Zanimljivo je kako dotični 'vikar Kristov na Zemlji i to nezabludivi' nije osudio sodomizam koji je intrizično zlo, i prema naravnom zakonu i prema Objavi, a da su s ovom izmjenom de facto sve države koje imaju smrtnu kaznu proglašene od papa Franje zločinačkim, dok one koje su legalizirale sodomizam pa i tzv. sodomitske brakove i usvajanje djece u tim 'brakovima', nisu doživjele niti jednu riječ kritike od pape, a kamoli osude.
Jer tko je on da sudi, kako se je opravdao pred novinarima u zrakoplovu što su u hijerhiji RKC skriveni ili manje skriveni sodomiti?
'Nezabludivi Kristov vikar' ne osuđuje ono što je protiv naravnog morala i kršćanske Objave, pa se tu vjerojatno poziva na 'ne sudite da ne budete suđeni' (što je potpuno krivo jer nas Isus Krist ne poziva da budemo indiferentni prema zlu i zločincima, nego da pravedno sudimo, inače ćemo biti sami suđeni), a osuđuje ono što je Bog ugradio svim ljudima putem naravnog morala da se najveći prijestupi protiv istog morala moraju kazniti smrtnom kaznom.
Smrtna kazna nije samo u Objavi, ona je u naravnom moralu svih ljudi.
Sve do pred pola stoljeća nije bilo države koja nije imala smrtnu kaznu.
Država koja ne kažnjava smrtnom kaznom hladnokrvno ubojstvo je protunaravna, nepravedna i u istoj progresivno raste zlo jer se ovo najveće pravedno ne kažnjava smrtnom kaznom.
Ovom odlukom tobožni zamjenik Kristov je samo ubrzao moralni raspad država i društva.
Koliko mi se ipak čini, rimski pape nemaju više ugleda u svijetu u mjeri kojeg su ga imali sve do pred nekoliko desetljeća, pa Bergoglijev potez nema težinu kakvu bi je imao pred pola stoljeća.
Na sedevakantističkom portalu "Novus Ordo Watch" primjetio sam isti argument koji je dao i gore navedeni bloger:
Bez smrtne kazne, ne bismo bili otkupljeni Smrću Gospodnjom.
Sve do ove godine ja bih bez razmišljanja prihvatio taj argument u korist smrtne kazne.
U međuvremenu sam saznao kako Crkva odbacuje katoličko-protestantsku teologiju otkupljenja.
Naime što, RKC vjerojatno još od prvog tisućljeća, a poglavito od skolastika naučava kako je svaki grijeh uvreda Bogu koji je beskonačan, pa je prema tome svaki grijeh čovjeka beskonačna uvreda i nepravda prema Bogu za koju čovjek ne može dati dostatnu zadovoljštinu (zato što zadovoljština onda mora biti beskonačna).
Iz tog razloga se je prema RKC i protestantima Sin Božji utjelovio kako bi, budući je i Bog i čovjek, podnio tu beskonačnu žrtvu-zadovoljštinu Bogu Ocu, te se nakon toga brišu grijesi.
Protestanti su tu otišli još više u krajnost pa vjeruju kako je dovoljno vjerovati u tu Kristovu žrtvu da se čovjek spasi.
Oni budalasto vjeruju kako su već sigurno spašeni jer su jednom rekli javno kako je Isus njihov osobni spasitelj, te ma kakve god grijehe nakon toga činili, Isusova krv ih briše.
Začinjalac protestantizma M.Luther je čak pozivao budalaše koje je pridobio za svoju sektu da griješe smjelo i žestoko i bez straha jer su već unaprijed otkupljeni i spašeni.
Međutim ta teologija nema uporišta zato što je Bog u svojoj naravi nepristupačan bilo kojem stvorenju.
Zato je nepromjenjiv i stvorenja ga ne mogu nimalo dotaći (niti fizički niti duhovno), kamoli uzbuditi ili uvrijediti grijesima.
Bog ne može patiti zato što su ljudi zli i mrze Ga ili proklinju ili bi Ga htjeli ubiti kad bi to samo mogli ili krše Njegove zapovijedi.
Dakle u doktrini Crkve postoji distinkcija između Božje biti i nestvorene Božje energije koja je stvorila svijet, održava svijet i transformirati će ga na kraju (novo Nebo i nova Zemlja).
Da, Bog nam oprašta grijehe kad se za njih iskreno kajemo i radimo pokoru, ali ti grijesi Njemu ne rade štetu da bi On morao tražiti zadovoljštinu prolijevanjem Isusove krvi na križu, ili da će u vječnosti imati zadovoljštinu tako da će mučiti demone i prokletnike u jezeru ognjenom jer oni se ne kaju zbog grijeha.
