Zasigurno je jedna od takvih nauk o Božjem predodređenju svetaca.
Vjerujem da je to zbog toga što nisu do kraja koncili Crkve to definirali, iako mi se čini, a stoga i pišem, kako je to implicitno riješeno kanonima koncila u Kartagi i Orangeu to jest zaključak je očit, samo nije izričito naveden.
O kojem zaključku ili neodgovorenom pitanju se radi?
Da li čovjek koji je Božji izabranik može odbaciti Boga i Njegovu milost?
Može li milost Stvoriteljeva koja se daje radi preobraćenja izabranog grješnika biti inferiorna požudama istog čovjeka prema stvorovima?
Vjerujem kako u ovome slijedim razmišljanje sv.Augustina, naučitelja Crkve, po meni najvećeg, koji je razradio nauk o predestinaciji koji se nalazi u sv.Pismu te koji je izvojevao veliku pobjedu nad krivovjerjem pelagijanizma.
Ako ne znate, pelagijanizam je krivovjerje po kojem kršćani mogu ako se dovoljno trude, ili bolje rečeno dostatno kako bi se povezalo s naslovom, postići svetost i nadvladati požude.
Pelagije je bio asketski monah koji je digao uzbunu kad je sv.Augustin napisao (čini mi se u "Ispovijesti") - "Bože daj mi milost, a onda zapovijedi što god hoćeš." (pišem po sjećanju).
Augustin je to napisao iz vlastitog iskustva grješnika koji nije imao snage za preobratiti se dok se nije očitovala Božja milost u njemu, dok nije proplakao 'slučajno' otvorivši Bibliju u tekstu koji je bio odgovor na njegovu grješničku mlakost i navezanost na požude.
Sam je napisao, iskreno do srži, kako je dotad molio Boga neka odgodi njegovo obraćenje jer su mu bile drage požude.
Takva iskrenost u knjizi, pa i sama tema javne ispovijesti bila je neviđena do tada, a njezina dubina nadmašuje i danas sve autobiografije.
Pelagije je očito to smatrao napadom na svoj asketizam i trud koji ulaže da bi bio svet, iako Augustin još nije razradio do kraja u knjigama predestinaciju svetaca.
I to je suština spora od njihovog vremena do današnjeg dana, a biti će i do Sudnjeg dana.
Jedni hoće imati zasluge zato što su svojom voljom otišli u samostan, što svojom voljom poste, mole i rade dobra djela, drugi kažu kako u tome nema nikakve njihove zasluge već je milost Božja djelovala u njima.
Naravno, ovi prvi dolaze u poražavajuću situaciju budući sv.Pismo govori o predodređenju, o tome da Bog u čovjeku djeluje preko milosti ne samo tako da mu daje moć činiti dobro, nego da prije toga čovjek hoće raditi dobro.
To jest Bog mjenja ljudsko srce koje je bilo rob požuda i neprijatelj dobra i Boga, tako da nakon djelovanja milosti Božje želi dobro i odbacuje zlo.
I sada nastupa na scenu polupelagijanizam budući da čisti pelagijanci preočito negiraju sv.Pismo.
Povlači se argument iz poslanice sv.Pavla Timoteju u kojoj se kaže kako Bog želi da se svi ljudi spase.
Što je ustvari kontradikcija ako se ne gleda u kontekstu cijele poslanice, budući onda Bog ima za izabranike cijeli ljudski rod, a svi Njegovi izabranici se ne spašavaju.
Što se htjelo s tom kontradikcijom koja negira da je Bog Bog?
Htjelo se je reć kako Bog daje svima milosti jer želi da se svi ljudi spase, samo neki ljudi odbijaju tu milost, drugi ne.
Tobož se ne negira kako Bog u ljudima čini da rade dobro i postanu sveci, ali se opet dolazi na postavku Pelagija - ja sam zaslužan za svoje spasenje jer mogao sam odbiti Boga.
Augustin je naravno odbacio krivo tumačenje te rečenice iz poslanice Timoteju, jer je jasno kako je sv.Pavao korio u njoj neke kršćane koji nisu htjeli moliti za one koji su ih progonili, za poganske vladare, rekavši kako i među takvima ima Božjih izabranika koji će se obratiti.
Kad je Pavao napisao za sve ljude to znači da Bog želi da se spase svi Njegovi izabranici koji su iz svih rasa, naroda i staleža i koji tada nisu bili obraćeni.
Suprotno doslovno tumačenje izvan konteksta je potpuno kontradiktorno pojmu Boga, jer Bog ne može nešto željeti što se ne će ostvariti.
