Zapad se izgubio u pokladama i u nedostaku straha Božjeg

Mi pravoslavni imali smo u utorak Gospojinske (Velika Gospa) poklade.

Imamo četiri godišnja posta, Korizmeni-Veliki Post, Apostolski -Petro-Pavlovski, Gospojinski i Božićni.

I prije svakog posta prethodni dan se zove poklade, ili mesopust kako kažu naši Primorci.

I doslovno se radi o tome da je to posljednji dan prije posta u kojem se ne jede meso i svi životinjski proizvodi (uz neke izuzetke i olakšanja kad padne neki blagdan u dane posta, kao npr. Blagovijest kad je dozvoljeno jesti ribu).

I ničeg drugog nema osim što se vjernicima kaže da je taj dan posljednji dan mrsa prije posta.

Na poveznici Hrvatske enciklopedije je definicija poklada.

Prenijeti ću ga djelomično kako bi ga analizirali i usporedili s pravoslavnim pokladama:

poklade, kalendarski običaj smješten u razdoblje između Bogojavljenja (6. I.) i korizme. Obilježavaju ga maskirani ophodi i zabave, veselje, ludovanje i razuzdanost te obilje jela i pila. Vrhunac je događanja u posljednju nedjelju, ponedjeljak i utorak (pokladni utorak) prije Pepelnice (Čiste srijede). Korijeni su običaja pretkršćanski i u prvom redu magijskoga, apotropejskoga značaja: prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i sl. trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva. Poklade se povezuju i s nizom srednjozimskih i pretproljetnih svetkovina i kultova antičkog svijeta, posebice rimskoga. To su saturnalije (17–24. XII.), razdoblje obrnutoga reda i nekažnjive kritike društvenog poretka; kalende (u siječnju), poznate po preoblačenju muškaraca u žene i životinjskim maskama; pomični blagdan kompitalije (između 15. XII. i 5. I.), kada su se častili predci i na zgrade vješale posebne lutke; pastirski blagdan luperkalije (15. II.), kojemu je smisao bilo poticanje plodnosti životinja i zaštita stada (od vukova i sl.). Unatoč otporu Crkve običaj poklada nastavio se i nakon kristijanizacije, ali su taj neposluh društvenim i vjerskim sponama, ludovanje te nepoštovanje spolnih i drugih društvenih tabua ipak bili kalendarski smješteni u razdoblje neposredno prije korizme, kao razdoblje »toleriranoga« grijeha na koje se odmah nastavljalo razdoblje pokore i pokajanja. Od kasnoga srednjeg vijeka priređivanje pokladnih povorki širilo se u gradovima katoličke Europe, najprije u Italiji, gdje je nastao talijanski karneval (Rim, Venecija), a zatim u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i dr. Ophodi s pokladnim maskama nisu bili samo prigoda za zabavu, već su ruganjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja stekli kritički naboj u predstavljanju obrnutoga svijeta i odnosa među ljudima.

Možemo k tome dodati i slijedeći video u kojem Jonathan Pageau govori o istom, pri tome uspoređuje pop glazbu s rimokatoličkim pokladama:

Što se je to dogodilo na Zapadu da je Rimokatolički patrijarhat nakon što se je odvojio od Crkve dozvolio obnavljanje rimskih saturnalija i bakanalija, poganskog šamanizma ne samo na dan poklada-mesopusta, nego na razdoblje od Bogojavljenja pa do Korizme?

Ne znam definitivan odgovor samo ću nagađati.

Ali znam da nema opravdanja što je to Rimski patrijarhat dozvolio i slutim da je osim raskola, i ova ludost - dozvoliti ludovanje u stilu poganskih demonskih svečanosti, pridonijela padu Zapada.

Jonathan Pageau, sebe definira pravoslavcem s rimokatoličko-protestantsko-francuskim korijenima, ali opetovano tumači kako je prihvaćanje nenormalnog, obrnutog svijeta u kojem dolazi do dodira sa svijetom demona, nešto što je opravdano iz dva razloga:

- da bi se tako frustriranim ljudima jedan dan otvorio ispušni ventil, premda maškare ne traju jedan dan nego tjednima, koji put mjesec i pol,

- da bi se ljudima tako predočila opasnost od naglavačkog obrnutog svijeta čudovišta u ljudskom obliku i slično.

Ne mogu vjerovati kako netko tko se naziva kršćaninom-pravoslavcem može tako razmišljati. 

I sam kaže sa žaljenjem da živimo u vremenima kad karneval traje bez prestanka.

Pa zar je čudno da se je to toga došlo kad se je 'legaliziralo' ludovanje i svijet naglavačke tjednima prije Velikog Posta?

