Da dugo živiš i da ti bude dobro na Zemlji

Znamo koji dio nedostaje u naslovu - poštuj roditelje i starije.
Netko će reć da to nije istina.
Jer ljudi danas duže žive i bolje, a nikad se nije manje poštovala četvrta Božja zapovijed.
Da li je to tako?
Zar oni koji ne poštuju roditelje i starije sve duže žive?
Zar je život staraca napuštenih od djece kojima nisu dali osobni primjer jer se nisu brinuli o djedu i baki stvarno dugovječan i dobar?
Kakav je tek život staraca koji nisu htjeli imati djece jer su napustili tradiciju od svoje mladosti i prepustili se hedonizmu?
Zar narod koji se odrekne svojih predaka i napusti naravni moral i autoritet stvarno ima ikakvu perspektivu dugog trajanja?
Zar zapad ima više ikakvu vitalnost ili je već klinički mrtav?
Ljudski život je produžen zahvaljujući medicini, pa izgleda kao da je ona i općenito tehnologija nadvladala Boga prkoseći toj prijetnji Boga.
Problem je u onom drugom dijelu - da nam bude dobro na Zemlji.
Jer što će nam život od sto godina i dvjesto ili tisuću ako je na Zemlji pakao?
Dug život je onda više prokletstvo nego blagoslov.
Zato su nam naši 'dobročinitelji' dali još jedan 'blagoslov' kršenja slijedeće pete Božje zapovijedi, medicinski pomognuto samoubojstvo dijabolički nazvano dobra smrt, eu - dobro, thanathos - smrt, eutanazija.
Čedomorstvo je također proglašeno ljudskim pravom, gotovo da nema država u svijetu koje nisu ozakonile prkosno kršenje Božje zapovijedi - ne ubij.
Ali zato licemjerno one za koje je Bog zapovijedio da budu kažnjeni smrtnom kaznom zbog težine grijeha, ostavljaju na životu.
Izgleda kao da je čovječanstvo podignulo pesnicu prema Nebu i reklo Bogu - radit ćemo obrnuto od onog što Ti tražiš od nas, ne bojimo Te se, a ove Tvoje na Zemlji ćemo potamaniti.
A onoj slijedećoj zapovijedi, ne treba niti posebno pisati, humanisti su nam rekli kako je pravo na blud neotuđivo ljudsko pravo kojeg šire i potiču još od francuske revolucije (ustvari renesanse), a zadnjih sto godina intezivnije zahvaljujući tehnologiji elektromagnetizma to jest filmu i elektronskim medijima.
Možemo se sada i osvrnuti na sedmu zapovijed koje je davno ukinuta legalizacijom bankarstva-kamatarenja i 'pravnih osoba' tvrtki koje su stvorene kako papirnati lopovi ne bi odgovarali svojom imovinom za krađu, nego neka ispašta taj izmišljen pojam - tvrtka koju onda za kaznu likvidiraju (koje li poetske pravde!), te lopov sad može osnovati novu trvrtku.
'Ne reci lažno svjedočanstvo' je isto tako odavno ukinuto, jer svatko ima pravo na slobodno izražavanje, što znači da se laž može slobodno širiti. 
Demokracije ne mogu postojati bez laži. 
Političari već ni ne znaju kad govore istinu a kad lažu, a oni koji idu na izbore bez imalo grižnje savijesti glasaju za one za koje znaju da lažu.
Kad nekima kažem kako se nalazimo na vrhuncu zla, onda mi kažu kako je uvijek bilo zlih ljudi, kako sada nije ništa gore nego pred tisuću godina.
Takvi ne mogu shvatiti da je društvo manje zlo ako se zločinci moraju skrivati, ako primjerice sotonisti ili sodomiti moraju biti u tajnosti ako ne žele da ih država kazni.
Vrhunac zla je kad se zlo predstavlja dobrim, kad država legalizira zlo kao dobro, a dobro proganja i predstavlja zlom.
Neusporedivo je bolje živjeti u društvu u kojem je kralj okultni (skriveni) sotonist, nego kad je javni sotonist. 
To je onda kraj, jer taj kralj će biti Antikrist. 
Još niti jedan vladar na svijetu nije javno obznanio da je pobornik Sotone, ali izgleda da će se i to uskoro promijeniti.
