Sukob filozofa i kraj

Imamo najprije vijest kako se je novoredna bogoslovija KBF iz Zagreba našla na meti organiziranog protivljenja, i to uz fizičke prijetnje, od strane profesora i studenata filozofskog fakulteta u Zagrebu.
O čemu se radi?
KBF producira mnogo laika teologa koji se jedino mogu zaposliti preko novoredne Crkve kao vjeroučitelji u školama i eventualno kao neki službenici unutar novoredne Crkve.
Ali tu je sve više skučen prostor, jer kolikogod se novoredna Crkva željela svidjeti ovom svijetu, taj svijet daje jasne signale kako treba i takav modernistički vjeronauk ukinuti iz škola i izbaciti na krajne margine društva ovakvu novorednu Crkvu. Možete tek zamisliti kakva bi tek reakcija bila kad bi u školama držali vjeronauk pravovjerni kršćani koji bi djeci rekli kako je dogma o spasenju temelj nauka Crkve.
Gdje će se onda zaposliti ti laici teolozi?
Tako se došlo do ideje kako bi oni mogu predavati u školama druge društvene predmete, tzv. filozofske.
Da bi to bilo provedivo, dobro je da postoje zajednička predavanja ili zajednički ispiti između KBF i FF.
FF se dakle tome odlučno protivi, jer hoće imati ekskluzivno pravo na 'proizvodnju' nepotrebnih i štetnih filozofa u državnom školstvu koje je ionako samo po sebi ne samo nepotrebno, nego i štetno.
Zašto?
Zato što je od svojeg početka 'besplatno' državno školstvo zamišljeno kako oduzeti pravo roditeljima na odgoj i obrazovanje svoje djece i koje je naravno pravo, tako da ga spominju i mnogi ustavi sekularnih država. Vjerojatno i naš ustav.
Besplatno školstvo je dakako tome kontradiktorno, jer ne odlučuju roditelji u 'besplatnim' školama koje oni neizravno financiraju preko poreza koji će biti predmeti, koji će biti obrazovni programi odnosno svjetonazori u društvenim predmetima i konačno tko će biti učitelji njihove djece.
O tome odlučuje država i tako država sama po sebi derogira naravno pravo roditelja o odgoju i obrazovanju svoje djece.
Naši filozofi iz uvoda se samo bore između sebe, a kako vidimo novoredna Crkva pruža ruku pomirnicu ateističkim i antikršćanskim filozofima koji tu ruku odbijaju, kako bi i dalje taj nenaravni školski sustav ostao na snazi.
Zabrinjavajuće je što većina roditelja ne vidi nakaradnost besplatnog školstva i to mi liči na roditelje koji razmišljaju kako nije važno što se u školama pojavljuju dileri droge, važno je da drogu dilaju besplatno i da je škola besplatna.
Ti metaforički dileri su dakako filozofi koje produciraju fakulteti. Jer filozofija s kojom se diče nije ništa drugo nego ono o čemu je upozorio sv.Pavao kršćane, da se klone filozofa jer će izgubiti vjeru. Isus Krist nam je rekao - po plodovima ćete ih prepoznati. Zašto onda kršćani ne pogledaju koje su to plodove donijele filozofije koje se predaju njihovoj djeci i čije su najčešće i oni sami žrtve?
Smrt zapada kojoj nazočimo uzrokovana je bolesnim idejima koje se nalaze u filozofiji. Ideje, ako ne dolaze od Boga, smrtonosnije su od bilo kojeg drugog oružja, jer iza tih ideja je otac laži i čovjekoubojica od početka.
Drugo o čemu ću pisati, a koje je povezano s prvom apokaliptičnom slikom, je razmišljanje o tome gdje se nalazi Crkva pred Kristov drugi dolazak.
Sv.Pavao nam je rekao da je naša vjera najjadnija ako Isus nije uskrsnuo. Jučer sam pisao o tri utjecajna kardinala novoredne Crkve koji ne samo da ne vjeruju u uskrsnuće, nego su o tome napisali knjige koje se predaju na bogoslovijama, pa i na onoj gore spomenutoj.
Ako je novoredna Crkva prava Crkva, onda Isus nije uskrsnuo i onda smo ne samo mi jadni, nego su jadni svi apostoli, sveci, mučenici koji su u Krista povjerovali.
Jer Crkva ne može naučavati zablude, ne može papa Crkve ili kardinali, ili biskupi, ili svećenici, ili vjeroučitelji u školama koji pripadaju Crkvi naučavati kako nije uskrslo tijelo Kristovo vidljivo našim tjelesnim očima, opipljivo našim prstima, nego se radi o nekim drugim imaginarnim dimenzijama ili kako su apostoli vidjeli uskrslog Krista svojim umom ili srcem, a ne očima.
Crkva je besmislena ako može naučavati zablude, sveti Petar odnosno papa je beskoristan, štoviše štetan, ako može kršćane koji mu se moraju podložiti kao vrhovnom učitelju i pastiru, naučavati laži poput ove o uskrsnuću ili one poznatije koja negira dogmu o spasenju i jedan je od oblika još Origenovog krivojerja o općem spasenju (usput, Origen se dakako proučava na novorednim bogoslovijama i to ne pod jasnom naznakom kako se radi o opasnom heretiku).
Ako je dakle novoredna Crkva prava Crkva, onda nas je Krist prevario da je vrata Paklena, a to su hereze, ne će nadvladati.
Dobro, a gdje je onda Crkva ako novoredna Crkva nije prava Crkva?
isto tamo gdje je i bila za vrijeme velike arijanske krize kad su većina biskupa postali heretici.
