Tako sam pogledao ovu sarajevsku TV emisiju iz 1998. u kojoj je gostovao general.
Zanimljivost je što je emisija snimana dok je muhamedanska vlast u BiH u suradnji s međunarodnom zajednicom tajno pripremala optužnicu protiv njega.
Stoga se ne mogu oteti dojmu da se je tu radilo o tipičnoj orijentalnoj politici obračuna, pozoveš svojeg neprijatelja na 'kahvu' i glumiš benevolentnost kako ne bi žrtva posumnjala da se iza njega nalazi asasin sa štrikom za davljenje s leđa.
Zašto?
Zato što sam stekao dojam kako pokojnik nije vjerovao da će biti optužen i ako već bude da će pravda pobijediti u Haagu, kako će biti odbačena optužba i prvostupanjska presuda da je ratni zločinac u udruženom zločinačkom poduhvatu hrvatske države.
Evidentno je kako je na kraju (vjerojatno mjesecima prije) shvatio da od toga ne će biti ništa pa je i nabavio otrov.
Nešto ipak ne štima kad se kaže 'časni sude', a onda zaključuje 's prijezirom odbacujem vašu presudu'.
Takav sud ne zaslužuje zvati se sudom, a kamoli časnim.
Ja ne bih nikad znajući tu činjenicu tom sudu se tako obraćao, ne bih prostačio kao Šešelj koji se je sprdao sa sudom, ali bih tom sudu pokazao prijezir i prije samog kraja.
Znam da je veliki problem i muka nositi nepravednu presudu i kaznu znajući kako je ta kazna cijelom narodu i državi.
Praljak je napisao knjige tijekom suđenja (koje je sramotno hrvatska država oporezovala kao šund) u kojima su dokazi kako je optužba lažna.
I to je najvažnije uz raskrinkavanje lažnih svjedoka.
Jadno i više nego mizerno stanje hrvatske države ogleda se u tome što su svjedoci optužbe bili najviši nositelji vlasti u hrvatskoj državi nakon Tuđmana.
Gledao sam također s mukom kako je Praljak morao na sudu raskrinkavati Manolića kao lažnog svjedoka.
To je da pamet stane kad ne bi postojala riječ veleizdaja.
Najmoćniji čovjek u državi nakon Tuđmana trudi se podržati optužbu kako je ista država dok je bio na vlasti učinila zločinački poduhvat.
O Stipi Mesiću ne treba previše pisati, on je egzemplar izdaje odmah nakon Jude Iškariotskog.
Kad možda trećina Hrvata podržava izdaju, može li hrvatska država uopće opstati?
Tu je jednostavno nemoguća pomirba kao što je nemoguća pomirba Jude Išakriotskog s apostolima.
Izdajnik se može pokajati i treba se pokajati, ali kazna mora biti izvršena u ime istine i pravde (u tom slučaju ne mora biti smrtna).
Na laži nema mira niti dobra niti Božjeg blagoslova.
Nadalje, mi smo sami sebe doveli u apsurdnu situaciju da se smatramo krivima zato što smo imali jednu soluciju za BiH u njezinoj podjeli (ako ne bude pružena dovoljna autonomija tamošnjim Hrvatima).
Zbog čega bi to bio zločin?
Ako je zločin imati to kao jedno moguće rješenje, zašto se na sudu ne nalazi Velika Britanija, Francuska, Rusija, SAD i njihove saveznice koji su planirali i izvršili zajednički zločinački poduhvat rušenja Austro-Ugarske monarhije?
Naš hrvatski teritorij su podjelili između Italije i Srbije u Londonu, a nakon 30 godina prekršili ženevsku konvenciju o ratovanju u neprimjerenom opsegu kad su hrvatsku vojsku koja im se je predala i koju je nakon toga štitila ista konvencija kao ratne zarobljenike, predali jugo vojsci na iživljivanje.
Zar takvi imaju imalo obraza kad k tome dijele drugima packe kako krše ljudska prava i međunarodno pravo?
Isti su se služili posebno niskim metodama tako da su organizirali atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije u Sarajevu i time izazvali najveće krvoproliće u ljudskoj povijesti (jer drugi velerat je bio samo druga runda istog rata).
Tu uostalom i leži ovaj problem, u planu judeo-masonerije da se uništi katolička monarhija u srednjoj Europi i u ovom dijelu Sredozemlja.
