Prvo što moramo uočiti da kad netko nekog pozdravlja s prvom riječi 'smrt' da se takvom život okreće oko smrti, bez obzira što antifašist misli da se tu radi o smrti drugih, a ne njegovoj.
Spominjati smrt u pozdravu znači živjeti smrt, biti živim mrtvacem.
Normalni ljudi ne mogu tako činiti ma kakvoj civilizaciji i kulturi pripadali, osim jednoj - sotonističkoj.
Pozdrav antifašista ima sotonističke korijene budući je mržnja prema Bogu to jest prema Životu obilježje pobune Lucifera i ostalih palih anđela.
Željeti nekome smrt znači živjeti u smrti.
Možda će se neki ljubitelji antifašizma braniti kako oni ne žele smrt ljudima, nego ideologiji fašizma.
Samo naivci će im povjerovati, kad se zna da nisu antifašisti molili Boga da nestane fašizma, a da se fašisti preobrate u antifašiste, nego je značenje tog pozdrava - smrt fašistima, a to znači svima koje glasnogovornik tog pozdrava smatra neprijateljima koje treba nemilosrdno zatrti.
Prije antifašizma bilo je i nekih drugih zlokobnih pokreta koji su u svojim sloganima imali riječ smrt.
Neki masonima nadahnuti pokreti 19.st. za nacionalno ujedinjenje i koji se također nisu ustručavali korištenja nasilja sve do umorstava, imali su parole poput 'ujedinjenje ili smrt' ili 'sloboda ili smrt'.
Međutim, oni nisu imali kao prvu riječ 'smrt', njima barem formalno nije smrt bila prvi cilj, nego su vjerovali kako će radije umrijeti nego živjeti u neslobodi ili bez nacionalnog ujedinjenja.
Antifašisti su, koliko mi je poznati, prvi pokret u povijesti koji je smrt stavio ispred sveg drugog.
Smrt zapada je stoga koincidirala s ideologijom antifašizma kad su se okupile dovoljno velike snage nihilista i ljubitelja tuđih smrti da mogu preuzeti katedre sveučilišta, pera novina i knjiženosti, mikrofone medija, te kad mogu marširati ulicima i trgovima zapada u potrazi za fašistima koje treba likvidirati čim prije to bolje.
Tko god se zalaže za naravni moral za antifašiste predstavlja metu njihovog ubilačkog pozdrava.
Biti protivnikom sodomizma ili najezde muhamedanca znači biti proglašen fašistom koji se stavlja na listu za odstrijel.
Biti kršćaninom koji vjeruje u nauk Crkve i za čiju provedbu se zalaže, znači za antifašiste biti klerofašistom.
I kad bi antifašisti uspijeli ostvariti prvi dio njihovog pozdrava, onda bi nastala sloboda naroda?
Niti govora, jer koncept naroda i narodne države je fašistički koncept protiv kojeg su ustali antifašisti.
Antifašisti nisu tako uskogrudni, oni su tako širokogrudni da im cijeli svijet bez granica nije dovoljan.
Sloboda narodu je bio samo mamac za naivne koji su bili prevareni kako antifašizam donosi slobodu narodu ili narodima.
Ili je pak parola istinita budući antifašisti misle kako je fašist izliječen od fašizma kad ga zemlja prekrije, a narodi postanu slobodni tad kad nestanu u amorfnoj masi čovječanstva jedne svjetske države.
Ima još jedan koji ima u svojem imenu 'anti' i koji donosi smrt.
To je Antikrist.
Teško se je oteti dojmu kako je to dvoje povezano.
Nedavni nemiri, nasilje, paljevine i pljačkanje antifašista u Hamburgu ukazuju da dolazi vrijeme kad će masa antifašista dobiti službeno svojeg globalnog vođu koji će biti vođa i političara protiv kojih su tobož antifašisti radili nerede.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.