Maska savijesti

Nova Bergoglijeva poslanica "Radost ljubavi" je inspirativna.
Zato i pišem ovaj tekst.
Poslanica je dakako napisana modernistički, tako da oni koji traže nešto od tradicije će to i naći, oni koji traže sućut prema sodomitima i preljubnicima u smislu da takvi javni grješnici imaju pravo na lijek (tako se tumači, da je sv.Hostija lijek za grijeh) i bez da se pokaje i odluče prekinuti s grješnim životom, će to isto naći.
Nije li to krasno, svi koji žele ostati u novorednoj Crkvi, lažni tradicionalisti i modernisti koji se sljubljuju s ovim svijetom, biti će podjednako zadovoljni ili podjednako nezadovoljni.
Bergoglio može reć - neki bi htjeli da se vratimo u mračni srednji vijek, neki bi pak htjeli da nekritički privaćamo sve novotarije, ali mi nismo ni jedni ni drugi, mi smo centar.
Srž njegove 'radosti ljubavi' je - ne možemo dati objektivni sud o nikome, jer ne znamo što je u srcu onog o kojem dajemo sud.
Prema tome - ne sudimo. 
Ako netko od novorednih katolika smatra da je sodomizam ili preljub smrtni grijeh koji spriječava grješnika da se pričesti, neka stiša svoju farizejštinu i revnost, jer Isus nije bacio kamen na preljubnicu, nego ju je spasio od kamenovanja.
Stoga neka ostane u redu sa sodomitom i preljubnikom čekajući da dođe njegov red primiti novorednu hostiju. Bolje mu je da smiri svoje negodovanje jer bi mu u suprotnom mogla ispasti hostija, a plitvice nema ispod vrata da spriječi njezino padanje na pod.
Samo, ako Isus nije bacio kamen na preljubnicu, zar to znači da je ona bila neraskajana i da joj je tako Isus oprostio, a da se ona nije uopće kajala, nego je jedva čekala da izađe iz neugodne 'bremenite' situacije i vrati se u svoju gnjilež smrtnog grijeha preljuba?
Ako imalo znamo nešto o Isusu, onda znamo da je preljubnica bila raskajana, i to stvarno, ne samo vanjštinom odnosno suzama, i da se nije vratila u preljub nakon što joj je Isus oprostio grijeh i spasio joj zemaljski život.
Ova, vrlo važna zgoda iz Isusovog zemaljskog života, se najčešće krivo tumači - ako smo kršćani onda ne smijemo kažnjavati preljub.
A jedino ispravno tumačenje je - ne sudimo druge ako smo i sami u grijehu, i ako sudimo onda možemo suditi samo na temelju vanjskih djela, nipošto na temelju naše prosudbe što se nalazi u nečijem srcu, jer to može samo Bog.
Bergoglijeva poslanica prepuna je preporuka kako novoredni katolici ne smiju osuđivati javne grješnike, nego svi staviti oko vrata stetoskope i osluškivati njihova srca.
Svećenik ne može odriješiti sodomita ili preljubnika na svetoj ispovijedi tako da stavi stetoskop na uši i sluša njegovo srce, nego na temelju izgovorenih riječi grješnika da se odriče i da mrzi svoj grijeh koji ga je odvojio od Boga te da svečano pred njim obećaje kako će prekinuti s preljubom ili sodomizmom.
Isto tako, Isus nije time što je oprostio preljubnici ukinuo naravni ili Mojsijev zakon po kojem se preljub mora kažnjavati.
Jer ako neko društvo ne kažnjava preljub i sodomiju, takvo društvo ide ekspresno u svoju propast.
Bergoglio u poslanici daje naglasak na savijest, pa čak i na kulturno-civilizacijske razloge zašto bi se negdje u novorednoj Crkvi mogli pričešćivati sodomiti i preljubnici, a drugdje ne.
Tako je vrlo izgledno da će, ionako se to već događa, u Njemačkoj sodomiti i preljubnici biti u redu za pričest, a u susjednoj Poljskoj ne će biti ni u crkvi zato što je Poljska kulturno 'nazadnija' od Njemačke.
Bergoglio misli da je našao recept kako bi vuk bio sit i ovce na broju.
I na koncu - savijest.
Čak i u pretkoncilskim katekizmima definiran je smrtni grijeh kao kršenje Božje zapovijedi uz pretpostavku da je grješnik potpuno svjestan kako krši Božji zakon.
Vjerujem da je ta definicija proizašla iz negativnog laksizma kojeg su često koristili isusovci da bi smanjili krivnju grijeha, a o čemu je jetko i bolno za isusovce pisao B.Pascal u "Provincijskim pismima".