Ako je jedan dan u godini, ustvari tjednima, dozvoljeno biti neuračunljiv i čudovište, zašto je čudno ako se taj mjesec produži na cijelu godinu, iz godine u godinu, dok se ne pojave demoni na površini Zemlje i pripremaju ustoličenje Antihrista?

Veći luđaci od luđaka karnevala su rimski papa i njegove smjerne sluge koji su dali luđacima pravo da budu luđaci jedno vrijeme, misleći da na kraju ne će luđaci preuzeti kontrolu nad Rimskim patrijarhatom i svim dijelovima kruga Zemaljskog u kojima se je prihvatila ideologija Zapada.

To je kao kad jezuit daje 'duhovni' savjet bludniku i preljubniku, idi svaki tjedan kod neke prostitutke jer to je manji grijeh nego da ženu varaš tjedno s ljubavnicom.

I onda ovaj ne ide jednom tjedno u 'javnu kuću', nego se više nikad iz nje ne vrati.

Vjerojatno je Rimski patrijarhat imao slično razmišljanje kao i Jonathan Pageaue, ljudi su griješni i slabi, k tome su imali poganske pretke ili još tajno idu na poganske obrede, ajmo legalizirati tu poganštinu, ajmo je 'krstiti' i dopustiti da traje 'samo' od Bogojavljenja do Korizme, i onda će ti polupogani, polurimokatolici, biti naši i pod našom kontrolom.

Kao što se kaže često ironično na engleskom jeziku, što bi iz toga trebalo izać loše?

Pa eto vidimo.

Samo se pitam jesu li ovi koji su to dopustili bili teški naivci i oni koji ne znaju posrnulu ljudsku narav koja je sklona strastima i utjecaju demona, ili su već 'glavari' bili pod njihovim utjecajem, a pod egidom skrbi za opće dobro kršćanskog društva.

Na kraju dobro je primjetiti da je Pageau argumetirano objasnio kako je pop glazba neizostavno vezana s karnevalom, a isti se igra s graničnim demonskim svijetom.

Ako smo kršćani i ako smo odmakli na Putu, bez nekog posebnog razmišljanja, nego iz naše nutrine, trebala bi nam biti strana ili mrska pop glazba, jer bi trebali imati nutarnji njuh da iza tih lakih nota vidimo tragove koji smrde po sumporu.

Naravno i sam karneval bi nam trebao biti stran.

P.S.

Još malo vijesti iz svijeta poklada-karnevala.

Nijemac je osuđen jer je dijelio na facebooku politički nekorektnu sliku koja je prikazivala vladajuće političare kao kriminalce.

Ponavljam još jednom, u svakom civiliziranom društvu postoji taboo i cenzura, međutim u licemjernoj modernoj industrijsko-liberalnoj civilizaciji kaže se da ne postoji, ustavom se tobož jamči sloboda govora i iskazivanja stavova.

Pri tome nas uvjeravaju još od vrtića pa do posljednje godine obrazovanja, i preko svih državno kontroliranih medija, da živimo u najboljem vremenu ikad, da je sve ono prije bio mrak, da nam sad cvjeta neviđena sloboda i napredak.

Službeni nauk je kako sve napreduje iz dana u dan, kako je svako sutra bolje nego danas, a danas je bolje od jučer.

Doduše mogu biti male oscilacije, pa i retrogradno kretanje, ali to je ipak sve privremeno, dok policija i pravosuđe ne pohvata i ne pozatvara nazadnjake, kontrarevolucionare, fašiste i naciste koji ne žele vidjeti kako sve ide naprijed.

Australija hita prema potpunoj digitalnoj kontroli aboridžina i neaboridžina.

Ne smijemo se ovomo čuditi kao pura dreku.

Industrijska revolucija neminovno vodi do globalizacije, globalizacija do digitalne kontrole.

Nije ovdje nešto posebno kriva australska vlada, krivi smo svi mi koji smo prihvatili industrijsku revoluciju i njezine plodove.

I oni naizgled dobri, bili su zli.

Jer sloboda od teškog fizičkog rada ili općenito od fizičkog rada ne znači više vremena za duhovni napredak, nego više vremena za demonski utjecaj preko medija koje je stvorila industrijska revolucija.

Bog je objavio kaznu Adamu radi Adamovog dobra - od sada ćeš u znoju lica svoga jesti kruh.

Drugim riječima radi se o lijeku od Zmijskog ujeda koji se zove 'moli i radi'.

Moderni čovjek odbacio je Božji lijek, i sada se znoji zbog sasvim drugih razloga, obično uzrokovanih griješnim životom, a kruh koji jede postao je GMO i uzrokom bolesti.

