Osveta križara - Deus vult

Ovaj tekst sam započeo pisati pred više od pola godine i ostao je kao skica.
Pa pročitajmo što sam onda htio vam prenijeti.

Ako pratite tzv. socijalne medije, onda možete primijetiti kako su protestanti puno aktivniji nego katolici.
Kad se govori o vjerskim temama, a gotovo da nema teme koja se ne dotiče vjere.
Pišem na blogu dosta o krugu Zemaljskom, muhamedanstvu, sodomizmu i ostalim perverzijama, NWO i Antikristu i ako idem potražiti na net-u što se o tome piše, znam da ću naći red veličine više članaka i videa koja su napravili protestanti u odnosu na katolike (sad u njih računam i nazovi katolike).
Zašto je to tako? 
Ta novoredna sekta je brojnija od svih heretika protestanata zajedno.
Mislim da odgovor leži u činjenici kako je uvijek Crkva imala svoje 'službene' apologete koji su mahom bili klerici, i to je bilo opravdano u vremenima kad Crkva normalno funkcionira. 
Da živim u tim vremenima ne bih niti ja pisao ovaj blog. 
Novoredni katolici laici tako žive i dalje. 
Kao da Crkva ima papu i hijerahiju koja drži sve pod kontrolom te nema potrebe da laici pišu knjige, blogove ili videa o vjeri koju će obraniti od sve drskijih napada.
Puno takvih napada dolazi upravo od protestanata.
Ali su ti napadi toliko povjesno i doktrinalno neutemeljeni, da bih ih mogao odbaciti svaki laik koji je minimalno upućen u povijesti i nauk Crkve.
Recimo protestanti koji su se posvetili posljednjih godina ideji ravne Zemlje, uporno lažu kako je katolička Crkva, oni će reć jezuiti, izmislila Loptu u 16.st., podmetnuti će kako su Galileo i Kopernik bili katolici, i da je to bio onaj nesretni belgijski svećenik G.Lemaitre, koji je i bio isusovac i koji je začetnik ideje Velikog praska. 
Pri tome će hotimično ili ne, zanemariti činjenicu kako je Crkva službeno anatemizirala heliocentrizam, i da su protestanti, pogotovo anglikanci bili ti koji su heliocentrizam odmah prihvatili i propagirali ga.
Ima jedan, vjerojatno najstariji dokumentarni film o ravnoj Zemlji snimljen ranih 80-tih u Engleskoj koji to upravo kaže. 
Komentari na youtubu su bili u stilu - uh, a ja sam mislio da su Loptu promovirali katolici.
Sličnu stvar nalazimo po pitanju muhamedanstva. Protestanti i njihovi pastori kudikamo više od katolika, što nije teško kad novoredna sekta naučava kako se muhamedanci i oni klanjaju jednom Bogu, pišu i snimaju videa o opasnostima i lažima muhamedanstva. 
Neki čak imaju drskosti reći i napisati kako je Muhamed bio agent Rima, odnosno katolika. 
A istina je obrnuta, protestanti su odmah u 16.st. bili manje ili više otvoreni saveznici muhamedanaca i odmah su krenuli s propagandom protiv križarskih ratova. 
Novoredna sekta je istu propagandu prihvatila.
Protestanti su toliko zaslijepljeni da ne vide kako ne bi bilo ništa od njihove 'sola scriptura' da nije katolička Crkva napisala i kanonizirala Bibliju, kao i da bi oni sada bili muhamedanci da nije bilo katolika koji su se borili u križarskim ratovima i koji su odbacili muhamedance iz Europe.

Nisam bio posve zadovoljan s tekstom i koji nije bio tada potpun, pa se sada nadam da ću ga uspješno završiti i nadopuniti.

"Deus vult" - "Bog to hoće", bio je ratni poklič križara s kojim su pobjeđivali brojčano nadmoćnije muhamedance u presudnim bitkama.
Ako pratite pisanja na forumima i socijalnim mrežama na kojima ne hara cenzura, a sve je manje takvih, onda je taj usklik postao ponovno popularan gotovo nakon tisuću godina.
Pogledajte koliko samo komentara na ovaj video s pjesmama koje zvuče kao protogregorijanske i koje su nazvane kao pjesme templara - najznačajnijeg monaško-ratničkog reda među križarima i koji samo kažu - Deus vult:

Tko to hoće biti križar danas sa 'sigurne' anonimnosti IP adrese (čije podatke uvijek mogu očitati oni koji to žele, ali ljudi misle da je njihova anonimnost osigurana) te sebe vide kao dio najznačajnijeg kršćanskog ratničko-pokajničkog pokreta?
U ogromnoj većini to su ljudi koji su preplašeni (s pravom) pred drskošću i nasiljem muhamedanskih imigranata u zapadnim zemljama te koji vide kako su ih nacionalne, državne i religijske elite izdali.
Među takvima ima mnogo ateista koji su izgubili vjeru u ateističku sekularnu državu da će im zaštiti goli život pred došljacima koji spremno pokazuju kako lako i u vjerskom žaru daju svoj život (tako da ubiju na desetine kafira sa sobom što nisu kršćanski ratnici nikad radili) radi širenja kalifata.
Kako se netko uopće može suprostaviti svojem neprijatelju koji ne zazire od smrti, ako i sam nije isto voljan boriti se do smrti?
Da, zapadnjaci znaju kako ne mogu spriječiti svoje buduće podložništvo, te im ostaje ili prihvatiti drugorazredni status dimija-kafira-nevjernika u vlastitim državama ili kalkulirati s prelaskom na muhamedanstvo.
Postoji dakako i treća opcija - biti križarom.
Samo to je lako reć i još lakše napisati na forumima socijalnih međumrežnih mreža, a stvarno to postati znači imati nešto što je zapad počeo odbacivati pred pola tisućljeća, a kulminira sada.
Radi se o pravoj i potpunoj vjeri u Isusa Krista koja opet nije nešto što se naručuje kad zagusti u nevolji, nego je nebeski Božji dar. 
Lako je ustima reć - vjerujem u Isusa Krista, ali reći srcem znači biti spreman položiti život radi Njega, što podrazumijeva odbaciti potpuno od sebe sve grijehe i požude.
I dok internetski križari hoće da im neki fiktivni križari obrane vlastiti dom od agresivnih i drskih došljaka, pravi križari su odlazili na dugotrajno i neizvjesno putovanje-hodočašće (jer svi križari su ujedno bili hodočasnici i oni od njih koji su preživjeli borbe, nakon posjeta Kristovom grobu vraćali su se natrag u svoj dom) daleko od sigurnosti svojeg doma znajući i čak računajući kako će vrlo vjerojatno poginuti u borbi i prije nego što dođu do Jeruzalema.
Karlo Martel potukao je muhamedance u srcu buduće Francuske (zemlje Franaka) te je tako praktično branio svoj dom, ali potomci istih Franaka putovati će onda na drugi kraj svijeta ne da brane sebe i svoj dom, nego da brane Isusov grob i Svetu zemlju od onih koji su sa sabljom ju osvojili od kršćana. 
Malo tko od onih koji pišu na internetu "Deus vult" je spreman to ponoviti.
Jer ako je spreman, onda je još prije spreman odbaciti liberalnu i sekularnu državu (i srcem se boriti za kršćansku državu), renesansu-obnovu poganstva, humanizam, protestantizam, demokraciju i antikršćanske ideologije, kao i lagodni hedonistički život kojeg daje tehnologija uz cijenu odricanja od vjere u Boga.
Nadalje, koliko je onih koji se sada boje nasilja muhamedanaca, a koji su sve do jučer, ili možda još i danas, napadali križare kao divljake, kao pljačkaške avanturiste, kao one koji su masakrirali 'nevine' muhamedance?
Koliko je onih koji danas pišu "Deus vult" a koji su čitajući o križarskim ratovima, ili gledajući većinom lažljive dokumentarne i igrane filmove o istom imali simpatije na nekršćanskoj strani?
Slobodno i bez straha da ćemo pogriješiti možemo konstantirati kako su zapadnjaci prošlog stoljeća izdali svoje pretke koji su držali križare idealom te su isti moderni Europljani ih osudili kao zapadnu sramotu zbog koje se moraju ispričavati, i to bez prestanka, muhamedancima.
Vjerujem da ima zasigurno potomaka križara koji su osuđivali svoje pretke zbog toga.
Živimo po mojoj prosudbi u vremenu kad Bog osvećuje one koji su se borili do smrti za Njega, koji su poginuli uz poklič "Deus vult", koji su k tome govorili "Non nobis Domine, non nobis, sed nomini tuo da gloriam."
"Ne nama Gospodine, ne nama, već Imenu tvojem daj slavu".