U društvu koje ima licemjerne okultne sotoniste je kudikamo bolje za živjeti nego u društvo gdje se takvi ne moraju skrivati.
SAD je pred pola stoljeća legalizirao sotonsku crkvu, nitko se više na zapadu, kao niti kod nas, ne proganja ako javno pokaže 'simpatiju za Vraga'. 
Pop kultura je imala zadatak da sotonizam učini prihvatljivim i privlačnim masama koji su sljedbenici pop kulture. 
A to su danas gotovo svi ljudi.
Možda je najdiaboličnije kad 'kršćani' brane sotonizam te onda one koji ne žele raditi kompromise sa svjesnim kršiteljima Božjih zapovijedi nazivaju licemjerima ili farizejima, obično pozivajući se na Isusovu rečenicu - tko je bez grijeha neka baci prvi kamen.
Svi smo grješnici, nadam se raskajani i oni koji se bore protiv požuda, ali to ne znači da sad ne smijemo više grijeh nazivati grijehom, i osuditi one koji javno i neraskajano griješe protiv Boga.
Ta ispovijed je valjana ako sami sebe bez zadrške ili olakšavajućih okolnosti ili psiho trikova optužimo pred Bogom za naše stvarne grijehe.
Ispovijed znači zamrziti grijeh zato što je isti mrzak Bogu kojeg ljubimo, ako ljubav prema Bogu koja proizvodi mržnju prema grijehu nije jača od naše ljubavi prema grijehu, onda se zavaravamo da smo se ispovijedili.
I da ne bude zabune, to obraćenje je milosni dar Božji, ako se ne možemo riješiti navezanosti na grijeh, onda bez prestanka molimo Boga da nam da tu milost.
Mrziti grijeh znači najprije sebe osuditi (ako se nismo oslobodili još od raznih požuda) pred Bogom, a ako smo javni griješnici onda i pred Bogom i pred ljudima, i zatim ukazivati ljudima koji to ne vide, kako je svaki grijeh odvratan, a pogotovo onih četiri koji vapiju u Nebo Bogu za osvetom.
Nikako ne smijemo pokleknuti pred djecom Sotone koji se lažno nazivaju kršćanima te koji svakog tko osuđuje zlo nazivaju farizejima.
Više je Bergoglio učinio za carstvo Sotone onom rečenicom 'tko sam ja da sudim' u zrakoplovu, nego što je A.Crowley radio kroz sva desetljeća otvorenog sotonizma.
Crowleya su slijedili oni koji su već bili Sotonini, dok je Bergoglio u ime Krista, jer se predstavlja Njegovim vikarom na Zemlji, obznanio kršćanima  i onim koji drže do kršćanstva, kako se sodomizam ne smije osuditi kao zlo.
Ustvari Bergoglio i novoredna sekta promoviraju humanizam i ljudska prava, a ako se izmišljena ljudska prava nalaze u koliziji s Božjim zapovijedima, onda to gore po Boga i Njegove zapovijedi, ljudska prava imaju prioritet, a oni koji se pozivaju na Boga i Njegove zapovijedi su farizeji.
Vratimo se na početak, zašto su ljudi oduševljeni kad im Sotona laska s lažima koristeći pri tome humaniste poput Bergoglia?
Odgovor je istočni grijeh i naša najveća požuda - biti bogovima.
Mi smo, ja se nadam da se radi o prošlom svršenom vremenu, pobunjenici protiv Boga i Božjeg reda.
Bog nam je otkrio u Bibliji preko sv.Pavla kako je On izvor svakog očinstva to jest autoriteta na Zemlji. 
To se ne misli da autoritet Antikrista i sličnih vladara koji se manje više otvoreno suprostavljaju Bogu, ili autoritet roditelja sotonista nad njihovom djecom.
Kad je Bog dao Mojsiju zapovijedi, najprije je dao prve tri koje postavljaju Boga kao Boga čovjeku.
A onda slijedi četvrta koja postavlja jedne ljude nad drugima i to ne zato što su neki ljudi bili posebno drski pa su uzurpirali vlast nad drugima, nego zato što im je Bog dao vlast.