Aktualne su debate između kršćana i muhamedanaca.

Istina je da liberalni kršćani gube debatu zbog svoje hereze marcionizma, zato što ne razumiju da je SZ neizostavni dio Biblije, kao da je isti Bog u SZ i u NZ, da je isti Bog zapovijedio kamenovanje preljubnice i da je kasnije nakon utjelovljenja rekao na konkretnom slučaju, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen na raskajanu preljubnicu. To nipošto ne znači da se od sada preljub više ne smije kažnjavati, nego da suci ne smiju biti licemjerni.

Liberalni i time heretični kršćani su tako doveli do toga da je preljub postao legalan, razvod, čedomorstvo, sodomija i sve ostale perverzije.

Pogledajte slijedeću raspravu i komentar Jeema, libanonskog pravoslavca koji živi u SAD o krivim i pravim argumentima u raspravi:

U komentaru jedan čitatelj je napisao kako je Jeem i moja malenkost u zabludi, jer da smo u pravu jednostavno bi Crkva prepisala Mojsijev zakon i držala ga obveznim za kršćane.

Odgovoriti ću ovdje.

Crkva i je prepisala Mojsijev zakon jer se isti nalazi u Bibliji.

Crkva je i bila u dilemi trebaju li se konvertiti iz poganstva na kršćanstvo obrezati ili ne, sveti Pavao piše i o obrezanju i o jedenju nečiste hrane, i kaže da ne treba skandalizirati one koji se drže u tome Mojsijevog zakona, ali i da je obrezanje vanjski znak, da treba imati obrezanje srca.

Na prvom i jedinom saboru apostola u Jeruzalemu nije odlučeno da se Zakon izbaci, nego da se neki propisi, konkretno obrezanje i zabrana jedenja nečiste hrane ne smatraju obveznim za poganske konvertite na kršćanstvo te da ovi ne smiju jesti hranu koja je bila dana na žrtveniku poganskim idolima.
U sporu između muhamedanaca i kršćana koji smatraju da je SZ odbačen, da je Hristos dao neku novu objavu koja se protivi strogosti SZ jer je Bog ljuuubav po njihovoj definiciji ljubavi, a to nije bilo očito u SZ, muhamedanci dobijaju jer citiraju SZ u onome što je Bog učinio i zapovijedio u SZ te s pravom pitaju - je li Isus isti Bog u NZ i SZ?
A to naravno rade da bi opravdali razbojničko ponašanje Muhameda. 

A što se da vrlo lako objasniti jer Muhamed nije Bog, Bog jedini ima pravo uzeti život kad god hoće*, Muhamed to pravo nema. 

Bog ima pravo zapovijediti ljudima u kojem slučaju trebaju usmrtiti prekršitelja Njegovih zapovijedi, Muhamed to pravo nema.

Bog je zapovijedio da se preljubnica kamenuje da bi Izrael opstao kao narod, da bi opstale  familije i ćudoredni život, da bi se potencijalni preljubnici bojali posljedica, a Muhamed je ubijao muževe da bi onda njihove žene uzeo kao konkubine i robinje.
Dakle, Gospod je rekao da nije došao ukinuti Zakon i proroke nego ih ispuniti, i prorekao je jao onima koji će i zarez u Zakonu mjenjati. 

I opet je rekao da ne onečišćava čovjeka ono što on jede nego što izlazi iz njegovih usta.
Iz toga je posve jasno da moralni propisi Zakona i proroka i dalje važe, osim onih izvanjskih koje nemaju veze s moralom poput zabrane jedenja nečiste hrane ili obveze muškaraca na obrezanje.
Zakon je ispunjen i dopunjen, a ne ukinut.
Zakon je i pooštren jer po Zakonu bludne misli nisu bile grijeh, a Hristos je rekao da jesu.
Marcion je bio rani heretik koji je smatrao da SZ nije dio Objave i da ga treba izbaciti.

On je bio skandaliziran s tekstom SZ te je držao da Bog u SZ nije Hristos u NZ.
Koja je razlika između vas koji ga držite u Bibliji kao neku muzejsku vrijednost i čiji tekstovi ne obvezuju kršćanina, i Marciona?
On nije bio licemjeran.

* Bog jedini na to ima pravo ne zato što je svemoćan, nego zato što je sve stvorio što je stvoreno, i svemu što živi dao je život, i svemu što živi održava život.

Jer Bog je Život.

Zato je grijeh protiv života, grijeh protiv Boga (recimo bezrazložno ubijanje životinja).

Zato Bog traži smrtnu kaznu od ljudi-društva za one koji ubiju proračunato i namjerno čovjeka.