Bog kao da je rekao - kad niste tražili slavu za sebe, nego Imenu mojem, i u tome ste žrtvovali svoj život, a ovi izdajnici i hulje vas ocrnjuju već pola tisućljeća, neka onda osjete i strepe pred sabljom nevjernika od koje vi niste.

Protestanti su bili vrlo uspješni u ratovanju propagandom.
Ako netko još uvijek vjeruje kako su Španjolci okrutno istrijebili domoroce latinske Amerike, a domoroci su praktično opstali samo tamo gdje nisu došli protestanti, onda je najvjerojatnije taj žrtva propagande iz protestantske Nizozemske i Engleske koji tada nisu mogli vojno nadjačati katolike, pa su to htjeli nadoknaditi s propagandom, knjigama, grafikama kao tobožnjim dokazima.
Isto tako su prikazivali križarske ratove, i ustvari su bili saveznici otomanskim muhamedancima u zajedničkom napadu na sv.Rimsko carstvo njemačke krvi (znači i na naše kraljevstvo čija kruna je bila kod Habsburgovaca tada).
Sjeverna Njemačka kao i skandinavske protestantske zemlje potpuno su ih pratili i koji put predvodili.
Katolici su se tada istovremeno morali braniti oružjem protiv polumjeseca i protiv "sola scriptura" fanatika.
Kasnije, nakon francuske revolucije, katoličke zemlje su postale masonske i nastavile istu propagandu protiv križarskih ratova.
Ne znam što piše u sadašnjim hrvatskim povijesnim čitankama o tome, ali sam prilično uvjeren da piše na tragu protestantsko-liberalnih laži.
Nismo dakle niti mi nevini, i mi zaslužujemo Božju osvetu nad križarima.

Što tek reć o novorednoj sekti?
Oni su se već davno ispričali muhamedancima zbog križarskih ratova.
Ovi su to shvatili sasvim zdravorazumski - sad je konačno Rim spreman za osvajanje (muhamedanci su bili napali Rim 849 g. pljačkajući pri tom baziliku sv.Petra i baziliku sv.Pavla izvan zidina, nakon toga je papa dao sazidati zidine i oko Vatikana).  

Istočni shizmatici bacaju drvlje i kamenje na križare zbog četvrtog križarskog rata kad su križari osvojili Carigrad, tvrdeći kako se Bizant nije oporavio nakon toga pa su ga Turci osvojili.
Što je jedva prikrivena mržnja prema 'latinima' koji su ustvari osnovali Carigrad - Konstantin i ostali carevi su bili Latini-Rimljani, a ne Grci.
Latini-Rimljani i latinski jezik nakon istočne shizme brzo su nestali iz Carigrada.
Dakako da je to i laž, jer da nije bilo prvog križarskog rata kojeg je papa sazvao na molbu bizantskog cara, Bizant bi već tada pao pod muhamedancima.
K tome, papa je osudio te križare zato što su išli u osvajanje Zadra i Carigrada, kršćanskih gradova (iako su ovaj drugi držali shizmatici).
Trebalo bi i razumijeti povjesne okolnosti.
Četvrti križarski rat je trebao ići morskim putem kao pomoć Jeruzalemskom kraljevstvu koje se je teško branilo pred mnogoljudnim neprijateljem.
Mlečani su po dogovoru napravili flotu brodova za prijevoz križara, ali uspostavilo se je kako nema dovoljno novaca za platiti prijevoz (mnogi križari znali su prodati sav svoje imetak kako bi podmirili troškove putovanja koji su bili mnogostruko veći nego danas, jer je put trajao mjesecima i na drugačijim prijevoznim sredstvima).
Prije toga bila je pobuna u Zadru pri čemu je izbačena mletačka vlast (trebamo znati kako je tada u Zadru kao i u mnogim obalnim gradovima bilo dosta-većina romanskog starosjedilačkog stanovništva).
Mlečani, kao pravi trgovci, rekli su kako će sve biti namireno ako križari im ponovno vrate u vlast Zadar.
Što se tiče Carigrada, u to vrijeme tamo je vlast bila nestabilna, križarima se je priključio jedan od pretedenata na carsko prijestolje uvjerivši ih kako on ima na to pravo te ako mu omoguće dolazak na prijestolje, da će im se odužiti.
U svakom slučaju treba znati i ponoviti kako je papa osudio križare koji su u tome sudjelovali jer oni su bili pozvani na rat u obrani Svete zemlje, a ne da se upuštaju u druge ratove.

