Protokol smrti Petra Hintjensa

Peter Hintjens napisao je danas svoj posljednji tekst.
Barem je tako obznanio na svojem blogu.
Tko je Petar Hintjens?
Belgijski programer koji je napisao značajne software, poput biblioteke i protokola ZeroMQ koji služi za razmjenu podataka između različitih programa i operacijskih sustava.
MQ u nazivu vjerojatno znači Message Queuing - red poruka, a Zero je zero - ništa, promašaj, nula, ništica.
I dok je naslovio taj svoj posljednji tekst - protokolom smrti, ovo Zero sve više dobija na značenju.
Hintjens je obolio od raka i sad rezignirano, a možda i ubrzano i nestrpljivo zbog bolova ili straha od bolova, čeka eutanaziju.
Koja će se održati u Belgistanu, naprednoj zapadnoj zemlji u kojoj su nekad živjeli katolici. Protestanti su većinom bili U Nizozemskoj, iako su Flamanci i Nizozemci skoro isti narod, a sad su skoro iste vjere - ateisti.
Čitao sam ili strelovito sam pregledao komentare na ovu vijest na programerskim portalima, i svi komentari su isto u duhu protokola smrti. 
Ljudi koji se bave s informatikom, bilo hardwareom ili softwareom su nadprosječno bez vjere, bez ideala, skloni feminizmu i odobravanju perverzija, gotovo uvijek izgledaju kao ostarjeli hipici ili njihov pomladak. 
Kad drže predavanja ili prezentacije uvijek su odjeveni 'casual' odnosno onako kao što su nekad bili kauboji, poljoprivrednici u polju ili građevinski radnici na gradilištu.
Samo što ovi drugi nisu nabijali ruke u džepove, jer su s tim rukama morali raditi. Gotovo uvijek nastoje odglumiti ležernost i spontanost, zato nabijaju ruke u džepove i smišljaju kako će poput standup komičara ili političara nasmijati publiku. Jednom riječju - ljevičari.
U silnim komentarima sućuti pronašao sam samo jednog koji je bio protiv eutanazije. Napisao ga je neki istočni shizmatik, vjerojatno Rus, i rekao da eutanazija za njega nije opcija zato što je on pravoslavac. Iako je taj odgovor iskočio od drugih u pozitivnom smislu, nije niti to bio pravi. Ne zato što je autor istočni shizmatik.
Nego zato što je odgovor trebao biti - eutanazija je smrtni grijeh, zato što je Bog tako objavio, a ne zato što to ovaj mora držati i skoro se pravdati da bi i on bio za eutanaziju da nije pravoslavac. 
Zašto dakle ljudi koji se bave nulama i jedicama, koji stvaraju virtualnu stvarnost koja nam sve više pokazuje svoje drugo stravično i sotonsko lice, nisu ljudi naravnog morala, ako već nisu kršćani?
Zato što je ta tehnologija kojom se bave nenaravna i kad se podvuče crta - nije donijala čovječanstvu stvarni napredak i blagostanje. Štoviše donijela je dekadenciju, destrukciju i suicidalnost društva.
Takvi ljudi osim što stvaraju nešto što nije prirodno i što je otuđujuće, i žive u takvom svijetu, su zato nadprosječno bliski lijevim i ateističko-materijalističkim ideologijama.
Možda je jedan od začinjalaca takve tehnologije, Englez Alan Turing, bio prorok ili egzemplar budućih vremena.
On je u prvoj polovini 20.st. sa svojim sodomitskim životom i htijenjem da stvori umjetnu računalnu inteligenciju, označio put kamo će se zapadno, ali i šire, društvo kretati.
Početkom šezdesetih ili krajem pedesetih godina prošlog stoljeća na američkim sveučilištima događale su se ne manje revolucionarne stvari od seksualne i hipi revolucije. Profesori podržani od američke elite dali su se poput nekadašnjih alkemičara i čarobnjaka u potragu za umjetnom inteligencijom. 