Također polupelagijanci su se opet oglušili o istom sv.Pavlu kad je rekao da Bog daje ne samo činiti dobro, nego htjeti dobro.
Nadalje, sam pojam izbora pretpostavlja kako se od nečeg izabire nešto, dok ostatak ostaje neizabran.
Ako se uzme sve onda nema izbora.
Bog je dakle suveren u svemu pa i u tome da može promijeniti ljudsko srce.
(Polu)pelagijanstvo nema temelja u sv.Pismu niti u zdravorazumskom razmišljanju o Bogu koje treba započeti s premisom kakav je Bog (svemoguč, sveznajuć, suveren, savršen, blažen, nepromjenjiv ...), a ne kakvi bi ljudi htjeli biti (suvereni, zaslužni za svoje obraćenje i dobra djela).
Prijepor se je prebacio na područje ljudske slobodne volje.
Pelagijanci su htjeli reći kako bi Bog bio nasilnik ako bi išao u čovjeku mjenjati ljudsko srce a bez da ga pita - hoćeš li da ti promijenim srce pa da nakon toga više ne budeš rob požuda, nego da želiš dobro?
Augustin kao da je proročki znao što će pelagijanci sada uzeti kao argument pa je napisao u "Ispovijesti" kako je molio Boga da ga obrati, ali ne odmah jer su mu drage požude.
Jel Bog obratio Augustina protivno ondašnjoj njegovoj molitvi?
Jest, ali to nije nikad sv.Augustin uzeo Bogu za zlo, štoviše slavio je i hvalio Boga kad ga je obratio mimo njegove prethodne molitve koja je proizlazila iz ropstva požudama.
Rob ne može sam sebe osloboditi, pogotovo ako je dragovoljni rob.
Hvala Bogu na onome što mu zamjeraju (polu)pelagijanci koji to čine samo radi toga što žele nagrade što su kršćani, što su tobož sami izabrali Boga, a ne Bog njih.
I ovo posljednje je istina ako ne odustanu prije smrti od pelagijevskog krivovjerja, ako ne priznaju Bogu ono što je Njegovo nego to žele pripisati sebi.
Više puta sam pisao, ali ću ponoviti kako sv.Augustin objašnjava na koji način Bog mjenja ljudska srca, a da to ne radi nasilu.
Svako ljudsko srce uvijek se okreće prema tamo odakle vjeruje da mu dolazi dobro.
Narkomanu je to dobro droga, svakom grješniku dobro je u nekom stvoru, a ne u Bogu, i to zovemo požudom.
Stvoritelj je beskonačno privlačniji i beskonačno veće dobro od bilo kojeg stvora i svih stvorenja zajedno.
Ako se Bog u dovoljnoj mjeri pokaže u nekom ljudskom srcu koje Ga mrzi i rob je požuda, tada se to ljudsko srce okreće za Njim jer vidi istinu koju dotad nije vidio, vidi kako je Bog neopisivo dobro za njega.
Zar je Bog nasilan ako ljudima otvora oči koje ljudi žele čvrsto držati zatvorenima za istinu?
Zar bi pelagijanci bili sretni u svojoj oholosti traženja nagrade što su kršćani pa bi Bogu zabranili da ljudima pokaže istinu?
Kronološki gledano sv.Augustin je pobijedio krivovjerje Pelagija na koncilima Crkve u Kartagi i Orangeu koje je priznao papa.
Međutim kao i svako krivovjerje, ono je bilo potisnuto tisuću godina pod autoritetom najvećeg kršćanskog oca sv.Augustina (kojem istočni shizmatici ne priznaju svetost jer su pelagijanci) da bi nakon renesanse i humanizma nastali ponovno isti prijepori, ali sad u duhovnom okruženju koje želi uzdignuti čovjeka do razine Boga, ako ne i više.
Tako se je reklo kako Bog želi da se svi ljudi spase (što je još kao doslovno tumačenje odbacio Augustin), pa prema tome Bog svim ljudima daje milost.
Tu milost su nazvali dostatnom jer je dostatna da se grješnik obrati, a ako se ne obrati onda je njegova krivica.
Zato sam stavio u naslov nedostatna dostatna milost.
Ovime su implicira kao da dotad taj grješnik nije bio kriv pred Bogom, nego je tek kriv kad odbaci dostatnu milost.
Dakako da je to negacija nauka o istočnom grijehu.
I još jedna zabluda o milosti.
Milost je milost zato što onaj tko ju daje je daje nenužno, svojom dobrom voljom.