Još nešto o ratovima.
Nauk o opravdanom ratu donio je još sv.Augustin te je isti bio općeprihvaćen tada u kršćanstvu.
Opravdani rat je uvijek obrambeni, u ime dobra kad se zlo služi nasiljem, te kad ga (obrambeni pravedni rat) vodi ili saziva onaj koji ima na to legitimno pravo.
Opravdani rat je dakle zadnje što se daje kao odgovor na zlo, kad više nema mogućnosti da dobro opstane u nasilju zla bez da dobro koristi nasilje.
Križarske ratove koji su sveti ratovi Crkve može sazvati ili odobriti samo Kristov vikar na Zemlji kojeg kao što znamo sada više nema (zamislite tog nadrealizma da 'papa' kuranoljubac ili onaj tko ponižava dužnost sv.Petra ljubeći noge muhamedancima pozove kršćane na križarski rat!!!). 
Dakle, može biti oružanog otpora ili rata kršćana protiv muhamedanaca ili nekih drugih neprijatelja, ali to više ne će imati karakter križarskog rata.

Neki neznalice, ali i oni nedobronamjerni mrzitelji Crkve, tvrde kako je svaki rat kršenje pete Božje zapovijedi - ne ubij, pa prema tome kršćani ne smiju sudjelovati u nikakvom ratu pa ni u križarskom.
I naš jezik, i starogrčki, i engleski i većina jezika razlikuju pojam 'ubiti' i 'usmrtiti', eng. murder - kill.
Bog zabranjuje ovo prvo, ubiti nekog u zloj-sebičnoj i mržnji napunjenoj namjeri i činu oduzimanja života. To je grijeh koji vapi u Nebo Bogu za osvetom i kojeg svaki naravni zemaljski sud kažnjava smrtnom kaznom.
Usmrtiti pak nekog Bog čak zapovijeda.
Sjetimo se Božje zapovijedi - ne daj vještici da živi.
Naravno, osim u samoobrani i to kad je nužno (kad nije dovoljno samo onesposobiti ili raniti napadača) i u obrani nečijeg tuđeg života, nije nam dozvoljeno nekog usmrtiti, za to je nadležan sud kao što je to bilo u Izraelu ili u kršćanskim državama gdje se niti vještice nisu mogle ubiti dok im sud nije tako presudio.
Tako treba gledati na križarski rat.
Papa kao Kristov vikar na Zemlji prosudi i presudi da netko organizirano vrši nasilje nad kršćanima te nema namjeru prestati niti povući se, te tada donosi presudu - poziv kršćanskim vitezovima na križarski rat.
Prvi križarski rat je bio u vojnom smislu čudo.
Skupljeni križari iz raznih krajeva, bez jedinstvenog sustava zapovijedanja, kudikamo malobrojniji i daleko odsječeni od logistike, uspjeli su u 4 godine krvavih bitaka doći do Jeruzalema i osvojiti ga.
Kako napisah, mnogi koji su preživjeli su time završili svoje hodočašće (ne zaboravimo da su križare-vojnike pratili križari bez materijalnog oružja, bilo je i dosta žena i staraca) te su se vratili nakon toga kući te je i time novo kršćansko kraljevstvo bilo vojno oslabljeno te su se zbog toga redom nizali novi križarski ratovi u obrani Svete zemlje.
Muhamedanci koji su priznali vlast Jeruzalemskog kraljevstva koje je trajalo još 200 godina, čudili su se što ih križari ne prisiljavaju na krštenje.
Ubrzo su vidjeli kako Franci bolje upravljaju sa zemljom i s njima nego muhamedanski vladari (ma koliko nas danas varali kako su zapadni kršćani tada bili primitivni u odnosu na Arape, ali kako napisah to se treba shvatiti kao dio protestantsko-liberalne propagande protiv Crkve).

