Savijest je postala opravdanje za grijeh

Već sam pisao o ovoj temi.
Francuski novoredni biskup Stanislas Lannane je na radiju izjavio kako pedofilija nije nužno grijeh.
Doduše, rekao je kako je pedofilija zlo.
Kad su reagirali normalni ljudi na ovu sramotnu izjavu, novoredni biskup je opet uletio u medij i izjavio kako se ispričava zbog svoje izjave.
Međutim isprika je bila prazna forma, jer je ponovio staru isusovačku priču za laku noć javnim grješnicima - pedofilija nije grijeh ako pedofil nema grižnju savijesti.
Sve se je to kasnije pokazalo u sudnicama kad su fiškali svoje klijente koji su počinili zločin, opravdali s njihovim psihičkim problemima. Lakše je glumiti luđaka i letiti oko kukavičjeg gnijezda nego robijat ili završit na električnoj stolici.
Nikad prije modernog vremena nisu ljudi bili oslobađani krivnje ako su počinili zločin zbog tog razloga, nikad prije nisu sudski vještaci (zanimljiva riječ) bili psiholozi, niti su ikad prije u Crkvi postojali svećenici koji su pravdali griješnika s njegovim psihičkim problemima ili s nedostatkom grižnje savijesti.
Ako ćemo 'stetoskopirati', svi grješnici su bolesni, svi demoni su bolesni od oholosti i ostalih grijeha. Zar su zbog toga opravdani?
Juda Iškariotski je sigurno bio u strašnoj psihičkoj situaciji kad je izdao Isusa, bio je u velikom očaju i depresiji.
Bergoglio je nedavno nazvao ga raskajanim i jadnim čovjekom nad kojim se trebamo smilovati.
Sudski vještaci bi danas napisali elaborat kako je Juda Iškariotski bio bitno smanjene uračunjivosti, pogotovo prije nego što se je objesio. Imaginarna porota i sudac rekli bi - nije kriv.
Ipak, Evanđelje nam kaže - bolje bi mu bilo da se nije ni rodio.
Što je kristalno jasan znak kako je završio u Paklu.
Svi normalni ljudi se sažalijevaju i imaju sućuti prema mentalno retardiranima. Ti umno bolesni ljudi mogu biti benigniji da ih se ne može zamisliti benignijima, mogu biti poput anđela u ljudskom obličju.
Ali neki od njih mogu biti svirepi kao demoni. Mogu uživati u nanošenju boli drugima, mogu konačno učiniti grozne zločine.
Jesu li opravdani zato što su mentalno retardirani?
Ako su opravdani ovi zli, onda nisu niti nagrađeni oni prvi koji su poput anđela.
Apsolutno nigdje u sv.Pismu nije rečeno da kršenje Božje zapovijedi nije grijeh zato što je to učinila mentalno retardirana osoba ili zato što je to učinila osoba koja nije imala grižnju savijesti. 
Postoje nehotimična ubojstva poput ubojstva u prometnoj nesreći, ali to su isto ubojstva. 
Ako je netko ubio nekog zato što je vozio pijan ili drogiran, ili zato što je razgovarao na mobitel ne vidjevši pješaka kako prelazi cestu preko pješačkog prijelaza, onda je taj učinio ubojstvo iz nehata. 
Sigurno da je to manji grijeh (ali je i dalje smrtni grijeh) nego hotimično i isplanirano ubojstvo te je stoga manje kažnjivo.
Ali ne može niti nije nikad opravdano. Ne postoji opravdanje - nisam znao da će se tako nešto dogoditi.
Isto tako ne postoji opravdanje - nisam znao da je samoubojstvo smrtni grijeh, ili nisam znao kako je pedofilija odnosno blud s djecom smrtni grijeh, ili nisam znao da postoji Bog i da postoje Božje zapovijedi.
Kao što postoje gradacije u kažnjavanju ubojstva, tako postoje gradacije u kažnjavanju drugih smrtnih grijeha.
Međutim to ne znači da manja kazna opravdava ili kaže da nešto nije nekom smrtni grijeh zato što nije bio dovoljno svijestan.
To će Bog suditi, ali čovjek nikad ne smije, poput tog novorednog biskupa, doći u poziciju da ispravlja Božje zapovijedi, da nešto što je Bog zabranio pod kaznom smrtnog grijeha, opravdava ili kaže da nije smrtni grijeh iz bilo kojeg razloga.
Svjedočimo vlastitim očima kako je civlizacija otišla u provaliju, a glavni razlog je što se već stoljećima zlo opravdava na bilo koji način. 
Pedofil ima opravdanje što je i sam bio napastvovan i silovan kao dijete, pa ne ćemo valjda žrtvu još jednom kažnjavati. 
Netko tko je mentalno retardiran učini zločin, pa ne ćemo ga valjda još jednom kažnjavati kad ga je već priroda (Bog) kaznila. 
I tako dalje, i tako dalje dok nismo došli do kraja.
Ima puno slučajeva kad su ubojice prijevremeno pušteni iz zatvora zbog 'dobrog vladanja' ili samo na vikend, u kojem ubiju nekog drugog čovjeka. 
Inače za hotimično ubojstvo jedina pravedna zemaljska kazna je smrtna. 
Tko je onda kriv osim ubojice za to novo ubojstvo? 
Svi oni koji su protiv smrtne kazne sudjelovali su u tom ubojstvu. 
Ili tko je kriv kad mentalno retardirana osoba učini hotimično ubojstvo? 
Njegov staratelj, bilo roditelj, bilo rođak, bilo država koja mu je postala staratelj.
Ali krivnju treba ispaštati i ubojica i staratelj inače vlada nepravda.
Stoga staratelj u ovom slučaju mora biti adekvatno kažnjen, država je kriva i mora kazniti onog iz državne uprave koji nije imao pod kontrolom mentalno retardiranu osobu koja je sklona zločinu.
Kao i za ubojstvo, tako je i za pedofiliju jedina pravedna kazna smrtna. 
Takav grozan zločin koji je najčešće sodomitski, vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Ako ljudsko društvo ne kažnjava adekvatno taj zločin, onda ide sigurno u svoju paklenu propast.
Fiškalska igra sa saviješću odnosno s odobravanjem ili traženjem razumijevanja za zločine i zločince, znači da se žrtve zločina još jednom ponižavaju i siluju. 
I to pod krinkom čovjekoljublja, a vjerujem da novoredni biskup blasfemično opravdava zločine putem lažne slike Krista koji nikad ne kažnjava i ne vrši pravdu, nego je uvijek i jedino milosrđe.
Ako se za išta može naći primjer izreke - 'put u Pakao popločen je dobrim namjerama', onda to nalazimo u korištenju savijesti kao opravdanja zla. 
Ne bih niti rekao da se ovdje radi o dobroj namjeri. Jer ne kažnjavati zlo nije nikako dobra namjera.