TV, jer dijete košta kao i TV.

Srećom baka je dala novac kćerki za TV i dobila tako unuka.

Dolazak Antihrista nezamisliv je bez crne magične kutije.

* Znajte da to pornografija nije, zato je i besplatna.

P.S.

Kao uvod u slijedeći tekst "Totalno politički nekorektno" dajem prilog i pregled značajnog, ali nedovoljnog poznatog A.Suttona, i njegovih knjiga:

Apolon je grčki poganski bog muške ljepote, medicine, streličarstva, kolonizacije, glazbe i Sunca.

Imao je i mnoge muške ljubavnike kako je već bilo uobičajeno u grčkom poganstvu.

Postao je ponovno popularan 60 i 70-tih godina prošlog stoljeća kad su SAD pod njegovim imenom kao project Appolo, ili naški Apolon, isfalsificirali let na Mjesec.

Evo što je govorio čovjek (govor tobožnjeg astronauta, a stvarnog masona započinje oko 16 minute) koji je tobož prvi stavio nogu na Mjesec, ne računajući kamermana, režisera i ostalu filmsku ekipu, na svečanoj sjednici Kongresa i/ili Senata SAD koja je poprimila religiozno-proročko-okultne obrise:

Treba primjetiti da su zvjezdoplovci-astronauti lijepo citirali Bibliju na tim snimanjima, ostavili su u studiju tobož neki disk s porukom 74 predsjednika država, a rimski papa Pavao VI ostavio je poruku - dio Psalma osmog:

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Kome su ostavili poruku?

Čistačici u studiju?

Ne, naravno izvanzemaljcima u koje su svi oni vjerovali i u koje dalje vjeruju, a mi znamo da su to demoni, pobunjeni anđeli podnebesja i koji ne mogu doći do Mjeseca, a kamoli tobožnji ljudi zvjezdoplovci.

Tobož su veličali Boga Svedržitelja koji ima prijesto na Nebu, tako da su gordo rekli - eto nas na Nebu, malo ćemo Te spominjati da Ti se bolje rugamo jer eto došli smo na Nebo, na Mjesec, a ne vidjesmo ni anđele ni Tebe.

Dakle radili su javnu blasfemiju u kojoj je sudjelovao predstavnički dom SAD, SAD predsjednik, 74 predsjednika ostalih država, i naravno Hristov nezabludivi vikar.

Sve to prenošeno preko crne đavolske kutije u milijune i milijune domova.

Nu vratimo se glavnom glumcu u filmu, Armstrongu.

On je javno obznanio kako je sa lažnim sletanjem na Mjesec prekinulo se 20-stoljetno vrijeme Ribe, i započelo je uzbudljivo vrijeme Vodenjaka.

Dolje s Ribom, znamo da je Riba znak Isusa Hrista, smjelo naprijed s Vodenjakom u idućih 20 stoljeća.

Koji falši kršćani koji malo citiraju pred kamerama Bibliju, a malo zatim šire hinduske laži o dolasku ere Vodenjaka (mjuzikl i film "Kosa" je bio povezan s ovom objavom u američkom Kongresu).

I onda mu urnebesno plješće najviše zakonodavno tijelo najmoćnije države na svijetu, zajedno i u duhu sa predsjednicima drugih država. I s tobožnjim Hristovim vikarom. 

Ako je ikad izgledalo da je čovječanstvo globalno zaratilo sa Bogom nakon Babilonske kule, onda je tada.

I sve je to crna kutija prenijela i zabilježila.

Vratimo se iz crne prošlosti u još crnju sadašnjost.

U Irskoj uhićen učitelj jer nije prihvaćao genderizam.

Mislim da se slobodno može kazati da su globo-homo vlade svih država izgubile autoritet, to jest da dolazi uskoro vrijeme kad ćemo se morati potpuno odvojiti od njih, ne dati im ono što pripada Cezaru jer su oni evidentno sluge Antihrista.

Jeste li primjetili kako izgledaju ovi novi policajci i policajke?

Tetovirani su kao da pripadaju japanskim jakuzama.

Završimo lijepim vijestima rumunjskih istinskih pravoslavaca:

I uobičajenim upozorenjem svjetskim pravoslavcima da otvore oči:

I ovo je dobro za otvaranje očiju, premda dolazi od rimokatolika koji uz istinu govori i ono što istina nije.