Smisao Crkve je prvenstveno i jedino izliječiti ljudske duše od grijeha kako bi se očistili od zla te se tako deificirali, bili jedno s Bogom (ali opet ne u Božjoj biti nego u Božjim energijama).
Grijeh je dakle smrtna bolest ljudske duše kad ona zbog toga više ne može postići cilj za kojeg je stvorena, da se obožanstveni.
Isus Krist se je zato utjelovio, da bismo preko Njega postali Njemu slični.
Na kraju se može reći da nas je Isus Krist otkupio od vlasti Sotone (time što je pobijedio Smrt svojim uskrsnućem, a ne zato što je prolio krv), ali ponavljam krivo je vjerovati kako je Isus Krist podnio Muku i smrt kako bi se namirila Božja pravda, kako bi se Bogu Ocu dala dolična beskonačna zadovoljština.
Neki pravoslavni teolozi tumače kako je ta doktrina Božje zadovoljštine došla od Franaka koji su kao uspješni germanski ratnici pokorili većinu zapadnog dijela Rimskog carstva, koji su sebe smatrali plemićima u odnosu na ljude nad kojima su imali vlast, te su imali jak kodeks časti tako da su često uvrede njima nanesene brisali u dvobojima ili u krvi.
Moguće je dakle kako je iz takvog kulturno-duhovnog podneblja došla ideja o grjesima kao beskonačnim uvredama Bogu koji se mogu izbrisati samo u Isusovoj krvi.
Isus Krist je ponavljam svojim Uskrsnućem pobijedio Smrt i Sotonu te tako svi ljudi čekaju na uskrsnuće.
Smrt nije pobijedio svojom smrću, stoga se ne može reć kako smo spašeni smrtnom kaznom kojom je Pilat presudio Isusu Kristu, nego smo spašeni Uskrsnućem našeg Gospodina Isusa Krista.
Možemo reći isto da je Sotona poražen ne kad je Gospodin Isus Krist umro na križu, nego kad je sašao nad Pakao kao Gospodar gospodara, kao Bog i čovjek.
A smrt je pobijedio Uskrsnućem, stoga Veliki Petak nema smisla bez Uskrsa koji je naš temeljni blagdan ili drugim riječima možemo parafrazirati sv.Pavla - zalud je Isus Krist podnio muku i smrt na križu ako nije uskrsnuo.
To je i razlog zašto se u pravoslavlju rijetko prikazuje Isus Krist na križu ili što nema raspela nego je križ (bez tijela), već se gotovo uvijek prikazuje na ikonama i freskama Uskrsli Gospodin u Njegovoj slavi.
P.S.
Sv.Pavao pak kaže Kološanima 1:24
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.
Nadalje, Gospodin nam je rekao da uzmemo svoj križ i idemo za Njim odnosno za Njegovim križem.
Također sv.Pismo nam kaže kako smo Njegovom dragocijenom krvlju otkupljeni.
Zar Bog traži ljudsku patnju da bi se odobrovoljio?
Nipošto, kako sam u gornjem tekstu objasnio.
Ljubavi i usrdne molitve nema bez patnje, odnosno ljubav je samo riječ na ljudskim usnama dok se ne dokaže u patnji.
Čim je patnja veća, ona je veći dokaz veće ljubavi.
Gospodin Isus Krist je prošao kroz Muku da bi nam pokazao koliko nas ljubi.
Zar bismo Mu vjerovali da nas toliko ljubi bez da je bio na križu radi nas?
Upravo na tome se temelji Pavlova rečenica kako on u svom tijelu pati i tako nadopunja muku Kristovu za Crkvu*.
Pavao je mnogo propatio, jednom je i nabrojao koliko je puta bio kamenovan, koliko puta bičevan, u pogibeljima ..., a on je sve to radio u usrdnoj molitvi Bogu da se smiluje njegovoj braći kršćanima (ujedno je na taj način sve više postao bliži Isusu Kristu pa je govorio da ne živi više on, nego da Krist živi u njemu - to znači da se je deificirao).
Sigurno je da njegova molitva ne bi bila toliko jaka da ju nije pratila patnja.
Isto tako nam je Gospodin Isus Krist rekao, to jest apostolima u Evanđelju, kako se neki demoni mogu istjerati samo s postom.
Post je bez daljnjeg patnja, a onaj tko dragovoljno posti radi usrdnije molitve Bogu za bilo koju nakanu, tog će Bog prije uslišati.
