Matematičari mogu o tome raspravljati, ali u suštini je to pitanje besmisleno.
Jer ako je beskonačno nešto od čega se veće ne može zamisliti (a to je ujedno i jedna od defincija Boga) onda postoji samo jedna beskonačnost, a ne dvije ili tri.
Pišem ovo pod dojmom jučerašnje tragedije na haškom sudu.
Svi koji ljubimo svoj narod pogođeni smo tim događajem.
General Praljak koji bi uskoro izašao na slobodu jer je proboravio 2/3 presuđene kazne nakon koje haške osuđenike puštaju na uvjetnu slobodu, je zbog nepravednog suda koji ga je osudio kao ratnog zločinca zajedno s hrvatskom državom i narodom što će imati možda stravične posljedice za našu budućnost, je prosvjedovao na najveći mogući način, samoubojstvom pred očima haških pilata i pred TV kamerama.
Rekao je o sebi u trećem licu kako nije kriv, kako s prijezirom odbacuje presudu te odmah nakon tih dviju rečenica popio smrtonosni otrov iz bočice.
To se je dogodilo dok sam jučer pisao drugi tekst apokaliptične tematike i odmah sam dodao kako se nadam da će general Praljak preživjeti i ostatak života boriti se za Krista Kralja onako srčano kao što je to dosad činio za hrvatski narod.
I nažalost, znajući kako su njegovi motivi bili žrtva za našu budućnost, moram se pozvati na 'matematiku'.
Ne samo hrvatski narod kojeg je ljubio, nego svi narodi svijeta, cijeli krug Zemaljski sa svim biljnim i životinjskim svijetom nije vrijedan vječne žrtve niti jednog čovjeka.
Beskonačno je beskonačno veće od sveg što nije beskonačno.
Svi mi osobno kao zemaljski ljudi, narodi, države, 'planeta', osuđeni smo već na smrt i to je neusporedivo sa vječnim životom Praljka koji je napravio najgoru moguću trgovinu svog života.
Dao je svoj vječni život za nešto što života prije ili kasnije više ne će imati.
Mučan je to osjećaj pisati i razmišljati o nečijem samoubojstvu s kojim je samoubojica htio učiniti meni i nama dobro ukazujući svijetu na nepravdu i istovremeno znajući kako je taj čin veliki i smrtni grijeh protiv Boga te da iz zla ne može izaći dobro osim ako se Bog ne 'uplete'.
To mi je i glavni motiv u ovom žalosnom pisanju, da domoljubi nikad u zemaljskom životu ne izgube ljubav prema domovini, ali da znaju uvijek staviti na vagu tu prolaznu ljubav prema onoj vječnoj.
Kao pravi kršćani mi ne bismo smjeli niti otići na sprovod generala Praljka niti od njega raditi kult junaka poput Šubića-Zrinskog koji se je kao i svi junaci žrtvovao u posljednjem jurišu znajući da će biti ubijen, ali nije sebe ubio.
Opet vidimo da je s tim svojim posljednjim činom prosvjedovao i pokazao svijetu kakav falši i nepravedni sud je u Haagu koji ima za cilj osuditi sve značajnije nacionaliste koji su srušili judeo-masonsku jugo tvorevinu kao projekt s kojim će se eksperimentirati kako uništiti religijske i kulturno-povijesne razlike među narodima u budućoj globalnoj državi.
Osim tog motiva Praljak je moguće imao za cilj skinuti ljagu sa svojeg imena pred svijetom, a to je i neizravno rekao u posljednjim rečenicama.
Koliko god to zvučalo na današnji dan kao nepotrebno ili neprikladno, ipak se mora reći da taj cilj ako ide do samoubojstva nije opravdan, nije kršćanski, ne pokazuje vjeru kako uskoro dolazi Sudac pred kojim će se i pred cijelim čovječanstvom koje će biti na optuženičkoj klupi iznijeti sve tajne, ispraviti sve nepravde, izbrisati sve suze pravedničke, a svi neraskajani zlotvori poput nepravednih sudaca razotkriti i pravedno vječnom kaznom kazniti.