Tko zna povijest, a pogotovo ako vjeruje u Isusa Krista koji je kao jedini potpuno nevin čovjek osuđen na sudu, taj mora znati kako pravde na ovom svijetu nema, a posebna su lakrdija sudovi koji glume pravednost stavljajući perike na glavu.
Pa kad i takav sud izreče pravednu presudu, kako može imati časti muškarac koji pri tom stavi periku na glavu?
Valjda je Bog htio da nam s tim idiotskim običajem pokaže kakav je to sud (suci nisu u Haagu nosili perike, ali se taj sud temeljio na sramotnoj sudskoj praksi engleskih protestanata kojih je Bog kaznio između ostalog s nošenjem perike).
Vratimo se našem tragičnom Praljku.
Bez ikakve sumnje pokojni general Praljak je bio nadprosječno inteligentan i obrazovan (do svoje 26 godine završio je 3 fakulteta i to ne samo ona društvena nego teška prirodoslovna).
Problem s takvim ljudima može biti kad se previše počnu pouzdati u svoje znanje i inteligenciju.
U emisiji je Praljak trebao sjesti na optuženičku klupu, međutim on se je više nego dobro branio (ne samo osobno, nego interese hrvatskog naroda u BiH i RH) tako da je više izgledao kao tužitelj i sudac u zemlji odakle je došla uzrečica kadija te tuži, kadija te sudi.
Na kraju emisije se je Praljak osvrnuo na međunarodnu zajednicu i na činjenicu kako danas svi ljudi misle da su stručnjaci za sve.
Posebno to ima težine jer je on umro na sokratovski način, a Sokrat je izrekao onu poznatu rečenicu - znam da ništa ne znam.
Iako je znao daleko više od onih koji su mislili da nešto znaju.
Dokaz kako Praljak nije znao ono što je mislio da zna je u toj emisiji kad je rekao kako međunarodna zajednica popuje o pravdi, a u SAD nikad crnac ne će biti predsjednik.
Očito pokojnik nije niti znao za masonski Cudenhove-Kalergi plan star gotovo sto godina o miješanju svih rasa radi lakše kontrole čovječanstva.
Prilično sam siguran da za taj plan nitko nije znao od vodećih hrvatskih političara, pogotovo onaj koji je bio povjesničar, a onda je to trebao znati jer o istome su raspravljali političari prve polovine 20.st. (da, ali to nije bilo u povijesti radničkog pokreta).
Mislim da je u tome bio najveći problem Praljka.
Bio je uvjeren da imajući nadprosječno znanje i inteligenciju zna nešto što može znati samo Bog (u ovom slučaju budućnost SAD).
Kao prirodoznastvenjak on voditelju spominje silu gravitacije iako se niti do dan danas ne zna niti narav te sile, štoviše dal ona uopće postoji ili se ti efekti mogu protumačiti s nečim drugim, npr. elektromagnetizmom.
Bio je u pravu kad je htio ilustrirati da zavedeni zabludom demokracije, slobode, jednakosti danas svi ljudi se smatraju kompetentnima o bilo čemu raspravljati, ali nije znao da niti stručnjaci najčešće to ne znaju.
Ne mogu se oteti dojmu da je on još uvijek bio zanesen renesansom i prosvjetiteljstvom, vjerom u napredak, humanizam, znanost.
Da mu je previše bilo stalo do mišljenja ljudi o njemu, da nije znao istinu koju je Bog objavio u sv.Pismu - proklet je čovjek koji se u drugog čovjeka uzdaje.
Razočaran u hrvatsku državu, u sud kojeg je zvao časnim, a silno želeći ispraviti nepravdu nanesenu njemu i hrvatskom narodu te ponovno steći ugled kod ljudi kao netko tko nije ratni zločinac, što mu je drugo preostalo?
Žarko želim da je s otrovom u ustima shvatio svu ispraznost ljudskog znanja i svu ništavnost ugleda i časti pred ljudima te da se je pokajao shvaćajući kako je samo Bog onaj tko ima potpuno znanje, pravdu, istinu, dobro i koji je umro na križu da ne bi on umro drugom vječnom smrti.
Svi koje sam slušao i čitao svjedoče o Praljku kao osobi koja je bila za pravdu i protiv nasilja (nije skrivao kako je među hrvatskim vojnicima isto bilo ratnih zločinaca kao što je to u svakom ratu), stoga se nadam kako se je prije smrti pokajao i zažalio zbog suicida i svih svojih drugih grijeha radi ljubavi prema Bogu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.