Ne postoji milost koja se mora dati, a kamoli da bi Bog bio prinuđen nekom dati milost.
Stoga je bez temelja ideja tih teologa kako Bog svima daje dostatnu milost.
I kako bi se tobož primirilo s naukom o predodređenju svetaca, kaže se da postoji i druga Božja milost koja je učinkovita, koja je veća od ove nedostatno dostatne i koja nepogriješivo mjenja ljudska srca kako je to objasnio sv.Augustin.
Obično se kaže da tek kad čovjek prihvati dostatnu milost, koja mu opet nije dostatna za spasenje, onda mu Bog kao nagradu daje učinkovitu milost.
Vuk sit i sve ovce na broju?
Kaže se da grješnik može odbaciti dostatnu milost i uvijek je odbacuje i zbog toga ima krivicu.
Zašto bi Bog uopće davao tobož dostatnu milost ako zna da će ju ionako ljudi odbaciti?
To onda jednostavno nije dostatna milost nego umjetni teološki konstrukt tipa vuk sit i sve ovce na broju.
Bog je u sv.Pismu objavio kako je mnogo zvanih, a malo izabranih i vjerujem kako su tu teolozi našli opravdanje za nedostatnu dostatnu milost.
Srž problema je ostao isti.
Oholost pelagijanca koji traže nagrade, a dobit će samo kazne kako im je odgovorio sv.Augustin kad je naveo hipotetski primjer katekumena kojeg su svi držali dobrim, a onda je iznenada umro bez krštenja i završio u Paklu, dok je drugi notorni razbojnik bio kršten prije smrti i spašen.
Ako se pitate zašto je to tako, zašto je Bog tako odlučio, zašto je jednog spasio kojeg su svi prezirali, a drugog kojeg su svi voljeli nije, onda to ne pitate radi njih, nego radi sebe jer tražite nagrade zato što mislite da ste postali dobri sami po sebi, i onda ste u zabludi da ste dobri, izabrani i spašeni.
Pelagijanizam je najsuptilnija ili latentna oholost koja se često skriva iza asketizma i pobožnosti.
Ponavljam, pelagijanizam također ne može proći zdravorazumsku kritiku jer Bog ne može ništa znati niti predvidjeti niti predodrediti niti spasiti ako ne može mjenjati ljudska srca.
Nikakvo proročanstvo se ne može održati ako bi ljudsko oholo srce zabranilo Bogu da mjenja ljudska srca.
Izgledalo bi kao da je Bog bacio kocku kad je stvorio svijet ili onako kako deisti tvrde, pa čeka hoće će li uspješno ili neuspješno završiti eksperiment stvaranja.
Bog nije mogao reći Adamu, Evi i Zmiji kako će Žena-Marija satrti glavu Zmiji (preko sina koji je utjelovljeni Bog), ako nije mogao kontrolirati ljudska srca u nizu od Adama do Marije, ako je neki predak Isusov napravio nešto što Bog nije htio da se dogodi, ili ako je Bog i cijela nebeska vojska morala strijepiti hoće li Marija prihvatiti ili odbiti ponudu Božju koju joj je prenosio arkanđeo Gabrijel.
Da se je to dogodilo, Isusa ne bi bilo, cijeli svijet bi ostao proklet, Sotona bi izvojevao pirovu pobjedu tješeći se kako je uspio cjelokupno čovječanstvo povući za sobom u Pakao, a mi danas ne bi bili u Adventu.
Takav Bog ne može postojati koji ne bi bio suveren, koji ludo i besmisleno baca kocku i odbacuje svoju suverenost, dozvoljava da stvaranje bude promašeni projekt samo zato da bi neki teolozi (polu)pelagijanci rekli kako Bog poštuje ljudsku slobodnu volju pa kad je čovjek izabrao zlo, onda ga pušta u zlu makar isti čovjek bio Njegovo ljubljeno izabrano dijete i makar znao da ga može preobratiti i osloboditi Sotonskih okova kao što je to učinio sv.Augustinu i svim izabranicima.
Malo ću se šire raspisati o slobodnoj volji.
OdgovoriIzbrišiZnači, priključili ste se svim fizičarima, psiholozima i općenito skoro svima iz znanosti koji se slažu s time da slobodne volje nema.
Jer ovo je prividna slobodna volja. Prividna slobodna volja nije slobodna volja.