Što ih je motiviralo? Isto ono što je zagrijalo srca milijuna onih koji su navijali da moćno IBM-ovo računalo pobijedi Kasparova u šahu. 
I ti nadprosječno inteligentni profesori i njihovi studenti, stvarno su verovali u tim 60-tim da samo što nije stvoreno računalo i napredan program koji će učiniti da stroj postane svjestan sebe i svijeta oko sebe, kao što je to prikazano u sotonskom filmu "2001. Odiseja u svemiru".
Mislim da je to onda vjerovala i većina ljudi. Toliko je Sotona već tada bio moćan. 
Ne treba nas iznenaditi da se je paralelno s potragom za AI događao drugi vatikanski koncil i kasnije 'proljeće Duha Svetoga u Crkvi'.
Naravno, um nije u eletronskim krugovima niti u moždanim stanicama, um je u racionalnoj-umskoj duši koja nije materijalna. 
IBM računalo je pobijedilo Kasparava ne zbog inteligencije, nego zato što je netko napisao inteligentni program za računalo koje može jako brzo obraditi mnoštvo informacija, ali to nije inteligencija.
Da se vratim u srž stvari. 
Informatičari su se dali na uzaludnu trku za umjetnom inteligencijom iz istog jalovog motiva po kojem su biolozi radili isto tako jalove eksperimente kako bi dokazali kako život nastaje od neživota.
Taj motiv se zove mržnja prema Bogu.
Ona je toliko destruktivna da bi profesori stvorili bez oklijevanja, samo da mogu, umjetnu računalnu inteligenciju koja će biti njima superiorna, odnosno da se ljudi dovedu u situaciju da budu robovi takve umjetne inteligencije.
Jer bi tako sebi dokazali kako svijet sam po sebi evoluira, odnosno svijet ili ne treba Boga, ili će se razviti iznad Boga.
Biolozi su voljni stvoriti bića superiornija ljudima kako bi dokazali evoluciju.
Ali niti su prvi mogli stvoriti umjetnu inteligenciju, a drugi primitivnu novu vrstu bića, a kamoli superiorna.
Međutim na velika vrata su pustili u društvo drevno biće koje je nama superiornije i po inteligenciji i po snazi, i kojeg Isus Krist naziva ocem laži i čovjekoubojicom od početka.
Prva generacija informatičara poput Turinga, Churcha, McCarthya ... koji su tragali za umjetnom inteligencijom su umrli, neki pred par godina, ali su već desetljećima prije spoznali kako umjetne inteligencije nema. 
Jesu li se onda odrekli lažne vjere u evoluciju i napredak, jesu li sebi postavili pitanje koje postavljaju i mentalno retardirani - nije li nužno da postoji beskonačno biće koje zovemo Bogom, jer ako ne postoji onda ništa ne može postojati? I zar nam zdravi razum ne govori kako manje savršeno biće ne može stvoriti savršenije ili ne može samo po sebi postati novom savršenijom vrstom? Nisu li ti profesori učili o drugom zakonu termodinamike koji to isto kaže?
Ne, oni su odlučili biti prokleti do kraja, oholi do kraja, nikako spustiti gordu šiju i pokloniti se Bogu, a htjeli su se pokloniti nemogućoj umjetnoj inteligenciji.
Petar Hintjens pripada drugom naraštaju informatičara koji nemaju katedre, često su samouki, ali i na njih dolazi red da stanu pred Suca. 
I dok bi normalan čovjek u spoznaji kako mu je ostalo još malo vremena do smrti, žurno tražio izmirenje s Bogom, vršio pokoru i pokušao nadoknaditi štetu koju je učinio svojim grijesima i Bogu i ljudima, informatičari smatraju da je došlo vrijeme za pozvat naredbu 'shutdown -h now'.
I to im je zadnja zabluda. Jer tu zapovijed može izdati samo Onaj tko im je dao život, tko je Gospodar života i smrti.
Hintjens ne poznaje protokol smrti, kad ne poznaje niti protokol života, i u zadnjem uzaludnom bijegu od Boga, osuđen je pasti u Njegove ruke.