Kršćani ne smiju nikada biti pobunjenici, osim u slučaju kad zemaljska vlast ima antikršćanske zakone i one koje se protive naravnom moralu.
Kršćani se ne smiju nikada suprostaviti autoritetu svojih roditelja, ne zato što je njihovo tijelo i duša nastala od roditelja, nego zato što je to Bog zapovijedio.
Sigurno da je ono-traducianizam dovoljan razlog za poštovanje roditelja i predaka do Adama i Eve, ali to ima manje težine od izričite Božje zapovijedi.
Bog je beskonačna ljepota -  harmonija, i Bog zapovijeda harmoniju u ljudskom društvu.
U sv.Pismu čitamo kako je Bog zapovijedio Izraelcima da smrtnom kaznom kazne djecu koja bi se pobunila protiv svojih roditelja.
Da je SAD bila kršćanska država, onda bi spriječila dolazak židovskih filozofa frankfurtske škole koji su napravili temelje rušenja temelja društva u seksualnoj i inoj revoluciji 60-tih i koji se mogu najkraće opisati kao kršenje četvrte Božje zapovijedi, pobuna protiv svih autoriteta, a najprije pobuna djece protiv roditelja.
Ti židovski filozofi bili bi u starom Izraelu kamenovani jer su negirali četvrtu Božju zapovijed i druge nagovarali na kršenje, a prva djeca koja bi ih poslušala bili bi isto tako kažnjeni.
Vjerojatno bi bili kažnjeni i oni koji su dozvolili da takvi filozofi odgajaju tako naopako tuđu djecu.
Ljudsko društvo ne može opstati ako se iz njega skine načelo očinstva.
Muž ima autorititet nad ženom ne zato što je fizički jači, nego zato što je Bog zapovijedio da je muž glava žene (a sv.Pavao obrazlaže kako je prvo stvoren Adam, a iz njega Eva koja je prva sagriješila).
Kao što ne mogu djeca reći roditeljima - odlučili smo da vi više nemate autoritet nad nama, tako ne može niti žena to reć svojem mužu.
Naravno, postoje ekstremni slučajevi koji ne negiraju Božje zapovijedi.
Ako je muž nasilan i nepravedan prema ženi, onda postoji rastava od stola i postelje.
Isto tako ako bi roditelji bili zločinci prema svojoj djeci, onda država, a prije toga rodbina, treba djecu zaštiti.
Međutim četvrta Božja zapovijed i dalje stoji, ljudi moraju poštivati svoje roditelje i predke, kao i one koji imaju vlast nad njima.
Pa čak iako su nečiji robovi. 
Sv.Pavao kristalno jasno kaže kako se robovi ne smiju pobuniti protiv svojih gospodara kojima je rekao da budu dobri prema svojim robovima.
U vrijeme antike robovi nisu nastajali kao u Africi to jest lovom na slobodne ljude kojih se onda stavi u okove i proda na tržnici, nego su robovi nastajali kad su poraženi u ratu imali dvije mogućnosti, biti ubijeni ili postati robovima. 
Da su oni pobijedili, onda bi učinili isto drugoj strani.
Jer ostaviti poražene živima i slobodnima značilo je da će uskoro uslijediti novi rat s njima.
I onda kao i danas, većina radije bira status roba, nego mrtvog junaka.
Kad su američki pobunjenici iz 13 kolonija započeli pisati svoj ustav 1776. krenuli su odmah s grješkom.
Jer su napisali: "We the People ..." (i velikim slovom Narod, kao da se radi o Bogu).
Time su rekli kako vlast proizlazi iz naroda, a ne od Boga.
To je bio veliki presedan, jer u kršćanstvu, pa čak i u heretičnom protestantizmu, držalo se je sv.Pisma to jest kako vlast dolazi odozgor, od Boga, praktično vladar kralj odgovara Bogu, a ne narodu za svoje čine.
I koliko god to izazivalo boli kod modernih ušiju dok to slušaju, ta istina čuva narod od zla, a ne obrnuto.
Jer Božje zapovijedi, ma koliko nam teško padale zbog naše grješnosti, one nas štite da od našeg osobnog života i života općenito na Zemlji ne nastane pakao.
