Ljubavna priča, zločin i kazna u NDH

Prva priča.
Pripovijedač je vjerodostojan čovjek za kojeg vjerujem da ima dokumente o njezinoj istinosti.
Redarstvo je primilo prijavu jedne žene kako njezin muž sluša neprijateljski radio London te da se sprema otići u pobunjenike (partizane).
On je k tome pravoslavac.
Provodi se istraga i utvrđuje se kako je žena sve izmislila jer se je vjerojatno htjela riješiti muža radi preljuba.
Žena je završila na sudu i kažnjena je s dvije godine zatvora.
Druga priča, drugi pravoslavac.
Pripadnici ustaške postrojbe koja je vršila stražu u radnom logoru Jasenovac pljačkaju neka pravoslavna sela.
Jedan pravoslavac se je žalio vlasti NDH jer mu je ukradena odjeća koju pripovijedač poimence navodi.
Vlast šalje suca iz Zagreba radi istrage i suđenja.
Na sudu među kojim porotnicima je Vjekoslav Luburić utvrđuje se krivnja te je za pljačku spomenutog pravoslavca nađen krivim jedan ustaša.
Sudac presuđuje kaznu zatvora od jedne godine, dok, nakon 1945. ozloglašani budući general Luburić, uzima riječ i traži smrtnu kaznu budući su ratna vremena i treba odmah u začetku strogo kažnjavati takve slučajeve.
Porota prihvaća te je taj ustaša, zajedno s još osmoricom iz logorske straže kažnjen smrtnom kaznom i strijeljan u logoru.
Sudac se je ogradio od takve stroge kazne.
Svi budući stražari logora daju prisegu pred grobovima strijeljanih ustaša kako ne će krasti, piti i maltretirati logoraše.
Ustaša koji je strijeljan je inače bio muhamedanske vjere (a danas potomci tih ustaša prijete smrću Hrvatima ako žele imati autonomiju u BiH te ih nazivaju posprdno ustašama).

Osim što se moramo potruditi bolje rasvijetliti razdoblje NDH, a pogotovo lažne slike radnog logora Jasenovac zbog koje je između ostalog i izbio krvavi ustanak protiv hrvatske države 1991., a prije toga su Hrvati bili daleko najbrojniji politički zatvorenici u bivšoj državi i preko kojeg se je pokušalo opravdati Bleiburšku izdaju i pokolj ratnih zarobljenika nakon svršetka rata, trebamo se kao kršćani zapitati koliko smo vjerni Kristu kad je na suprotnoj strani neki osobni ili lažni nacionalni interes.
Ona žena je bila najvjerojatnije rimokatolikinja koja se je na izuzetno podao način htjela riješiti svog zakonitog muža.
Zločin je teži ako se čini nekom tko je bliži, a muž joj je trebao biti najbliži.
Po mojem sudu ona je trebala dobiti i veću kaznu, odnosno barem istu kaznu koju bi dobio muž da je optužba protiv njega bila istinita.
Ne treba posebno naglašavati kako je Crkva uvijek pokušavala odgovoriti katolika da se ženi sa shizmatikom ili heretikom jer je to izvor potencijalnih razdora ili gubitka vjere katolika, ali kad se je ženidba sklopila pred Bogom onda je ona nerazriješiva (s time da druga strana se mora obvezati da ne će katoličku stranu spriječavati u vjerskom životu kao i da će se djeca odgajati kao katolici).
Je li onda dopušteno ženi prijaviti muža ako isti radi na rušenju državnog poretka i nacionalne države?
Da, i k tome je to obveza bez obzira dal brak bio mješovit ili ne.
Zločin se ne može opravdati ili zatajiti zato što se radi o krvnoj ili bračnoj vezi.
Naravno, prethodni uvijet mora biti da ta nacionalna država nije zločinačka, da nema nakanu neku manjinu poubijati ili nametnuti u državi antikršćanske zakone. 
A to nije bila NDH. 
Pravoslavci nisu imali razloga dizati ustanak protiv tadašnje hrvatske države.
Niti jedan zakon nije bio usmjeren da se pravoslavci izbace iz političkog i društvenog života i niti jedan pravoslavac nije bio uhićen ili osuđen zato što je bio pravoslavac.