Svjetski Pravoslavci iako ekumenisti (ništa im ne znači ako su oni verbalno protiv ekumenizna dok su njihovi arhijereji ekumenisti), često imaju negativan stav prema svetom Augustinu misleći da je on teološki krivac zbog otpada Rimskog patrijarhata, a često i zbog jednostavne mržnje prema zapadu odnosno mržnje prema zapadnom Pravoslavlju koje po njima nije ni postojalo.

Tu je najpoznatiji bio utjecajni grčki novokalendarski teolog Romanides koji je većinom živio u SAD u 20.stoljeću i koji po svojem nauku teško da bi se mogao zvati pravoslavnim (kao i Lazar Puhalo koji se pojavljuje u videu), podržavao je kao i rimokatolički ondašnji teolozi evoluciju i sve slične moderne zablude.

Naučavao je kako ne postoji istočni grijeh (a i tome je sličan suvremenim rimokatoličkim neopelagijancima) u smislu da ne vrijedi dogma kako bez krštenja nema brisanja istočnog grijeha, ustvari bio je neopelagijanac kao i mnogi svjetski pravoslavci te je zbog toga teško napao Augustina optužujući ga da je bio veliki heretik.

Blagopočivši o.Serafim Rose, osjetivši kako može to izazvati lavinu heterodoksije, je napisao knjigu u obrani svetog Augustina.

Mnogi moderni internetski konvertiti tako nasjedaju na slično nepravoslavno razmišljenja pa odbacuju Augustina, ili ga nazivaju samo blaženim, a ne svetim kršćanskim ocem.

Premda u Pravoslavlju nema blaženih i svetih kao u RKC, nego samo sveti.

O ovome sam već pisao, ali je to prevažno znati da se ne bi skrenulo u heterodoksiju odbijajući nauk o istočnom grijehu koji je jednako prihvaćen i na istoku kao i na zapadu Crkve.

Zatim tu je također opasna ideja neoplatonističko-origenskih izvora kako je Bog bezuvjetna ljubav, premda je svakom tko čita Bibliju jasno da Bog mrzi zlo te da zle ljude kažnjava kaznom i za vrijeme zemaljskog života dajući im tako mogućnost preobraćenja i vječnom kaznom kad se više oni ne mogu pokajati jer su isti kao i demoni.

Tu je dana slika o Božjoj ljubavi kao vatrenoj rijeci koja teče od Boga u vječnosti, i blaženima daje blaženstvo, a prokletima vječnu muku.

U smislu da Bog ne želi da se muče demoni i zli, nego ih muči svojom ljubavlju htio ili ne htio.

Bog po toj zabludi je bezuvjetna ljubav pa ispada kontradiktoran i nemoćan jer ljubi one koje istovremeno muči zbog svoje ljubavi.

Origen barem nije bio kontradiktoran, iako je širio opasno krivovjerje apokatastaze, a ovi moderni heretički 'pravoslavni' teolozi su to zato što lažno izmiruju Origena i nauk Crkve o vječnom Paklu.

Nadalje tu je često prisutna i poštapalica da je Crkva samo bolnica u kojoj se liječe raskajani griješnici.

To je kriva moderna definicija Crkve, jer je Crkva tijelo Hristovo, a zemaljska, vojujuća i vremenita Crkva ujedno je i navedena bolnica za ljude koji su na Putu.

Crkvi osim toga pripada Bogorodica i anđeli i sveci, a ne samo griješni ovozemaljski ljudi, i kojima nije potrebna bolnica za liječenje strasti i grijeha.

Zato nema spasenja izvan Crkve, jer spasiti se znači postati ud ili dio Hristovog tijela, Crkve.

Moglo bi se u zablude Svjetskog Pravoslavlja ubrojiti i apsolutno odbijanje ideje čišćenja duše nakon smrti.

Pravoslavlje uči da duše koje ne prođu mitarstva padaju u Podzemlje - Had (iako ima svjetskih pravoslavaca koji i to odbijaju).

I za njih, za upokojene, se molimo, za njih se održavaju Parastosi, spominju se na Proskomidijama pri Liturgiji, pale se svijeće u crkvama, moli pred ikonama za njih, i sve to ne bi imalo smisla ako ne bi vjerovali da postoji mogućnost da se uz naše molitve i molitve Crkve, svakako i uz njihovu slobodnu volju, očiste od grijeha i na Strašnom sudu stanu s desne strane Bogočovjeka.

Očito je da te duše trpe u tom stanju, zvali ga Čistilištem ili ne.

Sveti Marko Efeški je odbacio rimokatolički nauk o Čistilištu zato što je isti naučavao da u Čistilištu postoji ista fizička vatra kao i u vječnom Paklu i koja pročišćava te duše.