Usput, zanimljive su posljedice te filozofije koja se neprimjetno odavno počela uvlačiti u društvo. Pa i cijela psihologija (i psihijatrija) je ateistička, promatra čovjekov mozak poput hardvera, praveći se da duh uopće ne postoji, a ni slobodna volja jer mozak vide oblikovan genetikom i iskustvom. Tako optuženom za ubojstvo može ići u korist ako ima npr. antisocijalni poremećaj ličnosti uzrokovan zlostavljanjem u djetinjstvu, a sva struka pritom je slijepa na to da je upravo batinanje, tj. zlostavljanje općenito, đavolja napast, tj. kušnja.
Čak sam pročitala primjere iz američkog pravosuđa gdje je PMS bio olakotna okolnost na sudu.
Znam da se vi ne slažete s takvom sudskom praksom, no samo spominjem gdje ta filozofija već ima posljedice u društvu.
Ne radi se ovdje o tome da se meni slobodna volja sviđa, već o tome da su slobodna volja i duh dvije strane istog novčića.
Slobodna volja i ateizam ne idu skupa. Jer ako je svemir determiniran, onda ta slobodna volja uopće nije slobodna. Kvantna fizika je našla prostora za teoriju da su naši postupci slučajni, no onda ta slobodna volja nije nikakva volja. Osim ako postoji neka treća opcija, a to je zaseban izvor koji nadilazi materiju i koji utječe pritom na materiju i naš hardver (mozak). Zato se danas sva znanost i slaže s time da je slobodna volja prividna. Jedina alternativa je postojanje čovjekove duše, tj. duha, a iz toga slijedi i napuštanje ateizma.
Spomenuli ste se nedavno umjetne inteligencije. Niti jedan programer na ovom svijetu ne može niti će ikada moći napraviti pravu umjetnu inteligenciju, tj. proizvod koji će imati dušu i pravu, a ne pseudoslučajnu, mogućnost odabira. Pa tako, što god da isprogramirali i koliko god se potrudili oponašati neuronske veze, kada bi taj stroj polili benzinom i zapalili, žalili bi jedino materijal, no i dalje bi znali da ne postoji biće koje u tom trenu pati.
Emocije? Pa nije takav problem ni njih dodati u kod, valjda. Vrijednost virtualnog neurotransmitera o kojoj će ovisiti interpretacija vrijednosti sinapse. Hoćemo li sad žaliti zapaljeni stroj?
Tako da evolucionisti ni tu nemaju nikakvog objašnjenja, jer mehanizam emocija može isto tako raditi bez da postoji duša koje osjeća te emocije. Ili njihovim jezikom, bez da postoji komad svemira koji je svjestan sam sebe i "doživljava" (nema prave riječi koju bi materijalist shvatio ) te emocije.
Mišljenja sam da bez slobodne volje nema ni duše, bez slobodne volje je Bog mogao stvarati robote. A tako mi i vaš primjer duše koja beziznimno slijedi Božju milost liči na robota koji se npr. pozicionira tamo gdje ima više svjetlosti.
Kažete da je Bog suveren. Koliko god da je suveren, ne može raditi apsurde i oksimorone. Ne može raditi trostrane kvadrate i sferične piramide između ostaloga. A tako mi djeluje i duh bez slobodne volje - trostrani kvadrat.
I ako je pitanje zašto bi svemogući Bog napravio biće koje bi moglo uvesti neizvjesnost, zato što je to jedini način da napravi biće s duhom. Inače može napraviti robota.
A u obranu polupelagijanizma... Što se tiče zasluga zbog spašavanja, ima smisla koliko i da si utopljenik pridaje zasluge što je ušao u čamac za spašavanje. Tu su samo dvije opcije, biti normalan i ući u čamac ili biti totalna budala i odbiti. Ima smisla koliko i da se osjećam posebnom i većom od drugih jer nisam danas skočila pod kamion. Ili surađujemo s Božjom milosti ili smo totalna duhovna budala, nema tu mjesta ponosu i nagradama.
Drugi problem, koji vidim u tumačenju predestinacije je da govorite prije, onda. Može se sagledati drugačije, da za Boga nije sada 2017. godina, vrijeme nije linearno, već je sve vrijeme na okupu. Tako da Božja predestinacija i suverenost ne mora uključivati i njegovo determiniranje našeg ponašanja.
Slobodna volja nije bacanje kocke niti biti stalno u mogućnosti izabrati zlo i grijeh.
IzbrišiPo vama onda je Marija bila robot jer nije mogla, budući je bila puna Božje milosti, reći Bogu ne.
Zar nije onda i Bog robot jer ne može nikad učiniti zlo?
Kao da Ga je neki Bog koji stvara Bogove determinirao-isprogramirao da ne može činiti zlo?
