Navik on živi ki zgine pošteno

To je poznata rečenica Frana Krsta Frankopana koji je pogubljen u Bečkom Novom Mjestu 1671. zajedno s Petrom Zrinskim.
U našoj povijesti to nazivamo Zrinsko-Frankopanskom urotom, iako je to bila urota nekih vodećih hrvatskih i ugarskih plemića protiv austrijskog cara. 
Jer osim dvojice naših plemića, pogubljena su dvojica ugarskih, a koncem godine još jedan.
Čitamo dalje u našoj povjesnici kako je glavni razlog urote bio loš sklopljen mir u Vašvaru između Monarhije i Osmanlija, jer je Beč mogao i trebao tražiti puno više budući je dobio prije toga Monoštersku bitku 1664.
Prvo što znamo i čime se dičimo je da su te dvije plemenitaške kuće bili domoljubi koji su spremali ustanak protiv Beča.
Tako su naši povjesničari često u 19.st. nazivali Sveto rimsko carstvo (njemačke krvi, odnosno carstvo čiji nastavljač ili utemeljitelj je bio Karlo Veliki).
Povjesničari su isto nazivali protivnike 'Beča' Osmanlijama, Osmanskim carstvom, međutim to je bio kalifat koji se je prostirao od sjeveroafričke atlantske obale pa do Krima u Crnom moru. Niti jedna druga muhamedanska država nije postojala, jer svi muhamedanci moraju biti u jednoj državi, kalifatu.
Jesu li Zrinski i Frankopani, zajedno s nekim drugim ugarskim plemenitašima nepravedno osuđeni?
Nisu, zato što im je bila dokazana urota i pregovaranje s muhamedancima o zajedničkoj borbi protiv Habsburške monarhije.
Ne zaboravimo, ta bitka nakon koje je potpisan mir, nije se odigrala negdje u Bosni, nego u Mađarskoj, pa nisu urotnici imali opravdanje - pobijedili smo ih u Bosni, a naš car je sklopio loš mir pa smo se morali povući.
Kalifat je i te kako bio tada još jak, jer za jedno desetljeće nakon pogubljenja urotnika veliki vezir Kara Mustafa je zamalo osvojio Beč.
U tome ga je u odsutnom trenutku spriječila poljsko-litavska vojska Jana Sobjeskog.
Znači da je procjena urotnika bila pogrešna, bez obzira na pobjedu u Monošterskoj bitki, kalifat nije bio bitno oslabljen da bi se dobilo neke veće teritorijalne ustupke od njega.
Drugo, kad bi i austrijski car vodio slabe pregovore s muhamedancima, zar je to dovoljan razlog da se ide u urotu protiv njega? Urota bi bila jedino opravdana da se je imalo sumnje ili dokaza kako car radi u korist muhamedanaca, kako eto Hrvati i Mađari liju krv u borbi protiv muhamedanaca, a car ih izdaje za pregovaračkim stolom.
Usput, trebali bismo jednom odbaciti taj mit stvoren u 19.st. kako smo se mi uglavnom borili protiv Turaka, a Beč nas je izdavao ili nije cijenio našu borbu, kad je sastav kršćanske vojske u toj bitci bio:
- 10900 Austrijanaca, 8300 Nijemaca, 5250 Francuza, Čeha, 2000 Hrvata (zapovjednik je navodno bio neki Kuśanič/Kussanics) i jedna pijemontska pukovnija. (iz wikipedije)
Što će onda tek reći Španjolci koji su se 8 stoljeća borili i nisu imali nikog iza sebe osim mora i Pirineja, a mi smo hvala Bogu imali Sveto rimsko carstvo?
Zar su naši plemići iz pustog hira 1527. na Cetingradu izabrali Habsburgovca za hrvatskog kralja, a ne radi toga što je on imao vojsku koja nam je pomogla obraniti se? Kako smo se kao relativno mali narod mogli obraniti od snaga kalifata koji se je prostirao do atlantskog oceana?
Zašto sve ovo pišem?
Zato da shvatimo kako je 19.st. bilo liberalno-nacionalno-sekularno, kako su masoni tada pokrenuli veliki bitku, i preko francuske revolucije odnosno oružjem, ali i preko ideologije, pisane i izgovorene riječi da sruše kršćanske kraljevine uz pomoć nacionalizma, kojeg će poslije uništavati u 20.st. kroz svjetske ratove i trenutne zamjene europskih naroda s muhamedanskim došljacima.
Nemojmo dakle raditi idole od Anta Starčevića koji je bio ponesen francuskom revolucijom i govorio kako su bosanski muhamedanci cvijet hrvatskog naroda i za kojeg je upitno dal je bio katolikom (mislim da su gotovo svi hrvatski političari tada i sada bili skloni zatajiti kršćanstvo, ako se to isplati)
Shvatimo da su u istom duhu nacionalne ideje bez kršćanstva razmišljali hrvatski povjesničari koji su nam stvorili te mitove kako smo uvijek bili iskorištavani od Beča ili Rima, ili da nam Europa nije nikad bila dovoljno zahvalna što smo je obranili.
Čemu je služio mit o nepravedno osuđenim Zrinskom i Frankopanu?
Tako da Hrvati zamrze Austriju (jer više Sveto rimsko carstvo u 19.st. nije postojalo, budući je kapituliralo pred Napoleonom).
Kad je nastala po volji i masonskom planu Jugoslavija, onda taj mit više nije bio potreban, jer je mogao pobuditi urotu protiv Jugoslavije.
Nešto o opsadi Beča iz wikipedije:

God. 1683. , prije pohoda, Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III. Erdödyja pozvao je knez gornje Ugarske i turski vazal Emerik Thököly (suprug Jelene Zrinske) da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy su odbili poziv.

Kako sad to? Kako se samo usudio taj ugarski izdajnik i turski vazal pozvati Hrvate da se udruže s muhamedancima u osvajanju Beča?
Ovo je cinično pitanje zato što je osim pogubljenih Zrinskih i Frankopana bilo još onih koji su 'šete bandjere' kako mi ovdje na primorju kažemo, i na kojih je računao turski vazal. Da nije bio odlučan hrvatski ban Nikola, moglo je završiti i drugačije. 
I tko je Jelena Zrinski, žena turskog vazala?
Jelena Zrinski je kćer pogubljenog urotnika Petra Zrinskog.
A Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan koji je napisao - navik on živi ki zgine pošteno, su, kako sam napisao, spremali urotu s muhamedancima protiv Svetog rimskog carstva čiji su bili podanici.
Nadam se da su se urotnici pokajali i dobro ispovijedili prije smaknuća. To znači da su priznali svoj grijeh urote protiv legalnog kršćanskog vladara i što su u uroti tražili pomoć neprijatelja Kristovih.
Prilično sam siguran da je urota uspjela, da bi mi bili u nekom hrvatistanu dhimmije, ili izdajice svoje vjere. 
Budimo svjesni da uvijek ima među nama onih kojima vjera ništa ne znači, koji će se udružiti i s crnim vragom ako vide u tome neku korist. 
Takvi su bili naši političari i povjesničari 19. i 20. stoljeća. Takvi su i u ovom stoljeću.
Posjet turskog predsjednika Erdogana našoj državi je vrlo sličan pozivu pred tri stoljeća da se pridružimo u osvajanju Beča, jer on jedva da krije želju za ponovnom uspostavom kalifata.
Na koncu nešto što će otkriti pozadinu mita o nepravedno osuđenim urotnicima (to bi bilo jedino da oni nisu bili urotnici).
Kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1907. našli su "Braća hrvatskog zmaja".
Oni su otprilike kao niža filijala masona koji su imali tada za cilj uništiti Habsburšku monarhiju.
Nekako mi se čini da su ti posljednji Habsburgovci bili naši posljednji pravi kršćanski kraljevi i vladari.