K tome je RKC prodavala indulgencije, oproštaj od čistilišne muke za pokojne i živuće.

Kao rimski papa, tobožnji Hristov vikar, ima vlasti osloboditi duše od muka Čistilišta, a to će učiniti ako mu se plati. 

I onda su se kao novčanice izdavale i naplaćivale potvrde o indulgencijama.

M.Luther je s pravom protestirao-prosvjedovao zbog te blasfemije, a RKC se nije nikad pokajala zbog tog teškog grijeha simonije, grijehu prozvanom po Simunu Magusu koji je mislio da s novcem može kupiti svete tajne.

RKC to, kajanje zbog prodaje indulgencija, i ne može učiniti jer bi to značilo da rimski pape nisu nezabludivi Hristovi zamjenici nego da su anatemizirani i otpali od Crkve (moderna RKC više ne spominje fizičku vatru u Čistilištu i u Paklu, vjerojatno je bliska s idejom o ognjenoj rijeci koju promovira Svjetsko Pravoslavlje).

U kanonima Crkve strogo je zabranjeno i uzrokuje anatemu svećenicima i episkopima koji naplaćuju svete tajne (ako neki svećenik naplaćuje Parastos, onda je anatemiziran).

Da i nisu uveli papizam i filioque, zbog indulgencija bi Rimski patrijarhat ipso facto otpao od Crkve.

Svjetski Pravoslavci, premda ekumenisti, znaju često apriori odbijati navedenu istinu o čistilišnim mukama, pa sa prljavom vodom indulgencije bacaju Pravoslavlje.

I na kraju odgovor na pitanje ili primjedbu jednog čitatelja zašto toliko energije ili vremena trošim/o prepucavajući se, a suprostavljeni stavovi se nisu pomakli ni 1 mm.

Pravovjerje nema cijene.
Kad sam postao Pravoslavac, prihvatio sam i nešto što sam mislio da je pravovjerno, a nije.
O tome gore pišem u obrani svetog Augustina.
Koliko košta boriti se za nauk o istočnom grijehu koji je pravovjeran i na istoku i na zapadu, a neki svjetski pravoslavci su ga odbacili?
Mnogi svjetski pravoslavci ni ne znaju da su zavedeni s pelagijanizmom.
Zar je besmisleno reći im istinu kad je Hristos rekao da će nas istina osloboditi?
Koliko god se trudili u tome naizgled bez uspjeha, i ispada da nas nitko nije čuo niti poslušao, vrijedilo je.

S druge strane moji stavovi su se po nekim pitanjima prilično pomakli (a ne niti 1 mm) u ovih skoro 10 godina pisanja bloga. 

Također, blog je po statistici Googla i po mojoj prosudbi prilično posjećen, iako sam svjestan da ima botova koji samo skidaju tekstove i tko zna radi čega i tko zna tko ih koristi kasnije.

Ljudi koji traže istinu na kraju i dođu do Istine, ako traže iskreno i uporno.

Čitam knjigu pokojnog vladike i vjerojatnog sveca Averkina iz Ruske Zagranične PC o revnovanju, odnosno asketizmu u modernom sekularnom svijetu i u kojem često citira svetog Ignjatija Brjančaninova koji je živio u 19.stoljeću.

Dakle još i Brjančaninov je osjećao da ulazimo u posljednja vremena u kojima će biti apostazije u Crkvi, u kojima će arhijereji biti vukovi, a ne pastiri, u kojima će biti teško naći duhovnog starca.

To znači da se i krivovjerje širi pod vidom pravovjerja, pravoslavlja, te da to često rade oni koji se smatraju duhovnim starcima, i kojima se uši dižu kad ih nazivaju starcima ili arhijerejima.

Možda sam i ja jedan od takvih, neka me Bog sačuva od prelesti!

Zato sve pozivam da provjeravaju sve što se piše ili govori o duhovnom životu i o nauku Crkve.

I ne samo od jednog izvora, nego od više njih, i još bolje kad bi to bili izvori iz prve ruke od kršćanskih otaca, a ne od onih koji tumače kršćanske oce.

Ali od toga ništa ne će biti ako ne vodimo bogobojazni, molitveni, cjelomudreni i dobrodeteljni život, jer pravo duhovno znanje dolazi prosvjetljenjem od Božje blagodati koja ne djeluje ako ne vodimo život dostojan imena kršćanskog.

Čitanjem ili slušanjem nekog može se samo potaknuti pažnja bogotražitelja da čuje Božji glas koji rezonira u dubini ljudske duše.