Samoubojica koji se ubija radi svoje časti čini to iz oholosti što je dokaz nedostatka vjere.
Eto vidite u kojem sam problemu, moram iskazati pijetet prema žrtvi generala radi mene i mojeg naroda, i istovremeno moram osuditi taj isti čin radi Boga.
Dileme nema jer vjerujem u Boga i nadam se da će mi vjera dana od Boga biti uvijek jača od emocija koje bi me dovele do toga da pravdam grijeh i tako počinim grijeh.
Ne mogu niti izgovoriti - Bože, smiluj se njegovoj duši.
A želim to jarko.
P.S.
Iluzorna je žrtva generala Praljka za narod koji će ga za par dana zaboraviti i uložiti svoje vrijeme i napor u praćenju nogometa, mode, hoće li slijedeća turistička sezona biti uspješna, hoće li cijene nekretnina porasti tako da mogu dobro prodati svoju djedovinu i/ili otići na zapad u entropiju zvana EU, SAD ili neka buduća svjetska država.
Blago koje je Praljak stekao kod naroda sa žrtvom suicida je vrlo propadljivo i zaboravljivo.
Skupljajmo blago koje ne će nikad nestati jer je vječno i u vječnosti.
P.S.S.
Kao što se je dalo očekivati, ništarije od jugoslava i antihrvata likuju nad samoubojstvom pokojnog Praljka i opet neiznenađujuće spremni su pozivati se na nauk Crkve o samoubojstvu kako bi ponizili pokojnika i eventualno tako spriječili bunt Hrvata protiv haškog suda i nenarodne vlasti koja je izručila vojnike tom masonskom sudu i onda sve učinila da budu prepušteni sami sebi protiv unaprijed utvrđene političke krivice rušenja jugotvorevine.
Ispada tako da nas antikatolici uče nauci Crkve.
Licemjeri, isti ste kao židovski farizeji i budući da svjesno koristite dobro radi vaše zloće, onda griješite protiv Duha Svetoga i čeka vas veća vječna kazna nego samoubojice.
Nadalje, hrvatska vlast koja radi za interese masona je u teškoj situaciji kako napisah jer se boji bunta, iako mislim da od toga ne će ništa biti.
"Večernji list" je tako objavio tobožnji, a možda i stvarni, dio testamenta pokojnog Praljka u kojem traži da mu na pogrebu bude samo najuža obitelj, da ne bude pokopan nego da se njegov prah prospe po Mirogoju.
Sumnjivo je to zato što izgleda kao naručeno od hrvatskih političara, ali opet ne možemo sada pouzdano znati niti da je krivotvoreno niti da je istinito.
U Haagu su već lagali kad su tvrdili da je pokojnik umro u bolnici, a on je ležao mrtav na podu sudnice dok su se pilati prebacivali u drugu dvoranu da pročitaju presudu do kraja i bez kamera.
Pitanje je samo koliko će Hrvata nakon ovog biti svjesno da postoji urota ne samo protiv nas, nego protiv Crkve te da nema trećeg osim prikloniti se progoniteljima Crkve, ili biti progonjen u Crkvi koja nije vatikanska sekta te živeći od vjere i nade u skorašnji dolazak Sudca.
Nazalost Emile slazem se s tobom. Ako nije htio priznati presudu tog suda onda je triba s puskom u ruci odbit predaju tom istom sudu. . Samoubojstvo je nazalost najgore sta je moga napravit kako za sebe tako i za narod koji sad samoubilacki cin smatra junastvom. Neka mu se dragi Bog smiluje.
OdgovoriIzbrišiI gledano vojnički-muški, neprijatelja se treba pobijediti na bojnom polju, a ne tužakanjem na međunarodnom sudu.
IzbrišiSiguran sam da se svi naši preci koji su bili borci za krst časni i slobodu zlatnu čude što pravdu tražimo tamo gdje je nema, na masonskom sudu novog svjetskog poretka.
