Autor brka ideje s objektima koje imaju bitak, koji stvarno postoje, bilo da su materijalna tijela ili bića.
Djed Mraz je ideja kako postoji sijedi i bradati starac, koji pri kraju godine dolazi sa sjevernog pola u zaprezi snobova kako bi posjetio djecu i dao im darove.
Pageau zatim argumentira kako Djed Mraz stvarno postoji zato što čovjek koji glumi Djeda Mraza ne glumi sebe, nego Djeda Mraza.
Ili kad je dao kćeri ispod jastuka novac na mjesto njezinog mliječnog zuba, onda tobož on ne bi dao novac da ne postoji Zubić Vila koja to radi.
Zašto bi tobož dao novac ispod jastuka ako Zubić Vila stvarno ne postoji dalje argumentira?
Ili kad pokušava istu ideju o ideji kao stvarnosti prenijeti na državu, jer ateisti ipak ne će reć kako država ne postoji tim više što su se neke države proglasile ateističkima.
Ideje su 'stvarne' - postoje poput navedene ideje države (ili Djeda Mraza ili Zubić Vile) samo zato što postoje u umu nekih ljudi kao zajednička ideja.
Kad bi ideja Djeda Mraza postojala samo u umu glumca koji ga glumi, onda se niti jedno dijete ne bi odnosilo prema maskiranom glumcu kao Djedu Mrazu.
Kad bi ideja o Zubić Vili postojala samo u umu Pageua, onda njegova kćerka ne bi niti stavila otpali mliječni zubić ispod jastuka.
Dakle, ideja kako ideje stvarno postoje ne može nikako uvjeriti ateista da Bog postoji, štoviše ako vjernici poput njega argumentiraju protiv ateista s tom krivom argumentacijom, onda ateisti mogu, kao i što vjeruju, da je Bog samo ideja u umu vjernika.
Međutim ovo me ponukalo da još jednom razmislim postavku platonizma kako su ideje-forme stvarnije od objekata po kojima su formirane, jer Pageau samo malo slikovitije prijenosi Platonove ideje u ovom videu.
Ideje su samo tlapnja ljudskog uma koji im ne može dati pravo postojanje.
Ljubav primjerice postoji ne zato što je u umu ljudi i koji je osjećaju kad ju daju i primaju, nego zato što je Ljubav Bog koji je stvarno biće, te kad ljudi nekog ljube onda se ponašaju slično kao Bog.
Škrtost postoji ne zato što je u umu ljudi kao pojam-ideja, nego zato što se ljudi često ponašaju suprotno od beskonačno darežljivog Boga koji je stvarno biće.
Slične ideje i pojmovi stvarno ne postoje ako ne postoje u Božjem umu*, nego postoje samo u nečijem ljudskom umu, jer čovjek ne može primjerice doći do ideje Djeda Mraza i onda će Djed Mraz kao čarobnim štapićem stvarno postojati.
Država ne postoji kao stvarno biće (ili kako je zovu - pravna osoba) nego je to dogovor nekih ljudi na određenom području da prihvate ideju postojanja zajedničkog virtualnog tijela države koja ih predstavlja kao cjelinu.
Ali država stvarno ne postoji.
Pobunjenici protiv države se ne bore de facto protiv vjetrenjače zvana država, nego protiv konkretnih ljudi koji vjeruju u ideju neke zajedničke države na nekom konkretnom području kruga Zemaljskog.
Ideje su stvarne, kako napisah, samo zato što su zajedničke nekim ljudima, ali to nipošto ne znači da su stvarno stvarne poput bića i materijalnih tijela.
Platonizam dakle po svojem krivom temelju vodi do ideje magije, ideje koje su u umu maga mogu se realizirati, ostvariti.
Kako sam na blogu pisao, magijski neoplatonizam buknuo je u srednjem vijeku i pogotovo za vrijeme i nakon renesanse.
I to ne samo kod seoskih vještica, nego kod tobož najumnijih ljudi koji su se zvali i znanstvenicima i filozofima vječne i drevne filozofije (čiji korijen je magija i koja je starija od Platona koji se je najvjerojatnije njome inspirirao u Egiptu).