A znamo da ako je itko slobodan da je to onda Bog koji ne može činiti zlo, kojem zlo ne može doći ni na pamet jer je zlo jednostavno nedostatak dobra koje je Bog.
Bog ne može protiv Sebe, i mi ako smo stvarno slobodni onda smo u tom smislu kao Bog tim više što smo onda sjedinjeni s Bogom.
I nisu li onda po vama sveci i anđeli u vječnosti roboti koji ne mogu učiniti grijeh i pobuniti se protiv Boga?
To vam pišem kako bih vam ilustrirao kako imate krivu definiciju slobodne volje.
Isus Krist je rekao - ako vas ja oslobodim, onda ćete stvarno biti slobodni.
To ne može ništa drugo značiti nego biti slobodni samo za dobro, prigrliti zauvijek i nepovratno Boga.
Međutim, to biste vi nazvali negiranjem slobodne volje ili Isus ne oslobađa od ropstva, nego čovjeka stavlja u ropstvo tako da ne može više činiti zlo, onda je taj čovjek kojeg je Isus po svojoj milosti oslobodio zla po vama postao robot.
Sloboda je jedino u vršenju Božje volje, sve ostalo je ropstvo grijehu.
Zašto?
Zato što nas je Bog stvorio radi Sebe, sve što je Bog stvorio, stvorio je radi Sebe u što je uključeno blaženstvo onih koje je od vječnosti izabrao da dijele s Njim to beskonačno blaženstvo.
Božja je objava kako u vječnosti postoji samo Raj i Pakao.
Zar su sveci i anđeli onda u zatočeništvu Raja jer ne mogu posjetiti ove u Paklu?
Ponavljam, sloboda je jedino biti s Bogom, sve drugo je ropstvo grijehu, niti jedan svetac ne će sebi reći kako je zatočenik Boga i Raja, robot koji se ne može pobuniti protiv Boga jer je tako isprogramiran, a mi to kažemo vječno i nepovratno učvršćen u Božjoj milosti tako da je sjedinjen s Bogom.
Kamo sreće kad bih ja već bio u tom stanju da su mi sve požude nepovratno mrske, da više ne mogu počiniti grijeha jer sam ujedinio svoju volju s Božjom, jer sam ne samo potencijalno dijete Božje, nego stvarno dijete Boga po Isusu Kristu te Ga gledam oči u Oči.
'Slobodu' kako je vi definirate odbacio bih odmah od sebe kad bih mogao te se nadam da ću to uz milost Božju moći jednom.
Vezano za vašu sliku zasluge koje ima utopljenik koji ulazi u čamac za spasavanje, a mogao je odbiti i ostati u moru.
IzbrišiTo nije prava slika predodređenja zato što je Isus taj koji je stvorio Crkvu - čamac za spasavanje izvan koje nema spasenja, međutim On sam je izjavio da nitko ne dolazi k Njemu ako ga prethodno nije Bog Otac pozvao - privukao.
Slika bi bila - postoji čamac za spasavanje, ali ljudi ne žele u čamac jer im je draže plutati u moru (zla).
Bog nekima otvara oči kako će ih more progutati ako ne uđu u čamac i svima kojima otvori oči oni uđu u čamac.
Crkva od početka naučava kako izvan Nje nema spasenja, a spasenja unutar Nje nema bez vršenja Božjih zapovijedi te dobijanja milosti Božje preko sakramenata.
Koliko ljudi to zna i ne vjeruje, oči imaju a ne vide tu jedinu Arku spasenja?
Nadalje, ako kažete da ne valja što je svijet-svemir determiniran (ne samo u fizikalnom, nego u smislu predodređenja svetaca), onda je jedina alternativa tome kaos, što je drugo ime za Pakao i time bi se, kao što sam napisao, Bog trebao uhvatiti za glavu i konstantirati kako je imao neuspjeli eksperiment stvaranja.
IzbrišiI naravno da oni koji nisu predoređeni za spasenje nisu nevini.
Oni stvarno ne mogu biti krivi što nisu predoređeni za spasenje, ali su sami po sebi zli te zaslužuju kaznu.
Isto tako, kao što ste napomenuli, onaj tko čini zlo ne može biti opravdan psiho-fiškalskim trikovima tipa - imao sam teško djetinjstvo, zlostavljali su me roditelji pa nisam kriv što sam sad ja druge zlostavljao.
Ako ste čitali moje prethodne tekstove onda ste mogli primjetiti kako sam (neoriginalno) napisao kako je Bog mogao stvoriti neko drugo biće umjesto Adama te da to biće nikad ne počini istočni grijeh kao ni njegovi potomci.
