Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Mt,5:17-18

Ponukan pitanjem jednog čitatelja, odlučio sam napisati tumačenje navedenih Isusovih rečenica.
Ovo je povezano s brojnim zabludama koje su prethodile protestantizmu, ali su ove protestanske nama dnevno pred očima.
Naime, ako se pročita samo prva rečenica, onda se dolazi do zaključka kako i dalje važi Mojsijev zakon, kako se muška djeca moraju obrezati, kako treba opsluživati sve obrede koje je naveo Mojsije, kako treba donijeti životinju-žrtvu svećeniku u Jeruzalemu kako bi je on prinio radi naših grijeha, treba i dalje štovati subotu, a ne nedjelju ...
Svakome tko ima zdrav razum mora biti jasno da je vršenje Mojsijevog zakona već dvije tisuće godina besmisleno, jer Hrama više nema kao što nema više niti svećenika koji bi prinosili krvne žrtve. Tko pak pozna Bibliju, zna da je Zakon dobar, međutim po Zakonu su svi ljudi prokleti jer ga ne mogu izvršavati, jer su griješni, jer imaju istočni grijeh, jer konačno krv životinja ne može podmiriti nepravdu nanesenu Bogu putem naših grijeha.

Oni koji su zalutali u prvoj citiranoj rečenici obično podržavaju antikristovsku cionističku državu na Svetoj zemlji, smatraju da su prokleti od Boga oni koji je ne podržavaju isto kao oni što ne podržavaju talmudiste, pa do krajnih slučajeve protestanata unitarijanaca, poput mormona i jehovih svjedoka koji su zanijekali sv.Trojstvo jer Njega ne spominje Mojsije.

Isusove citirane rečenice su iz poglavlja u kojem Gospodin besjedi mnoštvu na gori. Govori o blaženstvima, o blaženima siromašnim duhom, o blaženima onima koji su ožalošćeni, o blaženima koji su krotki, o blaženima koji su gladni i žedni pravednosti, o blaženima milosrdnog srca, o blaženima čistog srca, o blaženim mirotvorcima, o blaženim progonjenima zbog pravednosti i na kraju blaženima koji su progonjeni zbog Njega.
Dalje nastavlja kako su ti koji Ga slijede svjetlost svijeta, sol zemlje, odnosno kako se ne mogu sakriti dobra djela koja se čine u Njegovo ime.
Dalje Gospodin nastavlja s rečenicama koje sam citirao i dodaje:

Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."

Zar Gospodin ovdje govori o opsluživanju Mojsijevog zakona u pogledu obreda, obrezivanja, štovanja subote ...?
Ne, On govori o moralnim zapovijedima koje je objavio preko Mojsija.
I vidimo da ne samo što ih On ne ukida, On ih pooštrava.
Nisam navodio daljnje citate, ali u njima Isus pooštrava moralne zapovijedi.
Mojsije je primjerice dopustio Izraelcima otpustiti svoje žene, a Isus je to strogo zabranio, Mojsije je rekao ljubi svojeg bližnjeg, a mrzi neprijatelja, Isus je zapovijedio - ljubite neprijatelje.
Očito su neki mislili kako je Mojsijev zakon težak, pa su očekivali, ako je Isus Mesija, da će ga olakšati. Prevarili su se*.
Što onda reć onima koji su novi farizeji, kojima nije stalo do tih novih zapovijedi ljubavi koje je kudikamo teže ili nemoguće sprovesti bez Božje milosti, a kojima je važnije ono što je bilo vremenito-prolazno u Mojsijevom zakonu?
Isus je Mesija i Bog, On je mogao ukinuti Mojsijev zakon i u obredima i u zapovijedima i bez da ga ispuni kao čovjek.
Mogao je reć Izraelcima - ne držite se Mojsijevog zakona (što je istina, sv.Pavao to lijepo tumači kako je Zakon prokletstvo jer ga ne mogu ljudi ispuniti), prema tome Ja ga ukidam.
I imao bi potpuno pravo to učiniti, jer ugovor-zavjet je nevažeći ako ga jedna strana ne ispunjava, druga strana, u ovom slučaju Bog, onda više nema nikakve obveze poštivati ga.
Mojsijev zakon odnosno Stari zavjet bio je nepotpun zato što krv životinja nije mogla namiriti pravdu koju je čovjek poremetio grijesima Bogu. Stoga su proroci navještali Mesiju koji će trpjeti.
To je Isus rekao u drugoj rečenici - došao sam ispuniti Zakon.
Jer Zakon je bio nepotpun.
Kad ga je ispunio, a to je bilo na Veliki petak, kad se je hramska zavjesa pocijepala od vrha do dna napola, je značilo da je Zakon ispunjen, prolivena je sveta Krv koja je nedostajala u Zakonu da se izbrišu grijesi i podmiri Božja pravda.
Zakon je ustvari bio testament-oporuka. Testament ne vrijedi dok je onaj tko ostavlja testament živ. Testament isto ne važi dok se ne ispuni obveza uz testamenta, nasljednik ne može dobiti ostavštinu ako ne zadovolji klauzule oporuke.
Tko je ispunio Stari testament, Stari zavjet?
Isus Krist dok je umirao na križu, dok je prolijevao Krv koja briše grijehe.
Isus je i Bog i čovjek, kao čovjek ispunio je stari testament prema Bogu i tako je postao nasljednik svega što je Bog stvorio.
Ali Isus je i umro na križu. Zar je svijet onda ostao bez svojeg Kralja? Nipošto, jer treći dan je uskrsnuo od mrtvih i tako svojom smrću ubio smrt.
Ispunivši Stari zavjet, Isus je uspostavio Novi, savršeni, potpuni i vječni po kojem mi, koji u Njega vjerujemo, koji se Njemu utječemo, i koji po Njemu dobivamo milost izvršavati Novi zavjet-testament-zakon koji je strožiji od starog, naslijeđujemo sve ono što On ima - a to je sve vidljivo i nevidljivo.

