Jarac za Azazela

U Levitskom zakoniku Bog je preko Mojsija, između ostalog, propisao kako trebaju leviti prinositi žrtve.
Na početku 16. poglavlja čitamo kako su dvojica sinova Arona poginuli od Božje ruke jer su Mu prinosili neposvećenu vatru.
To neka nas potakne na razmišljanje s kojim obzirom moramo pristupiti Misi, to jest kako ne smijemo biti na Misama na kojima se netko igra svećenika, a to nije jer nije zaređen od pravovaljanog biskupa i u valjanom sakramentu svećeničkog ređenja ili jednostavno prinosi nevaljalu neposvećenu 'vatru' novoredne mise.
Nu, idimo dalje kroz isto poglavlje.

Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi. Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.

Tko je Azazel koji živi u pustinji?
To ime se spominje samo još jednom u Bibliji, točnije u istom poglavlju gdje se nalaže da onaj tko je odveo jarca Azazelu se mora u vodi okupati i oprati svoju odjeću prije nego što se vrati u izraelski tabor.

Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeću, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doći u tabor.

Evidentno je da se radi o nekom zloduhu, nečistom duhu, princu Pakla koji obitava u pustinji, jer se je Izraelac koji je odveo jarca smatra nečistim dok se ne okupa i ne opere odjeću.
Azazel se spominje u apokrifnoj knjizi Henokovoj u kojoj je okarakteriziran kao glavni pao anđeo koji je pretpotopne ljude naučio tehnologiji (o čemu sam na mnogim mjestima pisao na blogu, tehnologija zbog istočnog grijeha uvijek ljude dovodi u veće zlo, nije Azazel ljude naučio raznim vještinama da bi oni postali bogovi, nego da bi se preko tehnologije zlo brže i više širilo).
Ovaj tekst me je uvijek mučio zato što mi nije bilo jasno zašto bi Bog zapovijedio Izraelcima da jednog jarca žrtvuju Njemu, a drugog neka odvedu Azazelu u pustinju.
Žrtva se, kao što znamo, daje radi grijeha s kojima su ljudi uvrijedili Boga te da ne bi svojom krvlju i životom isprali nepravdu učinjenu Bogu, onda Bogu prikazuju žrtvu-životinju koja se zakolje na žrtveniku -  oltaru.
Zar je Bog ovime zapovijedio da se ljudi klanjaju i daju žrtvu nekom palom anđelu kao da je isti pravi Bog?
Daleko od toga, jer vidimo da se taj drugi jarac za Azazela ne kolje niti ne prikazuje kao žrtva, već ga se samo isprati u pustinju.
Ipak, ako nam je to moguće, trebali bismo tražiti odgovor zašto je to Bog naložio i koja je poruka iza biblijske slike Azazelovog jarca.
U engleskom jeziku ovaj jarac se naziva 'scapegoat', riječ koji dolazi od riječi 'scape' - koja znači 'izbjeći' i 'goat' - jarac.
'Scape' ustvari je jedan od mnogih latinizama u engleskom jeziku jer dolazi od latinske riječi 'scapus' koja se nalazi u mnogim čakavskim dijalektima 'škapulat' - spasiti, izbjeći.
I to je smisao engleske riječi 'scapegoat', netko tko preuzima krivnju na sebe, dragovoljno ili nedragovoljno kao taj jarac, da bi pravi krivci bili oslobođeni krivnje a isti podnio žrtvu.
Naslućujemo kako se u toj starozavjetnoj slici nagoviješta Isus Krist, Jaganjac Božji po kojem se jedino brišu krivnje grijeha, jer krv janjaca, ovaca, ovnova, koza, jaraca, telaca, junaca, volova prikazana na žrtveniku nije brisala zaista krivnju Izraelaca, ona je samo svjedočila da se Izraelci priznaju griješnicima i da su spremni naknaditi Bogu žrtvu iako je praktično nisu mogli jer je uvreda Bogu beskonačna kao što je Bog beskonačan. Samo beskonačni Bog može biti dostojna žrtva da se izbrišu grijesi ljudi, zato se je Bog utjelovio i prikazao sebe kao Žrtvu na križu.
Međutim, u ovom poglavlju se spominju dva jarca, kako dva jarca mogu biti slika budućeg Jaganjca Božjeg?