Bila je među onom šačicom progonjenih biskupa i laika koji su se oko tih biskupa okupljali. Sveti Atanazije je jasno poručio svojem malom stadu - Crkva to ste vi, a ne arijanci koji su uzurpatorski preuzeli kontrolu nad nekretninama Crkve i biskupskim stolicama.
Kako može onda Crkva postojati bez svoje glave, odnosno pape?
To je zabluda, jer glava Crkve nije papa, nego Krist.
Kad bi papa bio glava Crkve, onda bi Crkva svaki put umrla kad umre papa i bila bi mrtva dok se ne izabere novi papa.
Zar je moguće da će Crkva bez pape i kardinala dočekati Krista?
Nema niti jednog retka u Svetom Pismu, ali niti u pisanju kršćanskih otaca koliko mi je poznato, po kojem je proročeno da će živući papa dočekati Krista, ali se spominju dvojica svjedoka-mučenika koji će nakon trećeg dana uskrsnuti pred neposredni dolazak Kristov i znamo da se tu radi o Henoku i Iliji.
Po mojem sudu, zemaljska Crkva će se okupljati u antikristovska vremena oko te dvojice Božjih izabranika i poslanika. Vjerujem kako ta vremena nisu daleko.
Na koncu o samom sedevakantizmu o kojem sam već pisao.
Mnogi tradicionalni katolici se boje sedevakantizma kao vrag tamjana. Zato što ustvari vjeruju da je papa glava Crkve, a ne Krist, odnosno vjeruju kako bez pape Crkva ne može postojati.
Zato zatvaraju oči ili se snebivaju na sve otvorene manifestacije krivojerja koje čine novoredni pape.
I nema krivovjerja kojeg može počiniti Bergoglio nakon kojeg će reći - e sad je dosta, ovaj čovjek ne može biti papom.
Danas Bergoglio objavljuje dokument u kojem će se pokušati dozvoliti pričešćivanje u novorednoj Crkvi javnim preljubnicima i sodomitima. Bez obzira kakav bio taj dokument, za takve tradicionalne katolike Bergoglio će i dalje biti papom.
Može Bergoglio nakon križnog puta u rimskom koloseumu u kojem glumata Krista, otići pred kamerama na crnu misu, kvazi tradicionalni katolici će se snebivati još i više, ali Bergoglio će i dalje za njih biti vrhovni učitelj i pastir.
Takvi ljudi se jednostavno ne žele suočiti s istinom.
Apropos sedevakantizma koji nije sekta nego jednostavna konstatacija da je osoba koja se predstavlja papom heretik, isti se dijeli na dva mišljenja - sedeprivationizam i klasični sedevakantizam.
Najpoznatiji u široj javnosti prvog su otac i sin Gibson.
Oni dakle vjeruju kako je Bergoglio ili njegovi prethodnici defektni pape, odnosno da nisu pape dok javno ne odbace svoje krivojerje. Po tom mišljenju, da se je primjerice Woytila obratio, da je osudio javno samog sebe što je poljubio kuran i javno navještao mnoga krivojerja i što je promovirao heretički drugovatikanski koncil, on bi postao ipso facto papom kojem bi se trebali podložiti svi kršćani.
Ovo mišljenje je problematično zato što netko tko je već bio heretikom ne može biti papom. To nije pitanje propisa Crkve, nego to je po Božjem zakonu kojeg je ipak papa Pavao IV obznanio u vidu bule "Cum ex apostolatus oficio" pred pet stoljeća kad mu je izgledalo vjerojatno da će poslije njegove smrti neki skriveni protestant biti izabran za papu.
Drugo što je manje problematično, je što je novoredna Crkva izmijenila obred svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja. Za mnoge ta izmjena je takve naravi, slična izmjeni kod heretika anglikanaca, koja je učinila obred nevalidnim.
Tako je Woytila mogao biti posljednjim papom za sedeprivationiste, jer je zaređen po starom obredu za svećenika i po starom obredu posvećen za biskupa.
Ratzinger već nije bio po starom obredu posvećen za biskupa, a Bergoglio je po novom zaređen za svećenika i posvećen za biskupa.
Klasični sedevakantizam jednostavno kaže kako za sada nema pape, a kako će budući papa biti izabran, tu nema odgovora.
Po mojem sudu, nove konklave odnosno novog pape ne će biti, jer ulazimo u posljednja vremena.
Neki su pokušali, ali neuspješno s konklavama.
Konklave bi prema posljednjim propisima trebali sazvati kardinali Crkve, ali prije kardinala, papu je birao rimski kler.
Kardinala više nema jer su svi koji se tako nazivaju heretici.
Ne znam koliko još ima pravovjernog rimskog klera.
U konačnici, moguće je da se sazove ozbiljna konklava kad bi broj pravovjernih katolika porastao i kad bi bio veći broj pravovjernih biskupa koji bi sačinjavali konklavu.
Zasad vidim da ima razmjerno velik broj biskupa na broj laika, ali i na početku Crkve je tako bilo s apostolima.
Osobno mislim da bi bilo bolje pričekati znak s Neba da se tako nešto dogodi. 
A znak s Neba će biti, to sigurno znamo, dolazak Henoka i Ilije.
Oni sigurno ne će doći na CNN ili Facebook ili slične medije te objaviti tko su i zašto ih je Bog poslao.
Vjerujem da trebamo mnogo moliti i vršiti volju Božju u ovim teškim vremenima da bismo dobili milost spoznaje tko su ta dva velika svjedoka Kristova u posljednjim vremenima.
Amen.