Isus Krist ispunio je Zakon da mi ne bismo, kako piše sv.Pavao, bili robovi ili prokleti zbog Zakona kojeg ne možemo izvršiti.
Time su nestali svi obredi Zakona koji su bili nepotpuni, poput obrezanja ili prinošenja krvne životinjske žrtve u Hramu i svi slični obredi, jer oni su bili privremeni dok Krist ne dođe ispuniti Zakon.
Stoga vršiti i dalje te obrede znači biti i dalje pod prokletstvom Zakona, jer se time oni koji ih čine, odriču Isusa Krista koji je ispunio Stari zakon, i donio Novi potpuni, savršeni i vječni.
Nikako međutim ne smijemo smatrati kako su moralni zakoni iz Starog zavjeta poništeni, jer oni su pooštreni, ali dana nam je Božja milost da ih ispunjavamo.
Amen.

 

* Upravo suprotno je učinio lažni prorok Muhamed. On je naime, opisao svoj let na Nebo na nekoj čudnovatoj životinji, kao konj s krilima, i tako je došao do sedmog Neba. Ne, nije bio trudnica koja je u sedmom nebu, nego se je umislio kako je došao na vrh Neba - kod Allaha. A put je bio isto čudnovat jer umjesto da životinja krene ravno od Meke do Neba, ona je otišla najprije u Jeruzalem - zato su se isprva muhamedanci klanjali put Jeruzalema, a kad židovi nisu htjeli prihvatiti Muhameda za Mesiju, oni koji nisu doživjeli glavosjek, mogli su vidjeti da se Muhamed više ne klanja put Jeruzalema, nego put Meke kao što se je klanjao dok je bio poganin (iako Crkva muhamedance stavlja u kategoriju pogana).
Tamo mu je lažni bog dao zapovijed kako svaki muhamedanac mora dnevno izmoliti 50 molitava. U šestom nebu je Mojsije i kad se je Muhamed spustio do njega, ovaj mu je rekao kako je to previše molitava. Onda se je Muhamed opet popeo (ne znam dal liftom, stepenicama ili na toj čudnovatoj životinji) na sedmo nebo i tamo u stilu dobrog arapskog trgovca spustio broj molitvi na 40. Nakon toga mu je Mojsije opet rekao kako je to previše. I onda je Muhamed išao gore-dolje dok nije spustio broj molitava na 5.
Možemo ustvari biti zahvalni Muhamedu na pazarenju, jer zamislite da moramo 50 puta na dan slušati mujezina s minareta? Doduše bilo bi isto manje problema, jer ako se muhamedanci moraju klanjati svakih pola sata, onda bi teško bilo koju bitku dobili ili se uopće upustili u nju.