Kao zaključak želim istaknuti kako križari nisu bili samo neustrašivi i vješti ratnici spremni na borbu do smrti, nego da su to bili iznad svega pobožni kršćani.
Križari-redovnici su se držali zavjeta redovništva kao i ostali redovnici, samo su nakon Mise i časoslova uzeli mač i uzjahali konja ne tražeći sebi slavu, nego slavu Krista Kralja.
Nema nikakve razlike između njih i SZ Makabejaca ili Davida kad je usmrtio Golijata jer je ovaj se usudio rugati Bogu i Njegovom izabranom narodu.
Reći pak da je to David učinio zato što je bio željan svoje slave i čežnje prema kraljevskoj moći i povlasticima, znači ne samo klevetati i ponižavati Davida, nego i Boga koji je Davidu dao milost suprostaviti se Golijatu u pravedničkoj osveti prema bogohulniku.
Isto tako rade oni koji stoljećima kleveću križare.
Bog kaže - osveta je moja!
I nemojmo doći u zabludu pa misliti kako osveta i kazna traje samo u vječnosti.
Blago onima koji svoju kaznu prihvate kao pravednost, jer takve Bog kažnjava na Zemlji da bi ih spasio.

Non nobis Domine, non nobis, sed nomini tuo da gloriam!

P.S.
Ova pjesma koja pjeva o djetetu Sotone je popularna u Nizozemskoj.

Prijevod na engleski je:
"..Child of the Devil.
I'm a child of the devil
Mum, you don't have to cry
Partying, like every day is my last
I hope you turn this song on at my funeral"

I dok su to nekad pjevali 'odrasli' HM rockeri to nije ni približno bilo tako pokvareno kao ovdje kad se uvlače djeca.
Slično je u SAD podignut spomenik Sotoni-Bahometu koji sjedi u svojem prijestolju, a s lijeve i desne strane mu se dive dječak i djevojčica.

Ovo samo navodim onima koji se još nisu odvojili od ovog antikršćanskog svijeta, ili koji se za istim okreću poput Lotove žene.
Da se je ovako nešto dogodilo dok je bilo u Europi kršćanstvo, papa bi pozvao križarski rat protiv sotonista iz 'niskih zemalja' (ime je izgleda posve zasluženo), kao što je bio protiv manihejaca u jugozapadnoj Francuskoj (bosanski bogumili nisu bili ništa bolji, neki naši slijepi nacionalisti ih brane jer oni su tobož bili naši, a ovi koji su se borili za pravovjerje kao križari su bili tuđinci Mađari - vjera je uvijek jača od krvi i nacionalne pripadnosti, biti djetetom Božjim važnije je nego biti nekom krvnim bratom).
Kako napisah u tekstu, nema pape - ne će više niti biti (klasičnih) križarskih ratova, a nema niti dovoljno kršćana križarskog duha, Bog očito čeka da se prelije kalež strpljenja da zapovijedi svojim anđelima strašnu, ali zasluženu kaznu svijetu.
Slijedeći i konačni križarski rat vodit će Krist Kralj osobno sa svom nebeskom vojskom.
Oni što citiraju Isusa pred Pilatom kad je rekao da Njegovo kraljevstvo nije s ovoga svijeta, tumačeći to kako se kršćani ne smiju boriti protiv neprijatelja Kristovih i za kršćansku državu, biti će tada u šoku i nevjerici jer su de facto vjerovali sa sotonistima kako Zemlja legitimno pripada Sotoni i demonima.
Da, Isus je rekao kako Njegovo kraljevstvo nije iz ovoga svijeta, zato će taj svijet uništiti i stvoriti novo Nebo i novu Zemlju.

P.S.S.
Evo vijesti kako je samo pitanje vremena kad će se zabraniti na zapadu, a vjerojatno i diljem kruga Zemaljskog navještanje Evanđelja pod krinkom zabrane govora mržnje.
A rekao nam je Gospodin da se ne može služiti dvojicu gospodara.
I oni koji su mislili biti kršćani i uživati 'blagodati' liberalno-sekularne države teško da će i nakon ovoga doći na poziciju kršćana.
Izbor između kršćanske države i sekularne države od početka je bio izbor između Krista i Sotone.
Zahvaljujući mlakosti modernih kršćana sekularna država je metodom 'rezanja salame' (neki to zovu metodom kuhanja žabe u loncu) učinila kršćane manjinom u državi u kojoj su njihovi preci bili stoljećima većina te se sada mogu provoditi zakoni koji će kršćane staviti izvan zakona kao u vremena prvih progona Crkve.
Ovo je posljedica mlakosti kršćana laika u 'sinergiji' s izdajom klerika  na vrhu Crkve.
Neka nam se Bog smiluje!