Zašto je turizam zlo

Živim na otoku koji gospodarski živi od turizma.
Otok je u državi koja gospodarski živi od turizma.
Pitam se - jel taj otok i država stvarno diše punim plućima, jel stvarno živi ili životari s obzirom na svoju glavnu gospodarsku djelatnost?
Ako slušamo i čitamo medije ili osluškujemo što narod govori, onda se nameće zaključak kako su svi nezadovoljni sa stanjem materijalnog blagostanja, kako se većina ljudi žali na svoje siromaštvo i glavni razlog ne nalaze u sebi, nego u slabo uređenoj državi.
Ljudi misle kako je država nešto potpuno izvanjsko od njih, nešto na što žele utjecati, ali vjeruju da su nemoćni u tome.
Nešto kao - dobar narod, ali loša država.
Naravno da je to laž koju uvijek koristi i taj narod i političari demagozi kad mu se obraćaju s laskanjem kako bi dobili od njih podršku i buduće glasove na izborima.
Prvo, ljudi bi trebali znati da život u materijalnom obilju može biti više nego mizeran, da je uvijek prihvatljivije živjeti u materijalnoj oskudici i u duhovnom obilju, i da je to nekako uvijek obrnuto povezano.
Drugo, ljudi bi trebali prestati tražiti od države da im vodi gospodarstvo, da im bude socijalna zaštita i sve ono što je uzurpirala moderna država nauštrb organskog društva.
Rješenje je dakle povratak organskom društvu, tim više što je to jedini način suprostavljanja osvajanju muhamedanaca koji su jaki zbog svoje lažne religije i zato što još uvijek žive u organskom društvu.
U organskom društvu se ne može dogoditi da neki državni službenik ili ministar zacrta kako će glavna gospodarska djelatnost u nekom području države ili u cjelini biti turizam, jer država nema pravo nametati organskom društvu s kojom djelatnosti će se baviti. Niti ima neki poduzetnik slobodu u organskom društvu otvarati po svojoj slobodnoj volji i procjeni bilo koju djelatnost, protivno volji organskog društva. Zajednica uvijek ima prioritet pred pojedincem.
Ako je pak zajednica-organsko društvo dovoljno svjesno, onda će znati kako je turizam bolest koji će ga uništiti. 
Jer turizam pretpostavlja dolazak velikog broja stranaca koji će doći nepozvani i čiji utjecaj je destruktivan za tradicionalno organsko društvo.
Turizam je djelatnost trgovaca u Hramu koje je Isus Krist izbičevao i isprevrtao im stolove.
Jer ti ljudi bavili su se s davanjem usluga brojnim hodočasnicima koji su za blagdane dolazili iz svih krajeva svijeta.
Hodočasnik je morao dati neko živinče svećenicima u Hramu koji bi ga zatim prikazali Bogu kao žrtvu paljenicu.
Hodočasnik nije najčešće vodio sa sobom to živinče, nego ga je trebao kupiti, a često je imao novce koje je trebalo razmijeniti u druge valute.
Dakle, trgovci životinjama i mjenjači novca bavili su se vjerskim turizmom. I nisu bili jedini, jer to mnoštvo ljudi trebalo je nahraniti, napojiti i dati ležaj za spavanje.
Zašto ih je Isus izbičevao, kad je to netko morao raditi radi hodočasnika?
Zato što su to radili u Hramu i zato što im je bavljenje vjerskim turizmom postala glavna preokupacija, njima više nije bilo prvenstveno stalo da pomognu hodočasnicima, nego da od njih dobro zarade.
Tu je temeljni moralni problem turizma. Turizam znači nekog ugostiti, nekom biti domaćinom i istovremeno od toga zarađivati.
A to je kontradiktorno, jer biti domaćinom znači ne naplaćivati troškove udomljavanja, svaki pravi domaćin našao bi se uvrijeđenim kad bi ga gost upitao koliko mora platiti. Gost može i treba donijeti darove svom domaćinu, a ne plaćati račune.
Turizam je donekle sličan surogatu ljubavi u prostituciji.