Ali u suštini Bog ne mjenja svoju nakanu jer je ona od vječnosti i ona je najbolja, molitva pa i ona praćena s patnjom ne mjenja Boga jer je to nemoguće, nego mjenja onog koji moli i one za koje se moli, ali to je sve Bog od vječnosti predvidio i providio.
Tako je providio patnju Isusa Krista na križu, i tvoju i moju ako smo Njegovi izabranici.
O toj muci piše sv.Pavao Kološanima.
Ona nas ako ju dragovoljno prihvaćamo pročišćuje od grijeha i požuda i priprema nas na naš cilj - deifikaciju.
P.S.S.
Zabluda kako Bog muči demone i ljude u Paklu zbog toga što su ga uvrijedili ogleda se i u stavu RJMI o kojem sam nekoliko puta pisao na blogu, kako je moguće mučiti Božje neprijatelje.
Doista, ako Bog vječno muči demone i ljude u Paklu, zašto je neobično da radikalni sedevakantist svako toliko pokaže volju za mučenjem antikršćana?
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/
* Ali se istom rečenicom obeskrijepljuje teologija otkupljenja RKC jer ako je Isusova žrtva odobrovoljila jednom i zauvijek uvređenog Boga Oca, onda je besmisleno da sv.Pavao doprinosi nešto toj savršenoj žrtvi.
Savršenoj žrtvi naknadnici se nema što dodavati, te su protestanti bili dosljedni do kraja u krivoj teologiji grijeha kao uvrede Bogu, pa su odbacili patnju, križeve, postove i pokajanja.
Jer, sve što treba da se udovolji uvrijeđeni Bog učinio je Isus Krist na križu.
Ne shvaćate skolastike, barem ne Svetog Tomu Akvinskog koji ispravlja neke od njih. Makar je Bog beskonačan, i grijeh uvreda Bogu - ne u smislu neke štete Bogu što je nemoguće, već od strane čovjeka koji se protivi Božjem planu - Božja ljubav je beskonačna i nema potrebu za nekim "plaćanjem". Bog, drugim riječima, nije bio prisiljen izvršiti Otkupljenje, već ga je učinio svojom slobodnom voljom.
OdgovoriIzbrišiRekao sam da ne bismo imali Otkupljenje bez smrtne kazne... onakvog kakvog smo imali. Ono što znamo jest da je Bog htio utjeloviti se i trpjeti i umrijeti na križu. To je činjenica, i to ne bi moglo biti da nije bilo smrtne kazne.
Time nije rečeno da je Bog bio dužan učiniti što je učinio, več jednostavno da tako preobilno Otkupljenje koje je Bog htio izvršiti, računalo je sa smrtnom kaznom koju je Bog dopustio Pilatu "odozgor".
Usput, koju potrebu imate biti "pravoslavni"? Da jedan katolik postane "pravoslavni", to je tragedija.
OdgovoriIzbrišiPotrudite se prvo upoznati dobro katolićku vjeru. Ali bez poniznosti teško možemo išta.
I na koncu, nisam rekao da ne bismo bili "spašeni", već otkupljeni Smrću Gospodnjom (bez smrtne kazne onako kako se dogodilo).
OdgovoriIzbrišiOpet ponavljate krivu doktrinu o grijehu kao uvredu Bogu. Bog ne može ništa trpjeti od nikog jer je nepromjenjivi Bog. Uvreda znači kad se nekom narušava ugled. Besmisleno je pomisliti da čovjek ili anđeli mogu Bogu narušiti ugled. Bog ima slavu i to beskonačnu u sebi, ljudi ne mogu ništa dodati ili oduzeti toj slavi,
OdgovoriIzbrišiZašto sam napustio papizam možete pročitati na blogu.
Ako grijeh nije uvreda Bogu zašto onda Bog dopušta mučenje čovjeka u paklu? Sad će pravoslavac reći: zato što čovjek nije deificiran zbog grijeha koji je počinio! Ali zašto bi zbog toga bio mučen i trpio u paklu kao bogataš iz Isusove prispodobe o Lazaru? Nije bogataš mučen zbog toga što se nije deificirao nego zbog toga što je nanio uvredu Bogu svojim bezobzirnim i nemarnim ponašanjem prema Lazaru! Prema tome, pravoslavna teologija otkupljenja je šuplja kao švicarski sir! Isusova žrtva na križu je vječna žrtva paljenica koja nadomješta židovske životinjske žrtve u Hramu koje su oni prinosili kao naknade za grijeh, to je bila židovska teologija. Nisu se oni deificirali tim žrtvama nego su ih prinosili da umilostive Jahvu kojeg su uvrijedili. To je bila židovska teologija koja se nastavlja u katolicizmu. Pravoslavlje je zastranilo pod utjecajem budizma i hinduizma i njihovih ideja 'deifikacije'
OdgovoriIzbrišiU Paklu ne muči Bog niti anđeli, nego stanovnici Pakla jedni druge muče kao i sebe najviše, a nestorena Božja energija je svugdje (i u Raju i u Paklu) i oni je osjećaju kao vatru koja ih peče (možda ta vatra izaziva grizodušje koje peče više nego fizička vatra).