Ali Bog nije htio stvoriti takav svijet, htio je stvoriti svijet u kojem će otkupiti svoje izabranike u Svojoj krvi i muci, u kojoj će Njegovi izabranici biti spremni u ime iste ljubavi prihvatiti muku i bol - to jest križ.
Zar onda mogu oni koji nisu izabrani reć Bogu - nismo mi krivi jer mogao si stvoriti drugi svijet u kojem ne bi bilo grijeha?
Naravno da ne mogu, jer oni su zli bez Božje krivice.
Sv.Toma Akvinski je odlično napisao kako Bog sve stvara radi sebe (to je od Augustina), te da u stvorenom želi manifestirati Sebe, u izabranicima kako je milosrdan, u onima u Paklu kako je pravedan.
Sve to ne bi mogao pokazati da nije stvorio ovakav svijet kakvim ga je stvorio.
Bog ne može ništa činiti bacajući kocku jer je to ludo, a Bog je savršeni Um.
Ovdje se postavlja zanimljivo pitanje.
OdgovoriIzbrišiNaime, kršćani moraju vjerovati kako se spasavaju po Božjem milosrđu, a ne sami po sebi (ali dakako da se moraju svim svojim bićem truditi Boga ljubiti i tako izbjegavati zlo).
Zašto onda neki kršćani hoće biti spašeni (što je pozitivni sveti egoizam), ali da i dalje imaju mogućnost činiti grijeh?
Kako sam u tekstu pisao, to je isprva molio Augustin dok se nije preobratio i postao svecem.
Inzistiranje na, po mojem dubokom uvjerenju, krivoj definiciji slobodne volje, je ili radi odgovora kojeg je dao Augustin polupelagijancima (hoćete nagrade zato što mislite da ste izabrali Boga, a mislite da ste Ga mogli odbiti), ili hoćete biti spašeni i imati i dalje mogućnost grijeha.
Posve je jasno kako je Bog slobodan, nije robot, ali ne može činiti grijeha.
Isto tako anđeli i sveci u Nebu.
To je dovoljno da se odbaci kriva definicija slobodne volje kao mogućnosti izbora zla.
Nadalje, samom činjenicom kako molimo za nečije obraćenje (što je prekorio sv.Pavao neke kršćane koji nisu htjeli moliti za poganske kraljeve rekavši im kako i među njima ima Božjih izabranika) priznaje se činjenica kako Bog može mjenjati ljudska srca te da onaj tko je progonio Boga i kršćane poput Šaula, odjednom postane sljedbenik Kristov i apostol pogana, sv.Pavao.
OdgovoriIzbrišiAko okrenemo pilu naopako onda možemo zamjeriti Bogu zašto je promijenio srce onih koji su Ga mrzili svojom slobodnom voljom te je time prekršio autonomnost ljudske slobodne volje.
Takvo pitanje ne bi niti u ludilu postavio sv.Pavao kao niti jedan kojem je Bog promijenio srce (a sv.Pavao nije postao robot nakon obraćenja).
K tome znamo kako se i te kako demoni upliću u naš duhovni život, navađaju nas na zlo, obeshrabrabruju nas kad želimo dobro i tako dalje.
Zašto nitko ne napada demone zato što se upliću u ljudsku slobodnu volju, dočim je to samo problematično kad Bog promijeni nečije srce na bolje?
Danas se tome čudim, iako sam i sam nekad vjerovao kako je sloboda čovjeka baš u mogućnosti izbora dobra i zla te da to ne smije nikad biti povrijeđeno primjerice ako Bog bez pitanja promijeni nečije srce.
Hvala Bogu da je Bog te mjenja ljudska srca i ne obazire se na primjedbe kako to ne bi smio činiti, iako oni koji to tvrde često mole Boga da to upravo učini, da nekog obrati.
Ne radi se o tome da duh ima slobodu ako neprestano bira između dobra i zla, već da slobodna volja uključuje i mogućnost da duh odbaci da njegova volja bude usklađena s Božjom voljom.
OdgovoriIzbrišiSloboda se ovdje javlja u dva značenja. I to je vrlo bitno za razlučiti. Kada pričam o slobodnoj volji, pričam o volji koja je slobodna na način da se nalazi unutar duha i ovisi samo o tom duhu, a ne o nečem izvanjskom, slobodna na način da nije determinirana tuđom voljom, time niti Božjom.