Pravi domaćin poziva gosta, često udomljuje i nepozvanog, ali je njegovo suvereno pravo odbiti ga, jer ga ne pozna, jer sumnja da ima poštene namjere, jer je nemoralan i ne želi takvog u svojoj kući.
U tome se krije slijedeći moralni problem turizma.
Kad se je u prošlom stoljeću pojavio turizam na našoj obali, i kad su počeli dolaziti turisti iz netom 'seksualno' oslobođenih jadnih država zapada, neki ljudi su s pravom prosvjedovali, znajući da će nemoral turista brzo zaraziti starosjedioce.
I to se je dogodilo. Tko se bavi s turizmom ne može staviti ulazni natpis - ne primamo goste koji će biti nedolično odjeveni i koji će orgijati. A sad imamo i sodomite.
Vi koji se bavite turizmom, jeste li razmišljali da ne možete odbiti sodomite ako pokucaju na vaša vrata, jer ako to učinite, država će vam oduzeti dozvolu da se bavite s turizmom.
Ako gledamo stare američke filmove, vidimo da se tada niti u dekadentnoj Americi nije dopuštalo da u istoj hotelskoj sobi budu muškarac i žena koji nisu oženjeni.
Koliko se situacija promijenila od tada i kakva će tek biti?
Turizam znači dozvoliti da nemoral pod fanfarama ulazi u društvo.
Nema države koja je ostala s naravnim zakonima ako se je odlučila baviti s turizmom.
Na koncu još jedan moralni problem koji se odražava na gospodarstvo.
Kao i u prostituciji, novac zarađen od turizma je kruh ili pogača bez motike. Ljudi koji se bave turizmom mogu kudikamo lakše i brže zaraditi novce nego oni koji se bave industrijskom proizvodnjom ili poljoprivredom.
To znači da tamo gdje cvjeta turizam, tamo se guše proizvodne djelatnosti. To mogu pogledati oko sebe. Putevi i klanci koje su nekad čistili moji preci, sada su skoro svi pusti, kao i polja.
Klanci se eventualno čiste radi biciklista, odnosno radi turizma.
Nekad je bilo na otoku zidara i drugih obrtnika, danas većina od njih mora doći izvana.
Ako se negdje i pokušava oživjeti folklor, onda je to zato da bi se imalo što pokazati turistima, kao što havajski domoroci plešu pred američkim turistima u starim filmovima.
Slijedeći problem je što u ljetnim mjesecima ima nekoliko puta više turista od domaćih ljudi, a to znači da se moraju tražiti radnici izvan otoka. Dobro je dok su takvi radnici dolazili iz Hrvatske, sad će dolaziti odasvud i budimo sigurni da će tada domaći turistički radnici morati pričati s njima na engleskom jeziku, a u budućnosti i među sobom.
Što kad budu počeli dolaziti muhamedanci iz Europe kao gosti?
Ne bi bilo ništa čudno da država propiše, slijedeći Njemačku, kako treba izbaciti svinjetinu iz jelovnika.

Zaključak.
Turizam je negacija gostoljubivosti, jer tu se radi o zaradi i načinu života.
Turizam svugdje korumpira ćudoredni život, tradiciju i organsko društvo.
Turizam uništava pravo gospodarstvo - proizvodnju.
Turizam čini da domicilno stanovništvo postane manjinom.
Turizam je kancerogeniji nego GMO hrana.

P.S. Ipak jedan realan savjet. Kršćani koji se bave s turizmom i koji su uložili nemalo svojeg truda i novca u turističke objekte, trebali bi se povezati s nekim agencijama kršćanske provinijencije koje će im jamčiti da ne će poslati pervertite kao goste, a najbolje je, kao što to zna često puta biti, da domaćin upozna dobro svoje goste, te da ih poveže zajednička kršćanska vjera, te da tako dolazi rado viđeni gost bez posredovanja agencije.
Mi smo imali goste kojima nismo naplaćivali ništa, ali smo zato mogli kod njih isto tako gostovati. To je najbolje i u duhu pravog domaćinstva i gostoprimstva.
S obzirom na situaciju oko nas, na latentni sukob s nadolazaćim muhamedancima, svatko bi trebao dobro promisliti što će biti s njegovom egzistencijom ako turizam prestane.