Druga priča nam opet ima poruku.
Pljačkanje, razbojstva i slični zločini nikako se ne mogu pokriti s domoljubljem ili zaslugama u ratu.
Kršćani su dužni spriječiti ih, prijaviti i osuditi makar se radilo o 'bratu po oružju'.
Zlo nikad i u nikakvim okolnostima nema opravdanje.
Luburić je ovdje se ponio kao časni časnik, iako je možda smrtna kazna zbog krađe odjeće predrastična, ali u ratnim uvjetima kad treba s takvim primjerom disciplinirati vojsku može imati opravdanje spriječavanja još većeg zla.

Sad malo o TV emisiji u kojoj ćete čuti te priče ali i mnogo drugih.
Emisiju vodi A.Prkačin koji jedini kod nas ima hrabrosti o tome raditi emisije (očito se to još tolerira jer se radi o mjesnim TV).
Osobno mi malo smeta njegov pomalo oholi stav kad se samoističe, ali je s druge strane činjenica kako to nitko kod nas ne radi osim njega (što je meni poznato).
S druge strane mislim da je naivan ako misli da je problem samo u Hrvatima što ne ulažu truda kako bi istraživali to razdoblje i skinuli ogromnu lažnu hipoteku koja nam je dana od 1945. iz jednostavnog razloga da se održi Jugoslavija.
Koja je međunarodni masonski projekt još od 19.st. i to je glavni razlog zašto ne će međunarodna zajednica koju kontroliraju pobjednici drugog velerata, nam dozvoliti da se službeno na HTV ovakve ili slične emisije prikažu ili da se u skladu s dokumentima izmijene školski povijesni udžbenici.
Sadašnje političke stranke koje odlaze u Bužin po svoje mišljenje ne će isto tako dozvoliti da se ponovno nastavi iskapanje u Jasenovcu radi utvrđivanja istine.
Istina o Jasenovcu je tako izravno vezana s istinama o njemačkim radnim logorima koje je isto kao i Jasenovac posjećivao tijekom svih godina međunarodni Crveni križ.
Dakle cijeli sadašnji međunarodni poredak ovisi o tome da se ne istražuju logori i istina o drugom veleratu.
U Njemačkoj bi netko poput Prkačina i Vukića završio u logoru, ali ne u radnom nego zatvoreničkom, ako bi izrazio sumnju u službenu istinu.
Mišljenja sam da kao narod, kao država, ne ćemo doći do priznanja istine ma kakva ona bila ako se prije toga ne uruši sadašnji međunarodni poredak.

Na koncu poruka Srbima, jer znam da neki od njih čitaju ovaj blog.
Ako se zovete kršćanima, bez obzira što vas ja držim raskolnicima (iako znam da ima nešto malo Srba katolika) a vi mene isto, onda ste dužni zbog tog svetog imena slijediti Krista koji je Put, Istina i Život.
Uvijek sam spreman zbog Krista biti 'izdajnikom' svojeg naroda ako narod odbaci Krista i krene u suprotnom smjeru, u provaliju, laž i smrt.
Zbog imena Kristovih sljedbenika onda to morate i vi, i kršćani iz bilo kojeg naroda.
Narod i obitelj-rod nije vječni pojam nego vremeniti i ludo je izgubiti vječnost radi nekog egoističnog, kratkotrajnog i vremenitog cilja.
Naši odnosi (između Hrvata i Srba) su uvelike opterećeni time što se ne zna i što se ne istražuje istina o Jasenovcu i ondašnjoj hrvatskoj državi.
Mogu se i staviti u kožu srpskih pobunjenika iz 90-tih koji su odrasli na laži kako Hrvati jedva čekaju opet zaklati milijun Srba.
Međutim, ako ima indicija, a ima ih, kako je to bio mit kako bi se Hrvati držali non stop u karanteni kako ne bi tražili pravo na svoju nacionalnu državu, onda takav strah nema opravdanja jer se svjesno zatvaraju oči pred istinom.
Iz laži se ne može roditi dobro niti se može očekivati Božji blagoslov ako se namjerno prešućuju informacije koje dovode u pitanje cjelokupnu laž.
Ako slijedite Istinu, onda smo braća u Kristu bez obzira na krvave ratne traume.
Dolazi Božić.
Pripremimo mu mjesto tako da poravnamo istinom sve laži.
Onda ćemo zaista iz srca pridružiti se pjesmi anđela u betlehemskoj noći jer ćemo imati mir kojeg ne daje UN ili Haag, nego Isus Krist. 

Na videu možete slušati o tim dvijema pričama.