Čitam jučer na nekom forumu kako netko iznosi sjećanja iz 90-tih kako je V.Šeks uvjerovao hrvatsku vlast kako će profitirati iz stvaranja međunarodnog suda za naš sukob s velikosrbima, da se je samo netko iz emigracije tome protivio.
Dakle, formalno je RH bila jedan od inicijatora osnivanja haškog suda to je dovoljno da nam pokaže kakve smo analfabete imali na vlasti, ili ako nisu to bili onda još i gore, onda su bili sluge masona i izdajnici.
Zar smo imali toliko naivne političare na vlasti?
Sjećate li se kad su ondašnje vlasti (HDZ) upregli sve snage kako bi uvjerili bosanske Hrvate da se predaju te da će nakon par mjeseci biti pušteni iz Haaga?
Gotovo sam potpuno siguran da ondašnji političari uključujući Tuđmana nisu imali pojma što je judeo-masonerija i borba za novi svjetski poredak.
I.Mužić svjedoči kako je bio zatečen s neznanjem Tuđmana o masonima s kojima se je okružio i što nije ni znao koji je cilj masona (ne smijemo smetnuti s uma kako je isti bio indoktriniran u komunističkoj ideologiji).
Moramo priznati kako među tadašnjim vođama RH gotovo da i nije bilo pravog kršćanina kakvi su bili između dva svjetska rata u katoličkoj akciji.
Bez sumnje novoredna sljedba je u tome odigrala veliku ulogu što je zanijekala nauk Crkve o kršćanskoj državi i njezinim neprijateljima.
Najtragicnije mi je sta svi nasi sunarodnjaci koji se kunu u demokraciju smatraju kako drzava mora biti sekularna iako ih zapravo vecina ni nezna sta predstavlja sekularna drzava. Kakva sekularna drzava u drustvu koje se deklarira kao 90% katolicko? To je demokracija? Ako je demokracija vladavina vecine onda bi 51% katolika trebalo imati katolicku drzavu a kamoli ogromnih 90% . i fascinantno mi je kako nasih 90 % katolika od devedesete do danas bira takve nacionalne izrode kao sta smo ih imali na vlasti do sada
IzbrišiU tome Stipe veliku krivnju imaju oni koji u ime Krista podmeću masonsko-humanističke ideje kao kršćanstvo.
IzbrišiSlazem se djelomicno. Ali objasni mi kako je moguce da nas narod devedesete na izborima glasa za hdz u kojem sjede osvjedoceni udbasi i likvidatori Brvata poput manolica,perkovica, loncara... Pa i samog tudmana za kojeg postoje dokazi kako je upravlja logorom Cazma poslje ww2 i na smrt osudija oko 3000 Hrvata. A samo 5 godina poslje rata nas narod izabere na vlast SDP koji je na glasanju u saboru o odcjepljenju hrvatske od jigoslavije napustija sabor ??? To je jedna zapanjujuca kolektivna amnezija
IzbrišiU taj paradoks može se uključiti činjenica kako je otac pokojnog Praljka bio zloglasni udbaš u Hercegovini nakon drugog velerata.
IzbrišiMi smo očito narod koji ne kažnjava izdajice i kojih ni ne osuđuje tako da se ljudi slabog morala lako odluče na izdaju.
Ideja pomirbe je bila zabluda, jer prava pomirba je mogla biti samo na tome da se je Tuđman zajedno sa svim ostalim bivšim komunistima javno ogradio potpuno od jugokomunizma i tražio od naroda da mu to oprosti.
Pomirba se ne može temeljiti na laži, nego na istini i pravdi.
Ustaški pokret je kažnjavao izdajice, znam da su između rata organizirali i atentate na neke istaknute izdajnike u Zagrebu, ali se nije temeljio na kršćanstvu nego nekoj katoličko-islamskoj državi koja bi sama po sebi težila postati sekularnom ili bi dovela do sukoba katolika i muslimana.