Pričala mi je jedna majka kako su se njezina djeca uobičajeno za modernu djecu bunila i teško slušala roditelje, te su ona i muž rekli djeci jedan dan: 'ajmo se zamijeniti, vi ćete biti sad naši roditelji, a mi vaša djeca'. Djeca su bila predškolske dobi. Kad su ta 'nova djeca' počela stalno tražiti nešto od 'novih roditelja' što su inače ta djeca tražila, 'roditelji' su ubrzo shvatili kako ta igra nije nimalo zabavna te su tražila da se sve vrati na prethodno stanje.
Djeca, ako su imalo normalna, makar im često ne paše roditeljski autoritet, znaju kako bi bez tog autoriteta njihov život postao život siročadi.
Kraljevi su nekad smatrani očevima naroda.
Kao što se ne može birati oca, tako se ne može birati kralja, i kao što je otac otac dok god je živ, tako je i s kraljem.
Oceubojstvo ili ubojstvo kralja smatralo se je oduvijek najtežim zločinom (a najveći ikad zločin je kad su židovi tražili krv svojeg Mesije - Kralja).
Ljudi su danas povjerovali sotonskoj laži da će biti slobodni ako od sebe odbace autoritete koje im je Bog dao.
Amerikanci su mislili kako će živjeti u dobru ako kažu i omoguće da svatko govori što god hoće.
Pa su tako ugostili židovske filozofe protjerane iz Njemačke i dali ih na mjesta uvaženih profesora na sveučiištima. 
Većini nije niti dan danas jasno zašto se događaju neredi na njihovim ulicama i zašto se SAD raspada.
Rekli su da vlast ne dolazi od Boga, nego od naroda.
Rekli su i da postoji pravo na blud i preljub, i na čedomorstvo i razvod braka, te da muž nije glava žene.
Možda će isto sada demokratski odlučiti kako pedofilija nije zlo.
Rezultat - oni koji su povjerovali sotonskoj laži o demokraciji i ljudskim pravima nemaju dovoljno djece te će za koje desetljeće postati manjina, ako ne i ranije zbog imigracije, te će im se laž 'vox populi, vox Dei' razbiti o glavu.
Chesterton koji je lutao između kršćanstva i opravdanja francuske revolucije i demokracije, napisao je kako na demokratskim izborima treba uzeti u obzir glasove predaka.
Ne samo da je to tehnički neizvedivo, nego je ta rečenica negacija demokracije, a očito Chesterton nije imao hrabrosti priznati svoju zabludu o demokraciji.
Demokracija je vladavina najnižeg mogućeg nazivnika u društvu, ona je negacija četvrte Božje zapovijedi.
Kad su većina Izraelca napustili Boga koji ih je oslobodio egipatskog ropstva te su u odsustvu Mojsija napravili zlatno tele kojem su se klanjali, Mojsije nije uopće poštivao demokratsku proceduru, odnosno nije rekao - 'dobro, ako je većina za zlatno tele, onda se i ja priklanjam većini jer sam demokrat'.
Nego je s levitima ubio taj dan nekoliko tisuća Izraelaca koji su se opoganili.
O istini se ne glasa na izborima, o dobru se ne provodi referendum.
A to je jedino u slučaju ako država prihvati istinu kako vlast dolazi od Boga, a ne od naroda.
Posve je jasno kako Sotonino carstvo raste na Zemlji, kako će sve više ljudi i na izborima i na referendumima podržavati bezakonje.
Suvremena tehnologija u tome je više nego važna.
Poslušnost vlastima će sve više biti poslušnost Antikristu.
Nakana ovog teksta je pobuditi čežnju za Božjim redom, iako znamo da ga najvjerojatnije više ne će biti dok se ne stvori novo Nebo i nova Zemlja.
Četvrta Božja zapovijed određuje hoće li društvo biti sotonsko s obrnutim vrijednostima u kojima podanici odlučuju kako će se kralj ponašati (isto između roditelja i djece, između starijih i mlađih), ili će svi ljudi, i kralj i njegovi podanici poštivati Božji poredak.
Naša snaga ubuduće će biti naša vjera i odlučnost da štujemo Božje zapovijedi po svaku cijenu.
Neka nam se Bog smiluje i podari duhovne krijeposti da bismo izdržali trku do kraja!