IzbrišiNadalje, žrtve koje su se donosile Bogu na oltar u SZ nisu bile zato da bi bijesnog Boga odobrovoljile, nego da bi Izraelci priznali sebi istinu kako su grješnici i da to stanje nije dobro (i zato su iščekivali Krista).
Da, možete citirati sv.Pismo što navodite u svom postu kako Bog mrzi nekog što je učinio grijeh, ali isto tako možete nači odmah na početku citat kako Bog nije znao gdje su se sakrili Adam i Eva pa ih traži i zove, zatim da se je razočarao što je stvorio Zemlju pa ju je potopio i tako dalje.
Doslovno tumačenje znači da Bog nije Bog, jer eto nešto ne zna, ili nešto radi pa se poslije toga zbog toga pokaje.
Velika je dakle greška koju obično pripisujemo protestantima, ali oni nisu jedini, čitati sv.Pismo i pri tome ne znati nauk Crkve nego ju razumijevati kako se nama prohtje.
I vama i sebi preporučam da čitamo kršćanske oce koji su od davnina proglašeni svetima, a nisu nipošto kako vi kažete bili pod utjecajem budizma i hinduizma.
Što je inače povijesna besmislica jer nisu nikad putovali u Indiju niti je budizma i hinduizma bilo u kršćanskom Rimskom carstvu.
Na koncu dodajem kako sam napisao danas dopunu teksta kako bih objasnio što znači muka, patnja i križ koji nisu sredstvo da bi se odobrovoljilo ojađenog Boga zbog grijeha, nego kakobi se pokazala i osnažila ljubav i pokajanje, kako bi se usrdnije molilo Boga za sebe i za cijelu Crkvu, kako bi se pripremio put za deifikaciju.
Vaša teza kako se Boga ne može uvrijedit je potpuno kriva jer Bog nije kamen ili robot da nema osjećaje, Bog je supersenzitivno NadBiće i uvrijeđen je svaki put kad se grijeh čiji jer je grijeh udar na Ljubav i grijeh je udar na Red koji je On uspostavio i koji On sam jest. To što Bog kažnjava bacanjem u pakao, to nije izraz Njegove nemilosrdnosti ili hirovitosti nego izraz Njegove savršene pravednosti. Upravo zato je i smrtna kazna pravedna jer za oduzeti život i ona oduzima život. To je čista pravednost. A izraz milosrđa je mogućnost i vrijeme za kajanje i ispovijed.
OdgovoriIzbrišiDa se Boga ne može uvrijediti je dio nauka Crkve, a to je stoga što je Božja narav nedohvatljiva stvorenjima.
IzbrišiJer ako se Boga može uvrijediti, onda Bog nije nepromjenjiv nego ovisi o stvorenjima i onda u tom slučaju nije Bog.
Drugo, Bog je zapovijedio da se neki grijesi moraju kazniti smrtnom kaznom ne radi toga što je On s istima uvrijeđen pa traži strožiju kaznu, nego zato što ljudsko društvo ne može funkcionirati ako se najveći prijestupi, poput hladnokrvna ubojstva, ne kažnjavaju smrtnom kaznom.
A savršena žrtva naknadnica znači da je Isus nadoknadio za KRIVNJU mojih grijeha a kaznu za svoje grijehe ja moram otplatit postovima, pokorama i molitvom, a budem li još šta dužan-idem u cistiliste. To je pravda Božja, to je katolički nauk.
OdgovoriIzbrišiSlažem se da teologija otkupljenja RKC ne zvuči baš logično. Pravoslavna i protestantska teologija otkupljenja su posve različite jedna od druge ali su dosljedne i u njima nema kontradiktornosti. U ovoj teološkoj debati između bivšeg pravoslavca koji je postao reformirani baptist i bivšeg baptista koji je sada pravoslavni svećenik vidi se sva ogromna razlika između zapadnog augustijansko-kalvinističkog pogleda na grijeh i otkupljenje i pravoslavnog učenja.
OdgovoriIzbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=c-2_p4UwjiY
Hvala na poveznici.
Izbriši