Sloboda o kojoj Isus priča je sloboda od grijeha. A Sotona, iako manipulira čovjekom, nema kontrolu nad čovjekovom slobodnom voljom u onom prvom značenju. Čovjek je zbog istočnog grijeha rođen u stanju duhovnom mrtvila, tj. sljepoće, ni ne može napustiti grijeh zbog te sljepoće. No cijelo to vrijeme zadržava slobodnu volju u onom prvom značenju, dakle ima mogućnost odabira. No ne može odabrati nešto bolje od onoga što mu je poznato, nešto što ne vidi usljed svoje sljepoće. On i dalje služi Sotoni, jer mu je bolje nepoznato.
Tako da je jasno da ovo ne implicira da je Bog robot Bog jer Bog posjeduje vlastitu volju, koja je slobodna (prvo značenje), tj. Bog je vlastiti izvor svoje volje.
Bog koji nije slobodan (značenje 2) jer ne može činiti zlo, a u idućoj rečenici kažete da je zlo nedostatak Boga, pa Bog nije Bog jer ne može biti ne-Bog? Ovo već ulazi u područje suludog nadmudrivanja.
Samo što kada mu se tom čovjeku koji živi u grijehu zbog duhovne sljepoće ponudi bolja opcija? Vi kažete da će svatko kome se otvore oči slijediti Boga. Ja postavljam teoriju tako da neće. Postavljam je zato što vaša ima rupu, tj. ako je ta volja neovisna, slobodna (značenje br. 1), ne može Božjom voljom biti natjerana da bude usklađena s njegovom.
Prema tako postavljenim stvarima, ispalo bi da svaki stvor mora napraviti konačan izbor hoće li njegova volja biti usklađena s Božjom voljom ili će biti odvojena. Tj. da je svaki stvor u samom početku u nestacionarnom stanju, dok u konačnici postoje dva stacionarna stanja, s Bogom ili bez Boga.
Anđeli i demoni su svoj izbor napravili. Zašto ideja da kada bi Bog postavio drugog Adama i Evu ne bi završilo isto? Ako bi već taj drugi Adam ostao vjeran Bogu, da ne bi pad nastupio u idućoj generaciji?
Anđeli i sveci su upoznati s istinom. Netko sa spoznajom ne može izgubiti spoznaju. Tako da njihova nemogućnost da griješe ne proizlazi iz nedostatka slobodne volje (značenje br. 1), nego zato što je njihova volja sada posve pratiti Božju volju.
Što se tiče svrhe stvaranja svijeta, radi manifestiranja Božje slave, kakav god svijet da Bog stvorio ne može se ne manifestirati Božja slava i pravednost. No ako pretpostavimo postojanje slobodne volje, tada je to ujedno način diferenciranja, tj. odvajanja žita od kukolja.
Kažete kako su anđeli i sveci upoznati s istinom i da je njihova volja posve pratiti Božju volju.
OdgovoriIzbrišiIstina tu nema veze jer i Sotona zna istinu o Bogu, ali misterija zla je u tome što ono uspijeva zaslijepiti onog u grijehu tako da ovaj svjesno ide protiv istine i protiv svojeg vlastitog blaženstva.
Nije dovoljno znati istinu, nego ju treba ljubiti kako bi se tako imalo blaženstvo.
Kako smo svi začeti u grijehu, tako sami po sebi istinu - Boga ne možemo ljubiti jer više ljubimo sebe i tako paradoksalno ljubeći sebe sebi radimo zlo jer onda ne ljubimo Boga od kojeg jedino dolazi blaženstvo svim stvorenjima.
Ako nam Bog ne da milosti, onda u takvom stanju koje ide prema gorem stalno ostajemo, jer kako kaže Bog po sv.Pavlu - Bog ne daje samo moći činiti dobro, nego i htjeti odnosno ljubiti dobro.
Sv.Pismo nesumnjivo govori kako Bog mjenja ljudska srca, ali to vi ne želite priznati.
Vaš stav je - želim sama bez Božje milosti odabrati Boga, a kako nam svjedoči sv.Pismo to je nemoguće.
Vi držite ako Bog promijeni srce nakog grješnika kako je to zlo jer se time tobož narušava čovječja sloboda.
Kako je to objasnio sv.Augustin, sloboda se ne narušava ako nekom Bog otvori oči.
Zamislite da na jelovniku imate samo lošu hranu, da niste nikad niti probali dobru hranu.
Onda ćete od te loše hrane odabrati neku vama najmanje lošu i držati je najboljim jelom (jer ne znate za bolje).
