Evolucija revolucije

Komunisti su znali, u cilju da zavedu naivne kršćane, reći kako je Isus bio prvi revolucionar to jest komunist.
Problem s tom izjavom je što je ona etimološki i stvarno istinita, ali praktično u glavama ljudi nije.
Manje više svi danas podrazumijevaju da je revolucija nešto što radikalno mjenja postojeće stanje i dovodi ga za jednu veliku stepenicu u napredak i u stanje kakvo nije nikad bilo dotad.
Međutim revolucija znači suprotno, revolucija znači vratiti nešto u prvobitno stanje.
Nebeska tijela su u revoluciji zato što se svaki dan odnosno godinu vraćaju u prvobitno stanje.
Isus je po pravom smislu riječi revolucije bio revolucionar jer je vratio po svojoj svetoj Žrtvi pobunjeno čovječanstvo još od Evinog i Adamovog grijeha u prvobitno stanje djece Božje.
Znamo, ne radi se o cjelokupnom čovječanstvu, nego o Božjim izabranicima iz svih rasa, naroda i staleža koji su po krštenju i po vjeri u Isusa Krista postali djecom Božjom.
Veće revolucije od te se ne može zamisliti, vratiti nekog od vlasti Sotone u stanje nevinosti pred Bogom je revolucija par excellence.
Dakle Isus je zbiljski Revolucionar, a komunisti i ljevičari su kontrarevolucionari poput najvećeg i prvog kontrarevolucionara Sotone.
Kako se je to dogodilo da je revolucija izgubila prvotni smisao i postala svojom suprotnosti u modernom vijeku?
Dogodilo se je to za vrijeme tzv. engleske 'slavne' revolucije (the Glorious Revolution) koncem 17.st. kad su engleski i nizozemski protestanti izbacili s vlasti engleskog kralja Jakova II Stuarta koji je bio katolik i koji je imao dvije kćerke protestantkinje. 
Kralju se je 1688.g. rodio sin Jakov koji bi po pravu muškog naslijeđivanja trebao naslijediti englesku i škotsku krunu i tako moguće restaurirati kršćanstvo to jest katolicizam na britanskom otoku.
Kćeri i njihovi muževi protestantski prinčevi bi tako izgubili potencijalnu krunu.
To je bio glavni razlog 'slavne revolucije'.
Do vladavine kralja Jakova II katolici nisu imali nikakva prava u Engleskoj, a on je uspio donijeti mjere koje su tu nepravdu ukidale i što je dakako smetalo protestantima.
Njihova 'slavna' revolucija značila je izbaciti s vlasti legitimnog kralja zato što je on bio katolik, učiniti veleizdaju tražeći da kraljev zet nizozemski protestant William iz Oranga napadne Englesku i preuzme vlast i krunu, te da se donese zakon koji je ukinut tek 2015. koji je zabranjivao engleskim kraljevima i kraljicama da se ožene za katolike.
I sad dolazi do stvarnog i opasnog prevrata u pojmovima, budući su protestanti taj sramni događaj nazvali slavnom revolucijom, to jest slavnim povratkom u prvobitno stanje koje je po njima protestantizam i koje je htio ukinuti 'zločesti' kralj katolik Jakov Stuart II.
Protestantizam nije vraćanje u prvobitno pravično stanje, protestantizam je stanje pobune protiv kršćanstva i Crkve, to jest stanje pobune protiv Boga.
Kralj Jakov II je ovdje bio ustvari revolucionar, ali ideolozi i propagandisti protestantizma zloupotrijebili su riječ revolucija i dali joj suprotan smisao.
Kasnije su marksisti pozdravili i definirali 'slavnu revoluciju' kao prvu revoluciju građanske klase protiv feudalizma i koja je prethodila poznatijoj i krvavijoj francuskoj revoluciji koja je opet bila pobuna, a ne restauracija ili revolucija u provobitno stanje.
Iako bi se možda mogla nategnuti teza kako su marksisti smatrali da je njihova izmišljena prvobitna zajednica izmišljenih pećinskih ljudi bila komunizam te je revolucija povratak u to prvobitno primitivno stanje uz pomoć razvoja tehnologije i uz njihovu ideologiju.
Kako god bilo, nakon Marksa svijet je prihvatio novo značenje riječi revolucija kao pravedan i nužan prevrat koji ruši tobož nepravedni stari poredak i usmjerava čovječanstvo u napredak.
U kojem sada i čije 'blagodati' uživamo tako da je zapad zahvaljujući krivoj interpretaciji riječi revolucija došao do stanja samoubojstva i totalnog raspadanja.
To je bio povjesni pregled kako se je laž ustoličila na zapadu ili kako je revolucija evoluirala u laž, u svoju suprotnost.
Dakako, istina ne može evoluirati, a pogotovo ne u laž, nego je evolucija druga izmišljotina koja je drugi čavao u mrtvačkom lijesu zapada.
Evolucija nije posve suglasna s revolucijom, evolucija ne znači vratiti se, nego nekamo napredovati, a da se ne zna je li to u pozitvnom ili negativnom smislu.
Revolucija je prispodobiva s kružnicom ili nekom drugom krivuljom koja se vraća u prvobitnu točku, dok je evolucija slična s pravcem koji se sve više i više udaljava od svoje početne točke.