Moja jednina zamjerka ustaskom pokretu kao i hosu u domovinskom ratu je suradnja s muslimanima. Islam je otvoreni neprijatelj krscanstva , na toj ideologiji je nasta i na toj ideologiji i danas nastavlja ma koliko se mi tjesili kako su oni dobri ljudi a vjerski vode iskoristavaju religiju ili kako su se muslimani s nama borili protiv zajednickih neprijatelja. Borili su se dok smo imali zajednickog neprijatelja a kad opasnost prestane redovito zavrsimo s nozem naivno u ledima. A da i nepricamo kako je islam dosa na balkan koji danas izmisljena nacija " bosnjaka" svojata
IzbrišiParadoks koji to i nije je kako je vitez Jure Francetić spasio bosanske Srbe na Drini od muslimanske osvete. Svjedočio je pokojni A.Baković o tome u svojoj knjizi i na temelju osobnog svjedočanstva.
IzbrišiPokojni Praljak je pak zatvorio logore u kojima su bili Srbi i kojih su po njegovim riječima držali HOS-ovci i to većinom muhamedanci.
Logori za zarobljenike su normalna stvar u ratu, međutim tamo ne smije biti mučenja.
Vjerujem kako je Praljkova savijest bila čista što se tiče ratnih zločina i to je najvjerojatnije prvi razlog zašto se je ubio, nije htio prihvatiti život sa lažnom presudom da je ratni zločinac.
Osim što se kao i obično sa svime slazem, volio bih čuti tvoje mišljenje o tome; koji je grijeh grijeh protiv Duha svetoga? (Pitam buduci si to spomenuo) Radi se o nečem stravičnom, nečemu što se ne oprašta.. a o tome malo 'propovjedi' i objašnjenja. Bilo bi dobro točno (dogmatski) definirati ili znati o čemu se radi. Jesu li crkv. Oci rekli o tom grijehu dovoljno? Ako sam dobro razumio (a to mi se čini ispravno, i sam bih tako postavio tumacenje); to je grijeh kada činiš nasrtaj na Boga (naravno jalov) i kada ga mrziš, a vjeruješ u njega u obliku kakvom ga slavi Objava.. ili kako si rekao: 'kada se dobrim sluzis da cinis zlo'? Ili oboje..?
OdgovoriIzbrišiP.s.
Inače, taj biblijski tekst jest odgovor protestantima kada (po svom načelu 'samo napisano') govore da nigdje u bibliji nije spomenuto čistilište. Ovdje je spomenuto; jer piše da se taj grijeh(za razliku od drugih) nece oprostiti.. 'niti na onom svijetu'
Po pitanju generala Praljka - ne mozemo znati ništa o njegovoj vječnosti. Mozda se je od srca pokajao nakon što je otrov kliznuo niz grlo; mozda na neki nacin nije djelovao u vlastitoj volji (osim sto je imao volju dati sve sto ima za vise ideale), i tko zna što se još krije sa one strane naravi.. kakvi su ondje planovi koji ce se naposljetku izvršiti na uzas neprijatelja.
Koliko znam, grijeh protiv Duha Svetoga je sličan ili istovjetan grijehu Sotone i demona te se zato ne može oprostiti ni na ovom ni na prekogrobnom svijetu kako si dobro primjetio.
IzbrišiDrugi grijesi koji su isto smrtni su grijesi kad nas razne požude nadvladaju pa se možemo nakon toga pokajati i ispovijediti.
Ovaj prvi grijeh znači svjesno i bez ikakve nedoumice zamijeniti dobro za zlim, Boga prikazati kao Sotonu i obrnuto. Znači tu nema mogućnosti da to čovjek učini zbog toga što nije dobro promislio, što su ga požude zavele i tako dalje.
Isto kao što demoni nemaju opravdanja da nisu znali tko je Bog ili da im je volja bila zamućena požudama.
