Opasnosti u sv.Pismu

Ovih dana sam lijeno-pasivno slušao audio Knjige Postanka na hrvatskom jeziku.

Dakako da mi to nije novost, ali kad sam slušao kako je Abraham prevario faraona i druge kraljeve da mu je Sara sestra samo da ga ne bi ovi ubili i uzeli mu lijepu ženu, onda ostane visjeti u zraku pitanje je li Abraham pravednik vjere kojeg trebamo slijediti i čija duhovna djeca trebamo biti?
Abraham ustvari nije prevario faraona, jer mu je Sara bila polusestra, kći njegova oca s drugom ženom.
Ali onda se samo postavlja novo pitanje - zar ćemo slijediti Abrahama koji je bio u incestu sa svojom sestrom i koji je bio spreman podati svoju ženu i polusestru Saru faraonu samo da ostane na životu?
Znamo međutim kako je Bog intervenirao i priprijetio kaznom faraonu i jednom drugom kralju drugom zgodom, te oni nisu legli sa Sarom.
Što reć na to da je Sara najprije dovela svoju sluškinju Hagaru da legne s Abrahamom i tako mu donese potomka jer je tada Sara bila nerotkinja?
Kad je godinama kasnije Sara rodila Abrahamu Izaka, onda je postala opaka Hagari i nagovorila Abrahama da ju istjera u pustinju zajedno sa sinom Jišmaelom, ocem Arapa.
Opet skandalozno ponašanje.
A tek zgoda s Jakovom i Ezavom, blizancima Izakovim?
Jakov je ucijenio brata Ezava koji se je jako gladan vratio iz neuspješnog lova tako da mu je ponudio zdjelu kuhane leće ako se ovaj odrekne prava prvorodstva na što je ovaj pristao.
Još gore je bilo kad je majka pripremila sina Jakova da glumi brata Ezava kojem je tada već slijepi otac Izak htio dati prvi blagoslov i nasljedstvo.
Zar majka može biti toliko nepravedna prema jednom blizancu a u korist drugog blizanca?
Zar je to što je učinio Jakov-Izrael bratu Ezavu primjer bratske ljubavi?
Ili kad su sinovi Jakovljevi naumili osvetiti se jednom princu Kaanancu koji je obeščastio njihovu sestru u koju se je zaljubio, ali je bio spreman uzeti ju za ženu, dati Izraelcima što god žele kao i izmiješati svoj narod s njima, pa su mu to uvjetovali obrezanjem svih muškaraca, te dok su isti bili u bolovima obrezanja, sinovi Jakovljevi su ih poubijali nespremne za borbu.
Zar jedan grijeh - silovanje, opravdava drugi grijeh laganje i neopravdanu osvetu jer Izraelci nisu samo ubili silovatelja, nego i sve druge muškarce?
Mogao bih još nabrajati, uglavnom vidite kako ne smijemo nikako povoditi se ili slijediti sva djela starozavjetnih patrijarha jer evidentno ćemo onda doći u sukob s Bogom i našim Spasiteljem Isusom Kristom koji nam je zapovijedio da ljubimo svoje neprijatelje, da se molimo za njih.
I što ćemo na to reći, da je SZ u koliziji s NZ pa ćemo ga ignorirati ili izbaciti iz sv.Pisma?
Nipošto, jer NZ se ne može razumijeti bez SZ, a SZ bez NZ dovodi do sinagoge Sotonine odnosno do talmuda i kabale, drugim riječima do farizeja i njihovih nasljednika koji su najveći ljudski neprijatelji Kristovi.
Talmud je knjiga u kojoj su izvučene sve opačine SZ i onda razrađene u detalje i donesene kao propisi za ponašanje židova međusobno, a pogotovo prema nežidovima prema slici kako su se skandalozno ponekad ponašali SZ patrijarsi prema svojim neprijateljima (talmudisti imaju godišnji obred u kojem sami sebe oslobađaju grijeha prijevare koju će učiniti prema gojima, slično muhamedanci opravdavaju laganje nemuhamedancima).