Po toj definiciji grijeha kanibali bi bili gotovo sveci.
Nije im nitko rekao kako postoji peta Božja zapovijed, a i kad ubijaju ili jedu ubijene ne osjećaju nikakvu grižnju savijesti.
Ista stvar bi se mogla reći i za stanovnike Sodome.
Pleme Masai iz Afrike kradu stoku gdje god stignu, jer vjeruju da im je njihov bog dao svu stoku svijeta. Po tome, oni dok kradu, i možda nekog lišavaju jedine krave s kojoj preživljava, ne čine smrtni grijeh.
Ako netko misli da krivovjerim, neka me uputi na neki tekst iz Sv.Pisma ili iz nauke kršćanskih otaca koji kaže da nije grijeh biti idolopoklonikom, zato što idolopoklonik ne zna da je to smrtni grijeh i zato što mu savijest ne prigovara dok se klanja idolu.
Jesmo li svjesni da moderno društvo već nekoliko desetljeća sodomizam ne samo ne smatra grijehom, nego ga drži vidom ljubavi?
Da ako su pred pola stoljeća neki sodomiti smatrali da žive u grijehu, da je takvih sodomita gotovo nemoguće danas naći i da će ih biti još i manje kad 'papa' kaže - tko sam ja da sudim, i kad se budu takvi pripuštali na novorednu pričest?
I koliko danas muškaraca i žena stvarno osuđuju preljub, osim ako nisu žrtve preljuba?
Ima li među ljudima danas onih koji će reć svojem prijatelju ili prijateljici, ili svojem sinu, kćerci, bratu ili sestri - učinio si teški smrtni grijeh preljubom i dok se ne pokaješ i ne vratiš ženi ne ću imati s tobom kontakta osim najnužnijeg?
Zar nismo svjesni da živimo u društvu u kojem je preljub prestao biti grijehom, nego je postao pravom?
I kad sve to znamo, zar da pomislimo kako preljub više nije grijeh jer preljubnike ne grize savijest i jer ne znaju kako je preljub smrtni grijeh?
Naravno, u katekizmima dalje stoji kako ljudi nemaju opravdanja ako ne traže istinu i Boga, odnosno ako ne žele saznati što je to smrtni grijeh.
Gdje su kanibali koji nisu nikad čuli za Evanđelje mogli naučiti kako postoji peta Božja zapovijed?
A Sodoma je spaljena zbog sodomizma prije nego što je Bog Mojsiju objavio kako sodomisti trebaju biti kažnjeni smrtnom kaznom.
Po tom naopakom tumačenju Sodomci nisu činili grijeh koji je odvratan u Božjim očima zato što nisu znali da je taj grijeh odvratan u Božjim očima.
Ili zar su Izraelci mogli krasti i krađom ne uvrijediti Boga sve dok nije Mojsije došao s brda Horeb i donio dvije kamene ploče i na jednoj je pisalo - ne ukradi?
A Masai iz Afrike su i dan danas oslobođeni od grijeha krađe jer nisu čuli za taj događaj?
Bergoglio, koji je isusovac, koristi istu jeftinu fiškaliju kako bi opravdao grijehe koje mnogi novoredni katolici drže grijesima,
tako da kaže - to su stvarno grijesi jer tako piše u Bibliji, ali onima koji to ne znaju, ili kojima se savijest ne buni, to nije grijeh, takvi su izuzeci koji potvrđuju pravilo.
I tako će izuzeci postati primjeri koje se nasljeduje.
Bergoglio je napisao još jedno krivovjerje u poslanici.
Napisao je kako je vječna osuda u protivnosti s porukom Evanđelja. Pri tome nije najvjerojatnije mislio o vječnoj kazni u jezeru ognjenom, nego o tradicionalnom nauku Crkve koji osuđuje preljub i sodomizam. Bergoglio hoće reć kako je nekad nešto bilo smrtnim grijehom, ali ta osuda nije vječna, to može s vremenom prestati biti grijehom. 
I jedno i drugo je blatantna hereza.
Vječna osuda je vječna osuda, a nauk Crkve je nepromjenjiv.
Zato što je istinit - nezabludiv, zato što dolazi od Boga.
Ako je sodomizam bio grijeh u Sodomi, onda je grijeh i danas.
Ako je preljub bio grijeh za vrijeme Mojsija, onda je i danas.
Zato što su oba grijeha bila grijeh i prije nego što je Bog stvorio Adama, ali veći od ta dva grijeha je grijeh Bergoglijev koji javno širi krivovjerje odjenut u bijelo odijelo kao da je nasljednik sv.Petra.