Mislim da na kraju svi oni koji završe u Paklu dođu do tog nepovratnog demonskog stadija kad se više jednostavno ne mogu obratiti i pokajati jer su de facto isti s demonima.
One ljude koji koriste nauk Crkve kako bi porobili hrvatski narod i samu Crkvu okarakterizirao sam u tekstu kao takve demonolike ljude.
Možda sam pretjerao, možda sam bio ponesen bijesom prema takvim neljudima, ali da su blizu te nepovratne točke to sam siguran.
Kao što pišeš možda se je pokojni general Praljak pokajao nakon što su mu je ruka zadrhtala s bočicom, možda nakon što je otrov došao u usta.
Ne možemo znat, možemo se nadati kako je to istina.
Ali kako to ne znamo niti ćemo znati do Sudnjeg dana, onda ne smijemo se prema njemu ponašati kao da nije samoubojica.
Koliko mi je poznato, za takve se je mogla služiti nekad privatna Misa, a nikako nisu mogli imati sprovodnu Misu i biti pokopani na kršćanskom groblju.
Jer je to onda izvor nedopustive sablazni za kršćane, ali i za društvo općenito.
Rekao bih da nisi pretjerao sa karakterizacijom onih koji kršcanstvo koriste za zlo. Razumijemo se..
OdgovoriIzbrišiZahvaljujem na odgovoru. Tek mi sad postaje jasnije; zapravo, grijeh protiv Duha svetoga jest jedini grijeh koji se čini isključivo svojom voljom.. bez napasti kojima je podlozno tijelo; grijeh na koji ne potiče niti pozuda niti slabost - kukavičluk - vec izvorno zlo.
OdgovoriIzbrišiPročitao sam jedan broj tekstova na ovom blogu, i evo tek sad pišem mišljenje na ovom jer sam potaknut izreći ga. Vidim Emile da si u problemu da gajiš nadu za svog sunarodnjaka, zbog straha pred Bogom da ne pogriješiš (taj strah izčitavam i u drugim objavama na blogu), da se krivo ne odrediš. Vidiš ta podijeljenost nije od Boga. U Boga, konkretnije u Isusa nema podijeljenosti, jer On je pun miline, on je svet. Mi smo pozvani na takvu svetost po njegovom milosrđu koje iskaza i iskazuje nama. Ti prikaži u svojem srcu, žrtvu najveću, janje predostojno, kao pokriće za bratov grijeh i pouzdaj se da će Bog uslišiti onoga koji to čini u njemu i po Njemu... Neka ti je On na pomoći u tome...
OdgovoriIzbrišiU Boga doista nema ni podijeljenosti, ni dileme, ali niti nade jer On sve zna i sve može, On ne pozna nadu (inače ne bi bio Bog).
IzbrišiMi koji ne znamo, mi se nadamo, ali i vjerujemo.
Vjera koju nam je dao Bog nam kaže kako je samoubojstvo veliki smrtni grijeh te zato, kako sam napisao na blogu, samoubojica se nikad nije mogao pokopati na kršćanskom groblju niti se za njega mogla biti dana sprovodna Misa, kao niti kasnije Mise (čini mi se da se je mogla dati samo privatna Misa).
Velika je sablazan od samoubojice činiti kršćanskog junaka kojeg treba naslijedovati.
Tu sam posve na čistu i držim se nezabludivog nauka Crkve.
Ali molio sam za dušu pokojnog Praljka ako je kojim slučajem se prije smrti pokajao zbog svog čina i ostalih grijeha.
Samoprijezir, samomržnja, ili istinoljubivost i svetost, su dvije krajnosti određenja srca koje samo On drži na dlanu i proniče od početka do kraja. Crkva na zemlji, ti i ja, se možemo zagledati u jedan vanjski čin, više nego u srce našega brata Praljka, koje nikad nećemo ovdje pronicati kao On, ali u vječnosti ćemo na to srce gledati kao On ili nećemo biti jedno s njime, nećemo biti dio njegove svete Zaručnice.
Izbriši