U SZ nigdje Bog nije opravdao ponašanje patrijarha koje sam gore navodio, ali niti nije izrijekom ih osudio, zato je SZ nepotpun, zato SZ nagoviješta Krista koji će dati konačnu objavu i koji će ispuniti Zakon svojom nevinom Krvlju.
Strahovito je dakle opasno čitati SZ, a ne znati za konačnu objavu Isusa Krista koju je dao preko svojih apostola odnosno Njegove Crkve.
Strahovito je opasno ne znati kako je Crkva novi i vječni Izrael u kojoj više nema Grk ili židov, rob ili slobodan, i u kojoj su se ispunila Božja obećanja dana Abrahamu, kao i ne znati da je Isus Krist onaj potomak Abrahama i Davida koji je zasjeo na prijestolje vječnog kraljevstva i koji ima svu vlast na Nebu i Zemlji (što uključuje i Podzemlje).
Možemo si postaviti pitanje zašto nije Bog, koji je govorio Abrahamu, odmah istog ukorio zbog kukavičluka prema faraonu?
Da, bilo ga je strah kako će biti ubijen od faraonovih ljudi, ali je ipak mogao znati-vjerovati ako mu je Bog obećao brojno i moćno potomstvo da do toga ne će doći, da Bog to ne će dopustiti jer još potomka koji će ga naslijediti nije imao.
Ovo pišem iako mi je vjera kudikamo slabija od Abrahamove koju je junački pokazao kad je bio spreman ljubljenog sina i nasljednika Izaka žrtvovati Bogu.
Odogovor po mojem sudu leži u tome što je Bog Abrahama obraćao i davao mu vjeru postupno.
Tako se je i Objava Božja davala postupno kroz tisuće godina.
To nije bilo obraćenje sv.Pavla koje se je dogodilo momentalno.
I na tom putu bilo je padova i uspona.
Ali tako je i kod nas većinom.
Jakov je prevario Ezava, nema sumnje kako je to bilo nepravedno.
Ali Ezav nije bio nevin, on je omalovažavao to što je Bog obećao Abrahamu i onda Izaku, on je to bio spreman prodati za zdjelu kuhane leće.
To je veći grijeh nego prijevara Jakovljeva, jer je u tome činio izravni grijeh prema Bogu kojem se je rugao usporedivši Božje obećanje sa zdjelom leće.
Židovi-farizeji su slika Ezava, jer su imali Božje obećanje dano Abrahamu, a onda su ga prodali za zdjelu leće, za materijalne probitke na Zemlji, za ideju kako će oni biti gospodari nad gojima (što i sada nakon drugog velerata praktično i jesu).
Svojima dođe i oni Ga ne primiše jer im je bila draža zdjela leće.
A onima koji Ga primiše, dade moć da budu djeca Božja.
Ti su u slici mlađeg brata Jakova koji su dobili blagoslov 'prijevarom'.
Međutim isto čitamo u sv.Pismu kako je Bog i prije nego što su se blizanci rodili mrzio Ezava, a ljubio Jakova (to je izvanredan dokaz o predodređenju svetaca odnosno o Božjim izabranicima) te da je ta 'prijevara' bila ustvari providnost Božja.
U tome se isto može očitati nauk sv.Augustina kako Bog dozvoljava zlo (prijevaru Jakova nad Ezavom) kako bi iz toga izvukao veće dobro (kako bi Njegov izabranik Jakov dobio blagoslov od Izaka i kako bismo mi koji s vjerom čitamo sv.Pismo imali nadahnuće i u tom događaju).
Bog sve radi kako bi se ispunio Njegov vječni naum.
Mnogi događaji opisani u SZ su slika vječnih načela borbe dobra i zla i koji imaju paralelu u NZ.
Da bismo ih pravilno iščitali moramo imati nadahnuće Duha Svetoga koje se najčešće svodi na to da slijedimo kršćanske oce dok su tumačili te događaje.
Sv.Pismo je, kako je iznio u svojim djelima Blaise Pascal, tako napisano da onaj tko nema vjere nakon čitanja još više bude zaslijepljen ili sablažnjen, dok onaj tko ima vjere i poniznosti, u istom otkriva nadahnuće Duha Svetoga, smjernice za duhovni život i utjehu u dolini suza.
Neka nam tako bude dragi čitatelji!