Danas je magijski neoplatonizam više nego očit zato što se manifestira u tehnologiji elektromagnetizma, u raznim ekranima u koje ljudi bulje i uvjereni su da je to prava stvarnost (tako je i zovu virtualna stvarnost i nekima je nažalost stvarnija od stvarne stvarnosti), ili u tzv. umjetnoj inteligenciji u koju stvarno vjeruju da je inteligencija, ili u kvantnoj mehanici koja je matematičkim formulama pokrivena magija**.
Na koncu možemo i trebamo reći kako stvarno postoji samo ono što je vječno.
Kad ne bi bilo budućnosti - budućeg vremena, onda ne bi postojalo niti u sjećanju ono što je bilo u prošlosti, jer za sjećanje je nužno da netko postoji.
Ne može se ideja sjećati kad ona nije biće, svijet ideja postoji samo zato što postoje bića, a ako nema Bića kojeg zovemo Bogom, onda ništa ne postoji budući samo to Biće ima moć svoje ideje pretvoriti u stvarnost.
I to je pravi argument za postojanje Boga, a ne izmišljene i nestvarne ideje poput Djeda Mraza i Zubić Vile.
Platonizam ima privlačnost magije i bajke te su mu zato skloni mnogi umjetničkog duha, ali je strahovito opasan jer ih dovodi do zemlje nedođije (našeg borca za slobodu Zvonka Bušića doveo je do samoubojstva te je i u svom oproštajnom pismu navodio Platonove ideje), vodi ih u maštanja u kojima se najčešće, prije ili kasnije, pojavi otac laži koji nije ideja, nego stvarno biće.
Postavlja se možda pitanje - ako stvarno postoje bića koja su vječna, zar to ne znači da onda ne postoje materijalna tijela, biljke i životinje?
To je isto zabluda platonizma koji u vječnost (savršeni i stvarni svijet) stavlja samo ideje, u konačnici ljudske duše i bogove, dok mi imamo Objavu kako će u vječnosti postojati novo Nebo i nova Zemlja, dakle materijalna tijela s materijalnim bićima na njima.
Sv.Pavao piše u poslanicama kako ne samo čovjek, nego sva stvorenja pate u okovima propadljivosti te čekaju na nepropadljivost.
Novo Nebo i nova Zemlja biti će dakle slični starima kad su stvoreni, kad smrti - propadljivosti još nije bilo.
Dakle, na razočarenje platonista, postojati će u vječnosti i stijene, i mora, i biljke i životinje, ali ne i njihove (platonističke) ideje-fantazije.
Ne će biti niti Djeda Mraza niti Zubić Vile kao što ih nema ni sada.
Kršćani se moraju posvema odijeliti od poganske grčke filozofije i nikako se pozivati na krive ideje grčkih filozofa kako bi se opravdalo kršćanstvo.
Jonathan Pageau je kanadski rimokatolik koji je postao pravoslavac, i ima često zanimljiva razmišljanja, ali i ova koja su na tragu zablude neoplatonizma i skolastike (mirenja grčke filozofije i znanosti s kršćanstvom).
* I vezano za dogmatsko učenje Crkve o razlikovaju Božje biti i nestvorenih Božjih energija, ideje se nalaze u ovome drugom, inače bi Bog u svojoj biti bio omeđen svojim idejama, morao bi dati bitak svojim idejama.
** Slijedeći video pokazuje kako je kvantna mehanika ili suvremena znanost samo oživljavanje stare neoplatonističke magije. Znanstvenici kao svećenici i teolozi religije scientizma, kao i vjernici iste religije, vjeruju kako je stvarnost ono što njihova svijest percipira stvarnošću to jest kako čovjek sam stvara svoju stvarnost. Dakle ideje u nečijem ljudskom umu su stvarnost, a ne tlapnja. Kako prikazuje autor videa, mnogi protestanti (i autor je protestant) su prihvatili magiju pa taku vjeruju kako njihova molitva mjenja stvarnost i k tome se onda pozivaju nažalost na Evanđelje. Kao da su oni bogovi. I katolički karizmatici tako postupaju, utvaraju se kako njihove molitve čine čuda, ili kao da je Bog prisiljen činiti čuda kad čuje njihove molitve, ili kao da se Duh Sveti mora pojaviti kad Ga oni zazivlju. Ušli su u podrućje na kojem se lako prijeđe nepovratna granica blasfemije protiv Duha Svetoga.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.