Stoga evolucija revolucije znači ili negaciju revolucije, ili znači nešto poput konvolutivne spirale, ići nekamo gdje se približavamo sve više i više željenoj točki u ciklusima.
Također, većina suvremenih ljudi smatra kako je evolucija nešto pozitivno, kako evolucija nikad ne može značiti odlučan korak naprijed s ruba provalije u provaliju.
Evolucija ljudima znači lažnu vjeru kako je vrijeme na njihovoj strani, kako treba biti samo strpljiv i sve će biti dobro u budućnosti, sve će postajati boljim, savršenijim, zdravijim i sretnijim.
Međutim takva vjera koja prevladava u čovječanstvu je lažna odnosno kontradiktorna.
Jer kad bi evolucija bila istina, onda bi stvorenja u lancu evolucije postali bogovima, to jest jednaki svojem Stvoritelju. 
Ali Bog može samo biti jedan, jer Bog znači netko od kojeg se većeg ne može zamisliti, Bog mora biti apsolutni suveren, Bog ne može nikog imati iznad sebe po ničem.
Evolucija u smislu da netko može postajati s vremenom savršeniji od samog sebe ili da će manje savršeno prouzrokovati više savršeno je logično nemoguća.
Bog ne može evoluirati i mjenjati se kad je već savršen, kad je već Bog.
Stvorenja ne mogu evoluirati jer bi, kako sam prethodno obrazložio, kontradiktorno postali bogovima.
Dakle, evolucija u smislu da netko bez vanjske pomoći može postati savršenijim je laž.
Može li neki stvor postati savršenijim zahvaljujući pomoći nekog drugo stvora?
Ne može iz dva razloga.
Prvi je ovaj kojeg sam iznosio. Ne može čovjek kao stvor nekog drugog stvora učiniti savršenijim nego što jest, zato što bi tako opet u lancu evolucije neki stvor postao savršenim poput Boga.
Drugi je taj što Bog ne može ništa učiniti faličnim, stvoriti nešto s greškom koju će recimo ljudi sa svojim genetskim istraživanjima i s genetskom tehnologijom popraviti i učiniti boljim.
Iz tog razloga igranje s genima nije stvaranje savršenijih ljudi, životinja ili biljaka, nego stvaranje manje savršenih čudovišta i nakaza.
Stoga, jedini način da stvor stvarno evoluira je preko Božje intervencije.
Znamo kako je nakon istočnog grijeha smrt ušla u materijalni svijet,a to ne znači samo smrt materijalnih stvorenja nego i njihovu konstantnu dekadenciju, bilo izraženu kroz život jedinke, bilo kroz dekadenciju koja se naslijeđuje potomcima u vidu degeneracije.
Negdje sam pročitao kako svaki čovjek dok spolno sazri u prosjeku iskvari jedan gen koji se dalje prenosi potomcima, ali ista stvar se događa i u životinjskom i biljnom svijetu.
Iz ove činjenice dolazi pravilo da mlađi roditelji imaju zdraviju i manje degeneričnu djecu od starijih roditelja kojima se više gena pokvari dok začmu djecu.
Mišljenja sam kako je od samog stvaranja Bog držao smrt podalje od svojih stvorenja, znanstvenim riječnikom Bog je vanjski sustav s beskonačnom energijom koja spriječava porast entropije-nereda u stvorenom zatvorenom sustavu - svijetu.
Ako se Bog koji za sebe kaže da je Život, imalo odmakne od stvorenog svijeta, onda u tom svijetu raste nered, smrt. 
Kad je Eva htjela zamijeniti Boga na nagovor Zmije, i kad je papučar Adam poslušao Evu, Bog se je malo odmaknuo od njih da vide kako su goli, kako su jadni bez Boga i kako Zemlja više nije rajski vrt, nego dolina suza, znoja, krvi i smrti.
Od tada je rast nereda koju znanstvenici nazivaju entropijom prirodan proces te ne samo da evolucija nije prirodna, nego je suprotan proces prirodan.
Ipak, budale vjeruju u napredak bez Boga i protiv Boga, i to je najčešća lažna religija u svijetu.
Moderni vijek nastao je kad su ljudi povjerovali da će im napredak donijeti tehnologija te da će im strojevi biti sluge, a oni njihovi bogovi.
Dogodilo se je obrnuto, a da su imali zdravog razuma onda bi znali kako je evolucija ljudima i stvorenjima nemoguća te da svaki napredak u traženju evolucije znači propadanje čovječanstva u dublje živo blato. 
Jer kako rekoh, samo Bog koji je Život neizmjeran može spriječiti nered i smrt, te ozdraviti bolesni svijet i vratiti ga u savršeno stanje.
I to je prava revolucija, čak i više od toga, jer stanje djece Božje kudikamo je savršenije od stanja Adama kad ga je Bog stvorio.
Zato sam stavio naslov kako jesam, jer ako slijedimo Isusa Krista uz Njegovo milosrđe, onda nam se događa i revolucija i evolucija.
Imajmo to na pameti dok živimo u vremenima u kojima će nered i smrt dostići vrhunac.