Zato što je Bog stvorio Adama na svoju sliku i priliku, te je ubojstvo čovjeka metaforično ubijanje Boga.

Znači i čedo u utrobi majčinoj ne smije biti ubijeno, i taj zločin je pogotovo zao kad ga učini i naloži majka koja bi se prva trebala brinuti o njemu i štititi ga po cijenu svog života.

Reći da je smrtna kazna nemoralna, kao što govori RKC, znači reći Bogu da je nemoralan.

Blud je grijeh protiv Boga koji je Život, zato što je Bog dao čovjeku spolne organe, pa i spolnu nasladu, radi stvaranja novog života.

Blud je zlouporaba Božjeg dara čovjeku da može stvarati novi život.

I zato je čovjek onečišćen bludom nečist pred Bogom, ali i pred samim sobom.

I naša moderna civlizacija je demonska jer vabi ljudi na kršenje Boga i Njegovih zapovijedi.

Kršenje Božjih zapovijedi smatra ljudskim pravom.

I zato neumitno ide prema svojem kraju budući nitko ne može opstati tko se protivi Bogu koji je Život.

Još jedna mala, ali važna crtica iz tog videa.

Protestanti su zaključili, premda su postali većinom cionisti, krivo čitajući ili prevađajući Bibliju, kako je Zakon došao preko Mojsija, ali milost po Hristu, te da Zakon više ne važi nakon Hrista.

Jeem ovdje poentira da se ne radi o "ali" nego "i".

Jer Zakonodavac nije bio Mojsije, nego Bogočovjek, i nije isti Bogočovjek ukinuo Zakon nego ga je usavršio, dovršio, budući je vratio prvotni smisao Zakona koji je izblijedio s vremenom, i dao je ono najvažnije, milost ili blagodat ljudima dobre volje i smirenja da vrše Zakon te da se tako obože (ne može se vršiti Zakon bez prave vjere i prave molitve koje jedino mogu valjano iskoristiti Božju blagodat, blagodat na blagodat budući je vjera i molitva isto blagodat).

Protestanti su krivo zaključili, nije više na snazi Zakon, nego milost.

Pa vjeruju jednom spašen zauvijek spašen, djela nisu važna, nije važno držati se Božjih zapovijedi i vršiti Božju volju, nego javno jednom ispovijediti da je Hrist moj osobni spasitelj i tako će Božja milost očistiti sve prethodne, sadašnje i buduće grijehe.

Rimokatolici i moderni pravoslavci nisu išli toliko radikalno u negiranje Zakona, ali naučavaju da se je ukinula strogoća Zakona, Zakon se je izmijenio na bolje i lakše ljudima na sprovođenje.

Tako su i došli do heretične ideje kako smrtna kazna nije prispodobiva kršćanstvu.

Slično tome ukinuli su postove ili ih ublažili, kao i epitimije na ispovijedi.

Grčki pravoslavci su slijedeći rimokatolike uveli sjedaće klupe u hramove.

Da se ne bi narod mučio moleći na nogama (kako se Boga može moliti sjedeći?)

Još ako su na tragu modernih katoličkih teologa ili jednog pravoslavnog Romanidesa, onda skrenu u pelagijanizam s konačnim završetkom u herezi univerzalizma, apokatastaze, svi ljudi će se jednom spasiti, Pakao će biti prazan, Bog to mora učiniti jer Bog ne želi kažnjavati ljude vječnom kaznom.

Na kraju, ako je to sve istina, zašto bi se itko trebao bojati Boga kad će biti spašen prije ili kasnije?

Tako se Zapad nije izgubio samo na pokladama, nego na krivoj okladi kako se Boga ne treba bojati jer je milosrdan.

A dobro nam je rečeno u Objavi, strah od Boga početak je mudrosti.

A sad vijesti s britanskih otoka (možda naziv smeta Ircima, ali mogu se zvati i gore s obzirom na demografske promjene).

U Irskoj izboden rimokatolički svećenik od maloljetnog afričkog muhamedanca:

U Britaniji Anglikanci ne žele više koristiti za sebe riječ Crkva:

Pa dobro, znamo odavno da nisu dio Crkve, od kad su zajedno s Rimskim patrijarhatom otpali.

Ne možeš uživati primaljive plodove industrijske revolucije, a izbjeći one koji ti se sad ne dopadaju.

Ili, zajahali smo tigra industrijske i ine revolucije, i više ne možemo sjahati.

Možemo ili jalovo lamentirati kao autor videa, ili pridružiti se trenutno pobjedničkoj globo-homo ekipi, ili vratiti se duhovno na Put i spremati na mučeništvo.