I ako vam sada netko ponudi stvarno dobru hranu, ne ćete li onda stvarno otvoriti oči i nepce te vidjeti kako ste dosad lošu hranu držali dobrom i bili ludi za njom?
Zar je onaj tko vam je ponudio tu dobru hranu izvršio na vama nasilje?
Ovdje nikako ne smijemo reći kako je pitanje ljubiti Boga ili stvorenja (sebe) usporedivo s uzrečicom (krivom) kako je ljepota u oku promatrača, ili dobar okus na nepcu onog koji jede.
Prije svega, imate talent za krivo tumačenje sugovornikovih riječi.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče milosti, napisala sam gore da je čovjek u sljepoći zbog istočnog grijeha. Dakle očito je da NE smatram da se može (a tako i ja) spasiti bez Božje milosti. Uopće nigdje nisam napisala da smatram da se može spasiti bez Božje milosti.
Drugo, nigdje nisam spomenula da Bog narušava slobodnu volju nudeći bolju opciju, niti da je to nasilno uopće. Niti loše.
Ne poričem ni da Bog mijenja ljudska srca.
A o istini... Kažem da istina ima veze kod svetaca. Jer oni koji su griješili iz neznanja, a ljube istinu, sada kada znaju istinu ne mogu griješiti.
Ono što smatram vrlo vjerojatnom greškom u vašoj teoriji je da se ta milost ne može odbiti i da Bog može promijeniti srce bez pristanka onoga čije je srce.
Jer ako ne prihvaćate slobodnu volju stvora da odabere hoće li njegova volja biti usklađena sa Božjom ili ne, što je onda sa Luciferom i palim anđelima? Nisu stvoreni zli, nisu stvoreni u istočnom grijehu, iz kojeg razloga su se okrenuli protiv Boga ako stvor nema sam mogućnost da odabere hoće li ili neće služiti Bogu?
Kažete da ljepota nije u oku promatrača. I slažem se, na način da ljepota i dobrota dolaze isključivo od Boga.
A kada ste već dali usporedbu sa hranom, Lucifer je ipak probao najbolju hranu od svih stvorova pa ipak zaključio da tu hranu mrzi. Zašto onda odbijate mogućnost da i drugi stvorovi (ljudi) zaključe da tu hranu mrze?
Ako ste se složili s biblijskom istinom da Bog mjenja ljudska srca, onda vam otpada teza kako čovjek može odbiti milost od Boga.
IzbrišiJer s ovim srcem čovjek je zao i odbija milost Božju, a kad mu Bog promijeni srce u smislu kako je sv.Pavao pisao - Bog daje milost i htjeti, a ne samo činiti, onda isti čovjek s promjenjenim srcem nepogriješivo prihvaća Boga i Njegovu milost.
Ovdje moramo biti svjesni da se radi o tome kako je milost Božja prema nauku Crkve konstantno nužna da bi čovjek opstao u dobru.
Ne postoji - Bog je obratio srce, i sad čovjek zna za dobro i više ne može pasti u grijeh te mu više nije potrebna milost od Boga.
Apropos Lucifera i demona, oni nisu prije pobune imali ono što danas anđeli imaju, oni nisu bili utvrđeni u Božjoj milosti u mjeri u kojoj su danas anđeli i sveci u Nebu.
IzbrišiStanje Lucifera i Adama prije njihovog pada je bilo slično, mogli su se lako odhrvati napastima, ali nisu.
Zemlja je sfera, to su već tvrdili Crkveni Oci poput Sv. Bazilija. Centar je i svemira. Sunčev sustav dosta je dobro opisan ne Ptolomejevim sustavom, već od Tycho Brahe. Sv. Pismo govori o "orbis terrarum". S druge strane, Zemlja kao sfera potpuno je u skladu s općim zakonom gravitacije, plovidbe, geometrije. Još su klasični grci računali udaljenost od Zemlje do Mjseca na osnovu odnosa zakrivljanja projektirane sjene Zemlje na Mjesecu i njegovog kruga. Tvrdje zastupnika ravne zemlje i sl. zasnovane su na optičkim varkama.
OdgovoriIzbrišiNekom greškom vam je tekst došao pod ovu temu.
IzbrišiAli kad već je ...
Nema niti jednog fizičkog dokaza kako je Zemlja lopta.
Meni to čak i nije glavni argument da odbacim Loptu.
Glavni razlog je Božja Objava.
U sustavi lopti nema smjera gore i dolje te se onda tko u taj sustav vjeruje Objava pretvara u neku metaforu izvan stvarnog materijalnog svijeta.