Zato što je Isus Krist naš spasitelj i otkupitelj.
Spasio nas je svojom žrtvom od pravedne Božje vječne kazne, i istom žrtvom otkupio nas je od ropstva Sotoni koji nas je stavio u svoje okove bez prislile, jer Adam i Eva su dragovoljno postali sudionici besmislene i bezumne Sotonine pobune protiv Boga, Bog je pravedno njih i nas koji smo nastali iz njih dušom (traducianizam) i tijelom prepustio ropstvu Sotone i ostalih demona, kao ovog princa Pakla Azazela.
Prvi jarac kojeg Aron kolje na žrtveniku i prikazuje kao žrtvu Bogu slika je Isusa Krista koji dragovoljno odlazi na križ, biva mučen i ubijen da se namiri Božja pravda.
Drugi jarac kojeg se dovodi Azazelu u pustinju slika je dragocjene otkupnine na istom križu s kojom smo otkupljeni od ropstava 'Azazelima'.
I još jedno o čemu meditiramo u korizmi, Sotona je zagrizao u nešto što nije imao pravo, jer je napao ne samo Isusa Krista kao Boga, nego kao i čovjeka bez grijeha.
Neki tumače kako Sotona (Azazel) nije znao sve do Isusove smrti na križu da je On pravi Bog i pravi čovjek, jer da je znao onda bi sve učinio da do Velikog petka ne dođe i da mu tako ne propadne zemaljsko carstvo, da Isus ne otkupi tako svojom žrtvom njegove robove.
Ja u to ne vjerujem, jer nažalost i po svojem iskustvu znam da je svaki griješnik dok se ne pokaje uvelike slijep i bezuman, da će sve svoje snage i inteligenciju koja može biti inteligencija genijalca upregnuti kako bi zadovoljio svoju požudu te da ni najmanje ne razmišlja kako ga isti trenutak Bog može usmrtiti i pozvati na sud.
Stoga vjerujem kako je Sotona shvatio da je Isus ne samo pravednik među ljudima koji nije nikad počinio grijeha, nego da je i utjelovljena Riječ kojoj se nije htio pokloniti u praskozorje vremena jer je Riječ ljudskim tijelom postala.
Ništa mu nisu značile milijarde ljudskih robova, sve bi ih prodao da samo malo može mučiti Boga.
Azazel je dakle usmrtio u pustinji jarca, ali pirova pobjeda nije ništa prema porazu kojeg je tada Azazel dobio i kojeg je bio svjestan da će ga imati ne od jarca, nego Jaganjca Božjeg koji je u trenutku smrti postao Lav Judejski.
Možda će netko pomisliti kako Azazel 'hladi' vatre Pakla time što se sjeća vremena kad mu je Jaganjac Božji dozvolio da Ga muči?
Ne, u jezeru ognjenom nema utjehe pa ni utjehe sjećanja, jer sve to zlo što je bilo uzrokom sladostrašća prokletnika je sad kao sredstvo mučenja, sjećanja ne ublažuju bol, ona ga samo pojačavaju.
Ovaj tekst sam krenuo pisati sa sasvim drugom namjerom, htio sad dati uvod u video koji prilažem na koncu teksta, te nisam niti sve do ovog pisanja imao na pameti kako je Isus Krist naš Gospodin prikazan u slici ta dva jarca.
Vjerujem da me je isti Gospodin vodio da tekst usmjerim na Njega te da dadnem sebi i vama koji čitate nadu u oproštenje grijeha i život vječni.
Neizmjerno je skupocjena Krv s kojom smo otkupljeni.
Budimo sigurni da oko sebe neprestano imamo azazele koji nas žele zaraziti svojom bolešću za koju znaju da nema za njih lijeka, ali naš lijek je Tijelo i Krv Kristova.
Ne budimo nipošto kao uvodno spomenuta dva Aronova sina koji su Bogu nedolično pristupili.
Ne radi se samo o tome da budemo pobožni na liturgiji, nego da bijelimo naše krsne haljine onečišćene grijesima.
Jer uskoro ćemo biti pozvanu na vječnu svadbu.
Svi smo mi u slici onog Izraelca koji je jarca odveo Azazelu u pustinju te je zbog tog 'posla' s Nečistim i sam postao nečist, i mora se u krsnoj vodi okupati i oprati svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj prije nego što se vrati u nebeski tabor.